Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i suca izvjestitelja i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Josip Štefičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, koju kao punomoćnik zastupa Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj P-232/2024-15 od 24. listopada 2024., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj P-232/2024-15 od 24. listopada 2024.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, da tužitelju ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi vezanih uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu Ugovora, isplati iznos od 4.129,97 EUR/31.117,28 Kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 11,57 eur-a / 87,20 kuna od 30.09.2008.. godine pa do isplate,

- 11,57 eur-a / 87,20 kuna od 31.10.2008.. godine pa do isplate,

- 06,93 eur-a / 52,20 kuna od 01.12.2008.. godine pa do isplate,

- 18,21 eur-a / 137,20 kuna od 30.12.2008.. godine pa do isplate,

- 16,88 eur-a / 127,20 kuna od 31.01.2009.. godine pa do isplate,

- 19,54 eur-a / 147,20 kuna od 24.02.2009.. godine pa do isplate,

- 14,23 eur-a / 107,20 kuna od 21.03.2009.. godine pa do isplate,

- 15,56 eur-a / 117,20 kuna od 22.04.2009.. godine pa do isplate,

- 13,70 eur-a / 103,20 kuna od 01.06.2009.. godine pa do isplate,

- 11,57 eur-a / 87,20 kuna od 01.07.2009.. godine pa do isplate,

- 11,57 eur-a / 87,20 kuna od 31.07.2009.. godine pa do isplate,

- 14,23 eur-a / 107,20 kuna od 01.09.2009.. godine pa do isplate,

- 15,56 eur-a / 117,20 kuna od 01.10.2009.. godine pa do isplate,

- 14,23 eur-a / 107,20 kuna od 02.11.2009.. godine pa do isplate,

- 16,88 eur-a / 127,20 kuna od 01.12.2009.. godine pa do isplate,

- 16,88 eur-a / 127,20 kuna od 17.12.2009.. godine pa do isplate,

- 16,88 eur-a / 127,20 kuna od 22.01.2010.. godine pa do isplate,

- 18,21 eur-a / 137,20 kuna od 23.02.2010.. godine pa do isplate,

- 22,19 eur-a / 167,20 kuna od 31.03.2010.. godine pa do isplate,

- 26,97 eur-a / 203,20 kuna od 03.05.2010.. godine pa do isplate,

- 24,85 eur-a / 187,20 kuna od 31.05.2010.. godine pa do isplate,

- 35,66 eur-a / 268,65 kuna od 01.07.2010.. godine pa do isplate,

- 34,93 eur-a / 263,20 kuna od 30.07.2010.. godine pa do isplate,

- 37,45 eur-a / 282,20 kuna od 31.08.2010.. godine pa do isplate,

- 40,77 eur-a / 307,20 kuna od 01.10.2010.. godine pa do isplate,

- 34,14 eur-a / 257,20 kuna od 02.11.2010.. godine pa do isplate,

- 43,43 eur-a / 327,20 kuna od 29.11.2010.. godine pa do isplate,

- 55,64 eur-a / 419,20 kuna od 31.12.2010.. godine pa do isplate,

- 47,41 eur-a / 357,20 kuna od 01.02.2011.. godine pa do isplate,

- 47,41 eur-a / 357,20 kuna od 01.03.2011.. godine pa do isplate,

- 44,09 eur-a / 332,20 kuna od 01.04.2011.. godine pa do isplate,

- 44,75 eur-a / 337,20 kuna od 02.05.2011.. godine pa do isplate,

- 58,03 eur-a / 437,20 kuna od 01.06.2011. . godine pa do isplate,

- 59,35 eur-a / 447,20 kuna od 01.07.2011.. godine pa do isplate,

- 71,96 eur-a / 542,20 kuna od 01.08.2011.. godine pa do isplate,

- 62,67 eur-a / 472,20 kuna od 01.09.2011.. godine pa do isplate,

- 61,34 eur-a / 462,20 kuna od 30.09.2011.. godine pa do isplate,

- 59,35 eur-a / 447,20 kuna od 02.11.2011.. godine pa do isplate,

- 58,96 eur-a / 444,20 kuna od 02.12.2011.. godine pa do isplate,

- 62,01 eur-a / 467,20 kuna od 02.01.2012.. godine pa do isplate,

- 64,66 eur-a / 487,20 kuna od 01.02.2012.. godine pa do isplate,

- 61,48 eur-a / 463,20 kuna od 01.03.2012.. godine pa do isplate,

- 62,67 eur-a / 472,20 kuna od 02.04.2012.. godine pa do isplate,

- 64,66 eur-a / 487,20 kuna od 02.05.2012.. godine pa do isplate,

- 63,07 eur-a / 475,20 kuna od 01.06.2012.. godine pa do isplate,

- 63,20 eur-a / 476,20 kuna od 04.07.2012.. godine pa do isplate,

- 63,47 eur-a / 478,20 kuna od 01.08.2012.. godine pa do isplate,

- 62,27 eur-a / 469,20 kuna od 01.09.2012.. godine pa do isplate,

- 60,02 eur-a / 452,20 kuna od 01.10.2012.. godine pa do isplate,

- 62,80 eur-a / 473,20 kuna od 07.11.2012.. godine pa do isplate,

- 64,00 eur-a / 482,20 kuna od 03.12.2012.. godine pa do isplate,

- 63,34 eur-a / 477,20 kuna od 02.01.2013.. godine pa do isplate,

- 59,55 eur-a / 448,70 kuna od 01.02.2013.. godine pa do isplate,

- 62,01 eur-a / 467,20 kuna od 01.03.2013.. godine pa do isplate,

- 63,34 eur-a / 477,20 kuna od 02.04.2013.. godine pa do isplate,

- 61,61 eur-a / 464,20 kuna od 02.05.2013.. godine pa do isplate,

- 58,03 eur-a / 437,20 kuna od 03.06.2013.. godine pa do isplate,

- 58,03 eur-a / 437,20 kuna od 01.07.2013.. godine pa do isplate,

- 58,03 eur-a / 437,20 kuna od 01.08.2013.. godine pa do isplate,

- 59,22 eur-a / 446,20 kuna od 02.09.2013.. godine pa do isplate,

- 62,67 eur-a / 472,20 kuna od 01.10.2013.. godine pa do isplate,

- 60,68 eur-a / 457,20 kuna od 04.11.2013.. godine pa do isplate,

- 61,48 eur-a / 463,20 kuna od 02.12.2013.. godine pa do isplate,

- 62,27 eur-a / 469,20 kuna od 02.01.2014. . godine pa do isplate,

- 63,34 eur-a / 477,20 kuna od 01.02.2014.. godine pa do isplate,

- 63,34 eur-a / 477,20 kuna od 03.03.2014.. godine pa do isplate,

- 64,26 eur-a / 484,20 kuna od 02.04.2014.. godine pa do isplate,

- 62,80 eur-a / 473,20 kuna od 03.05.2014.. godine pa do isplate,

- 62,14 eur-a / 468,20 kuna od 02.06.2014.. godine pa do isplate,

- 62,94 eur-a / 474,20 kuna od 02.07.2014.. godine pa do isplate,

- 64,66 eur-a / 487,20 kuna od 01.08.2014.. godine pa do isplate,

- 65,99 eur-a / 497,20 kuna od 01.09.2014.. godine pa do isplate,

- 65,86 eur-a / 496,20 kuna od 02.10.2014.. godine pa do isplate,

- 66,52 eur-a / 501,20 kuna od 03.11.2014.. godine pa do isplate,

- 67,72 eur-a / 510,20 kuna od 01.12.2014.. godine pa do isplate,

- 67,32 eur-a / 507,20 kuna od 02.01.2015.. godine pa do isplate,

- 67,98 eur-a / 512,20 kuna od 02.02.2015.. godine pa do isplate,

- 67,98 eur-a / 512,20 kuna od 02.03.2015.. godine pa do isplate,

- 67,98 eur-a / 512,20 kuna od 01.04.2015.. godine pa do isplate,

- 67,85 eur-a / 511,20 kuna od 02.05.2015.. godine pa do isplate,

- 67,85 eur-a / 511,20 kuna od 01.06.2015.. godine pa do isplate,

- 67,85 eur-a / 511,20 kuna od 02.07.2015.. godine pa do isplate,

- 67,85 eur-a / 511,20 kuna od 01.08.2015.. godine pa do isplate,

- 97,65 eur-a / 735,73 kuna od 02.09.2015.. godine pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje od 30.09.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; te od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, da tužitelju ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetne odredbe o troškovima i naknadama obradetemeljem neosnovano naplaćene ulazne naknade određene čl.6.1., Ugovora o kreditu, sklopljenog između tuženika, kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, isplati iznos od 126,79 EUR/955,30 Kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 14% godišnje od 16.9.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; te od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, da tužitelju ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura od dana presuđenja do isplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka.

2. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu broj 219818, kojeg su sklopili tužitelj i tuženikov prednik „Volksbank“ d.d., a koja je pripojena društvu Sberbank d. d., a Sberbank d.d. Novoj hrvatskoj banci d.d., a koja je potom pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci, 12. rujna 2008. a kojim je tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 17.017,01 CHF. Tužitelj zahtjev temelji na ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi i odredbi o naknadi za obradu kredita u iznosu od 1,25 % od iznosa kredita. Tužitelj zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja. Svoj zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženikov pravni prednik zaključili ugovor o kreditu radi kupnje osobnog automobila 12. rujna 2008. broj: 219818 (dalje: Ugovor), te da je kreditor odobrio korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.017,01 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

8. Sporno je jesu li ništetne odredbe Ugovora koje se tiču valutne klauzule, promjenjive kamatne stope i odredbe Ugovora kojim je ugovorena naknada od 1,25% za obradu kredita, te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj kao korisnik kredita platio zbog ništetnosti ugovornih odredbi.

9. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi (o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana glavnica i jednostranoj promjeni kamatne stope) utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluke na koju se pozvao tužitelj, a koja je donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača

– korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 .

10. Navedenom odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženikov pravni prednik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ dalje: e novine broj: 96/03, dalje: ZZP/03).

10.1. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanje promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupaka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

12. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, te da je ista počela ponovno teći i za promjenjivu kamatnu stopu i za valutnu klauzulu nakon pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž 6632/17 dana 14. lipnja 2018. Te kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2023. nije nastupila zastara.

12.1. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da rok zastare restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu u CHF u odnosu na tuženika (ranije Sberbank d.d.) ne teče od 13. lipnja 2014. (pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštitu kolektivnih interesa potrošača broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13) već od 14. lipnja 2018. (pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštitu kolektivnih interesa potrošača broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17).

12.2. Naime, tek pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. je u odnosu na tuženikova prednika Sberbank d.d. odlučeno i o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama banke. Naime, u navedenoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pravomoćno je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na sedam banaka, a u odnosu na Sberbank d.d. odlučeno je kako u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF tako i u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba prema kojima je stopa ugovorene kamate promjenjiva prema odlukama banke. Slijedom navedenog, zastara tužiteljevog potraživanja za preplaćeni iznos na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi započela je teći 14. lipnja 2018., slijedom čega tužiteljevo potraživanje nije u zastari.

13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više nego što bi bio plaćao da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, odnosno da nije bilo povećanja tečaja u odnosu na važeći u vrijeme korištenja kredita, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

14. Prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti odredbe iz članka 6.1. Ugovora zasniva na utvrđenju da se o spornoj odredbi, a kojom je ugovorena tužiteljeva obveza na plaćanje troškova obrade kredita od 1,25% iznosa odobrenog kredita, nije pojedinačno pregovaralo niti je iz sadržaja odredbe vidljivo koje troškove je navedenim iznosom tužitelj podmirio. Stoga je sud naložio tuženiku vratiti tužitelju plaćene troškove obrade kredita u svoti od 126.79 EUR.

15. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa).

16. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,13. i 14. na koje ovaj sud, s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka, pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi.

17. Žalbenim navodima koji se tiču promjenjive kamatne stope ( da prvostupanjski sud nije utvrđivao nerazumljivost odredbe od strane samog tužitelja već je o nerazumljivosti te odredbe zaključio pozivajući se na utvrđenja iz kolektivnog spora, a da je nesporno kako je tuženik o svakoj promjeni kamatne stope obavještavao tužitelja dostavljajući mu novi otplatni plan, ta ako tužitelju nešto nije bilo razumljivo da nije trebao ući u ugovorni odnos dok mu se to ne razjasni, ističe kako nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud izvodi zaključak o značajnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, te ukazuje kako kamata nije samo rasla u odnosu na početno ugovorenu već je i padala, što je sud propustio uzeti u obzir prilikom testa nepoštenosti) valja kazati da je pravomoćnom presudom donesenom u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača utvrđeno da je nepoštena odredba ugovora o kreditu kakva je predmetna, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, bez da su banke potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno, važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07.

18. Tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze, niti u žalbi tvrdi, da je tužiteljevu predniku, u ugovornoj fazi dao informaciju o svim parametrima koji će utjecati na njegovu odluku o promjeni kamatne stope, jer bi tek to značilo potpunu informiranost tužiteljeva prednika kao potrošača za donošenje valjane odluke. Naknadna obavijest o tome koliko iznosi kamata i kako se reflektira na ugovornu obvezu otplate kredita tužiteljeva prednika, kada je već zaključio ugovor s takvom ugovornom odredbom, ne može predmetnu ugovornu obvezu učiti poštenom, niti se odgovornost za nepoštenost ugovorne odredbe može prebaciti na tužitelja što tuženik pokušava tvrdeći kako tužitelj nije trebao ući u ugovorni odnos ako mu predmetna odredba nije bila razumljiva.

19. U osvrtu na žalbene navode koji se tiču valutne klauzule valja kazati da sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF, jer je prvostupanjski sud pravilno svoje zaključke utemeljio na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a), u kojem postupku je tuženik sudjelovao i u kojem su bile iznesene tvrdnje o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule te jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivosti valutne klauzule vezane za CHF.

20. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule i promjenjive kamatne stope 14. lipnja 2018., (kako je to navedeno u točki 12.1 i 12.2 ove drugostupanjske presude) tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 11. lipnja 2023. nije nastupila zastara.

21. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužiteljev zahtjev da mu tuženik vrati iznos od 126,79 EUR koji se odnosi na troškove obrade kredita jer je odredba iz članka 6.1. Ugovora sastavljena od strane tuženika i stranke o istoj nisu pregovarale niti je tužitelj imao utjecaja na njezin sadržaj. Navedena odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču te je njome potrošač (tužitelj) stavljen u poziciju platiti troškove za koje ne zna na što se odnose i ne može znati na koji će se način formirati njezina visina i o čemu će ovisiti, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

21.1. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.

21.2. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

22. U odnosu i na ovaj dio zahtjeva pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio pravno shvaćanje Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

23. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, a u žalbi se ne konkretizira žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima. Žalitelj tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković