Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-74/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i suca izvjestitelja i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženičinoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-15790/2021-26 od 6. ožujka 2023., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se uvažava te se u pobijanom dijelu (točki I. i dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka) presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-15790/2021-26 od 6. ožujka 2023. preinačava tako da točka I. i pobijani dio točke III. izreke glase:
" 1. Odbijaju se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
' I. Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, da tužiteljici UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.857,69 EUR/ 36.600,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 139,36 EUR od 15.05.2016.,
- 139,36 EUR od 15.06.2016.,
- 159,27 EUR od 15.07.2016.,
- 99,54 EUR od 15.08.2016.,
- 199,08 EUR od 15.09.2016.,
- 179,18 EUR od 15.10.2016.,
- 139,36 EUR od 15.11.2016.,
- 99,54 EUR od 15.12.2016.,
- 159,27 EUR od 15.01.2017.,
- 179,18 EUR od 15.02.2017.,
- 119,45 EUR od 15.03.2017.,
- 159,27 EUR od 15.04.2017.,
- 139,36 EUR od 15.05.2017.,
- 179,18 EUR od 15.06.2017.,
- 179,18 EUR od 15.07.2017.,
- 159,27 EUR od 15.08.2017.,
- 159,27 EUR od 15.09.2017.,
- 179,18 EUR od 15.10.2017.,
- 218,99 EUR od 15.11.2017.,
- 19,91 EUR od 15.12.2017.,
- 179,18 EUR od 15.02.2018.,
- 119,45 EUR od 15.03.2018.,
- 139,36 EUR od 15.04.2018.,
- 139,36 EUR od 15.05.2018.,
- 179,18 EUR od 15.06.2018.,
- 199,08 EUR od 15.07.2018.,
- 218,99 EUR od 15.08.2018.,
- 179,18 EUR od 15.09.2018.,
- 258,81 EUR od 15.10.2018.,
- 199,08 EUR od 15.11.2018.,
- 39,82 EUR od 15.12.2018.,
do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. '
2. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka."
II. Nalaže se tužiteljici UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 troškove parničnog postupka u svoti od 1.244,25 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:
I. Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, da tužiteljici UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.857,69 EUR/ 36.600,00 kuna* zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 139,36 EUR od 15.05.2016.,
- 139,36 EUR od 15.06.2016.,
- 159,27 EUR od 15.07.2016.,
- 99,54 EUR od 15.08.2016.,
- 199,08 EUR od 15.09.2016.,
- 179,18 EUR od 15.10.2016.,
- 139,36 EUR od 15.11.2016.,
- 99,54 EUR od 15.12.2016.,
- 159,27 EUR od 15.01.2017.,
- 179,18 EUR od 15.02.2017.,
- 119,45 EUR od 15.03.2017.,
- 159,27 EUR od 15.04.2017.,
- 139,36 EUR od 15.05.2017.,
- 179,18 EUR od 15.06.2017.,
- 179,18 EUR od 15.07.2017.,
- 159,27 EUR od 15.08.2017.,
- 159,27 EUR od 15.09.2017.,
- 179,18 EUR od 15.10.2017.,
- 218,99 EUR od 15.11.2017.,
- 19,91 EUR od 15.12.2017.,
- 179,18 EUR od 15.02.2018.,
- 119,45 EUR od 15.03.2018.,
- 139,36 EUR od 15.04.2018.,
- 139,36 EUR od 15.05.2018.,
- 179,18 EUR od 15.06.2018.,
- 199,08 EUR od 15.07.2018.,
- 218,99 EUR od 15.08.2018.,
- 179,18 EUR od 15.09.2018.,
- 258,81 EUR od 15.10.2018.,
- 199,08 EUR od 15.11.2018.,
- 39,82 EUR od 15.12.2018.,
do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate ukupnog iznosa od 2.130,17 EUR/ 16.050,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 624,21 eura/ 4.703,12 kn* sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6.3.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog."
2. Protiv točaka I. i dijela točke III. izreke navedene presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti presudu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je pravovremena, dopuštena i osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev kao policijske službenice, koja je raspoređena na radno mjesta policijskog službenika Policijske uprave istarske, Policijske postaje Buje, a koja je upućena na rad na granični prijelaz Kaštel - Dragonja sa Republikom Slovenijom, radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Tužiteljica je upućena na rad temeljem Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole koji je stupio na snagu 13. srpnja 2013. sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" broj: 2/2004 - Međunarodni ugovori).
5.1. Tužiteljica potražuje isplatu terenskog dodatka pozivom na odredbu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13 - dalje KU/13) i odredbu članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17 i 12/18, dalje KU/17).
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju navodi tuženica u žalbi.
7. Međutim, osnovan je tužiteljičin žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od slijedećih utvrđenja:
- da je tužiteljica kao djelatnica Ministarstva unutarnjih poslova, službenica Policijske uprave istarske, Policijske postaje Buje, u utuženom razdoblju, prema rasporedu rada, obavljala poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska postaja Buje i to graničnom prijelazu Kaštel – Dragonja koji se nalazi na teritoriju Republike Slovenije;
- da je granični prijelaz na koji je tužiteljica raspoređena udaljen od sjedišta
Policijske postaje Buje 220 metara;
- da je tužiteljica sa službenim vozilom odlazila na granični prijelaz;
- da je na graničnom prijelazu zbog velikog opsega posla i malog broja ljudi bila onemogućena u korištenju dnevnog odmora-pauze;
- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a u vezi primjene odredbe članka 56. KU/13, dana 20. svibnja 2014. dala tumačenje broj 7/55, te dana 11. studenoga 2016. tumačenje broj 22/56, prema kojemu službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, ima pravo prema ranijem Kolektivnom ugovoru ("Narodne novine" broj 104/13) na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna koji je vrijedio do 31. listopada 2017., a od 1. studenoga 2017. po Kolektivnom ugovoru ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18), u visini od 170,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju;
- da visina tužbenog zahtjeva, s obzirom na naprijed navedene iznose iz spomenutih Tumačenja, kao i nesporne podatke o radnom vremenu u kojem je tužiteljica u utuženom razdoblju svoje redovne poslove obavljala na graničnom prijelazu u Republici Sloveniji, nije sporna.
9. Prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljičin rad ima sva obilježja terenskog rada jer granični prijelaz na koji je tužiteljica bila raspoređena nije u funkcionalnom smislu dio policijske postaje.
9.1. Prihvativši tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 56. KU/13 odnosno članka 50. KU/17, kojim je propisano da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio te pozivom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenog 2016. koje se primjenjuju u ovoj pravnoj stvari, u iznosima koji među strankama nisu sporni prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 51/22) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.
11. Tužiteljica je kao policijska službenica raspoređena na slovenskom državnom području radi obavljanje hrvatske granične kontrole temeljem Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 01. srpnja 2013., sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" broj 2/04 – Međunarodni ugovori, dalje Sporazum.)
11.1. U članku 2. stavku 1. Sporazuma ugovoreno je kako će ugovorne stranke u okviru ovog Sporazuma pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, a u stavku 2. ugovoreno je da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U članku 2. stavku 3. Sporazuma službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno Sporazumu.
11.2. Člankom 4. stavkom 1. Sporazuma, propisano je da u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, a u stavku 2. istog članka propisano da službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.
11.3. Stoga sukladno članku 2. stavku 3. Sporazuma službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu sa Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni koja se određuje ovim Sporazumom dakle granični prijelazi na koje su tužitelji raspoređeni ne predstavlja područje koje se nalazi izvan tužiteljičinog stalnog rada i takav rad se ne može smatrati radom na terenu.
11.4. S obzirom na navedeno, kako je propisano da je policijska postaja [adresa] nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima, stoga redovito mjesto rada policijskih službenika za graničnu kontrolu raspoređenih u policijskoj postaji [adresa] obuhvaća i prostor susjedne države Republike Slovenije, odnosno sporni granični prijelaz na kojemu je tužiteljica radila.
12. Prema odredbi članka 80. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj: 117/11, 50/14 i 32/15 , 11/2017, 66/2018,) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju Policijska postaja Buje – Buie je mješovita policijska postaja II. kategorije sa sjedištem u [adresa], a obuhvaća područje Grada Buje – Buie i općina Grožnjan – Grisignana i Oprtalj – Portole. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 35 km.
13. U tom smislu pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica u konkretnom slučaju bila upućeni na rad u Republiku Sloveniju budući da tužiteljičino radno mjesto kao policijskog službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut.
14. Kako granična postaja [adresa] obuhvaća i prostor susjedne države Republike Slovenije, granični prijelazi čine zajedničko službeno mjesto za obavljanje hrvatske granične kontrole, pa ovaj sud smatra da rad tužitelja nema obilježja terenskog rada, niti prostornog niti funkcionalnog, zbog čega tužiteljica nema pravo na isplatu temeljem članka 56. KU/13 niti članka 50. KU/17.
14.1. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-1206/2022-2 od 17. siječnja 2023. Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. Granični prijelazi na kojima su tužitelji bili raspoređeni u Republici Sloveniji predstavljaju zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. člancima 166. stavak 2. i 163. ZPP-a.
15.1. Tuženičini troškovi postupka iznose 1.244,25 EUR.
15.2. Tuženici je priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to za: za sastav odgovora na tužbu iznos od 199,08 EUR, za sastav četiri obrazložena podneska iznos od po 199,08 EUR (4x199,08 EUR=796,32EUR), zastupanje na jednom ročištu na kojemu se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od 199,08 EUR i za sastav žalbe iznos od 248,85 EUR s obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela sa žalbom, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom 1. temeljem odredbi iz članka 373. točka 3. ZPP-a, a pod točkom 2. temeljem odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 166. stavak 2. ZPP.
Dubrovnik, 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
