Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-567/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja, te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Mandatum d.o.o., Poreč-Parenzo, Lindarska 22 A, OIB: 43076607610, zastupanog punomoćnici Janji Tremski, odvjetnici u Bujama- Buie, protiv tuženika HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog punomoćniku Danijelu Levi, odvjetniku u Poreču-Parenzo, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Povrv-167/2021-31 od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Povrv-167/2021-31 od 17. veljače 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Točkom I izreke pobijane presude ukinuto je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-18/2019 od 25. ožujka 2019. doneseno po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz [adresa], točkom II izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova, dok je točkom III izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 2.613,00 kn, u roku 15 dana.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. ; dalje u tekstu: ZPP). U žalbi, u bitnome, navodi da je s tuženikom sklopio usmeni ugovor na temelju kojeg se obvezao nabaviti i prodati tuženiku sedam komada unutarnjih štokova, a što proizlazi iz ispisa elektroničke komunikacije. Ukazuje na proturječnost iskaza svjedokinje LA i tuženika. Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine u cijelosti, a tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 26.334,00 kn na ime isporučenih sedam komada unutarnjih štokova s vratima koje je tužitelj, prema njegovom kazivanju, isporučio tužitelju na temelju usmeno sklopljenog ugovora o kupoprodaji s istim.
6. Iz prvostupanjske presude, u bitnome, proizlazi:
- da je tužitelj u odnosu na tuženika izdao račun (otpremnicu) s datumom 16. ožujka 2017. za robu/uslugu naziva "Telaio-filomuro", kom. 7, na iznos od 26.334,00 kn, s datumom dospijeća 23. ožujka 2017.,
- da iz izvoda otvorenih stavaka kupaca, izdanim od strane tužitelja, na dan 21. ožujka 2019. proizlazi da predmetni račun nije plaćen,
- da su stranke u pogledu isprave priložene spisu (list 22) na talijanskom jeziku, za koju nije dostavljen prijevod na hrvatski jezik, učinile nespornim da ista predstavlja narudžbu za okvire vrata, odnosno štokove, te da riječi na talijanskom jeziku "solo telaio" znače "samo okvir", kao i da je naručitelj na toj narudžbi tužitelj,
- da među strankama nije sporno da se dostavljeni ispis elektroničke komunikacije odnosi na komunikaciju između stranaka ovog postupka,
- da iz ispisa elektroničke dokumentacije proizlazi da se ista odnosi na razdoblje između 5. rujna 2015. i 27. listopada 2017., da tužitelj u toj komunikaciji u više navrata poziva tuženika da riješi dugovanje prema njemu, da se tuženik poziva na to da od dugova ne bježi, da tuženik spominje štokove te da tužitelj spominje da je ostalo za platiti još 21.333,75 kn.
- da iz iskaza svjedokinje LA, izvanbračne supruge tuženika, u bitnome, proizlazi da tuženik ima obiteljsku kuću u [adresa] u kojoj su, u pogledu stolarije, montirani samo štokovi nabavljeni od tužitelja, da je štokove naručilo trgovačko društvo C.R.N. d.o.o. Poreč čiji je vlasnik bila svjedokinja, da je od strane tužitelja isporučeno sedam komada štokova koje je platilo trgovačko društvo C.R.N. d.o.o. u iznosu od 5.000,00 kn, da su prethodno te štokove bili vidjeti u Italiju tužitelj, tuženik i svjedokinja, da su, zajedno sa štokovima, bila naručena i vrata, ali ista nisu isporučena pa niti plaćena,
- da iz iskaza svjedoka TA, u bitnome, proizlazi da je isti 2015. ili 2016. radio na tuženikovoj kući u [adresa], da mu je poznato da su u toj kući montirani unutarnji štokovi, dok unutarnja vrata nisu montirana, da ne zna tko je i od koga kupio te štokove niti tko ih je dopremio,
- da iz iskaza svjedoka FA, brata tuženika, u bitnome, proizlazi da tuženikova kuća ima unutarnje štokove, da ne zna tko ih je naručio, da je štokove montirao po nalogu trgovačkog društva C.R.N. d.o.o. koje mu je navedeni rad i platilo, da prilikom montiranja štokova u kući nije bilo nikakvih vrata,
- da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, u bitnome, proizlazi da je tuženik gradio kuću u [adresa], da je s istim sklopio usmeni ugovor prema kojem će tužitelj nabaviti unutarnje štokove i prodati ih tuženiku, da su predmet ugovora bili samo štokovi, i to sedam komada, da je ugovorena cijena za te štokove bila 26.334,00 kn, da su ugovorili plaćanje 2015., ali je tuženik stalno odugovlačio s plaćanjem pa mu je tužitelj, s obzirom da su bili dobri, tek 2017. izdao račun, nakon što ga je prethodno puno puta kontaktirao i molio da plati,
- da iz iskaza tuženika, u bitnome, proizlazi da isti nikada nije sklopio ni pisani, ni usmeni ugovor o kupnji štokova za predmetnu kuću, da je unutarnje štokove za tu kuću kupilo trgovačko društvo C.R.N. d.o.o. usmenim ugovorom o kupnji sklopljenim s tužiteljem, da je njegova izvanbračna supruga LA u to vrijeme bila i vlasnik i direktor tog trgovačkog društva, da je predmet ugovora bilo 7 unutarnjih štokova i vrata za iznos od 26.000,00 kn, da su dopremljeni samo štokovi, ali ne i vrata, da su štokovi plaćeni u iznosu od 5.000,00 kn, da je tuženik vezano za taj posao putem e- mail ili sms komunicirao s tužiteljem, da su poslovi uvijek sklapani sa trgovačkim društvom C.R.N. d.o.o. jer se tako postižu bolji uvjeti, da postoji i račun za predujam za te štokove koji je tužitelj izdao trgovačkom društvu C.R.N. d.o.o. od 18. ožujka 2016. na iznos od 5.000,00 kn.
6.1 Iskaze svjedoka i stranaka prvostupanjski sud cijeni uvjerljivim, s time da utvrđuje da iskazi svjedoka TA i FA ne pružaju osnovu za utvrđenje s kim je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kupoprodaji. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da tužitelj nije dokazao činjenicu da je upravo s tuženikom sklopio ugovor o kupoprodaji budući da samo na temelju isprava, čiji je izdavatelj tužitelj, ispisa elektroničke komunikacije i iskaza saslušanih osoba, sud nije mogao sa stupnjem izvjesnosti formirati uvjerenje o toj činjenici pa je o njenom postojanju, a temeljem članka 221.a Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. – dalje u tekstu: ZPP/19), zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja. Odluku o trošku donosi primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP/19.
7. Navedene zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od apsolutno bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je zatim pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Prvenstveno valja navesti da je na pripremnom ročištu održanom 10. listopada 2019. punomoćnik tužitelja naveo da je tužitelj u proljeće 2015. s tuženikom sklopio ugovor o kupoprodaji sedam komada ugradbenih štokova s vratima marke "Telaio-filamuro", da su zakonski zastupnik tužitelja, tuženik i njegova partnerica LA prethodno zajedno otišli u Italiju pogledati navedene štokove i vrata te da su tužitelj i tuženik postigli sporazum prema kojem će tužitelj nabaviti ta vrata i prodati ih tuženiku. Također, naveo je i da je tužitelj vrata dopremio ispred kuće u [adresa], pri čemu je bio prisutan i tuženik, da su ih zajedno iskrcali te ih je tuženik potom ugradio u tu kuću. Dakle, suprotno žalbenim navodima, tužitelj je na početku postupka tvrdio da su predmet ugovora o kupoprodaji, uz štokove, bila i vrata.
10. Nadalje, premda osnovano tužitelj ukazuje da u iskazu svjedokinje ĆA postoji proturječnost u pogledu toga što je bilo naručeno od strane tužitelja – svjedokinja u jednom dijelu iskaza navodi da vrata nisu bila naručena, dok u drugom dijelu iskaza navodi da su bila naručena vrata zajedno sa štokovima, navedeno nije od utjecaja na odluku u ovome sporu. Naime, navedena proturječnost odnosi se na predmet kupoprodajnog ugovora, dok se iz samog iskaza ne može zaključiti da bi tužitelj isti ugovor sklopio upravo s tuženikom. Štoviše, svjedokinja jasno ističe da je ugovor sklopljen s trgovačkim društvo C.R.N. d.o.o. čiji je ona bila bila vlasnik. Iz istih razloga nisu od utjecaja niti žalbeni navodi kojima se osporava vjerodostojnost iskaza tuženika.
11. U odnosu na ispravu s lista 22 spisa (narudžba) u pogledu koje žalitelj ističe da je vidljivo da je kao klijent upisano M-ČEK, što je skraćeno MČ, odnosno da se ne spominje trgovačko društvo C.R.N. d.o.o., valja navesti da navedena okolnost također nije dovoljna da bi se moglo zaključiti da je sporni ugovor o kupoprodaji zaključen upravo između stranaka ovoga postupka. Predmetni dokument izradio je upravo tužitelj, kao zainteresirana stranka, a stranke su u pogledu istoga nespornim učinile samo da naveden isprava predstavlja narudžbu, da se narudžba odnosi samo na okvire vrata, odnosno sedam komada štokova, da riječi ''solo telaio'' znače ''samo okvir'', kao i da je naručitelj na toj narudžbi tužitelj. Ujedno se dodaje da i iz iskaza svjedoka FA koji je montirao predmetne štokove proizlazi da je nalog za montažu dobio upravo od trgovačkog društva C.R.N. d.o.o., od strane kojeg društva mu je i isplaćen obavljeni posao.
12. Zaključno, premda iz dostavljene elektroničke komunikacije proizlazi da tužitelj poziva tuženika na plaćanje dugovanja, kao i da tuženik ističe da od dugova ne bježi te se u komunikaciji spominju i štokovi, i prema ocjeni ovoga suda, iz iste nije moguće s dostatnim stupnjem izvjesnosti utvrditi s kime je tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji, odnosno da bi isti bilo sklopljen upravo s tuženikom. Štoviše, iz priloženih sms poruka proizlazi da tužitelj potražuje iznos od 21.333,75 kn, dok u ovome postupku potražuje iznos od 26.334,00 kn, a koja okolnost ide u prilog iskazima svjedokinje LA i tuženika.
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1.
ZPP-a, odlučiti kao u izreci presude.
14. Tuženik nije uspio žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ksenija Dimec
