Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-24/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-14792/2021-35 od 21. veljače 2025., u sjednici održanoj 08. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-14792/2021- 35 od 21. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-14792/2021-35 od 21. veljače 2025., suđeno je:
" I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, platiti tužitelju LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razliku plaće za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2019. u ukupnom iznosu od 2.258,77 eura, zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:
-na iznos od 44,59 eura od dana 20.12.2014.,
-na iznos od 36,19 eura od dana 20.01.2015.,
-na iznos od 21,62 eura od dana 20.02.2015.,
-na iznos od 32,70 eura od dana 20.03.2015.,
-na iznos od 40,53 eura od dana 20.04.2015.,
-na iznos od 18,92 eura od dana 20.05.2015.,
-na iznos od 42,46 eura od dana 20.06.2015.,
-na iznos od 37,83 eura od dana 20.07.2015.,
-na iznos od 7,79 eura od dana 20.08.2015.,
-na iznos od 31,28 eura od dana 20.09.2015.,
-na iznos od 43,43 eura od dana 20.10.2015.,
-na iznos od 32,57 eura od dana 20.11.2015.,
-na iznos od 42,65 eura od dana 20.12.2015.,
-na iznos od 38,94 eura od dana 20.01.2016.,
-na iznos od 29,53 eura od dana 20.02.2016.,
-na iznos od 44,29 eura od dana 20.03.2016.,
-na iznos od 21,57 eura od dana 20.04.2016.,
-na iznos od 44,29 eura od dana 20.05.2016.,
-na iznos od 42,28 eura od dana 20.06.2016.,
-na iznos od 33,82 eura od dana 20.07.2016.,
-na iznos od 47,45 eura od dana 20.08.2016.,
-na iznos od 16,25 eura od dana 20.09.2016.,
-na iznos od 39,64 eura od dana 20.10.2016.,
-na iznos od 47,45 eura od dana 20.11.2016.,
-na iznos od 45,30 eura od dana 20.12.2016.,
-na iznos od 39,64 eura od dana 20.01.2017.,
-na iznos od 28,88 eura od dana 20.02.2017.,
-na iznos od 38,12 eura od dana 20.03.2017.,
-na iznos od 44,19 eura od dana 20.04.2017.,
-na iznos od 25,41 eura od dana 20.05.2017.,
-na iznos od 30,38 eura od dana 20.06.2017.,
-na iznos od 46,20 eura od dana 20.07.2017.,
-na iznos od 39,50 eura od dana 20.08.2017.,
-na iznos od 22,64 eura od dana 20.09.2017.,
-na iznos od 49,59 eura od dana 20.10.2017.,
-na iznos od 47,76 eura od dana 20.11.2017.,
-na iznos od 42,62 eura od dana 20.12.2017.,
-na iznos od 44,65 eura od dana 20.01.2018.,
-na iznos od 26,21 eura od dana 20.02.2018.,
-na iznos od 46,88 eura od dana 20.03.2018.,
-na iznos od 48,71 eura od dana 20.04.2018.,
-na iznos od 47,84 eura od dana 20.05.2018.,
-na iznos od 29,12 eura od dana 20.06.2018.,
-na iznos od 51,03 eura od dana 20.07.2018.,
-na iznos od 51,98 eura od dana 20.08.2018.,
-na iznos od 11,70 eura od dana 20.09.2018.,
-na iznos od 53,82 eura od dana 20.10.2018.,
-na iznos od 46,80 eura od dana 20.11.2018.,
-na iznos od 36,69 eura od dana 20.12.2018.,
-na iznos od 51,26 eura od dana 20.01.2019.,
-na iznos od 24,10 eura od dana 20.02.2019.,
-na iznos od 45,04 eura od dana 20.03.2019.,
-na iznos od 46,19 eura od dana 20.04.2019.,
-na iznos od 18,90 eura od dana 20.05.2019.,
-na iznos od 39,17 eura od dana 20.06.2019.,
-na iznos od 45,04 eura od dana 20.07.2019.,
-na iznos od 36,31 eura od dana 20.08.2019.,
-na iznos od 28,47 eura od dana 20.09.2019.,
-na iznos od 47,33 eura od dana 20.10.2019.,
-na iznos od 43,21 eura od dana 20.11.2019., sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a za iznos od 2.519,25 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u visini od 1.812,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana".
2. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom I. i III. presude žalbu je izjavila tužena i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbija zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće s osnova rada dulje od formalnog propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, a koji zahtjev se temelji na činjenici dolaska na posao 30 minuta prije početka radnog vremena.
6. U postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen u Ravnateljstvo policije, Upravu za posebne poslove sigurnosti, Služba za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora na radno mjesto dežurni policijski službenik,
- da iz iskaza svjedoka koji su saslušani u istovrsnom predmetu po tužbi tužitelja MH (Pr-8978/2020, a čiji su iskazi uz suglasnost stranaka korišteni u ovom predmetu, svjedoci IH, L, I i iskaz tužitelja), te u predmetu po tužbi PH (Pr-3811/2019-2) u kojem je zaključena sudska nagodba, te iskaza svjedoka NH koji je saslušan u ovom predmetu proizlazi da je tužitelj od mjeseca studenog 2014. do listopada 2019., poslove svog radnog mjesta obavljao u dnevnom turnusu od 06:30 do 18:30, te u noćnom od 18:30 do 06:30. te je dolazio na posao u sjedište službe 30 minuta ranije prije početka turnusa, kao i da je tijekom tog razdoblja obavljao konkretne poslove i dijelio lunch pakete koji su se nalazili u zaključanoj prostoriji, a ključeve je imao dežurni policajac, dakle i tužitelj,
- da iz iskaza svjedoka ZH saslušanog u ovom postupku proizlazi da je tužitelj morao doći na posao ranije da bi ostale policijske službenike zadužio sa sredstvima veze, vozila, lunch paketima, dok svjedoci BH, ŽH, u iskazu navode da nije postojala zapovijed ni tužitelju ni drugim policijskim službenicima da ranije dolaze na posao,
- da je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 112/17) propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću 40%, prekovremeni rad 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, blagdanom neradnim danom utvrđenim Zakonom i dan Uskrsa 150%, u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%, da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (članak. 44 KU-NN 104/13), odnosno članak 38. stavak 1 i 10 KU/17.
7. Na temelju prednjih utvrđenja poklanjajući vjeru, te prihvaćajući iskaze svjedoka koji potvrđuju navode tužitelja, a iz kojih proizlazi da je tužitelj dolazio na posao 30 min prije početka radnog vremena radi dijeljenja lunch paketa, nadziranja podjele istih i dijeljenja druge potrebne opreme, zbog potrebe posla uz znanje i po nalogu nadređenih, prvostupanjski je sud zaključio da se radi o vremenu provedenom na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena, a koje se vrijeme ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali isto valja vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu, pa dodatno odrađeni sati tužitelja (pola sata prije početka smjene dolaskom na radno mjesto) imaju karakter redovnog rada u turnusu pri čemu je u postupku utvrđeno da se radi o stalnom radu, jer je tužitelj kontinuirano dolazio u postaju pola sata prije početka smjene, pri čemu mu je rad bio organiziran u turnusu, odnosno da se ne radi o povremenom obavljanju poslova po nalogu kako to propisuju članak 65. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14), koje reguliraju pojam prekovremenog rada, slijedom čega je zaključio kako tužitelj ima pravo i da mu se plati tih pola sata prije početka smjene, ali ne kao prekovremeni rad, nego kao za rad u turnusu odnosno u smjeni.
8. Tuženik je tijekom postupka dostavio svoj izračun razlike bruto plaće ukoliko bi se imalo uzeti da je tužitelj (kada mu je bio određen rad u smjeni, odnosno u turnusu) radio pola sata dulje, odnosno ako bi mu se imalo uračunati vrijeme dolaska na rad pola sata prije početka smjene, a tužitelj je u skladu s navedenim izračunom, a koji se temelji na evidenciji o prisutnosti na poslu, uredio tužbeni zahtjev i zatražio isplatu razlike plaće u iznosu od 2. 258,77 EUR za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2019.
9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
10. Žalitelj iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza i time pokušava ukazati na grešku suda kod ocjene provedenih dokaza, međutim bez uspjeha. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski je sud ocjenu dokaza proveo u skladu s člankom 8. ZPP, pa nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP.
11. Budući tuženik tijekom postupka, a ni u žalbi ne osporava da je tužitelj dolazio na posao 30 minuta prije službenog radnog vremena, s time da je protivno navodima žalbe na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj u vremenu kada je došao na posao i to 30 minuta prije početka smjene obavljao konkretne poslove koji su bili potrebni zbog specifičnosti službe, pravilan je zaključak suda o pravu tužitelja na isplatu u utuženom iznosu prema izračunu dostavljenom od tuženika.
12. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud dosudio troškove tužitelju budući je tužitelj uspio sa zahtjevom u osnovi u cijelosti, a u visini 47%, pa je dakle uspio sa zahtjevom 73,5 %, a tuženik sa 26,5%, a u odnosu na odbijeni dio nisu nastali posebni troškovi, a prema članku 154. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 5. ZPP. Neosnovano žalitelj ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za ove radnje dosuđena vrijednost boda od 2,00 EUR, budući je izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) od 14. listopada 2023. ("Narodne novine" broj 138/23) Tbr. 54. propisana vrijednost boda 2,00 EUR, a Tbr.52. stavak 3. propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.
13. Kako tužena nije sa žalbom uspjela to nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
U Dubrovniku, 08. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović
