Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1373/2024-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić, Fruk i Morina iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. [adresa], OIB:92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-575/2023-8 od 2. rujna 2024., dana 8. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-575/2023-8 od 2. rujna 2024. pod točkom I. i II. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Trošak žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

III. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 750,00 EURA s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2024. do isplate, a pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje sadržajno u odnosu na točke I . i II. izreke pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Kako je sud u konkretnom predmetu trebao utvrditi teku li među strankama dvije parnice u pogledu istog zahtjeva, isti je pozivom na odredbu čl. 194. st. 3. u svezi s čl. 185. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) utvrdio da iz postupka poslovni broj P-657/2019 proizlazi da se navedeni predmet vodi među istim strankama kao i ovaj postupak, jer da iz podneska od 29. rujna 2020., kojim tužitelj preinačuje tužbu proizlazi da ista nije preinačena promjenom osobe tuženika ili tužitelja.

6. Nadalje, sud je utvrdio da su zahtjevi obje tužbe utemeljeni na istoj činjeničnoj osnovi jer u oba predmeta tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o namjenskom kreditu broj 3207165156/06 od 4. kolovoza 2006. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i isplatu iznosa neosnovano plaćenih temeljem tih odredbi, kao i da se radi o istovrsnim zahtjevima. To stoga jer zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi u točki 1. tužbenog zahtjeva u ovom predmetu u potpunosti sadržajem odgovora takvom zahtjevu sadržanom u točki 4. preinačenog tužbenog zahtjeva u predmetu broj P-657/2019, dok da zahtjevi u točkama 2. i 3. tužbenog zahtjeva u ovom predmetu odgovaraju zahtjevima navedenim pod točkom 4. i 5. preinačenog tužbenog zahtjeva u ranijem predmetu, kako u pogledu zatraženih iznosa glavnice, tako i u pogledu zatraženih zateznih kamata. Nadalje, sud ukazuje kako iz ostatka tužbe jasno proizlazi da se navedenim zahtjevima potražuju iznosi preplaćenih anuiteta s osnova kamatne stope i tečajnih razlika, a na jednak način kako to traži tužitelj i u podnesku od 29. rujna 2020. u predmetu P-657/2019, slijedom čega sud zaključuje da se zahtjevi pod točkom 2. ovog i točke 4. ranijeg predmeta odnose na identične tražbine preplaćenih anuiteta, dok se u odnosu na iznose sadržane u točki 3. ovog i točki 5. ranijeg tužbenog zahtjeva navodi da se radi o iznosima koje će tužitelj urediti i precizirati kada bude provedeno zatraženo vještačenje radi utvrđivanja razlika u utvrđenoj neotplaćenoj glavnici umanjenoj za iznos eventualne preplate utvrđene u konverziji, slijedom čega sud zaključuje da se time postavljaju jednaki zahtjevi po osnovi koju tužitelj obrazlaže tužbom u ovom postupku, odnosno u podnesku od 29. rujna 2020. u predmetu broj P-657/2019.

7. Osim toga u pobijanoj odluci navodi se da prekid postupka u predmetu broj P- 657/2019 ne utječe na postojanje dvostruke litispendencije, a da činjenica da sud nije odlučio o zahtjevu za preinaku prije donošenja rješenja o prekidu postupka nije od važnosti za pitanje dvostruke litispendencije obzirom da je čl. 194. ZPP-a predviđeno da je za litispendenciju dovoljno da se o zahtjevu obavijesti druga strana, a ne da se o njemu odluči tako da ga se prihvati ili odbije, pa da je pogrešna tvrdnja tužitelja kada navodi da zato što sud nije odlučio o preinaci parnica po njoj nije počela teći.

8. Ujedno smatra da nema mjesta odluci o spajanu navedenih parnica radi zajedničkog raspravljanja, s obrazloženjem da odredbe o spajanju postupaka postoje radi ekonomičnog postupanja suda, kada je u postupcima, koji ispunjavanju za to predviđene zakonske uvjete, potrebno odlučiti o različitim, a ne o istim zahtjevima stranaka, a da se podnošenje kasnije tužbe sa zahtjevom koji je jednak onom koji je istaknut u ranijem predmetu ne može se sanirati pozivanjem na odredbe o ekonomičnosti postupanja i spajanju parnica.

9. Kako je sud zaključio da je u ovom postupku tužitelj istaknuo zahtjev koji je isti onom u predmetu broj P-657/2019, sud je morao ocijeniti koja je od navedenih parnica počela teći ranije, pa kako je tužitelj tužbu u predmetu broj P-657/2019 preinačio podneskom od 29. rujna 2020. te je ista počela teći dostavom tuženiku na odgovor, dok je u ovom predmetu tužitelj tužbu podnio 12. lipnja 2023. a parnica je počela teći dostavom tužbe tuženiku na odgovor 5. rujna 2023., smatra da je tuženiku podnesak tužitelja od 29. rujna 2020. dostavljen na odgovor prije pokretanja postupka u ovom predmetu, pa zaključuje da je parnica po preinačenoj tužbi u predmetu P-657/2019 počela teći prije pokretanja ovog postupka.

10. Slijedom navedenog, kako sukladno odredbi čl. 194. st. 4. ZPP-a sud u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi teče li druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama, sud smatra da je osnovan prigovor dvostruke litispendencije te je primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ZPP-a odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

11. U žalbi tužitelj ističe da nije sporno te da pravilno sud utvrđuje da je pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu u tijeku parnični postupak pod brojem P-657/2019 u kojem je tužitelj inicijalno postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništenosti o promjenjivoj kamatnoj stopi i tužbeni zahtjev za isplatu na ime restitucije kao posljedice ništetnosti te odredbe. Osim toga navodi da nije sporno da je naknadno podneskom od 29. rujna 2020. preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povećao i tražio utvrđenje ništenosti valutne klauzule kao i isplatu na ime restitucije kao posljedice te ništetnosti te da je tuženik taj podnesak zaprimio. Nadalje tužitelj ukazuje da sud nije odlučio o preinaci tužbe već je odredio prekid postupka rješenjem od 6. listopada 2020. ali napominje da nije sporno da su tužbeni zahtjev tužitelja postavljen tužbom u ovom predmetu i onaj postavljen podneskom od 29. rujna 2020. isti zahtjevi, pa imajući na umu da sud nije dopustio preinaku tužitelj tvrdi da parnica nije počela teći po preinačenoj tužbi u predmetu broj P-657/2019 te da je prigovor dvostruke litispendencije neosnovan, obzirom da još uvijek postoji opcija da sud u tom predmetu ne dopusti objektivnu preinaku. Naime tužitelj tvrdi da je morao u svrhu prekida zastare tužbenog zahtjeva na isplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli podnijeti ovu tužbu jer nije mogao riskirati da mu se preinaka ne dopusti te da dođe do zastare, pa je stoga i predložio da se zbog ekonomičnosti postupka navedeni predmeti spoje uslijed čega neće biti potrebno u tom predmetu niti odlučivati o preinaci tužbe, a da se ovakvim postupanjem suda tužitelj dovodi u stanje pravne nesigurnosti.

12. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da pravilno tvrdi tužitelj da je odlučna za ocjenu osnovanosti navedenog prigovora činjenica da sud nije odlučio o preinaci tužbe u predmetu broj P-657/2019 u trenutku kad je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu, pa zakonito ukazuje da se pobijanom odlukom suda dovodi u stanje pravne nesigurnosti jer ne zna hoće li mu biti dopuštena preinaka u predmetu P-657/2019 a istodobno mu je odbačena tužba u ovom postupku, obzirom da pravilno tvrdi da ako mu preinaka ne bude dopuštena da bi nastupila zastara da nije podnio tužbu u ovom postupku, čime ukazuje na povredu čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97 - dalje: Konvencija).

13. Naime, valja istači da je Konvencijom u čl. 6. st. 1. zajamčeno pravo na pravično (pošteno) suđenje (fair trail) koje obuhvaća "pravo na sud" (right to a court), a kojem je važan aspekt pravo na pristup sudu (right to access to court), tj. pravo pokretanja postupka pred sudom, s time da je ostvarenje prava na pristup sudu pretpostavka svih drugih jamstava propisanih tim člankom, jer kada ne bi bilo jamstva prava na pristup sudu, karakteristike koje sudski postupak opisuje kao pravičan, javan i brz uopće ne bi imale nikakvu vrijednost, jer sudski postupak ne bi ni započeo.

14. Stoga, kako je pravo na pristup sudu važan aspekt prava na sud koje je sadržano u pravo na pravično (pošteno) suđenje, a navedeni čl. svakome osigurava pravo podnijeti bilo koji zahtjev u vezi s njegovim pravima i obvezama, pa kako ovaj sud smatra da pravo pristupa sudu ne obuhvaća samo pokretanje postupka već i pravo na rješavanje spora od strane suda, jer bi bilo iluzorno kad bi pravni sustav države ugovornice pojedincu omogućavao podnošenje tužbe sudu a da mu pritom ne jamči rješavanje predmeta donošenjem konačne odluke u sudskom postupku, kraj činjenice da prvostupanjski sud nije odlučio o objektivnoj preinaci tužbe u predmetu broj P- 657/2019 do vremena kad je za preinačeni dio zahtjeva prijetila zastara, pogrešno smatra da je već samim podnošenjem zahtjeva za preinaku tužbe u odnosu na podnošenje tužbe u ovom postupku osnovan prigovor litispendencije od strane tuženika.

15. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a usvajanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu odluku pod točkom I. i II. izreke i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak koji će prije svega u svezi istaknutog prigovora litispendencije cijeniti ishod zahtjeva za preinaku tužbe u predmetu P-657/2019 te ovisno o toj odluci suda ponovno odlučiti o navedenom prigovoru.

16. O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom a u nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 8. listopada 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić