Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-177/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika 40 BOX-KUNDIĆ d.o.o., OIB: 26022182826, Vjekoslava Spinčića 21, Opatija, radi proglašenja nedopuštenim osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-639/2019-24 od 12. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-639/2019-24 od 12. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se osiguranje novčane tražbine na temelju pravomoćne bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Radosni Mavrinac iz Kastva, poslovni broj: OV-3312/11 od 21. lipnja 2011. kao ovršne isprave, s osnova isplate iznosa od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od 1. veljače 2012. do isplate i troškova postupka osiguranja u iznosu od 2.432,50 kn sa zateznim kamatama od 13. prosinca 2018. do isplate, određeno rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Ovr- 4834/2018 od 13. prosinca 2018., u korist tuženika kao predlagatelja osiguranja protiv tužiteljice kao protivnice osiguranja, uknjižbom založnog prava na ¼ dijela nekretnine tužiteljice u naravi trosobnom stanu broj 12 na 4. katu u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], upisanoj u [broj poduloška] Knjige položenih ugovora k. o. [katastarska općina], proglasi nedopuštenim, te naloži brisanje uknjižbe tog založnog prava i naznake ovršivosti tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba određena, te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kn.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih zakonskih žalbenih razloga, dakle bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, te naloži tuženiku da joj naknadi troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 11. ZPP-a koje tužiteljica ističe u žalbi, jer presuda nije utemeljena na nedopuštenim raspolaganjima tuženika, te sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i dostatni, te nisu međusobno proturječni niti su u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Osim toga, nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Nadalje, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 12. ZPP-a koje tužiteljica također ističe u žalbi, navodeći da je sud odbio njezine dokazne prijedloge, odnosno nije odlučio o svim dokaznim prijedlozima na način da ih usvoji ili odbije, obzirom da time što su odbijeni u tužbi predloženi dokazni prijedlozi za provođenje financijskog i grafološkog vještačenja (za koja nije navedeno na koje okolnosti se predlažu), te nisu pribavljeni „drugi dokazi i dokumentacija po potrebi“, odnosno dokumentacija Financijske agencije (dalje: FINA) u vezi predmetne zadužnice, tužiteljica nije onemogućena u raspravljanju, već je prvostupanjski sud odbio izvođenje dokaza koje je obzirom na predmet raspravljanja ocijenio nepotrebnim (točke 39. i 40. obrazloženja). Osim toga, na ročištu za glavnu raspravu 29. rujna 2021. prvostupanjski sud je odlučio, odnosno odbio je prijedloge tužiteljice za provođenje daljnjih dokaza, pa tužiteljica u žalbi neosnovano navodi da nije odlučeno o ostalim dokaznim prijedlozima, te da je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, koja postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, što ovdje nije slučaj.

8. Također, nisu počinjene niti daljnje bitne povrede odredaba parničnog postupka koje tužiteljica ističe u žalbi, i to bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju realnu podlogu u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužiteljice, pa neosnovano ista u žalbi prigovara da joj je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenim osiguranja novčane tražbine tuženika na temelju pravomoćne bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Radosni Mavrinac iz Kastva, poslovni broj: OV-3312/2011 od 21. lipnja 2011., s osnova isplate iznosa od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od 1. veljače 2012. do isplate i troškova postupka osiguranja u iznosu od 2.432,50 kn sa zateznim kamatama od 13. prosinca 2018. do isplate, koje je prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužiteljice upisanoj u [broj poduloška] Knjige položenih ugovora k. o. [katastarska općina] (sada u z. k. ul. [broj ZK uloška] E-12 k. o. [katastarska općina]) određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Ovr- 4834/2018-2 od 13. prosinca 2018. Predmet postupka su i povezani zahtjevi za brisanje uknjižbe založnog prava i naznake ovršivosti tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba određena.

10. Na temelju činjenica koje među stankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-4834/2018 i priložene isprave, saslušanjem svjedoka GD i zakonske zastupnice tuženika ŠD, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da su stranke bile u pravnom odnosu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. veljače 2009., zaključenog između zakupodavca 40 Box-Kundić d.o.o. Opatija i zakupnika „Tončica“ trgovački obrt vl. SD, za poslovni prostor u poslovno- trgovačkom centru Viškovo oznake P.013 i P.014 u periodu od 1. ožujka 2009. do 1. ožujka 2012. uz mjesečnu zakupninu od 10,00 EUR/m2 i obvezu plaćanja pripadajućih troškova, te Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. kolovoza 2012. zaključenog između istih stranaka, sada samo za prostor oznake P.014 u periodu od 1. rujna 2012. do 31. kolovoza 2013. uz mogućnost produženja i mjesečnu zakupninu od 5,00

EUR/m2, te obvezu plaćanja pripadajućih troškova

- da je dužnik „Tončica“ trgovački obrt vl. SD **.**.2011. izdao bjanko zadužnicu, koja je u izvorniku priložena spisu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Ovr-4834/2018, te koja sadrži potpis dužnika i suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu do 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od 1. veljače 2012. do namirenja zapljene svi računi dužnika kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa isplate vjerovniku 40 Box-Kundić d.o.o. Opatija, koja zadužnica je izdana u jednom primjerku i solemnizirana je po javnom bilježniku Radosni Mavrinac u Kastvu dana 21. lipnja 2011. pod brojem: OV-3312/2011, te ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja

- da nakon što je naplata putem FINE ostala bezuspješna, da je ovdje tuženik 40 Box- Kundić d.o.o. kao predlagatelj osiguranja na temelju navedene pravomoćne bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku, kao ovršne isprave, podnio prvostupanjskom sudu 13. studenog 2018. prijedlog radi osiguranja svoje novčane tražbine određene tom ovršnom ispravom prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužiteljice kao protivnice osiguranja

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-4834/2018-2 od 13. prosinca 2018. usvojen navedeni prijedlog za osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja s osnova isplate iznosa od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od 1. veljače 2012. do isplate i troškova postupka osiguranja u iznosu od 2.432,50 kn sa zateznim kamatama od 13. prosinca 2018. do isplate, prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužiteljice upisanoj u [broj poduloška] Knjige položenih ugovora k. o. [katastarska općina], odnosno sada u z. k. ul. [broj ZK uloška] E-12 k.o. [adresa]

- da je ovdje tužiteljica kao protivnica osiguranja izjavila žalbu protiv navedenog rješenja o osiguranju, osporavajući vjerodostojnost i valjanost zadužnice jer je predana u preslici, te ističući da dug koji bi zadužnica osiguravala ne postoji, pa je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-4834/2018-12 od 28. ožujka 2019. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim osiguranja novčane tražbine određenog rješenjem o osiguranju poslovni broj: Ovr-4834/2018-2 od 13. prosinca 2018., iz razloga na koje se poziva u žalbi, a koji su propisani čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ- a)

- da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž Ovr-756/2019-2 od 2. siječnja 2020. odbijena žalba protivnice osiguranja i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-4834/2018-2 od 2. siječnja 2020., izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a.

11. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da je predmetna bjanko zadužnica vjerodostojna i valjana ovršna isprava, temeljem koje je ovdje tuženik ovlašten predlagati pobijano osiguranja, te da tražbina koja je osigurana nije prestala, zbog čega je tužbeni zahtjev odbio.

12. U žalbi tužiteljica ustaje u navodu da se u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem: Povrv-980/2016, radi o istom dugu, odnosno o istoj činjeničnoj osnovi, te ističe da se tuženik u ovom postupku poziva na više ugovora o zakupu poslovnog prostora, a zadužnica mora biti vezana uz jedan, pa nije jasno za što je zadužnica dana i koji dug tuženik osigurava, pri čemu zadužnica iz 2011. ne može osigurati obvezu po ugovoru iz 2012. Navodi da zahtjev tuženika kao predlagatelja osiguranja nije osnovan jer prema njoj nema nikakvu tražbinu koja bi se mogla osigurati, obzirom da je glede jedine tražbine koju je tuženik potraživao u iznosu koji višestruko premašuje limit zadužnice, nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-980/2016 od 23. siječnja 2019. skoro u cijelosti uspjela osporiti osnovanost potraživanja kao zastarjelog i neosnovanog, pa joj nije jasno što bi tuženiku bila dužna. Ustraje i u osporavanju vjerodostojnost zadužnice jer je u spis predana u preslici, pa je prijedlog za osiguranje trebalo odbiti.

