Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ob-43/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika PĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-2/2025-6 od 09. lipnja 2025., 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-2/2025-6 od 09. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je doslovno:

"I. Utvrđuje se da s danom 09. lipnja 2025. godine prestaje obveza tužitelja ŠĆ da uzdržava tuženika TĆ na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P Ob-76/19-10 od 13. studenog 2020. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ob-139/21-2 od 11. ožujka 2021. godine po kojoj je tužitelj dužan za uzdržavanje tuženika doprinositi po 1.300,00 kn mjesečno.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) čija supsidijarna primjena proizlazi iz članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – u daljnjem tekstu: ObZ) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj se u odgovoru na tužbu usprotivio svim žalbenim navodima te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Suština spornog odnosa među strankama ogleda se u pitanju ispunjava li tuženik redovito i uredno svoje studentske obveze.

7. Prema članku 290. stavku 1. ObZ-a roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

7.1. Prema st. 6. istog zakonskog članka smatra se da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoća, bolesti i sl. razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine.

8. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Prvostupanjski sud je tako na temelju izvedenih dokaza utvrdio da tuženik neuredno i neredovito ispunjava svoje studentske obaveze, jer se upisao akademske godine 2021./2022. na Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku, a ostalo mu je za položiti još tri ispita s prve godine studija i pet ispita s druge godine studija, a na drugu godinu studija se ponovno upisao akademske godine 2024./2025. Od 30. rujna 2022. tuženik da je ostao bez studentskih prava, iako se vodi kao redovni student, pa sam snosi troškove školarine kao i izvanredni studenti. S druge strane prvostupanjski sud je utvrdio da na tuženikovoj strani nema opravdanih razloga kao što su bolest i slično radi čega nije bio u mogućnosti ispuniti obveze akademske godine sukladno članku 290. stavku 1. i stavku 6. ObZ-a pa da tužitelj stoga više nije dužan doprinositi za tuženikovo uzdržavanje.

9. Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju te ih kao pravilna u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Sud prvog stupnja je u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti za što je dao jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i na koje upućuje i ovaj sud, a pravilnost tih zaključaka nije dovedena u sumnju žalbenim navodima. Ovdje treba posebno imati na umu da je smisao i svrha studiranja stjecanje visokoškolske naobrazbe, a temeljna pretpostavka za ostvarenje tog cilja je polaganje ispita. Tuženikove postignute rezultate tijekom studiranja nije moguće smatrati redovitim i urednim ispunjavanjem studentskih obveza,

10. Suprotno žalbenim navodima, okolnost da tuženik na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku i dalje ima status redovitog studenta sama po sebi ne znači da je on redovito i uredno ispunjavao svoje obveze. Statusom redovitog studenta tuženik je tek u odnosu na navedeni fakultet stekao određena prava i obveze koje ga razlikuju od drugih studenata koji taj status nemaju.

11. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je uslijed neredovitog i neurednog ispunjavanja studentskih obveza od strane tuženika prestala obveza tužitelja za njegovim uzdržavanjem te da nisu utvrđeni opravdani razlozi zbog kojih bi se moglo smatrati da je tuženik redovno i uredno ispunio svoje studentske obveze čime bi bili ostvareni zakonski uvjeti iz članka 290. stavka 6. ObZ-a.

12. Tuženikove tvrdnje da je zbog neskladnog odnosa s tužiteljem u stresu i da se stalno liječi od gastritisa i duodenitisa u vezi čega dostavlja liječnički nalaz predstavljaju nove činjenice i dokaze koje u žalbi nije dopušteno iznositi u smislu članka 352. stavka 1. ZPP-a, jer se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

13. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. I ovaj sud ocjenjuje da je pravično da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (članak 366. stavak 1. ObZ).

Dubrovnik, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković