Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-556/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović, odvjetnik, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9919/2019 - 23 od 4. svibnja 2022., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9919/2019 -23 od 4. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda broj P-9919/2019-24 od 5. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 26.890,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 54,46 kn od 31.1.2007. do isplate,

- 54,34 kn od 28.2.2007. do isplate,

- 54,41 kn od 31.3.2007. do isplate,

- 53,68 kn od 30.4.2007. do isplate,

- 53,01 kn od 31.5.2007. do isplate,

- 52,80 kn od 30.6.2007. do isplate,

- 52,97 kn od 31.7.2007. do isplate,

- 403,97 kn od 31.8.2007. do isplate,

- 396,49 kn od 30.9.2007. do isplate,

- 395,52 kn od 31.10.2007. do isplate,

- 400,53 kn od 30.11.2007. do isplate,

- 397,16 kn od 31.12.2007. do isplate,

- 351,30 kn od 31.1.2008. do isplate,

- 619,61 kn od 29.2.2008. do isplate,

- 629,57 kn od 31.3.2008. do isplate,

- 611,24 kn od 30.4.2008. do isplate,

- 606,64 kn od 31.5.2008. do isplate,

- 611,65 kn od 60.6.2008. do isplate,

- 599,57 kn od 31.7.2008. do isplate,

- 599,46 kn od 31.8.2008. do isplate,

- 605,39 kn od 30.9.2008. do isplate,

- 660,60 kn od 31.10.2008. do isplate,

- 622,07 kn od 30.11.2008. do isplate,

- 661,46 kn od 31.12.2008. do isplate,

- 666,71 kn od 31.1.2009. do isplate,

- 668,50 kn od 28.2.2009. do isplate,

- 659,13 kn od 31.3.2009. do isplate,

- 659,58 kn od 30.4.2009. do isplate,

- 647,69 kn od 31.5.2009. do isplate,

- 637,43 kn od 30.6.2009. do isplate,

- 638,57 kn od 31.7.2009. do isplate,

- 643,02 kn od 31.8.2009. do isplate,

- 641,45 kn od 30.9.2009. do isplate,

- 635,38 kn od 31.10.2009. do isplate,

- 643,90 kn od 30.11.2009. do isplate,

- 649,87 kn od 31.12.2009. do isplate,

- 659,99 kn od 31.1.2010. do isplate,

- 656,04 kn od 28.2.2010. do isplate,

- 669,29 kn od 31.3.2010. do isplate,

- 665,04 kn od 30.4.2010. do isplate,

- 670,45 kn od 31.5.2010. do isplate,

- 712,53 kn od 30.6.2010. do isplate,

- 702,12 kn od 31.7.2010. do isplate,

- 725,70 kn od 31.8.2010. do isplate,

- 716,40 kn od 30.9.2010. do isplate,

- 698,24 kn od 31.10.2010. do isplate,

- 590,52 kn od 30.11.2010. do isplate,

- 622,03 kn od 31.12.2010. do isplate,

- 598,29 kn od 31.1.2011. do isplate,

- 605,24 kn od 28.2.2011. do isplate,

- 259,31 kn od 14.3.2011. do isplate,

po stopi propisanoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 7.860,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana"

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 28. travnja 2006., a kojim je tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 97.740,10 CHF, za kupnju stambenog objekta, s početnom ugovorenom kamatnom stopom od 4,60%. Tužitelj zahtjev temelji na ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju te ništetne odredbe ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

6. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku temeljio na utvrđenju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, te one o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena sklopile sa potrošačima, kao i tužiteljicom i to u određenim vremenskim razdobljima.

7. U konkretnom slučaju radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012., u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-294/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tužena, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP-a).

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u ovom ugovornom odnosu tužena postupala na jednak način kao i u navedenom kolektivnom sporu radi čega ništetnim utvrđuje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pozivajući se na odredbu članka 502.c ZPP-a, kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Prvostupanjski sud je na temelju financijskog vještačenja utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženoj više s osnove povećane kamate u odnosu na prvotno ugovorenu od 4,60 %, pa je obvezao tuženicu platiti tužitelju sve te razlike sa zateznim zakonskim kamatama od plaćanja do povrata, jer je tuženica navedeno stekla bez osnove.

9. Tuženičin prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara prekinuta pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te je zastara pojedinačnih zahtjeva kao što je zahtjev tužitelja ponovno počela teći tek pravomoćnošću presude donesene u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi, a koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

11. U odnosu na navode žalitelja prema kojima se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primjenjivati na pojedinačno određeni slučaj, treba reći da je prvostupanjski sud vezan za pravna utvrđenja iz postupka kolektivne tužbe u smislu i na način kako je to propisano odredbom članka 502.c ZPP-a. U konkretnom slučaju tuženica bila ovlaštena tvrditi i dokazivati da je u konkretnom slučaju sklapanja pojedinačnog ugovora informirala tužitelja o egzaktnim parametrima i metodama izračuna o kojima će ovisiti njegova odluka o promjeni kamatne stope, čime je mogao otkloniti učinak navedenih pravnih utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi, što tuženik nije učinio.

12. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan, budući zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova kamatne stope počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012., koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.,. tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (12. lipnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

13. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

14 Kako se odluka o troškovima pobija samo paušalno i kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, valja reći da je i odluka o troškovima zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno je naloženo tuženiku platiti parnične troškove tužiteljici.

15. Stoga je žalbu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

Dubrovnik, 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić