Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1671/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, kojeg zastupa GĆB, dipl. iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, pisarnica Rijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-4339/2019-37 od 10. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-4339/2019-37 od 10. listopada 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Točkom I izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 23.657,40 kuna / 3.139,88 eur[1] sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2019. do isplate, kao i iznos od 12.124,27 kuna / 1.609,17 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2021. do isplate, u roku 15 dana. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.312,50 kn/ 1.368,70 eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2022. do isplate, u roku 15 dana.
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana, ali iz drugih razloga.
5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 4.749,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete koja mu je nastala u razdoblju od 1. veljače 2017. do 31. prosinca 2020. isplatom obiteljske mirovine djetetu preminulog osiguranika tužitelja GĆ, OĆB.
6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj potražuje naknadu stvarne štete koja mu sukcesivno nastaje svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine.
6.1 Uvidom u spis predmeta Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-229/2017 utvrđuje da se isti vodio između istih stranaka u pogledu iste pravne stvari za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. siječnja 2017., a koji postupak je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5388/2018- 3 od 9. listopada 2019. kojom je preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.
6.2 Pozivom na odredbu članka 165. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. – dalje u tesktu: ZMO), glede istaknutog prigovora prekluzije, utvrđuje da se na predmetno potraživanje tužitelja primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO). Zaključuje da se radi o povremenim davanjima koja dospijevaju mjesečno, a što proizlazi iz odluke tužitelja – rješenja Područne službe u Rijeci, KLASA 140-03/2011-01/03438566474, URBROJ 341-14-05/3-2011-814 broj 232891 od 4. listopada 2012., kojim je priznato pravo na obiteljsku mirovinu djetetu pok. osiguranika tužitelja.
6.3 S obzirom na navedeno, utvrđuje da se najstarije dospjelo neisplaćeno potraživanje tužitelja odnosi na isplaćenu mirovinu za mjesec srpanj 2014., dospjelo u mjesecu kolovozu 2014. (obuhvaćeno tužbom u postupku pred Trgovačkim sudom u Rijeci posl. broj P-229/2017), a pokretanjem navedenog postupka, budući je isti pravomoćno dovršen odbijanjem tužbenog zahtjeva, nije došlo do prekida zastare.
6.4 Uzimajući u obzir da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta sudu 5. prosinca 2019., a da je najstarije neispunjeno potraživanje tužitelja dospjelo u kolovozu 2014., zaključuje da je protekao petogodišnji rok čime je zastarjelo pravo iz kojega proistječu povremene tražbine tužitelja na ime naknade štete za isplaćenu obiteljsku mirovinu.
6.5 Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 214. stavke 1. i 2. i članka 227. ZOO-a, odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude. Budući da je našao osnovanim prigovor prekluzije, prvostupanjski sud nije iznosio razloge o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju ostalih prigovora suodgovornosti i visine potraživanja tužitelja te provedenih dokaza. Odluku o trošku donosi primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda parničnog postupka. Međutim, osnovano tužitelj ističe da je u konkretnome slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava kada je prvostupanjski sud utvrdio nastup zastare prava njegova potraživanja.
8. Naime, sukladno pravnom shvaćanju ovoga suda, a koje je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-791/2011-2 od 15. travnja 2015.), potraživanje tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari predstavlja potraživanje s naslova naknade štete, a koje, sukladno odredbi članka 230. stavka 1. ZOO-a u vezi s člankom 165. stavkom 1. ZMO-a, zastarijeva u roku od tri godine od nastanka štete, odnosno isplate pojedinog iznosa mirovine.
9. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV- 16/2021-17 od 20. rujna 2021. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. ZOO (NN, br. 35/05., itd.) odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO/05, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.“
10. U konkretnom slučaju tužitelj je tužbom od 5. prosinca 2019. potraživao naknadu štete u visini od 23.657,40 kn, za razdoblje od 1. veljače 2017. do 30. rujna 2019., dok je podneskom od 15. siječnja 2021. povećao tužbeni zahtjev za iznos od 12.124,27 kn za potraživanje nastalo u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2020.
11. Kada se navedeno utvrđeno činjenično stanje podvede pod citirana pravna shvaćanja, to proizlazi da se i prvotno utuženo potraživanje sadržano u tužbi od 5. prosinca 2019., kao i potraživanje obuhvaćeno preinakom tužbenog zahtjeva od 15. siječnja 2021., odnose na potraživanja nastala unutar trogodišnjeg zastarnog roka od dana podnošenja tužbe, odnosno učinjene preinake.
12. Budući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio nastup zastare prava tužitelja u predmetnom postupku, posljedično čemu u pobijanoj presudi nije iznosio razloge o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju ostalih prigovora suodgovornosti i visine potraživanja tužitelja, kao niti ocjenu provedenih dokaza, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku u kojoj će analizom provedenih dokaza iznijeti utvrđeno činjenično stanje te na isto primijeniti materijalno pravo. S obzirom da je žalba tužitelja usvojena, nije bilo potrebe osvrtati se na preostale žalbene navode budući da isti nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke ovoga suda.
U Rijeci 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Dimec