Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1833/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tužene CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Stipe Cvitanović, odvjetnik u Metkoviću, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7868/2021-13 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7868/2021-13 od 24. listopada 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Točkom I izreke prvostupanjske presude tuženici je naloženo da tužitelju isplati iznos od 35.198,68 kuna / 4.671,67[1] eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2021. do isplate, u roku 15 dana. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadom parničnih troškova.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.,
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK
80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženici.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalbe tuženice je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 4.671,67 eura na ime plaćenih računa od strane tužitelja za pruženu zdravstvenu zaštitu tuženici u razdoblju za koje joj je utvrđeno da nema status obvezno zdravstveno osigurane osobe.
6. Iz pobijane presude i stanja prvostupanjskog spisa, u bitnome, proizlazi:
- da je pravomoćnim rješenjem tužitelja KLASA: UP/I-503-01/18-01/324, URBROJ 338-21-02-02-19-04 od 25. ožujka 2019. tuženici utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda s danom 4. siječnja 2018.,
- da je do prestanka zdravstvenog osiguranja došlo iz razloga što je tuženica s danom 4. siječnja 2018. odjavljena s prebivališta u [adresa],
- da tuženica nije podnijela žalbu protiv citiranog rješenja,
- da iz dostavljenih računa zdravstvenih ustanova proizlazi da je tuženica koristila zdravstvene usluge u razdoblju kada joj je utvrđen prestanak osobno zdravstveno osigurane osobe,
- da su zdravstvene ustanove za izvršene usluge tužitelju dostavile račune,
- da iz dostavljenih potvrda tužitelja proizlazi da je isti u cijelosti platio predmetne račune, a koju okolnost tuženica nije osporila.
7. Pozivom na odredbu članka 123. stavak 2. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13., 137/13. i 98/19., dalje u tekstu: ZZO), prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u okviru svog zakonskog ovlaštenja donio rješenje koje je postalo pravomoćno i izvršno te sud u ovome postupku nije ovlašten ispitivati ispravnost i istinitost činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku već je vezan pravomoćnošću predmetnog rješenja. Slijedom navedenog, otklanja prigovore tuženice da rješenje tužitelja ne može imati retroaktivno djelovanje i da je ista imala policu dopunskog osiguranja br. 15848250 s rokom važenja od 4. svibnja 2018. do 3. svibnja 2019., jer su to prigovori koje je trebala iznijeti u pravnom lijeku protiv rješenja tužitelja od 25. ožujka 2019.
8. Navode tuženice da su sve pružene zdravstvene usluge učinjene u korist njezinog sina AM, koji je te usluge zatražio u postupku doniranja bubrega, ocjenjuje neosnovanima budući da je tuženica ta koja je osobno obavljala pojedine pretrage, uzimala lijekove i koristila različite vrste zdravstvene zaštite, te je ona naznačena kao osoba koja koristi zdravstvenu zaštitu. Pritom zaključuje da su predmetni navodi pravno neodlučni za predmet spora jer sud ne može procjenjivati u čiju korist je učinjena koja radnja tj. pružena zdravstvena zaštita, već je to odnos između tuženice i njezinog sina. Posljedično navedenome, odbija, kao nepotrebne, dokazne prijedloge za saslušanjem tuženice i svjedoka AM te otklanja prigovor promašene pasivne legitimacije.
9. Uzimajući u obzir okolnost da je tuženica u podnesku od 17. ožujka 2022. navela da nije potrebno provoditi dokaz medicinskim i financijskim vještačenjem budući da nije sporna okolnost visine troškova zdravstvene zaštite i plaćanja tih troškova od strane tužitelja, prvostupanjski je sud i navedene dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne.
10. Pozivom na odredbu članka 143. ZZO-a, zaključuje da je tužitelj dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega isti u cijelosti prihvaća i odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.
11. Uvidom u dopis tužitelja od 23. veljače 2021. utvrđuje je da je istim tuženica pozvana da u roku osam dana naknadi nastale troškove korištenja zdravstvene zaštite, dok na temelju potvrde o preporučenoj pošiljci utvrđuje da je navedeni dopis tuženica zaprimila 29. travnja 2021. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 183. i članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) na dosuđeni iznos određuje zatezne kamate tekuće od 30. travnja 2021. u visini propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.).
12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
13. Također nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2, 4, 8, 9, 13 i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.
14. Prvenstveno valja navesti kako je u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva sud vezan odlukom iz prethodnog upravnog postupka, odnosno pravomoćnim i izvršnim upravnim rješenjem kojim je odlučeno o prestanku obveznog zdravstvenog osiguranja tuženice. Predmetno rješenje doneseno je od strane nadležnog tijela te predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 12. ZPP-a.
15. Tuženica nije tijekom upravnog postupka isto osporila niti pokrenula upravni spor, slijedom čega ovaj sud nije ovlašten u parničnom postupku utvrđivati činjenice suprotne onima koje su utvrđene u upravnom postupku. Dakle, žalbeni navodi kojima se osporava predmetno upravno rješenje i retroaktivnost njegova djelovanja te se ističe da je tuženica imala važeću policu osiguranja trebali su biti istaknuti u postupku pred upravnim tijelom, odnosno upravnim sudom. Iz istih razloga nisu od utjecaja niti navodi kojima tuženica ukazuje na eventualnu proturječnost koja proizlazi iz ispisa iz službene baze podataka tužitelja, kao niti preostali žalbeni navodi.
16. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
17. Obzirom da tuženica nije uspjela žalbom, njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ksenija Dimec
