Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-885/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KB iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Balić i Banovac iz Splita, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3., OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćnici FB, dipl.iur., radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice podnesenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-808/19 od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-808/19 od 20. svibnja 2021. i sudi:

1.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.429,62 eura (dvije tisuće četiristo dvadeset devet eura i šezdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 86,00 eura od 13.03.2018.g.

- 131,00 eura od 12.04.2018.g.

- 84,41 eura od 12.05.2018.g.

- 121,44 eura od 13.06.2018.g.

- 64,77 eura od 12.07.2018.g.

- 162,98 eura od 14.08.2018.g.

- 78,57 eura od 13.09.2018.g.

- 143,34 eura od 12.10.2018.g.

- 162,98 eura od 13.11.2018.g.

- 143,34 eura od 12.12.2018.g.

- 104,05 eura od 12.01.2019.g.

- 143,34 eura od 15.02.2019.g.

- 123,70 eura od 13.03.2019.g

- 153,16 eura od 12.04.2019.g.

- 133,52 eura od 11.05.2019.g.

- 153,16 eura od 11.06.2019.g.

- 94,23 eura od 11.07.2019.g.

- 153,16 eura 10.08.2019.g.

- 186,61 eura od 11.09.2019.g.

- 5,84 eura od 11.10.2019.g.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.984,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. svibnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 207,38 eura (slovima: dvjesto sedam eura i trideset i osam centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos od 18.306,00 kn / 2.429,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to specificirano u točki I. izreke, od dospijeća do isplate, te zahtjev za nadoknadu parničnog troška.

2. Protiv presude je žalbu podnijela tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. U žalbi navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, čime sadržajno ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi da je cijelo razdoblje koje je obuhvaćeno tužbom (od 12. veljače 2018. do 30. rujna 2019. ) radno vrijeme bilo određeno u fiksnom trajanju i to od 7-15 sati tijekom ljetnog razdoblja, a od 8-16 sati tijekom zimskog razdoblja.

3.1. Analizirajući vozni red dvaju javnih prijevoznika koji prevoze putnike na relaciji [adresa] te [adresa], zaključuje da joj društvo „Promet“ Sinj d.o.o. u zimskom razdoblju ne omogućava ni dolazak niti povratak s posla, dok joj društvo „Litre Tours“d.o.o. ne omogućava ni u ljetnom niti u zimskom razdoblju dolazak na posao. Ukazuje na sadržaj čl. 66. st. 9. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( "Narodne novine" broj: 128/17, 47/2018 i 123/19 - dalje TKU/17), te zaključuje da vozni red oba prijevoznika ne omogućuje tužiteljici redoviti dolazak i povratak s posla. Ukazuje na kontradiktornost presude glede zaključaka o voznom redu prijevoznika Litre Tours d.o.o., uz obrazloženje da sud pogrešno navodi vrijeme dolaska od 6,30 sati, budući da bi iz voznog reda proizlazilo vrijeme dolaska od 6,45 te 7,10 sati. Isti zaključak da se odnosi i na prijevoznika "Promet" d.o.o., u dijelu u kojem je navedeno da dolazi u Split u 7,20 sati, iako u voznom redu stoji vrijeme 7,10 sati. Osim toga, ističe da je pogrešan zaključak suda da se vrijeme hodanja od autobusnog kolodvora do radnog mjesta i natrag koje traje 20 minuta, ne računa u vrijeme čekanja koje je propisano čl. 66. st. 9. TKU/17.

3.2. U dopuni žalbe tužiteljica podrobnije analizira odluke koje je donio tuženik u prijepornom razdoblju te tumačenja Zajedničkog povjerenstva u odnosu na čl. 66. TKU/17 te navodi da je pogrešan zaključak suda kako je tuženik Odlukom o radnom vremenu od 30. studenoga 2018. uveo klizno radno vrijeme za sve radnike. Naglašava da se klizno radno vrijeme ne primjenjuje na radnike automatizmom, već da radno vrijeme utvrđuje za svakog pojedinog radnika njegov rukovoditelj. Ističe da nikad nije dogovorila rad na takav način, niti je o tome donesena kakva odluka. Stoga zaključuje da se prijevoz javnog prijevoznika "Promet" Sinj d.o.o. u razdoblju zimskog vremena ne može smatrati organiziranim javnim prijevozom, dok se prijevoz prijevoznika "Litre Tours" d.o.o., ne može smatrati organiziranim javnim prijevozom ni u razdoblju zimskog, niti u razdoblju ljetnog radnog vremena.

4. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu i odgovoru na dopunu žalbe tužiteljice osporava izložene žalbene navode, u bitnom ističući da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od prebivališta do radnog mjesta i natrag, da je javni prijevoznik "Litre Tours" d.o.o. povoljniji za poslodavca pa da se naknada troškova prijevoza isplaćuje u visini troškova tog prijevoznika.

5.1. Predlaže žalbu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

6. Žalba tužiteljice je osnovana.

7. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo ocjenjujući tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tužiteljica u žalbi.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu troškova prijevoza iz mjesta njezinog prebivališta u [adresa] do mjesta rada u Splitu, za razdoblje od 12. veljače 2018. do 30. rujna 2019., pri čemu nije sporno da je tuženik isplaćivao tužiteljici u tom razdoblju troškove prijevoza u visini mjesečne karte javnog prijevoznika "Litre Tours" d.o.o. [adresa]. Tužiteljica tvrdi da, s obzirom na radno vrijeme te vozni red javnih prijevoznika, od prebivališta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, pa da ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru (što bi bilo 74,00 kn po danu), sukladno čl. 66. st. 12. TKU/17, dok tuženik tvrdi da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz te da joj pripada pravo na naknadu troškova prijevoza u visini mjesečne karte javnog prijevoznika "Litre Tours" d.o.o. [adresa], koju naknadu je za utuženo razdoblje uredno plaćao.

9. Analizom provedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica ima organizirani prijevoz putem javnog prijevoznika "Litre Tours" d.o.o. [adresa] i Promet d.o.o., da je prvi prijevoznik povoljniji za poslodavca, pa da poslodavac, plaćanjem naknade u visini mjesečne karte, uredno ispunjava obvezu plaćanja naknade troškova prijevoza. Tako utvrđuje da tijekom zimskom radnog vremena autobus tog prijevoznika stiže na autobusni kolodvor u Splitu u 7,10 sati, da tužiteljica udaljenost od 1,7 km do mjesta rada prijeđe za 20 minuta pa da vrijeme čekanja do početka rada ne prelazi 45 minuta, dok u povratku može koristiti prijevoz istog prijevoznika, budući da autobus kreće s kolodvora u 16,30 sati pa da vrijeme čekanja opet ne prelazi 45 minuta. Za vrijeme ljetnog radnog vremena, da autobus stiže na kolodvor u 6,30 sati, a u povratku tužiteljica može koristiti autobus istog prijevoznika koji kreće s kolodvora u 15,27 sati, pa vrijeme čekanja od završetka rada također ne prelazi 45 minuta. Isti zaključak izvodi i za prijevoznika Promet d.o.o. u odnosu na zimsko i ljetno radno vrijeme.

10. Na temelju provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja utvrđuje da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu troškova prijevoza, u slučaju kada ne bi imala organizirani javni prijevoz, u ukupnom iznosu od 18.306,00 kn za cijelo utuženo razdoblje, od kojeg iznosa je odbijen iznos naknade koji je tužiteljici u istom razdoblju isplaćen, međutim, s obzirom na stajalište da tužiteljica ima organizirani prijevoz putem javnog prijevoznika, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

11. Zbog pogrešnog tumačenja mjerodavnih odredbi TKU/17, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice. Naime, prema čl. 66. st. 8. TKU/17, pod organiziranim javnim prijevozom u smislu tog članka se smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu zaposlenika, ne prelazi 45 minuta (st. 9.). Ako od prebivališta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru (st.12.).

12. Iz priloženih isprava bi proizlazilo da ni jedan od narečenih javnih prijevoznika nema takav vozni red koji bi omogućavao tužiteljici dolazak na posao i odlazak s posla bez čekanja koje ne prelazi 45 minuta. Naime, prema priloženim podacima, autobusi oba prijevoznika dolaze na kolodvor u Split u 7,10 sati, a tužiteljici radno vrijeme započinje u 8,00 sati, što znači da vrijeme čekanja prelazi 45 minuta. Tužiteljica bi mogla, autobusom prijevoznika „Litre Tours“ d.o.o. koristiti za povratak u mjesto prebivališta liniju koja polazi iz Splita u 16,30 sati, međutim, prema Tumačenju Zajedničkog povjerenstva broj 119/19 od 7. listopada 2019. te 192/20 od 6. veljače 2020. bi proizlazilo da prijevoz mora biti organiziran u smislu čl. 66. st. 8. i 9. TKU/17 u oba smjera, dakle na posao i s posla, u kojem slučaju se smatra da se radi o organiziranom prijevozu. U protivnom se radi o neorganiziranom javnom prijevozu, u kojem slučaju se za isplatu naknade troškova prijevoza na zaposlenika primjenjuje čl. 66. st. 12. TKU/17 (1,00 kn po prijeđenom kilometru).

13. Sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje vrijeme čekanja do početka, odnosno od završetka radnog vremena tužiteljice, na način da vrijeme kroz koje tužiteljica prolazi pješice od kolodvora do mjesta rada, ne uračunava u vrijeme čekanja, pa zbog toga izvodi pogrešan zaključak da to vrijeme ne prelazi 45 minuta. Vrijeme čekanja je ono vrijeme koje prođe između dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena te od završetka radnog vremena do polaska redovite linije, pri čemu je neodlučno što tužiteljica pješice prolazi taj put. Stoga tužiteljici pripada pravo na troškove prijevoza prema čl. 66. st. 12. TKU/17, a koja naknada, prema nalazu vještaka iznosi 2.429,62 eura za utuženo razdoblje, s tim što je vještak obračunao naknadu na način da je od iznosa koji bi tužiteljici pripadao, odbio iznose koji su za isto vremensko razdoblje tužiteljici isplaćeni.

14. Kako je tužiteljica u konačnici uspjela u sporu, pripada joj pravo na nadoknadu parničnog troška primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i mjerodavnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 1.984,21 eura, kako je to pravilno obračunao sud prvog stupnja.

15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice uvažiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

16. Tužiteljica je uspjela i u žalbenom postupku, pa joj pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav žalbe prema Tbr. 13. i Tbr. 42 Tarife u iznosu od 207,38 eura, pa je o troškovima žalbenog postupka odlučeno primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara