Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-183/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatska odvjetnička komora, Zagreb, Koturaška 53, OIB: 97760500066, koju zastupa punomoćnica AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika: SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-1413/2024 od 11. lipnja 2025., 08. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr- 1413/2024 od 11. lipnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave ovrhovoditelja kao nedopušten.

2. Protiv rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022,6/2024– dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratit prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu od 4. lipnja 2024. pokrenuo postupak ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, na temelju pravomoćne i ovršne presude Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-151/2015 od 8. ožujka 2017. koja presuda je pravomoćna i ovršna 6. veljače 2019., radi naplate novčane tražbine i troškova.

6. Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja smatrajući da je ovrhovoditelj uz prijedlog trebao priložiti i potvrdu Financijske agencije o nemogućnosti naplate pozivajući se na odredbu članka 211. OZ-a

7. Prema odredbi članka 209. stavak 1. OZ-a, ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

8. Odredba članka 211. stavak 1. OZ-a propisuje da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju, između ostalog, ovršne odluke domaćeg suda na temelju kojeg se od Financijske agencije (nadalje: Agencija) može zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju te isprave nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu, a ovrhovoditelj uz prijedlog nije dostavio potvrdu Agencije.

9. Žalitelj u žalbi osnovano navodi kako presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore, broj DS-151/2015 od 8. ožujka 2017., koja presuda je pravomoćna i ovršna 6. veljače 2019. nije ovršna isprava sukladno članka 209. stavak 1. OZ-a na temelju koje bi se od Agencije mogla tražiti izravna naplata, te u žalbi prilaže dopis Agencije od 12. travnja 2022. u kojem ista navodi kako ovršne presude Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore nisu podobne za izravnu naplatu. Kako je Disciplinski sud tijelo odvjetničke komore i nije domaći sud u smislu Zakona o sudovima, a isto tako nije niti upravno tijelo, a pravomoćna i ovršna presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore jest ovršna isprava prema članku 23. točka 7. OZ-a i na temelju takve ovršne isprave ovrhovoditelj je ovlašten pokrenuti sudsku ovrhu, a ne izravnu naplatu, jer ta odluka ne spada u krug isprava na temelju kojih je moguća izravna naplata putem Financijske agencije propisanih čl. 209. OZ-a.

10. Radi navedenog valjalo je uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak sukladno članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi sa članka 21. stavak 1. OZ-a.

Dubrovnik, 8. listopada 2025.

Sutkinja

Kate Brajković