Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-824/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Čačić predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Barišić Tomše, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice POO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Goran Smerdel, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pelicarić & Smerdel d.o.o. u Zagrebu, radi predaje u suposjed, odlučujući povodom žalbe i nadopune žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagreb od 29. travnja 2025. poslovni broj: Ps- 303/2020-35, u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i nadopuna žalbe tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagreb poslovni broj: Ps-303/2020-35 od 29. travnja 2025. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava te se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženica obvezana tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 482,65 EUR i djelomično preinačava u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18,13 EUR te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici POO da tužitelju PO preda u suposjed ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] visoko prizemni stambeni objekt [adresa] i dvorište sa 110 čhv, 397 m2. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,78 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom i nadopunom žalbe pobija tuženica zbog "svih zakonom predviđenih razloga" s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev bude u cijelosti odbijen, a podredno vraćen prvostupanjskom sudu na provođenje postupka u skladu s tuženici zakonom zajamčenim pravom na sudjelovanje u postupku. Nadopunom žalbe tuženica navodi da nadopunjava žalbu svojih punomoćnika rezimiranjem činjeničnih navoda o pojedinim detaljima odnosa unutar obitelji stranaka ovog postupka kao i "prilaganjem pisanog stručnog stajališta koje je obzirom na ovaj spor izradila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova [adresa] RO".

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da su žalbeni navodi tuženice višestruko obrađeni od strane suda te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužitelja da mu tuženica preda u suposjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] u naravi visoko prizemni stambeni objekt u [adresa] sa dvorištem površine 379 m2.

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne kao i onih utvrđenih na temelju pisane dokumentacije priložene po parničnim strankama, saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja te priloženih pravomoćnih presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-609/2018-12 od 29. studenog 2018., P Ob-594/2019-49 od 19. lipnja 2024. i P-3512/2020-30 od 11. veljače 2025., više rješenja i presuda Prekršajnog suda u Zagrebu te liječničku potvrdu tuženice od 17. veljače 2025. i povijest bolesti tuženice od 5. travnja 2025., prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

- da su stranke bivši bračni drugovi koji su bili u braku od 28. ožujka 1992. do 29. studenog 2018. kada je njihov brak prestao pravomoćnom presudom o razvodu prvostupanjskog suda posl.br. P Ob-609/18-12

- da je tijekom braka stranaka na temelju kupoprodajnog ugovora od 9. veljače 1993. kupljena predmetna nekretnina i na istoj uknjiženo suvlasništvo svake stranke u ½ dijela te da je nakon razvoda braka tuženica isključivi posjednik predmetne nekretnine

- da je u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pravomoćnom presudom od 19. lipnja 2024. poslovni broj P Ob-594/2019 utvrđena podjela pokretnina koje su bračna stečevina stranaka svakog u ½ dijela dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev POO, ovdje tuženice, u dijelu kojim je tražila da se utvrdi njezino suvlasništvo u 9/10 dijela predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz obrazloženje da ovdje tuženica nije dokazala da je nekretnina kupljena novcem njezine posebne imovine u 9/10 dijela odnosno da je radiona u cijelosti njezina posebna imovina već da su stranke stekle predmetnu nekretninu na jednake dijelove kako je to i navedeno u ugovoru o kupoprodaji za tu nekretninu

- da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine sve do 2019. kada je iz iste udaljen od strane policije radi prijave tuženice da je izvršio obiteljsko nasilje

- da je prema iskazu tužitelja unutar godine ili dvije u pratnji policije bio u dvorištu i radioni četiri puta te da je predložio da mu tuženica isplati 30.000,00 EUR i makne zabilježbu na stanu njegovih roditelja, a da će on odustati od zahtjeva za ulazak u posjed predmetne nekretnine i svoj dio kuće u [adresa] prepisati na njihovu kćer

- da prema iskazu tuženice tužitelj nema pristup kući u [adresa] od kada ga je prijavila za fizičko i psihičko nasilje u obitelji i to prvi puta 2018. kada još nisu bili razvedeni i drugi puta 2019., a misli da ga je prijavila policiji i 2008.

- da je prema iskazu tuženice na stanu koji je tužitelj naslijedio od svojih roditelja tuženica upisala zabilježbu iz razloga što je njegovim roditeljima sufinancira posjed tog stana, a onda ga je tužitelj nakon njihove smrti naslijedio

- da je prema iskazu tuženice točno da je tužitelj predložio da joj isplati 30.000,00 EUR i briše zabilježbu sa stana kojeg je naslijedio od roditelja od čega je ubrzo odustao, a da je ona ponudila da tužitelj svoju polovicu kuće prepiše na njihovu djecu, a isto tako i stan na kojem je zabilježba i onda na stanu zadrži pravo doživotnog uživanja

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je iz predmetne nekretnine udaljen 2019. nakon što ga je tuženica prijavila za obiteljsko nasilje nakon čega više nije mogao ući u kuću, a niti je to želio bez svjedoka i pratnje policije obzirom da se bojao da bi ga tuženica ponovno mogla prijaviti za obiteljsko nasilje

- da iz iskaza tuženice jasno proizlazi da se ona protivi predaji predmetne nekretnine u suposjed tužitelju i tome da tužitelj istu posjeduje kao suvlasnik

- da prema stavu tuženice nakon razvoda braka stranaka tužitelju ne bi trebala pripasti ne samo imovina koja je stečena u braku već i imovina koju je tužitelj naslijedio od svoje obitelji na koju je tuženica upisala zabilježbu spora i traži utvrditi ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg bi tužiteljevo vlasništvo stana na adresi [adresa] nakon njegove smrti prešlo na davateljicu uzdržavanja, njegovu sestru GO te traži i da se ona utvrdi suvlasnicom u 1/3 dijela tog stana a koji tužbeni zahtjevi su presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3512/2020 od 11. veljače 2025. odbijeni.

7. Polazeći od naprijed utvrđenog činjeničnog stanja te odredbe članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) kojim je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari kao i daljnje odredbe članka 42. stavka 1. istog Zakona prema kojem svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari te odredbe članka 46. stavka 1. ZV prema kojem svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva, a da tuženica sukladno članku 163. stavku 1. ZV u vezi članka 219. i članka 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) nije dokazala postojanje razloga zbog kojih bi imala pravo odbiti predaju nekretnine tužitelju u suposjed, sud prvog stupnja ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim.

8. U nastavku obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je tuženica tijekom postupka opozvala punomoć za zastupanje odvjetniku o čemu je isti izvijestio sud podneskom od 28. listopada 2024. te da je nakon toga tuženica uredno primila pozive za ročišta zakazana 18. veljače 2025. i 7. travnja 2025. na koje nije pristupila, a kao razlog nepristupa dostavila je liječničku dokumentaciju. Iz liječničke potvrde od 17. veljače 2025. i podneska od istog datuma proizlazi da je potvrdu sačinila dr. ŽO i istu predala u prijemnu pisarnicu suda, a kao razlog nepristupa tuženice navedena je enteroviroza. S tim u vezi navodi da je odgodio ročište određeno za 18. veljače 2025., a sljedeće odredio za 7. travnja 2025. te da je nedolazak na to iduće ročište tuženica ispričala nalazom hitnog prijema ORL ambulante KBC Split radi vrtoglavice koju je već ranije liječila uz kompletnu obradu u Zagrebu i uzimanje lijeka Torecan, a koji joj je i liječnik ORL ambulante preporučio, kao i pregled neurologa koji je tuženica odbila. Taj nalaz da je sudu proslijeđen putem e-mail komunikacije ŽO za koju je tužitelj naveo da je sestra i liječnica tuženice, uz podnesak od 7. travnja 2025., a istu dokumentaciju u prijemnu pisarnicu suda predala je i tuženica 9. travnja 2025.

8.1. Imajući u vidu da je tuženica opozvala punomoć za zastupanje odvjetniku, da je primila pozive za ročišta i da njezina odsutnost nije razlog za neodržavanje ročišta, prvostupanjski sud zaključuje da javljanje tuženice liječniku za hitni prijem s ranijim zdravstvenim tegobama uz odbijanje preporučenog liječenja dva dana prije održavanja ročišta upućuje na nastojanje tuženice da se glavna rasprava u ovom postupku ne zaključi i donese odluka. Poziva se i na odredbu članka 10. stavka 1. ZPP prema kojem je dužan onemogućiti svako zloupotrebu prava u postupku.

9. Odluku o obvezi tuženice da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP, a visinu dosuđenih troškova u iznosu od 500,78 EUR na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) te visini sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 6,64 EUR.

10. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji je prethodio donošenju iste na taj način utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Tuženica u žalbi tvrdi da je održavanjem i zaključenjem glavne rasprave bez prisustva opravdano spriječene i pravovremeno ispričane tuženice počinjena apsolutno bitna povreda pravila parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP. Ističe da je provođenje glavne rasprave u ovoj parnici bilo određeno za 7. travnja 2025. u 13:50 sati, a da je 5. travnja 2025. u večernjim satima bila primorana potražiti hitnu medicinsku pomoć u KBC Split te je od nadležnog liječnika dobila recept za terapiju i izričitu nedvosmislenu pisanu uputu za "što više mirovanja". O svojem zdravstvenom stanju zbog kojeg nije bila u mogućnosti sudjelovati u raspravi da je bez odgode izvijestila sud (e-mailom i podneskom), a unatoč tome prvostupanjski sud odlučuje glavnu raspravu održati i zaključiti bez njezinog prisustvovanja. Osvrće se i na navode prvostupanjskog suda o opozivu punomoći pri čemu ističe da do raskida odnosa zastupanja s bivšim punomoćnicima nije došlo njezinom voljom već otkazom od strane punomoćnika. Neprikladnim i nezakonitim ocjenjuje dovođenje u pitanje stavove liječnika koji su joj izričito i nedvosmisleno naložili mirovanje.

13. Obzirom na naprijed iznesene žalbene navode te sadržaj podneska potpisanog od strane ŽO dostavljenim neposredno prvostupanjskom sudu 7. travnja 2025. u kojem se navodi da se dostavlja "povijest bolesti OHBP KBC Split, POO, pravdanje izostanka s ročišta zakazanog za dan 07.04.2025." uz koji je dostavljena i preslika nalaza Objedinjenog hitnog bolničkog prijema KBC Split od 5. travnja 2025. prema kojem je tuženici određena terapija "što više mirovanja", razvidno je da tuženica nije zahtijevala odgodu ročišta na koje ne bi bila u mogućnosti pristupiti zbog zdravstvenih razloga već nalaz Objedinjenog hitnog bolničkog prijema KBC Split od 5. travnja 2025. dostavlja samo radi pravdanja izostanka s ročišta zakazanog za dan 7. travnja 2025. Iz tog razloga prvostupanjski sud nije trebao odgoditi ročište po vlastitom nahođenju kao što je to učinio na prethodnom održanom ročištu dana 17. veljače 2025. za koje tuženica također nije tražila da se odgodi zbog bolesti, a za koju odgodu nije iznio nikakve razloge.

14. Imajući na umu da tuženica nije zatražila odgodu ročišta zakazanog za dan 7. travnja 2025., prvostupanjski sud stoga što je održao glavnu raspravu i istu zaključio nije postupio nezakonito te protivno navodima žalbe nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

15. Navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka nije ostvarena niti stoga što podnesak tužitelja predan na pripremnom ročištu održanom 2. lipnja 2021., a za koji prvostupanjski sud navodi da tužitelj u istom postavlja konačni tužbeni zahtjev, nije dostavljen i elektroničkim putem.

15.1. Naime, na tom ročištu punomoćnica tužitelja usmeno je iznijela da predanim podneskom koji je i uručen punomoćnici tuženice (odvjetnici Matiji Palac Varga za koju je dostavljena punomoć tuženice na tom ročištu), uređuje tužbeni zahtjev na način da umjesto dosadašnje predaje u posjed slobodne od osoba i stvari predmetne nekretnine tužitelj sada zahtijeva da mu se ista preda u suposjed u ½ dijela. Postavljanjem takvog tužbenog zahtjeva nije izmijenjana činjenična osnova tužbe niti je preinačena tužba pa stoga tuženica nije onemogućena u raspravljanju tim više što je i nadalje, kao i u odgovoru na tužbu, tvrdila da je u većem suvlasničkom dijelu suvlasnica predmetne nekretnine nego što je upisana u zemljišne knjige i u vezi čega se povodom njezine tužbe vodi postupak pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P Ob- 594/2019. Osim toga tuženici je dodijeljen traženi rok za očitovanje na navode tužitelja iz tog podneska na koji se pisano i očitovala.

15.2. Dakle, tuženici, odnosno njezinoj punomoćnici predan je podnesak kojim je uređen tužbeni zahtjev o kojem je u konačnici i odlučeno pa stoga neosnovano tvrdi da joj je onemogućeno raspravljanje jer isti nije predan elektroničkom komunikacijom. Nepostupanje prvostupanjskog suda na način propisan člankom 106.a stavkom 6. ZPP nije u takvim okolnostima utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke pa time nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP.

16.Tuženica u žalbi ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. istog Zakona. Istu nalazi u činjenici da prvostupanjski sud ne navodi razloge zbog kojih nije proveo usvojene dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka predloženih po tuženici i to svjedokinja NO. TO, IO, BO, ŽO, ROO, AO i ČO te svjedoka MO. Također smatra da je zbog neprovođenja tih dokaza činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

17. Točno je da je na održanom pripremnom ročištu 21. rujna 2021. prvostupanjski sud prihvatio dokazne prijedloge stranaka iz čega proizlazi da je prihvatio i dokaze predložene po tuženici u odgovoru na tužbu. U odgovoru na tužbu tuženica je osporavala da bi tužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine u suvlasničkom dijelu od ½ dijela u kojem je omjeru u zemljišnim knjigama upisan suvlasnikom tvrdeći da je ona vlastitim sredstvima u znatno većem dijelu sudjelovala u kupnji i financiranju predmetne nekretnine te je na te okolnosti predlagala saslušanje svjedokinje NO (na okolnost da joj je pozajmila 20.000,00 DEM 1997. koji je po vraćanju 1999. u cijelosti utrošila za obnovu nekretnine), svjedokinje TO i IO (na okolnost da je upravo ona svjedokinji TO isplatila kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu) i svjedokinja ŽO, DO, ROO i AO, sve na okolnost da je tuženica sredstva za kupnju predmetne nekretnine stekla radom prije sklapanja braka koja novčana sredstva su dijelom bila pohranjena na štednim knjižicama, dok je drugi dio čuvala kod osoba od povjerenja. Predložila je i saslušanje svjedoka MO i ČO na okolnost da je sva sredstva ostvarena poslovanjem svog obrta ulagala u renovacije i uređenje predmetne nekretnine te da je i većinu režijskih troškova ona plaćala. Na te okolnosti predložila je i druge pisane isprave kao što su predugovor o kupnji nekretnine u Sloveniji, kupoprodajne ugovore za vozila prodana 1991., Kupnu pogodbu od 12. siječnja 1994., preslike računa za kupljene materijale i sredstva potrebna za adaptaciju i dr. Ujedno je predložila priklop spisa istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pob- 549/19 navodeći da je za rješenje ovog spora odlučno rješenje parnice po njezinoj tužbi protiv tužitelja koje predstavlja prethodno pitanje u kojem smislu je i predložila prekid postupka do pravomoćnog rješenja postupka Pob-594/19.

18. U predmetu istog prvostupanjskog suda posl.broj: Pob-594/19 donesena je presuda 19. lipnja 2024. kojom je u točki III. izreke odbijen tužbeni zahtjev tuženice, u tom postupku tužiteljice, u dijelu kojim traži da se utvrdi da je vlasnica u 9/10 dijela nekretnine upisane kao kčbr. [katastarska čestica] visoko prizemni stambeni objekt Artičkova ul. br.6 i dvorište ukupne površine od 397 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u cijelosti samostojećeg dvorišnog objekta opisane nekretnine koji u naravi predstavlja obrtničku radionu/pohranu ukupne površine 65 m2 te u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je tuženik, u ovom postupku tužitelj, vlasnik u 1/10 dijela opisane nekretnine. Citirana presuda je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-67/2024-4 od 25. rujna 2024.

19. Kako je tuženica personalne dokaze predlagala isključivo na okolnost da je njezin suvlasnički dio predmetne nekretnine veći od onog upisanog u zemljišne knjige od ½ dijela, a da je o tome odlučeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pob-594/2019 od 19. lipnja 2024., to prvostupanjski sud činjenice u tom smislu nije trebao ponovno utvrđivati predloženim dokazima zbog čega ih opravdano nije proveo.

20. Iako je točno da prvostupanjski sud nije u obrazloženju pobijane presude naveo razloge zbog kojih nije proveo personalne dokaze i druge dokaze predložene na okolnost stjecanje većeg suvlasničkog udjela u predmetnoj nekretnini taj nedostatak nije takvog značaja zbog kojeg se ne bi mogla ispitati pravilnost pobijane presude, pa stoga ovaj sud ne nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a niti bitnu povredu iz članak 354. stavka 1. u vezi članak 338. stavka 4. ZPP jer to nije imalo utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude.

21. Imajući u vidu da je člankom 161. stavkom 1. ZV propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, odlučne činjenice za predmetnu reivindikacijsku tužbu su da je tužitelj su/vlasnik predmetne nekretnine čiji identitet nije sporan te da istu drži u posjedu tuženica. Iz činjenica utvrđenih provedenim dokazom saslušanjem stranaka nespornim proizlazi i da tuženica u posjedu drži cijelu predmetnu nekretninu te da je tužitelja isključila iz suposjeda iste zbog čega su ispunjene pretpostavke za zahtijevanu zaštitu prava vlasništva. Stoga nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

22. Člankom 36. stavkom 1. ZV propisano je ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništvu te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, a prema članku 37. stavku 4. ZV svaki suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela. Konačno, pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. stavak 1. ZV). Prema stavku 2. članka 30. ZV vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja stvari, a prema 42. stavku 1. ZV svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari dok članak 46. stavak 1. ZV propisuje da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koje proizlaze iz njegovog suvlasništva.

23. Imajući u vidu sadržaj naprijed citiranih zakonskih odredbi, obvezavši tuženicu da tužitelju preda u suposjed predmetnu nekretninu u suvlasničkom dijelu tužitelja od ½ dijela, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo pa tako i odredbu članka 46. stavak 1. ZV koju odredbu apostrofira tuženica kao pogrešno primijenjenu te time, a protivno navodima žalbe nije povrijeđeno načelo jedinstva nekretnine iz članka 9. ZV kako to tvrdi tuženica.

24. U odnosu na navode tuženice iz osobno podnesene nadopune žalbe u kojoj ukazuje na obiteljsko nasilje tužitelja prema njoj i njihovoj djeci uz tvrdnju da bi puštanje tužitelja u suposjed rezultiralo novim nasiljem i otimanjem imovine tuženice i zajedničke djece stranaka pri čemu se poziva i na upozorenje i preporuke pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od 29. travnja 2025. naslovljene na Ravnateljstvo policije i Kabinet ministra Ministarstva unutarnjih poslova, valja navesti da navedene okolnosti nisu okolnosti radi kojih bi se tužitelju uskratila njegova vlasnička prava na posjed nekretnine u njegovom suvlasnikom dijelu u ovom postupku.

25. Kako iz naprijed navedenih razloga nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti kao ni one koje ističe žalba te da je na činjenice odlučne za predmet spora koje u žalbenom postupku nisu ni sporne, prvostupanjski sud udovoljivši tužbenom zahtjevu pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je odbiti žalbu tuženice i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari sadržanoj u točki I. izreke.

26. Osporavajući odluku o troškovima postupka tuženica smatra da tužitelju ne pripada trošak za sastav podneska od 14. siječnja 2021. kojim nakon podnošenja tužbe, a prije zaprimanja odgovora na tužbu, dopunjava navode tužbe. Nepotrebnim ocjenjuje i troškove za sastav podnesaka od 24. listopada 2023., 3. srpnja 2024. i 12. veljače 2025. kojima tužitelj obavještava sud da još nije donesena presuda u drugom predmetu, zatim da je donesena presuda u drugom predmetu i da je ta presuda postala pravomoćna.

27. Ispitivanjem pobijane presude i stanje spisa predmeta u smislu naprijed iznesenih žalbenih navoda utvrđeno je da tužitelj uz podnesak od 14. siječnja 2021. samo dostavlja potvrdu PU Zagrebačke, Policijske postaje Zagreb od 8. siječnja 2021. Budući da je navedena potvrda nastala nakon što je 28. prosinca 2020. podnesena tužba i istom tužitelj dokazuje činjenične navode tužbe, to je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 155. ZPP tužitelju za sastav tog podneska priznao trošak u visini od 6,25 bodova primjenom Tbr. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 dalje u tekstu: Tarifa). Rješenjem prvostupanjskog suda od 20. listopada 2023. tužitelj je pozvan izvijestiti sud je li postupak u predmetu broj P Ob-594/19 pravomoćno okončan pa se troškovi podneska tužitelja od 24. listopada 2023. kojom obavještava sud prvog stupnja da u postupku poslovni broj: P Ob-594/2019 nije još donesena prvostupanjska presuda, te potom i troškovi podneska od 3. srpnja 2024. u kojem obavještava prvostupanjski sud da je u tom postupku donesena nepravomoćna presuda koju i dostavlja uz taj podnesak, ukazuju potrebnim za vođenje parnice, te primjenom Tbr. 8. točke 3. Tarife za te troškove tužitelju, kao i za podnesak od 14. siječnja 2021. pripada trošak od 6,25 bodova, a ne 6,50 bodova koliko tužitelju pogrešno priznaje prvostupanjski sud, a na što također ukazuje tuženica u žalbi. Međutim trošak sastava podneska od 12. veljače 2025. po ocjeni ovog suda nije ocijenjen potrebnim za vođenje parnice budući tim podneskom tužitelj obavještava prvostupanjski sud da je u drugom postupku, također vođenim između istih stranka u suprotnim stranačkim ulogama, odbijen zahtjev tuženice radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja da joj pripada 1/3 dijela prava vlasništva stana tužitelja koji je naslijedio od roditelja, a niti ga je sud prvog stupnja pozvao da ga izvijesti o ishodu tog postupka.

28. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP djelomično uvažiti žalbu tuženice i rješenjem preinačiti odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude na način da se zahtjev za naknadu troškova tužitelja odbija za iznos od 18,13 EUR (7,25 bodova x 2,00 EUR x 25% PDV), dok se u preostalom dijelu na temelju članka 380. točke 2. ZPP žalba tuženice odbija kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku za iznos od 482,65 EUR.

29. Budući tuženica nije uspjela sa žalbom u odluci o glavnoj stvari, dok je u odnosu na sporednu tražbinu uspjela tek u razmjerno neznatnom dijelu, to je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe u cijelosti.

U Varaždinu 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Čačić