Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-459/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Romani Mihalić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćnici Mariji Bartoluci, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3834/21-22 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3834/21-22 od 31. siječnja 2023. potvrđuje u točki I izreke.

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se citirana presuda u točki II i točki III izreke (očitom greškom navedeno točka II izreke) u odluci o parničnom trošku, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavljeno je da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu utvrđenja da su ništete odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 24. svibnja 2007.između tužitelja RF i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, kao kreditora, u dijelu u kojem je korisnik kredita obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a preko prvotno ugovorene kamatne stope od 5,65 % (točka I izreke).

1.1. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zatražio isplatu iznosa od 909,23 eura/6.850,59 kn[1] s kamatama na pojedine iznose, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka II izreke).

1.2. Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.078,79 eur/8.128,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2023. do isplate (točka III izreke).

2.Protiv citirane presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj presudu pobija u točkama II i III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

4. Tuženik presudu pobija u točki I izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23–dalje: ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

5. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika, u kojem negira žalbene navode, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrditi u točki I izreke, uz obvezu naknade troška odgovora na žalbu.

5.1. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe ugovora o kreditu broj [broj kredita] , sklopljenog 24. svibnja 2007. između stranaka, u dijelu u kojem je korisnik kredita obvezan platiti kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odredbi o kreditiranju građana, a preko prvotno ugovorene kamatne stope od 5,65%, te zahtjev za isplatom iznosa od 909,23 eur/6.850,59 kn s kamatama.

8. Ocjenom provedenih dokaza, cijeneći iskaz tužitelja da mu nije objašnjeno na koji način će se kamatna stopa mijenjati, da mu javni bilježnik nije tumačio pojedine odredbe ugovora, iskaz svjedoka GF , zaposlenika tuženika, koji je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu vršio funkciju osobnog bankara, a koji je iskazao da se klijentu prije potpisa ugovora objasne parametri kamatne stope u skladu s odlukom banke, no ne sjeća se je li to učinjeno u konkretnom slučaju zbog proteka vremena, da se ne sjeća je li klijent mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, a da je u sustavu postojao već unaprijed pripremljeni sadržaj ugovora te je osobni bankar unosio podatke vezano za svakog klijenta uz visinu kredita, kamatnu stopu, rok isplate i otplate kredita; nadalje, polazeći od čl. 59., čl. 84., čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03-dalje ZZP/03), odredbi čl. 4., čl. 247., čl. 269., čl. 270. st. 1., čl. 272., čl. 295., čl. 327. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO), sud prvog stupnja utvrđuje da je predmetna ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope ugovora o kreditu ništetna.

9. Naime, utvrđuje da sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da nisu određeni egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope, te da među strankama nije ni sporno da nisu pojedinačno pregovarali o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, što proizlazi i iz prihvaćenog iskaza tužitelja. Povrh toga, da tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije tvrdio da je tužitelj kao korisnik kredita na tu odredbu mogao utjecati, s time da se kod tipiziranog ugovora i po prirodi stvari o tim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati.

9.1. U odnosu na navedeno sud se poziva i na odredbe čl. 3. st. 1., čl. 4. i čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

10. Okolnost da se u donošenju pobijane presude sud prvog stupnja pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013- 4 od 13. lipnja 2014. u postupku vođenom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutu CHF, nije bilo od utjecaja na zakonitost pobijane presude, budući da je o ništetnosti sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu odlučeno cijeneći relevantne okolnosti konkretnog slučaja.

11. S tim u vezi, ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja vezano za razloge kojima je iznesen zaključak u pogledu pravne valjanosti odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, da tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da bi o navedenoj odredbi pojedinačno pregovarao sa tužiteljem, te kako se radi o tipskom ugovoru u kojem promjena ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, što potvrđuju i navodi tuženika da se kamatna stopa mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, takva je odredba paušalna i neprecizna, odnosno ne može se smatrati ni određenom, niti odredivom.

12. Pri tome je za navesti da je kamatna stopa ("cijena") u predmetnom Ugovoru o kreditu u trenutku njegova sklapanja bila ugovorena u visini od 5,65 % godišnje, a ugovoreno je da se korisnik kredita „obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…", te se kamata obračunava u EUR mjesečno, dekurzivnom, proporcionalnom metodom (čl. 4. Ugovora). I prema ocjeni ovoga suda sadržaj takvih odredbi o kamatama nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i precizan zbog čega je dopušteno ocjenjivati jesu li one nepoštene ili nisu.

13. Razmatrajući jesu li spomenute odredbe nepoštene potrebno je imati u vidu da su prema odredbi čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.). Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.). Odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a određeno je i da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

14. ZZP/03 važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u glavi 10 (čl. 81. –čl. 88.) regulira pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te odredbom čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. citiranog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

15. Nadalje, odredbom čl. 82. ZZP/03 propisao je koje bi se ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz toga članka Zakona mogle smatrati nepoštenima, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući, pritom potrošaču pravo na raskid ugovora ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 83. ZZP/03, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

17. Odredbom čl. 87. ZZP/03 propisane su posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava (st. 1.), te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.).

18. Dakle, i prije stupanja na snagu Zakona o Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) postojala je zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu toga Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze.

19. Slijedom izloženog, ocjena je ovoga suda da spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, kojima promjenu ugovorne kamate stranke čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, vjerovnik - tuženik jednostrano određuje obvezu dužnika – tužitelja, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema ikakvih egzaktnih kriterija, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

20. Na donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi da bi predmetni ugovor o kreditu bio solemniziran od strane javnog bilježnika, budući da solemnizacija ugovora ne predstavlja dokaz da je javni bilježnik rastumačio korisniku kredita ugovorne odredbe o kretanju kamatne stope, budući da to nije obveza javnog bilježnika, već je on obvezan upoznati ugovorne stranke sa sadržajem ugovora o kreditu.

21. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud izmijenio ugovorni odnos između stranaka na način da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu zamijenio fiksnom kamatnom stopom, jer je tužitelj, a s obzirom da u ugovoru o kreditu nisu bili navedeni ikakvi parametri od kojih će zavisiti promjena kamatne stope, jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja kredita, dok buduća kamatna stopa u samom ugovoru o kreditu nije bila ni određena, niti odrediva, a time niti razumljiva, pa je zbog navedenog, a ne zbog zabrane ugovaranja promjenjive kamatne stope, iznos koji je tuženik stekao na temelju ništetnih odredbi obračunat po jedinoj egzaktno utvrđenoj kamatnoj stopi, koju tuženik pogrešno kvalificira kao fiksnu kamatnu stopu.

22. Slijedom navedenog, tužitelju s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle, pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

23. Donošenjem pobijane presude u navedenom dijelu sud prvog stupnja nije počinio ni neku od apsolutno bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati, a kako je to prethodno obrazloženo.

24. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

25. Međutim, pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja da bi zahtjev tužitelja za povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe bio u zastari, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o restitucijskom zahtjevu kao posljedici utvrđenja nitšetnosti ugovornih odredbi u CHF, te da bi ništetnost ugovora bila ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, već zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju pobijanom presudom odlučeno o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zastara zahtjeva za povrat nezakonito obračunatih i obračunatih kamata u vrijeme kada je taj zahtjev postavljen, nije ni počela teći.

26. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije odlučivao o visini postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu, to je u navedenom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, iz kojih razloga je presuda suda prvog stupnja u tom dijelu, kao i u odluci o parničnom trošku ukinuta i na temelju odredbi iz čl. 370. i čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović