Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-238/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vladu Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, posl.br. Pr-36/2025-3 od 7. srpnja 2025., dana 8. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice i preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, posl.br. Pr-36/2025-3 od 7. srpnja 2025. u točki II. izreke i rješava:

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Citiranom rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena (točka I. izreke) i naloženo je tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 300,00 eur (točka II. izreke).

2. Protiv točke II. izreke citiranog rješena žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 -; dalje-ZPP), predlažući da se rješenje preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5.U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je podneskom od 14. veljače 2025. tužiteljica povukla tužbu, a tužena da se suglasila s povlačenjem tužbe i zatražila parnični trošak. O parničnom trošku tužene prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a na način da je tuženoj dosudio naknadu za sastav odgovora na tužbu i naknadu za zastupanje na ročištu 06.07.2017., ukupno 300,00 eur.

6.Osnovano navodi tužiteljica u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 158. stavka 1. ZPP-a jer je, uvažavajući sve okolnosti ovog slučaja, trebalo odbiti zahtjev tužene za naknadom parničnog troška, odnosno odlučiti da svaka stranaka snosi svoj parnični trošak.

7.Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljice na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

8.U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava, nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužiteljica obvezana platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva.

9.Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranci, odnosno iz članka 158. stavka 1. ZPP-a da je stranka koja povuče tužbu dužna suprotnoj stranci naknaditi parnični trošak, samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova tuženoj u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

10.U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

11.U ovom predmetu tužiteljica je ponijela tužbu radi isplate smatrajući da štetni događaj iz 2011. predstavlja ozljedu na radu i da su sve kasnije dijagnoze u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom na radu, pa da za vrijeme provedeno na bolovanju ima pravo na naknadu plaće u punom iznosu, a ne u umanjenom iznosu jer joj je tužena, kao poslodavac, isplaćivala naknadu plaće za vrijeme bolovanja kao da nije riječ o ozljedi na radu. Pri tome valja napomenuti da se paralelno vodio upravni spor u kojem se utvrđivalo je li riječ o ozljedi na radu i da je iz vještačenja dr. C, u upravnom sporu, moglo proizlaziti da je riječ o ozljedi na radu. Tužiteljica je odmah predložila prekid postupka do pravomoćnog okončanja upravnog spora, čemu je sud i udovoljio, tako da je tužiteljica povukla tužbu kada nije uspjela u upravnom sporu. Stoga, prema ocjeni ovog suda, predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će uspjeti u postupku bilo potpuno neopravdano.

12.Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada, iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 eur. Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom da se, prema stanju spisa, tužiteljica nalazi na bolovanju, pa bi svaka isplata otežala njezinu materijalnu i financijsku situaciju.

13.Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža, odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužiteljicu predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

14.Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a, preinačiti rješenje o troškovima postupka i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a tom odlukom obuhvaćeni su i troškovi žalbenog postupka.

15. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmjenjeno u točki I. izreke.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Sudac

Ksenija Dimec