Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1365/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-676/2024-11 od 1. srpnja 2025., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-676/2024-11 od 1. srpnja 2025..

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 11.3 Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji su 29 .kolovoza 2006. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, koja glasi: ''Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja kredita ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (jedan posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (dva posto), sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.''

1.1.Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 122,39 eura sa zateznim kamatama od 1.rujna 2006. do isplate.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.178,10 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, između ostalog i činjenicama u svezi sa nepoštenošću sporne ugovorne odredbe, pa se presuda može ispitati. Stoga, donošenjem pobijane presude nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st.1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koje se žalbom poziva tuženik navodeći da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i osiguranje kredita sadržane u čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 29. kolovoza 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita.

8. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 19.869,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je čl. 11.3. Ugovora ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% te da je tužitelj platio tu naknadu tuženiku u iznosu od 122,39 eura.

9. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju dat na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor, da nije mogao pregovarati o spornim naknadama za obradu i osiguranje kredita, niti mu je o tim naknadama ništa rečeno.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pojedinačno pregovarati, da je ista neodređena jer se ne navodi od čega se sastoje sporne naknade i zbog čega se naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćuje upravo u visini od 1%, a niti je tuženik dokazao opravdanost te naknade, slijedom čega zaključuje da je sporna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

11. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 81. st.1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.,dalje: ZZP/03) i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da je riječ o nepoštenoj odnosno ništetnoj ugovornoj odredbi, pa da tužitelju na temelju čl. 323.st.1.ZOO-a pripada pravo na povrat nesporno plaćenog iznosa od 122,39 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja sukladno čl. 1115. ZOO-a, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. U odnosu na prigovor zastare, prvostupanjski sud cijeneći da je riječ o restitucijskom zahtjevu na temelju čl. 323. st.1. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti sporne ugovorne odredbe pa da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa), uz trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Zaključak prvostupanjskog suda da sporna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača ovaj sud prihvaća kao pravilan. Naime, imajući u vidu da je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru, a izvedenim dokazima utvrđeno je da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelju išta rečeno o spornim naknadama, dakle nije bio obavješten o svrsi tih naknada odnosno koje usluge i koji troškovi ulaze i u kojoj visini svaki od njih u te naknade, za zaključiti je da tuženik nije uzeo u obzir i zakonite interese tužitelja kao potrošača pa da je shodno tome mogao razumno pretpostaviti da bi tužitelj pristao na spornu ugovornu odredbu, čime je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

15.1. Također, cijeneći okolnosti pod kojima je sklopljen predmetni ugovor, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, odnosno cijeneći da tužitelj nije mogao pregovarati o spornim naknadama niti je o istima informiran od strane tuženika, za zaključiti je da tužitelj nije imao izbora prihvatiti ili ne spornu ugovornu odredbu jer u suprotnom očito ne bi mogao sklopiti ugovor, dakle neprihvaćanjem te odredbe bio bi ograničen u ostvarivanju svog prava tj. zahtjeva za kredit. Stoga je za zaključiti da je suprotno žalbenim navodima, neovisno o kvantitativnom odnosu iznosa kredita i iznosa spornih naknada, sporna ugovorna odredba uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Također, suprotno žalbenim navodima, sporna ugovorna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti sadržanom u odredbi čl. 85. ZZP/03, a prema kojoj, ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. U konkretnom slučaju, cijeneći da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik informirao tužitelja o svrsi spornih naknada odnosno stvarnim troškovima i uslugama na koje se iste odnose, to sporna ugovorna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti pa suprotno žalbenim navodima nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 84. ZZP/03 za isključenje od ispitivanja poštenosti te ugovorne odredbe.

17. Imajući u vidu prethodna činjenična utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st.1. 2. i 4., čl. 84., čl. 85. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 kada je zauzeo pravno shvaćanje da je sporna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna te prihvatio deklaratorni tužbeni zahtjev kao osnovan.

18. S obzirom na ništetnost sporne ugovorne odredbe, pri nespornoj činjenici da je tuženik na temelju te odredbe primio od tužitelja iznos od 122,39 eura, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st.1. i čl. 1111. ZOO-a kada je obvezao tuženika na povrat utuženog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama od dana stjecanja tog iznosa od strane tuženika sukladno čl. 1115. ZOO-a budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj.

19. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare, nisu osnovani. Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. , zastara restitucijskog zahtjeva s osnove ništetnih ugovornih odredbi počinje teći tek od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa kako je ništetnost sporne ugovrne odredbe utvrđena tek u ovom postupku, to u konkretnom slučaju zastara još nije ni počela teći, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno otklonio taj prigovor kao neosnovan.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st.1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

21. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava dosuđeni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nisu osnovani, buudći da suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 155. st.1. ZPP-a tužitelju pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude. Naime, u smislu čl. 335. ZPP-a procesna je dispozicija tužitelja da njegov punomoćnik pristupi na ročište za objavu presude, pri čemu objava presude na e-oglasnoj ploči suda ne isključuje pravo na naknadu tog troška kao potrebnog za vođenje parnice u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a.

22. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava dosuđeni trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu pozivom na čl. 11.st.1. toč.20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje:ZSP), a prema kojem su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, nisu osnovani. To iz razloga jer ovaj postupak nije pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa s obzirom da je predmet ovog postupka ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za obradu i osiguranje kredita koja nije bila predmetom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa u primjenu ne dolazi odredba čl. 11.st.1.toč.20. ZSP-a, već je tužitelj sukladno čl. 3. i 4. ZSP-a u obvezi plaćanja spornih pristojbi, slijedom čega mu primjenom čl. 155.st.1. ZPP-a pripada pravo na naknadu tih troškova.

23. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan