Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-743/2022-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po ravnatelju UP, a on po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-223/21-4 od 11. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-223/21-4 od 11. ožujka 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovi postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 13.598,19 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. do isplate, u roku 15 dana, dok je točkom II izreke određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Protiv predmetne presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. ; dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine, a tužitelja obveže na naknadu parničnog i žalbenog troška.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iste te predlaže da se žalba odbije, a pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.598,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete koja mu je nastala u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. ožujka 2021. isplatom obiteljske mirovine suprugu preminule osiguranice.

6. Među strankama nije sporno da je BP, osiguranica tužitelja, smrtno stradala zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 2. lipnja 2009., a za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika VP, što je utvrđeno pravomoćnom presudom. Nije sporno niti da je EP, sinu osiguranice tužitelja, u razdoblju od 2. lipnja 2009. do 30. rujna 2014. bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu i isplatu iste, dok je od 1. listopada 2014. pa nadalje, navedeno pravo i isplata obiteljske mirovine priznata suprugu osiguranice tužitelja, ZP. Također, nije sporno da je tužitelj ZP u razdoblju od 1. veljače 2020. do zaključno sa 31. ožujka 2021. na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od ukupno 22.110,88 kn te da je tuženik u postupku mirnog rješenja spora tužitelju isplatio dio navedenog iznosa u visini od 8.512,69 kn.

6.1 Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi tužitelju naknaditi cjelokupnu štetu u vidu ukupno isplaćene obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio suprugu pokojne osiguranice ZP u navedenom razdoblju ili samo razmjerni dio te štete.

7. Pozivom na odredbe članka 161. stavka 1. i 2. te članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. – dalje: ZMO), važećeg u vrijeme isplate utuženog iznosa, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravo potraživati punu štetu na temelju pravomoćno priznatog prava iz mirovinskog osiguranja i izvršene isplate. Pozivom na odredbu članka 170. ZMO-a zaključuje da odredbe navedenog zakona predstavljaju lex specialis u odnosu na odredbe općeg propisa tj. Zakona o obveznim odnosima. Pritom se poziva i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revt-412/2018-2 od 22.04.2020., Rev-5292/2019-2 od 16.06.2020., Rev 2530/2018- 2 od 08.01.2020.) u kojima je izražen pravni stav da tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete prema odredbama onog zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je prilikom isplate svake mirovine odnosno davanja iz mirovinskog osiguranja.

7.1 Pozivom na odredbu članka 165. stavka 3. ZMO-a tužitelju dosuđuje zatezne kamate na navedeni iznos od 16. travnja 2021., odnosno po isteku 15 dana od primitka zahtjeva u mirnom postupku, pa do isplate, dok u pogledu troškova postupka, a s obzirom da tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije potraživao parnične troškove, odlučuje kao u točki II izreke.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o zahtjevu tužitelja odlučio primjenom odredbi ZMO-a, slijedom čega je i činjenično stanje u predmetu ostalo nepotpuno.

9. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja motornog vozila kojim je prouzročena šteta, radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine. Navedeno pravno shvaćanje u skladu je s ustaljenom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev- 552/2022-2 od 17. svibnja 2022, Rev-1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev-1359/2024- 2 od 5. studenog 2024).

10. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Budući da između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014.), a koji u odnosu na ZMO predstavlja lex specialis.

11. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".

12. Dakle, obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

13. Navedeno iz razloga što se tuženik, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač, odnosno štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP-om naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom odnosno ZOOP-om.

14. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud nije razmatrao osnovanost tužbenog zahtjeva u smislu odredbi ZOOP-a, to nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

14.1 Prvostupanjski će sud u ponovnom postupku, u okviru predloženih dokaza, utvrditi odlučne činjenice vezane uz materijalno pravne pretpostavke propisane odredbom članka 27. ZOOP-a, odnosno postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika, te potom donijeti novu, zakonitu odluku.

15. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Rijeka, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Dimec