Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-221/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-805/2022-27 od 12. kolovoza 2025., dana 8. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-805/2022-27 od 12. kolovoza 2025., na način da isto glasi: "Usvaja se prigovor tuženika te se ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-805/2022-25 od 3. srpnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti sudsku pristojbu u preostalom neplaćenom iznosu od 74,99 eura "

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem odbijen tuženikov prigovor izjavljen protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 290,60 eur, u bitnom uz obrazloženje da se suprotno stavu tuženika, u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe čl. 7. st. 3., u vezi sa čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama kojima je propisana mogućnost plaćanja polovice pristojbe ukoliko je ista plaćena u roku od 3 dana od dana kada je stranka pozvana na plaćanje pristojbe od strane suda.

Protiv tog rješenja, pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) žalbu podnosi tuženik i predlaže preinačiti pobijano rješenje, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Žalba je osnovana.

Iz sadržaja spisa utvrđeno je da je rješenjem prvostupanjskog suda tuženik pozvan u roku od 8 dana po primitku tog rješenja platiti sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eur, odgovor na tužbu u iznosu od 26,55 eur, prvostupanjsku presudu u iznosu od 70,34 eur, žalbu protiv presude u iznosu od 140,68 eur - ukupno 290,66 eur te da je tuženik postupajući po tom rješenju, u roku od 3 dana ispunio obvezu plaćanja, s tim da je za pristojbe na tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu uplatio pristojbe u polovici iznosa. Tuženik se poziva na čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. - pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13., 110/15., 118/18. i 51/23., dalje ZSP).

Kao što je već navedeno, prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor ocjenjujući da ZSP-om nije predviđeno plaćanje polovice pristojbe ako se plaća u roku od tri dana od dana dostave rješenja o pristojbi, već je predviđeno da se prema odredbi čl. 7. st. 3. 1. ZSP-a, za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom (dakle u ovom slučaju za tužbu, odgovor na tužbu), te da se odredba čl. 7. st. 3. ZSPa ne odnosi na rješenje o plaćanju sudske pristojbe, nego isključivo na odluke suda donijete u postupku prije rješenja o plaćanju sudske pristojbe.

Točno je da je odredbom čl. 7. st. 3. ZSP-a propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, plaća polovica propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

Pri tome se ističe da i iz smisla ZSP-a proizlazi, da je "privilegij" plaćanja polovice sudske pristojbe vezan prvenstveno za način komunikacije između suda i stranke (elektroničnim putem - čl. 7. st. 1. i 2. ZSP-a), a tek potom i rokom plaćanja (čl. 7. st. 2. ZSP-a), pa kako je odredbom čl. 4. toč. 2. ZSP-a propisano da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek "po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici" to bi gramatičko tumačenje odredbi ZSPa, kako to čini prvostupanjski sud, značilo da se za podnesak kojim se daje odgovor na tužbu nikad ne bi platila polovica pristojbe (do pravomoćnosti postupka i ne zna se tko je i za koliko obveznik plaćanja).

Kako, prema odredbi čl. 13. ZSP-a, obveza tuženika na plaćanje svih navedenih pristojbi nastaje tek u trenutku pravomoćnog završetka postupka, kao u konkretnom slučaju, valja smatrati da rok za privilegij plaćanja polovice pristojbe iz odredbe čl. 13. u vezi čl. 7. st. 2. ZSP-a u ovom slučaju za tuženika teče tek od saznanja da je njegova obveza plaćanje pristojbe nastala, točnije da je postupak pravomoćno završen i to na njegovu štetu, a ovaj sud smatra da je to upravo dostavom rješenja o plaćanju pristojbe, od kojeg dana mu teče trodnevni rok u kojem može koristiti "privilegij" plaćanja polovice navedenih pristojbi.

Stoga, polazeći od cilja donošenja ZSP-a usmjerenog na poticanje elektroničke komunikacije radi ostvarenja legitimnog cilja koji se odnosi na administrativno rasterećenje sudova i ubrzanje sudskih postupaka, te smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi, imajući u vidu okolnost da je tek pravomoćnim okončanjem postupka za tuženika nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi te da je tuženik tek u tom trenutku saznao za opseg te obveze, po ocjeni ovog suda opravdano je da se tuženik također koristi pogodnošću iz odredbe čl. 7. st. 1. i 2. ZSP-a plaćanjem polovice propisanog iznosa pristojbe.

Privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe vezan sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZSP-a za način komunikacije između suda i stranke, slijedom čega, u situaciji kada obveza plaćanja te pristojbe nastaje nakon pravomoćnog okončanja postupka treba uzeti da je tuženik tek po pravomoćnom okončanju postupka saznao za opseg svoje obveze, te da ima pravo koristiti privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe prema odredbi čl. 4. toč. 2. i čl. 7. st. 1. ZSP-a, s time da rok za plaćanje sudske pristojbe iz čl. 7. st. 2. ZSP-a počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda.

Naime, istekom roka od tri dana tuženik ima obvezu podmirenja sudske pristojbe na tužbu, odgovora na tužbu u punom iznosu, budući da je odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sudska pristojba plaća - u trenutku njihova podnošenja, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, dakle, određen je trenutak plaćanja takve privilegirane pristojbe, pa analogno tome, u konkretnoj situaciji, tuženik koji je po pozivu prvostupanjskog suda u roku od tri dana izvršio plaćanje 50% iznosa pristojbe nije, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, u obvezi plaćanja sudske pristojbe u punom iznosu.

Dodaje se da je takvo shvaćanje u skladu sa zaključkom zauzetim na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 11. studenog 2022. godine (Su-IV- 87/2022-69).

Slijedom svega navedenog valjalo je pobijano rješenje preinačiti i odlučiti kao u izreci na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Sudac

Larisa Gačanin