Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1689/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I. tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu i II. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I. i II. tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1614/2016-84 od 28. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe I. i II. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1614/2016-84 od 28. rujna 2022. u točki I. izreke, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos od 1.280,00 kuna/ 169,89 eura[1] tekućih od 16. lipnja 2015. do 27. rujna 2022.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbi I. i II. tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1614/2016-84 od 28. rujna 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem su tužiteljici dosuđene zatezne kamate na iznos od 1.280,00 kuna/ 169,89 eura tekuće od 16. lipnja 2015. do 27. rujna 2022. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1. 280,00 kuna/ 169,89 eura tekućih od 16. lipnja 2015. do 27. rujna 2022., kao neosnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

III. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe I. i II. tuženika kao neosnovane i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1614/2016-84 od 28. rujna 2022. u točkama I, II i IV izreke.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužiteljici iznos od 18.280,00 kuna/ 2.426,17 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2015. do isplate, u roku 15 dana, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.000,00 kuna / 398,17 eura.

2. Točkom I. izreke rješenja sadržanog u predmetnoj presudi, dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva od 6. travnja 2021. te je točkom II. izreke naloženo tuženicima da solidarno tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 24.040,04 kuna/ 3.190,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2022. do isplate, u roku od 15 dana. Točkom III. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko dosuđenog iznosa, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev I. i II. tuženika za naknadom troškova postupka.

3. Protiv točke I. izreke presude te točaka I, II i IV izreke rješenja, žalbu podnosi I. tuženik, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZPP). II. tuženik žalbu sadržajno podnosi protiv točke I. izreke presude te točaka II i IV izreke rješenja, pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. ZPP-a.

4. I. tuženik u žalbi, u bitnome, osporava visinu dosuđene pravične novčane naknade navodeći da je ista određena u previsokom iznosu, a da prvostupanjski sud za navedeno nije dao valjane razloge. Pritom ukazuje i na retroaktivnu primjenu novih Orijentacijskih kriterija od lipnja 2020. Ističe da je u postupku sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, uzročno – posljedična veza, doprinos tužitelja, visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata. U pogledu pasivne legitimacije navodi da je sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluci o komunalnom redu Grada Zagreba određeno da jedinice lokalne samouprave mogu obavljanje komunalne djelatnosti prenijeti između ostalog i na neko trgovačko društvo, slijedom čega je I. tuženik prenio obavljanje komunalne djelatnosti na Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste te se na taj način oslobodio odgovornosti za nastanak štete trećim osobama. Nadalje navodi da su na dan štetnog događaja vladali takvi uvjeti u kojima nije bilo moguće pravovremeno i redovito obavljati djelatnost od javnog interesa. Osporava tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos s naslova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a obzirom na neosnovanu odluku suda o usvajanju tužbenog zahtjeva, osporava i zakonitost odluke o troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, odnosno da se ista ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova postupka tuženiku.

5. II. tuženik u žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud protivno Ustavu Republike Hrvatske, prilikom tumačenja odredbe 1100. Zakona o obveznim odnosima, retroaktivno primijenio nove Orijentacijske kriterije, odnosno u skladu s istima utvrdio visinu pravične novčane naknade čiji iznos osporava kao previsoko određen. Osporava i tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a po potrebi predmet vrati na ponovno suđenje te da se sukladno tome donese i nova odluka o parničnom trošku, potražujući pritom trošak sudskih pristojbi na žalbu.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalbe su djelomično osnovane, i to u pogledu određenog tijeka zateznih kamata na iznos naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege.

8. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu pretrpljene neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete s naslova pružene tuđe pomoći i njege, a koje su nastale kao posljedica štetnog događaja od 8. veljače 2015. kada se ista poskliznula i pala na dijelu zaleđenog kolnika.

9. Na temelju provedenog očevida i sukladno dostavljenoj fotodokumentaciji, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica 8. veljače 2015. pala u Ulici Opatovina, i to na sredini kolnika između štandova s lijeve strane i terase ispred kbr. 29 s desne strane, sve gledano iz smjera Crkve Sv. Franje Asiškog prema Tržnici Dolac. Predmetni dio kolnika na tom dijelu je ravan te na istom nema većih udubljenja niti rupa.

10. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Mladena Bebera, dipl. ing. geod. utvrđena je mikrolokacija štetnog događaja u Ulici Opatovina u Zagrebu, kod kućnog broja 29 koja se sastoji od asfaltne površine kolnika po kojem se odvija promet vozilima u središnjem dijelu i pješačke površine s istočne i zapadne strane koridora prometnice. Do štetnog događaja došlo je unutar koridora prometne površine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gdje je u posjedu evidentiran Grad Zagreb - javno dobro u općoj uporabi, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je u zemljišnim knjigama, u vlastovnici, na dan 18. siječnja 2022. evidentirano "javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu, Grad Zagreb". Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige i izvadak iz katastra utvrđeno je da je Ulica Opatovina na dan 3. srpanj 2016. evidentirana kao "općenarodna imovina", a kao posjednik je naveden "javno dobro putevi, Zagreb, Centar bb".

11. Na temelju nalaza i mišljenja stalog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića, spec. kirurga traumatologa, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom glavice lijeve palčane kosti bez pomaka ulomaka, što po provedenoj rehabilitaciji nije dovelo do trajnih posljedica koje bi uzrokovale smanjenje životne aktivnosti. Zbog takve ozlijede ista je trpjela primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku nezgode, za vrijeme liječenja sekundarni strah srednjeg intenziteta pet dana i manjeg intenziteta tijekom tri tjedna. Trpjela je bol jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana, a manjeg šest tjedana. Tuđa pomoć bila joj je potrebna po tri sata dnevno tijekom tri tjedna i po dva sata dnevno slijedeća tri tjedna.

12. Tijekom postupka provedeno je dodatno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. NE, prim. dr. med., čiji je nalaz u bitnome suglasan s nalazom i mišljenjem prof. dr. sc. Božidara Šebečića.

13. Međutim, prema nalazu i mišljenju vještaka NE sekundarni strah jačeg intenziteta kod tužiteljice trajao je jedan do dva dana, srednjeg intenziteta pet dana i blagog šest tjedana. Ocjena bolova jakog i srednjeg intenziteta je sukladna, a bol lakog intenziteta vještak NE cijeni na 90 dana. Također, prema mišljenju vještaka NE, tužiteljici je tuđa pomoć u razdoblju od 8. veljače do 2. ožujka 2015. bila potrebna po dva sata dnevno i idućih tri tjedna po 2x3 sata tjedno za obavljanje težih poslova, dok naruženja nema. Vještak je utvrdio uzročno posljedičnu vezu između opisane dinamike štetnog događaja i zadobivene ozlijede te je liječenje završeno 8. lipnja 2015.

14. Prvostupanjski je sud nalaze i mišljenja vještaka cijenio vjerodostojnima budući da su isti valjano obrazloženi, dani po stručnim osobama nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i po pregledu tužiteljice, odnosno izvršenom očevidu, dok su prigovori stranaka argumentirano otklonjeni.

15. Uvidom u Policu osiguranja i Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti prvostupanjski sud utvrđuje da je Zagrebački holding d.o.o. ugovaratelj osiguranja i osiguranik II. tuženika za razdoblje od 1. travnja 2014. do otkaza, dok razlozi za isključenje odgovornosti II. tuženika nisu utvrđeni.

16. Na temelju dostavljene Potvrde o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda utvrđeno je da je 7. veljače 2015. maksimalna temperatura zraka iznosila 1,2 C˚, minimalna -2,1 C˚, dnevna količina oborine od snijega bila je 10.7 mm, a visina snježnog pokrivača iznosila je 16 cm, od čega 12 cm novog snijega. Na dan štetnog događaja maksimalna temperatura zraka iznosila je 2,5 C˚, minimalna -7,0 C˚, dnevna količina oborine od snijega bila je 0,0 mm, a visina snježnog pokrivača iznosila je 14 centimetara.