13. Prije svega valja reći da ovaj sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

14. U skladu sa čl. 215. st. 1. OZ-a (sadržajno identičnim odredbama čl. 183.a st. 1. i 2. tada važećeg Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 88/05, 67/08) dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

15. Tužiteljica je predmetnom ispunjenom bjanko zadužnicom, solemniziranom po javnom bilježniku, dakle pravomoćnom i ovršnom ispravom, čiju vjerodostojnost sada (neosnovano) osporava jer da je u spis predana u preslici, što ne odgovara stvarnom stanju, budući da iz spisa Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Ovr-4834/2018, proizlazi da je prijedlogu za osiguranje priložen izvornik ispunjene bjanko zadužnice, ne osporavajući da je istu vlastoručno potpisala i stavila pečat svog trgovačkog obrta - dala suglasnost tuženiku da radi naplate u zadužnici navedenog novčanog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama zaplijeni sve njezine račune kod svih banaka i da se novčana sredstva s tih računa isplate tuženiku, što proizlazi iz sadržaja zadužnice i potvrde javnog bilježnika koji je utvrdio identitet podnositeljice uvidom u osobnu iskaznicu, te ispitao i utvrdio da isprava po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te je istu pročitao i upozorio da potvrđena isprava ima snagu pravomoćnog rješenja o ovrsi, dok je sudionica izjavila da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze i da to odgovara njezinoj pravoj volji. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je nejasno za što je zadužnica dana, odnosno što se njome osigurava, jer nedvojbeno je da se ista odnosi na osiguranje novčane tražbine tuženika prema tužiteljici iz egzistirajućeg ugovora o zakupu poslovnog prostora, koju okolnost je tužiteljica njezinim izdavanjem, potpisom i solemnizacijom potvrdila.

16. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava postojanje dugovanja, odnosno tražbine tuženika koja bi se mogla osigurati predmetnom zadužnica, pozivajući se na vođenje parničnog postupka i donošenje nepravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-980/2016-24 od 23. siječnja 2019. (priložene prvostupanjskom spisu, kojom je odlučeno o zahtjevu tužitelja 40 Box- Kundić d.o.o. Opatija protiv tuženice SD radi isplate iznosa od 133.872,60 kn), ističući da je istom odbijen pretežiti dio zahtjeva ovdje tuženika radi isplate onoga što se predmetnom zadužnicom nastoji naplatiti, jer nepravomoćna sudska odluka ne dokazuje da tražbina ne postoji, odnosno da je prestala, niti da bi ispunjenje tražbine bilo zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno. Konačno, iz informatičkog sustava e-Spis proizlazi da je navedena prvostupanjska presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-1423/2019-2 od 28. prosinca 2021., te da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji postupak se kod istoga suda vodi pod poslovnim brojem: Povrv-132/2022, te do sada nije donesena nova odluka. Stoga žaliteljica, isključivo tom argumentacijom, bez da bi tijekom postupka dokazala podmirenje sporne tražbine ili da bi ispunjenje tražbine bilo zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, neosnovano osporava postojanje dugovanja, odnosno dospjele tražbine tuženika utvrđene ovršnom ispravom - solemniziranom bjanko zadužnicom s osnova isplate iznosa od 50.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski suda primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a.

18. Pravilnom i zakonitom ukazuje se i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke pobijane presude, jer je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, te glede vrste i visine troška pravilnom primjenom odredaba čl. 155. ZPP-a i Tbr. 8. toč. 1., te Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

19. Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

20. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec