Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-749/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Jovanu Doneskom i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Garešnice, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući od žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-1261/19-29 od 30. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-1261/19-29 od 30. ožujka 2022. u točkama I i III izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici da tužitelju, na ime preplate po osnovi povećanja tečaja CHF, isplati iznos od 17.197,47 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže opisanim u točki I izreke, u roku 15 dana. Točkom II izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 1.106,77 kn sa zateznim kamatama tekućima na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže opisanim u točki II izreke, dok je točkom III izreke naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 10.458,48 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2022. do isplate, u roku 15 dana.

2. Protiv citirane presude, sadržajno u odnosu na točke I i III izreke (članak 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), žalbu podnosi tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i tužitelju naloži da tuženici naknadi trošak parničnog postupka, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja restitucijski zahtjev tužitelja radi povrata stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 18.304,24 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da su 12. listopada 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 718-50-3722015 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), temeljem kojega je tuženica, kao Kreditor, tužitelju, kao Korisniku kredita, odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.953,76 CHF prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita, a radi kupnje vozila. Također, nije sporno niti da je tužitelj kredit otplatio.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je li predmetno potraživanje u zastari.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda. Prvostupanjski je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te pritom, suprotno žalbenim navodima, nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

9. Pozivom na članak 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 184/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.; dalje - ZPP/19), a cijeneći da su u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača donesene presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019., kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF, prvostupanjski sud zaključuje da je isti vezan pravnim utvrđenjima sadržanim u citiranim presudama, dok na temelju sadržaja Ugovora o kreditu utvrđuje da u istome nisu objektivizirani kriteriji izračuna i rizici ugovorene valutne klauzule.

9.1 Pozivom na relevantne odredbe članaka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, zatim članaka 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.), koji je bio na snazi u vrijeme otplate kredita, te članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje: ZOO), prvostupanjski sud zauzima stav da su nepoštene i ništetne sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu te da tužitelju pripada pravo na povrat stečenog bez osnove na temelju istih.

9.2 Pritom odbija istaknuti prigovor zastare navodeći da tražbine stečene bez osnove iz odredbe članka 1111. ZOO-a zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina propisanom odredbom članka 225. ZOO-a. S obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u odnosu na ništetnost ugovorene valutne klauzule, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a da je tužitelj tužbu u ovome postupku podnio 27. rujna 2019., prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odnosu na početni tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.

10. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Mentat d.o.o., kojeg prihvaća kao objektivnog i u skladu s pravilima struke, utvrđuje da je tužitelj tijekom razdoblja otplate, uslijed promjena tečajne razlike kad je tečaj bio viši od početnog, preplatio iznos od 18.304,24 kn. Pritom prihvaća prigovor prijeboja izjavljen od strane tuženice na ime iznosa manje plaćenih anuiteta (budući je u jednom razdoblju plaćanja tečaj CHF prema kuni bio manji od početnog), slijedom čega ukupno preplaćeni iznos od 18.304,24 kune umanjuje za manje plaćene iznose anuiteta u ukupnoj visini od 1.106,77 kune te tužitelju dosuđuje 17.197,47 kuna.

11. Odluku o trošku donosi primjenom odredbi članka 154. stavka 2. ZPP/19 te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona o sudskim pristojbama i stvarno nastalom troškom vještačenja.

12. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o obvezujućem učinku odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 502.c ZPP/19, a koje zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13.1 Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim. Radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja, upućuje se tuženik na razloge iznesene u točkama

14. – 16. obrazloženja prvostupanjske presude.

14. Pritom valja dodatno istaknuti i da je odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19.; dalje: ZZP/14.), a koji se s obzirom na vrijeme pokretanja ovog postupka primjenjuje sukladno članku 148. u vezi s člankom 146. ZZP/14, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, citirane odredbe propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

15. Sukladno iznesenome, tužitelj nije bio dužan dokazivati ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli već je dovoljno da se pozvao na utvrđenu ništetnost u navedenim presudama povodom kolektivne tužbe jer bi svako drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača. S druge strane, u individualnim postupcima kao što je ovaj, dopušteno je dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, upravo stoga što takva utvrđenja nisu bila predmetom raspravljanja i dokazivanja u kolektivnom sporu. Međutim, tuženica tijekom postupka nije pružila niti jedan dokaz da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja istog bile dane odgovarajuće obavijesti o načinu i parametrima promjene kamatne stope i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

16. Nastavno na navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi kojima se ističe da je prvostupanjski sud propustio provesti sve dokazne prijedloge tuženice te da isti nije niti saslušao parnične strane.

