Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1083/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Jurici Barbarić, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja ništenosti, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, poslovni broj P-515/2024-11 od 16. svibnja 2025., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, poslovni broj P-515/2024-11 od 16. svibnja 2025..

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 211254 od 20. rujna 2007. sklopljenog između tužitelja i Volksbank d.d. kao pravnog prednika tuženika, u dijelu u kojemu je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te da ista ne proizvodi pravne učinke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.231,18 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o tzv. naknadi za obradu kredita sadržane u čl. 6. 1. Ugovora o kreditu broj 211254 od 20. rujna 2007. sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, kao davatelja kredita.

6. Tuženik žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da je 20. rujna 2007. sklopljen predmetni ugovor o kreditu na iznos od 32.772,57 CHF u protuvrijednosti kuna, s rokom otplate od 84 mjeseci, radi kupnje osobnog vozila te da je čl. 6.1. Ugovora ugovorena jednokratna naknada za obradu i administraciju kredita u visini od 1,10 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna, a koja je tužitelju naplaćena.

8. Prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu ima pravni interes iz čl. 187.st.2. ZPP-a za traženje deklaratorne zaštite utvrđenjem ništetnosti sporne ugovorne odredbe, budući da time može ostvariti neka svoja daljnja prava ili znati kako se ubuduće ponašati.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi niti ista ne sadrži podatke na koje se pružene usluge i nastale troškove sporna naknada odnosi, a niti je o tome tužitelj obaviješten, a da je tužitelju za iznos sporne naknade umanjen iznos kredita koji mu je stavljen na raspolaganje.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći da odredbe čl. 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije bila previđena niti tada važećim Zakonom o bankama, kao i da sukladno čl. 59. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje:ZZP/03) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, a što dapredmetni ugovor ne sadrži, prvostupanjski sud zaključuje da sporna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

11. S obzirom na prethodna utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na čl. 81., čl. 83. I čl. 87. st.1. ZZP/03 zauzima pravno shvaćanje da je riječ o nepoštenoj odnosno ništetnoj ugovornoj odredbi, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa), uz trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe.

14. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe sukladno čl. 187.st.2. ZPP-a. Naime tužitelj u tužbi navodi da mu je sporna naknada naplaćena i da mu je tuženik dužan tu naknadu vratiti s obzirom da je riječ o nepoštenoj odnosno ništetnoj ugovornoj odredbi. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane sukladno čl. 326. st. 1. ZOO-a, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Stoga, tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe kako bi na temelju toga ostvario eventualno pravo na restituciju koje smatra da mu pripada na temelju ništetne ugovorne odredbe.

15. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju riječ o unaprijed formuliranom ugovoru, jer takvo utvrđenje proizlazi iz sadržaja samog ugovora, kao i utvrđenje da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita, dok tuženik za suprotno utvrđenje nije pružio nijednog dokaza iako je na njemu bio teret dokazivanja pojedinačnog pregovaranja sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 96.st.4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14.,dalje:ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

16. Također, sporna ugovorna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti sadržanom u odredbi čl. 100. ZZP/07, a prema kojoj, ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. U konkretnom slučaju, cijeneći da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi prednik tuženika informirao tužitelja o svrsi sporne naknade odnosno stvarnim troškovima i uslugama na koje se ista odnosi, to sporna ugovorna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti pa suprotno žalbenim navodima nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 99. ZZP/07 za isključenje od ispitivanja poštenosti te ugovorne odredbe.

17. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sporna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. To iz razloga jer s obzirom da je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru, a da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tužitelj nije imao izbora da li će spornu ugovornu odredbu prihvatiti ili ne jer o tome nije mogao pregovarati, kako to proizlazi iz njegova iskaza, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja i da je spornom ugovornom odredbom uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

18. Imajući u vidu prethodna činjenična utvrđenja, primjenom mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 96. st.1. 2. i 4., čl. 100. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 sporna ugovorna odredba ukazuje se nepoštenom odnosno ništetnom, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st.1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

20. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava dosuđeni trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu pozivom na čl. 11.st.1. toč.20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje:ZSP) prema kojem su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, nisu osnovani. To iz razloga jer ovaj postupak nije pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa s obzirom da je predmet ovog postupka ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita koja nije bila predmetom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa u primjenu ne dolazi odredba čl. 11.st.1.toč.20. ZSP-a, već je tužitelj sukladno čl. 3. i 4. ZSP-a u obvezi plaćanja spornih pristojbi, slijedom čega mu primjenom čl. 155.st.1. ZPP-a pripada pravo na naknadu tih troškova.

21. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan