REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8158/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MP, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave splitsko dalmatinske, Policijske postaje Trogir, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 26. svibnja 2025. godine, broj: Pp-6614/2025-11, na sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave splitsko dalmatinske, Policijske postaje Trogir kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik MP proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavak 2. i stavak 3., uz primjenu članka 293. stavak 2., zbog prekršaja iz članka 175. stavak 1. točka 3. i stavak 3., te zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 3.090,00 EUR-a, a u koju mu se uračunava vrijeme u kojem je bio lišen slobode u trajanju od 15 dana, kao 597,30 EUR-a novčane kazne, pa je je preostalo za platiti još 2.492,70 EUR-a, koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude.
Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 50,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.
Pobijanom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, koja počinje teći po izvršnosti presude.
Istom presudom okrivljeniku je vraćeno privremeno oduzeto vozilo kojim su počinjeni prekršaji, marke „Fiat“, registarske oznake [registarska oznaka].
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj, zbog odluke o sankcijama, jer da se radi o okrivljeniku koji je povratnik u činjenju prekršaja, te je ovog puta počinio teške prekršaje iz članka 43. stavak 2. i stavak 3., uz primjenu članka 293. stavak 2. (izazivanje prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena osoba), zbog prekršaja iz članka 175. stavak 1. točka 3. i stavak 3. (odlazak s mjesta nesreće) i najteži prometni prekršaj iz članka 216. stavak 3. (upravljanje vozilom na cesti prije stjecanja prava na upravljanje), Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je uz novčanu kaznu za prekršaj iz članka 43. stavak 2. i stavak 3., uz primjenu članka 293. stavak 2., trebalo izreći bezuvjetnu kaznu zatvora u ukupnom trajanju od 120 dana za preostala dva prekršaja, kao što je predloženo optužnim prijedlogom, kako bi se postigla opća i posebna svrha kažnjavanja.
Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu navoda žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski Sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za svaki od počinjenih prekršaja utvrdio mjeru prekršajno pravne sankcije, primjerenu njegovim osobnim prilikama, te stupnju njegove krivnje i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a.
Ovaj Sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu činjenicu koju ističe žalitelj, da je okrivljenik već osuđivan za prekršaj iz članka 216. stavak 3. (upravljanje vozilom na cesti prije stjecanja prava na upravljanje) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, međutim isto tako treba cijeniti i okolnosti koje se odnose na obiteljske i materijalne prilike okrivljenika, te posebice i činjenicu da je u tijeku postupka bio u zadržavanju temeljem mjere opreza u trajanju od 15 dana, pa se uzima da je izdržao kaznu zatvora u tom trajanju, što uz preostalu novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 2.492,70 EUR-a, je dostatna kazna koja će utjecati na okrivljenika da ne čini prekršaje iz područja sigurnosti prometa.
6. U odnosu na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, ista je izrečena u trajanju od 12 mjeseci, kako i predlaže žalitelj. Međutim izrečena zaštitna mjera će se izvršiti samo u slučaju ako je okrivljenik do donošenja ove pravomoćne presude stekao pravo na upravljanje motornim vozilom B kategorije, odnosno izdavanja vozačke dozvole.
Naime, u odnosu na zaštitnu mjeru za istači je da je dana 1. kolovoza 2022. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 85/2022), kojim je odredbom članka 49. brisan članak 288. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, te se više ne propisuje mogućnost izvršenja pravomoćno izrečene mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, vozaču koji nije prije toga stekao pravo na upravljanje motornim vozilom.
7. Odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila kojim je okrivljenik upravljao kritične zgode, ovaj Sud nalazi da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila kojim je okrivljenik upravljao kritične zgode, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan uvjetnom ili bezuvjetnom kaznom zatvora zbog prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, odnosno da do donošenja ove pobijane presude još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja obzirom na njihovu vrstu i težinu. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da kraj takvog stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a imajući pri tome na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, prema kojem sankcija, odnosno druga mjera primijenjena prema počinitelju kažnjivog djela, mora biti razmjerna prirodi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju i u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 8. listopada 2025. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