17. Čitanjem dostavljenog Plana čišćenja, Dnevnika baze zimske službe i Naloga za rad na zadacima zimske službe, prvostupanjski sud utvrđuje kako iz istih proizlazi da je za Ulicu Opatovina određeno ručno čišćenje, da su dani nalozi koji obuhvaćaju predmetnu ulicu te je na temelju istih izvršeno istovremeno ralenje i posipavanje 5./6. veljače 2015. u razdoblju između 10:30 i 1:30 sati te 2:30 i 8:20 sati, 6. veljače 2015. između 8:15 i 19:15 sati, 6./7. veljače 2015. između 21:30 i 23:30 sati te 3:00 i 5:30 sati, dok nalozi za rad 7. veljače 2015. i 7./8. veljače 2015. ne obuhvaćaju predmetnu ulicu, a nalog za 8. veljače 2015., kao dan štetnog događaja, ne prileži spisu. Daljnjim uvidom u Dnevnik baze zimske službe utvrđuje da su 6. veljače 2015. evidentirani snijeg i vjetar, a 7./8. veljače 2015. "temperature u minusu, dosta hladno, kolnici mjestimično mokri, ali nisu zaleđeni".

18. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice te svjedoka RE, VE, SE i BE. Iskazi svjedoka cijenjeni su životnim i uvjerljivim, s time da iskaz svjedokinje BE nije cijenjen budući da ista nije imala neposrednih saznanja o relevantnim činjenicama.

19. Dokumentaciju priloženu spisu prvostupanjski sud prihvaća istinitom u dijelu u kojem je ista međusobno sukladna i u suglasju s ostalim provedenim dokazima, s time da dio dokumentacije ne prihvaća u dijelu u kojem je navedeno da je bilo izvršeno ralenje i posipavanje Ulice Opatovina, budući da je svjedok VE, zaposlenik I. tuženika zadužen za te radne zadatke, u svom iskazu naveo da predmetnu ulicu ne čisti, kao i da se ista ne čisti specijalnim vozilom. Izvadak iz zemljišne knjige, izvadak iz katastra i potvrdu o stanju vremena DHMZ-a također prihvaća istinitima budući da predstavljaju javnu ispravu u smislu članka 230. ZPP-a.

20. Na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka SE, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je tužiteljica prilikom štetnog događaja nosila čizme s tankim nazubljenim gumenim dijelom, da su joj ruke bile slobodne i preko ramena je nosila torbu. Prilikom pada zadobila je ozljedu koja se uklapa u mehanizam odigravanja štetnog događaja opisanog po tužiteljici i svjedoku. Ista se pritom kretala normalnim hodom, u adekvatnoj obući, gledajući ispred sebe, slijedom čega utvrđuje da nema mjesta doprinosu tužiteljice nastanku štetnog događaja.

21. Nadalje, zaključuje da I. tuženik nije dokazao da bi održavao predmetnu ulicu tako da omogućava sigurno kretanje u svim vremenskim uvjetima. Štoviše, nejasno je, a uzimajući u obzir iskaz svjedoka VE, na koji ju način i je li ju uopće održavao sigurnom za nesmetano kretanje. Pritom dodatno obrazlaže, da čak i kad bi se utvrdilo da se vrši održavanje prema radnim nalozima, iz dostavljenih je naloga razvidno da predmetna ulica nije bila određena za održavanje 7. veljače 2015. i 7./8. veljače 2015., a nalog za 8. veljače 2015., kao dan štetnog događaja, nije niti dostavljen. Uzimajući u obzir sadržaj Dnevnike baze zimske službe od 7./8. veljače 2015. te minimalnu i maksimalnu temperaturu zraka na dan štetnog događaja, zaključuje da je poledica u takvoj situaciji bila neizbježna te je I. tuženik bio dužan izvršiti potrebne radnje kako bi osigurao nesmetano kretanje, a što je propustio učiniti.

22. Slijedom navedenog, s obzirom da je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi u vlasništvu i posjedu I. tuženika, pozivom na Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/03., 153/13., 147/14., 36/15. i 68/18.), te odredbu članka 1084. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) u vezi s člankom 97. stavcima 3. i 4. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3 od 10. veljače 2014.), prema kojoj odredbi se led s javnih površina uklanja čim nastane, utvrđuje da I. tuženik, kao osoba koja obavlja komunalnu odnosno sličnu djelatnost od javnog interesa, odgovara za štetu ako bez opravdanog razloga obustavi ili neredovito obavlja svoju djelatnost, čime je isti i pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

23. Pritom otklanja navode II. tuženika da su policom osiguranja obuhvaćeni radovi neophodni za održavanje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima, a ne na nogostupu, budući je utvrđeno da je do pada tužiteljice došlo upravo na sredini kolnika Ulice Opatovina. U pogledu okolnosti da predmetna ulica nije u programu Zagrebačkog holdinga Podružnica Čistoća d.o.o., zaključuje da navedeno nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke budući da je iz naloga za rad i dnevnika zimske baze razvidno da održavanje obavlja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste d.o.o., a iz police osiguranja proizlazi da je ugovaratelj i osiguranik II. tuženika Zagrebački holding d.o.o.

24. Pozivom na odredbe članka 1063. i 1064. ZOO-a, a budući da zaleđeni i neočišćeni kolnik predstavlja opasnu stvar za koju odgovara I. tuženik, a solidarno s njime i II. tuženik kao njegov osiguravatelj, te da tuženici nisu dokazali postojanje bilo koje činjenice predviđene člankom 1067. ZOO-a, utvrđuje isključivu odgovornost I. i II. tuženika za štetni događaj u smislu odredbe članka 1084. ZOO-a.

25. Vodeći računa o utvrđenim činjenicama u postupku, a posebno vrsti ozljeda, trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, trajanju i intenzitetu pretrpljenog straha te životnoj dobi tužiteljice, na temelju odredbe članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a u vezi s člankom 223. ZPP-a, istoj dosuđuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje u ukupnom iznosu od 17.000,00 kuna, i to iznos od 10.000,00 kuna na ime fizičkih boli i 7.000,00 kuna na ime straha, dok njezin zahtjev za daljnji iznos od 3.000,00 kuna odbija, kao previsoko postavljen.

26. Na temelju odredbe članka 223. u vezi s člankom 10. ZPP-a, odlučuje o pravu tužiteljice na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege. Pri tome visinu cijene sata tuđe pomoći i njege cijeni u iznosu od 20,00 kuna te, uzimajući u obzir da je nalazom i mišljenjem vještaka Šebečića utvrđena potreba tužiteljice za tuđom njegom i pomoći u trajanju od ukupno 105 sati, a krećući se u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. ZPP-a), istoj dosuđuje iznos od 1.280,00 kuna. Pozivom na odredbe članka 1086. i članka 1103. ZOO-a odlučuje o tijeku zateznih kamata na dosuđene iznose, a prema stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

27. Odluku o troškovima postupka (točka II. i III. izreke rješenja) donosi primjenom odredbi članka 154. stavka 3. i članak 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad ("Narodne novine" broj 142/12.), zajedno sa zateznim kamatama prema stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Pritom utvrđuje da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, slijedom čega tuženici nemaju pravo na naknadu troškova te odlučuje kao u točki IV. izreke rješenja (članak 154. stavak 3. ZPP-a).

28. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude i rješenja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude i rješenja je razumljiva i neproturječna sama sebi i danim razlozima pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Također, obrazloženje prvostupanjske presude sadrži jasne i iscrpne razloge utemeljene na rezultatima dokaznog postupka, slijedom čega prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. vezano uz članak 338. stavak 4. ZPP-a, a na koje povrede u svojoj žalbi upire I. tuženik.

29. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2, 4, 8, 9, 13. i 14 ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

30. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud na osnovi predloženih i izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) te na temelju pravila o teretu dokazivanja utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

31. Prvenstveno valja navesti da nije od utjecaja pozivanje I. tuženika na okolnost da bi isti prenio obavljanje komunalne djelatnosti na Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, te se na taj način oslobodio odgovornosti za nastanak štete trećim osobama.

32. Naime, prema odredbi članka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. – dalje u tekstu: ZKG), važećeg u vrijeme nastanka štetnog događaja, komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba (stavak 1.), a jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su na temelju tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja te osigurati javnost rada (stavak 2.).

33. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 6. ZKG-a propisano je da se komunalnom djelatnošću smatra održavanje javnih površina, a prema stavku 7. istoga članka pod održavanjem javnih površina podrazumijeva se, između ostalog, i održavanje javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje.

34. Odredbom članka 97. stavka 3. i 4. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3 od 10. veljače 2014.) propisano je da se led s javnih površina uklanja čim nastane. Dakle, imajući u vidu citirane zakonske odredbe, razvidno je da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti što predstavlja i održavanje javnih površina, a što uključuje i javne prometne površine.

35. Pritom, prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, jedinica lokalne samouprave, kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, ne oslobađa se svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev- 944/2022-2 od 11. siječnja 2023., Rev-2596/2011-3 od 24. lipnja 2014., Rev-1052/2005-2 od 17. svibnja 2006.).

36. Nastavno na navedeno, u pogledu pozivanja I. tuženika na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-2487/20-2 od 14. lipnja 2021., valja navesti da je povodom žalbe na tu presudu, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Revd-5390/2021-2 od 12. siječnja 2022. dopustio tužitelju podnošenje revizije zbog pravnog pitanje koje glasi: "Oslobađa li se Grad Zagreb prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na drugu osobu tj. Zagrebački holding d.o.o. kao trgovačko društvo u svom vlasništvu, obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba odnosno oslobađa li se na taj način i od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu?", a potom je povodom revizije donio i presudu broj: Rev-944/2022-2 od 11. siječnja 2023. u kojoj je izraženo prethodno citirano pravno shvaćanje. Stoga je irelevantno pozivanje na drugačiju sudsku praksu.

37. Nisu osnovani niti navodi I. tuženika kojima ističe da su u navedenom razdoblju vladali takvi vremenski uvjeti u kojima nije bilo moguće pravovremeno i redovito obavljati djelatnost od javnog interesa. Naime, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da I. tuženik nije dokazao da bi održavao predmetnu ulicu tako da omogućava sigurno kretanje u svim vremenskim uvjetima, štoviše da je nejasno na koji ju je način i je li ju uopće održavao sigurnom za nesmetano kretanje imajući u vidu proturječnost između iskaza svjedoka VE i dostavljene dokumentacije.

38. Naime, iz Naloga za rad na zadacima zimske službe za razdoblje 7./8. veljače 2015., čije je izvršenje povjereno vozaču strojaru OE (list 62 spisa), proizlazi da isti uključuje i zadatak broj 158 koji, između ostalog, uključuje i održavanje Ulice Opatovina (što proizlazi iz sadržaja preostale dostavljene dokumentacije). Međutim, svjedok VE, čije je saslušanje predložio upravo I. tuženik te na čiji iskaz nije imao primjedbi, je naveo da ne čisti Ulicu Opatovina, da se navedena ulica ne čisti strojevima, a nema saznanja o tome tko ju čisti. Dodatno, iz dostavljenih naloga za rad razvidno je da predmetna ulica nije bila određena za održavanje 7. veljače 2015. (list 64 i 65 spisa), dok nalog za 8. veljače 2015. nije niti dostavljen u spis.

39. Dovodeći navedene činjenice u vezu vremenskim uvjetima koji su u to vrijeme vladali (u dnevniku baze zimske službe 7./8. veljače 2015. evidentirane su "temperature u minusu, dosta hladno, kolnici mjestimično mokri ali nisu zaleđeni", dok je na dan štetnog događaja maksimalna temperatura zraka iznosila 2,5 C˚, minimalna

-7,0 C˚), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je poledica u takvoj situaciji bila neizbježna.

40. Budući da iz iskaza svjedoka VE proizlazi da Ulica Opatovina nije bila održavana 7./8. veljače 2015. (iako druge ulice jesu), da I. tuženik nije dostavio radni nalog za dan 8. veljače 2015. (dan štetnog događaja), kao i da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da čišćenje Ulice Opatovina nije bilo predviđeno za dan 7. veljače 2015. (iako je bilo predviđeno za druge ulice), ukazuju se neosnovanim žalbeni navodi I. tuženika da bi u vrijeme štetnog događaja vladali takvi vremenski uvjeti u kojima nije bilo moguće pravovremeno očistiti predmetnu ulicu.

41. Također, neosnovano tuženici prigovaraju i visini dosuđene pravične novčane naknade budući je ista, i prema ocjeni ovoga suda, a uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužiteljica zadobila, odmjerena u primjerenom iznosu.

42. Naime, tužiteljica je uslijed štetnog događaja zadobila prijelom glavice lijeve palčane kosti, liječena je imobilizacijom ruke više od tri tjedna te je po skidanju imobilizacije provela fizikalnu terapiju. Prvostupanjski je sud pritom vodio računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, posebno imajući u vidu cilj kojem služi ta naknada te je pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano tužiteljici dosudio uvodno citirane iznose.

43. U odnosu na navode tuženika o retroaktivnoj primjeni Orijentacijskih kriterija, valja navesti da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prije njihovog donošenja. Naime, navedeni Orijentacijski kriteriji prihvaćeni su 15. lipnja 2020. i odnose se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće, a u konkretnom slučaju ovaj parnični postupak je u to vrijeme bio u tijeku. Pri tome, treba navesti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete. Dakle, orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio. U konkretnom slučaju tužiteljica je umirovljenica koja je u trenutku štetnog događaja imala 64 godine te su već samim time čin pada i posljedice od istoga za tužiteljicu bile dodatno otegotne. Istoj je tijekom imobilizacije, ali i nakon bila potrebna tuđa pomoć i njega te je prilikom cijelog procesa liječenja (uključujući i fizikalnu terapiju) tužiteljica trpjela i fizičke bolove i strah na način kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem. Pritom je imobilizacija koju je tužiteljica morala nositi bila nadlaktična, a što joj je uvelike smetalo prilikom obavljanja svakodnevnih radnji primjerenih njenoj dobi.

44. Valja dodatno navesti, a suprotno žalbenim navodima, da je sekundarnim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku NE utvrđeno da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana (oboje sukladno rezultatima prvog medicinskog vještačenje), dok je bolove blagog intenziteta trpjela 90 dana. I. tuženik je podneskom od 21. studenog 2019. prigovorio dijelu nalaza i mišljenja vještaka NE, dok II. tuženik nije iznosio prigovore. Stranke su se zatim usuglasile da vještaka nije potrebno usmeno saslušavati, već je dovoljno da se isti pisano očituje na iznesene prigovore, a što je isti i učinio obrazloženim podneskom od 1. veljače 2021. Nakon dostavljenog očitovanja vještaka, stranke u pogledu medicinskog vještačenja nisu stavljale daljnje prijedloge niti tražile dodatno očitovanje.

45. Nadalje, I. tuženik u žalbi samo paušalno navodi da je u postupku sporan nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza te doprinos tužiteljice, međutim navedeno ničim ne obrazlaže. U odnosu na predmetne navode, valja reći da je prvostupanjski sud na temelju iscrpnog dokaznog postupka na nedvojben način utvrdio i nastanak štetnog događaja i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i posljedica koje je tužiteljice pretrpjela. Pritom nije našao da bi ista doprinijela štetnom događaju, a o čemu je svemu dao jasne i argumentirane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

46. Zaključno, neosnovani su žalbeni navodi I. tuženika kojima isti osporava točku I. izreke rješenja sadržanog u pobijanoj presudi, a kojom je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva od 6. travnja 2021. Naime, u smislu odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnome slučaju, preinaka tužbenog zahtjeva uslijedila je nakon provedenog medicinskog vještačenja kada je tužiteljica konačno saznala sve okolnosti relevantne za određivanje visine štete, pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužiteljica isto nije mogla, bez svoje krivnje, učiniti ranije, te da je navedena preinaka svrhovita za konačno rješenje spora.

47. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, time da tuženici određeno niti ne prigovaraju načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost istog ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

48. Međutim, osnovano tuženici ukazuju da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnoga prava tužiteljici dosudio zatezne kamate na iznos naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege od dana dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

49. Naime, sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila pružena od strane supruga (tužiteljica je u svom iskazu navela i da je angažirala kućnu pomoćnicu koju je plaćala po satu, međutim na tu okolnost nije dostavila niti jedan dokaz). U konkretnome slučaju se radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezna kamata na ovaj vid štete tužiteljici pripada od dana donošenja prvostupanjske presude (tako i Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.), dakle od 28. rujna 2022.

50. Radi navedenog, valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti u dijelu u kojem su zatezne kamate na iznos naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege dosuđena za razdoblje od 16. lipnja 2015. do 27. rujna 2022. te zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu odbiti kao neosnovan.

51. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke presude, dok je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke presude. Budući da su tuženici uspjeli žalbama u neznatnom dijelu, u odnosu na sporednu tražbinu zateznih kamata, njihovi su zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani te je odlučeno kao u točkama III i IV izreke presude. U pogledu pobijanog prvostupanjskog rješenja, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

52. Točka II izreke prvostupanjske presude te točka III izreke prvostupanjskog rješenja, kao nepobijani, ostaju neizmijenjeni.

Rijeka, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Dimec