16.1 Iz prvostupanjske presude, kao i iz stanja spisa, jasno proizlazi da je sud tijekom postupka izveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju je tuženica dostavila (Načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa za kredite i depozite, Načela za utvrđivanje promjene naknada za usluge, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom, Pravilnik o obračunu kamata i naknada). Navedena dokumentacija, a s obzirom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača, nije od utjecaja na donošenje odluke u predmetnom postupku. Štoviše, ista dokumentacija, a kako to i proizlazi iz odgovora na tužbu, regulira materiju kamatne stope dok tužitelj u ovome postupku potražuje isplatu s naslova ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Iz istih razloga nije bilo niti osnova za provođenje financijskog vještačenja na okolnost kretanja tržišnih parametara za sporno razdoblje ugovora o kreditu u kontekstu promjene kamatne stope.

16.2 Nadalje, tijekom postupka provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje te je, u skladu s istaknutim prigovorom prijeboja, sud od ukupno utvrđenog preplaćenog iznosa oduzeo iznose manje plaćenih anutieta (za vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od početnog). Zaključno, proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (25. studenog 2020.), dok je na ročištu održanom 15. veljače 2022. zamjenik punomoćnika tuženice naveo da odustaje od prijedloga za saslušanjem svjedoka (javnog bilježnika) Slavke Marković i zaposlenika tuženice, slijedom čega se žalbeni navodi u tom pogledu otklanjaju kao neosnovani.

17. U odnosu na dio žalbe kojim se osporava nalaz i mišljenje vještaka valja navesti da je tuženica isti zaprimila 24. studenog 2021. s pozivom suda da se na nalaz i mišljenje očituje u roku 15 dana te da će se u suprotnom smatrati da na isti nema primjedbi. Tuženica nije u ostavljenom roku dostavila svoje očitovanje štoviše, na ročištu održanom 15. veljače 2022. zamjenik punomoćnika tuženice naveo je da nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga, kako se predmetni nalaz i mišljenje po prvi puta osporava u žalbi, to se isti navodi ukazuju nedopuštenima, slijedom čega nisu niti razmatrani.

18. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, tužitelj tijekom postupka nije učinio preinaku tužbe niti je prvostupanjski sud istu dopustio. Člankom 191. ZPP-a stavkom 1. propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužitelj je inicijalno tužbom potraživao iznos od 18.602,37 kn, a nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužbeni je zahtjev podneskom od 6. prosinca 2021. specificirao na iznos od 18.304,24 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Predmetni je podnesak dostavljen tuženici 9. prosinca 2021. te se ista u roku 15 dana nije navedenom protivila, slijedom čega je prvostupanjski sud na temelju članka 193. stavka 2. ZPP/19 donio rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe.

19. U pogledu žalbenih navoda kojima se osporava status potrošača tužitelja valja navesti da je prvostupanjski sud o istome dao jasne i obrazložene razloge na temelju kojih je zaključio da je tužitelj tijekom sklapanja spornog Ugovora o kreditu imao status potrošača. Navedeno proizlazi iz Ponude ac, ovlaštenog Opel partnera za kupnju motornog vozila, a koja glasi na tužitelja, kao kupca, radi kupnje vozila čija maloprodajna cijena zajedno sa troškom provedbe osiguranja iznosi ukupno 19.953,76 CHF, a koji iznos u cijelosti odgovara iznosu prema Ugovoru o kreditu. Valja nadodati da je navedeno potkrijepljeno i iskazom tužitelja na koji tuženica nije imala primjedbi.

20. Također, pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare kao neosnovan. U konkretnome slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi slijedom čega se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina (članak 225. ZOO-a).

20.1 Sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u konkretnom slučaju, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

20.2 Stoga, u konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je tužba u ovom postupku podnesena 27. rujna 2019.,tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

21. Zaključno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dana plaćanja mjesečnih anuiteta pa do isplate. Navedeno iz razloga jer je ništetnost spornih ugovornih odredbi utvrđena zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost na strani tuženika, slijedom čega se žalbeni navodi u tom pogledu također otklanjaju kao neosnovani.

22. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, time da tuženica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost istog ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

24. Obzirom da tuženik nije uspio žalbom, valjalo je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti kao neosnovan.

25. Točka II izreke prvostupanjske presude te rješenje sadržano u istoj, kao nepobijani, ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Dimec