Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2030/23-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja P. M., S., protiv tuženika Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, Z., radi oduzimanja dozvole pilota aviona, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2730/22-9 od 27. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.
Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2730/22-9 od 27. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, KLASA: UP/I-343-06/22-01/149, URBROJ: 376-03-01-22-01 od 27. listopada 2022. te za nalaganje tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 3.000,00 kuna s pripadajućim kamatama. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, dok je točkom III. izreke presude naloženo tužitelju da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude isplati tuženiku iznos od 160,84 eura / 1.211,84 kune na ime troškova upravnog spora, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen.
2. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, KLASA: UP/I-343-06/22-01/149, URBROJ: 376-03-01-22-01 od 27. listopada 2022. do pravomoćnog dovršetka ovog upravnog spora, dok je u točki II. izreke odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju vrati oduzete dozvole, a sve do pravomoćnog okončanja upravnog spora.
3. Osporenim rješenjem tuženika u točki 1. izreke privremeno su tužitelju oduzete dozvole pilota aviona broj …, datum prvog izdavanja 2. svibnja 2022., s ovlaštenjem za tip zrakoplova Galeb G-2 i …, datum prvog izdavanja 28. kolovoza 2013. s ovlaštenjem za klasu zrakoplova SEP(A). Točkom 2. izreke rješenja određeno je da se privremeno oduzimanje dozvola iz točke 1. izreke izriče na rok od 12 mjeseci od dana primitka rješenja, točkom 3. izreke naloženo je tužitelju da u roku od pet radnih dana od zaprimanja rješenja dostavi tuženiku oduzete dozvole pilota, te je u točki IV. izreke tužitelju određena izvanredna provjera stručnosti uz nadzor zrakoplovnog inspektora tuženika kao uvjet za vraćanje privremeno oduzetih dozvola, a nakon proteka roka na koji se dozvole oduzimaju.
4. Tužitelj žalbom pobija presudu i rješenje zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Ponavljajući utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora, smatra da su pobijana presuda i rješenje u cijelosti nezakoniti jer se temelje na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je potom pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da navedene zgode nije došlo do gubitka radioveze, nego do potpunog kvara električnog sustava na zrakoplovu te posljedično do prestanka rada radio stanice i transpondera. Navodi da se nalazio u izvanrednim okolnostima više sile i sagledavajući situaciju u cjelini, odlučio je nastaviti po najavljenom i odobrenom planu leta. Ističe da je procijenio da je zbog mogućeg požara i blokade aerodroma bilo riskantno sletjeti na trbuh aviona bez kotača na betonsku podlogu, a posebno se uputiti se međunarodni aerodrom, te navodi da je jedino logično bilo sletjeti na aerodrom S. (LDSS) s obzirom na to da aerodrom u N. M. ili A. nisu prikladni za slijetanje mlaznog aviona niti su navedeni u alternativnom planu leta. Smatra da je rasprava provedena manjkavo jer nisu utvrđene odlučne činjenice niti su provedeni dokazi koje je predlagao, čime je onemogućeno izjašnjavanje stranaka o svim okolnostima konkretnog slučaja. Naglašava da se nalazio u kontroliranom zračnom prostoru kada je došlo do kvara kompletnog elektrosustava u zrakoplovu, iz čega se može zaključiti da je nastavivši let postupio prema posljednjem odobrenju i sukladno članku 48. stavku 4. Pravilnika o letenju zrakoplova („Narodne novine”, 32/18. i 10/21. – dalje: Pravilnik). Ističe da je postupanjem u skladu s mjerodavnim propisima izvršio sigurno slijetanje bez oštećenja zrakoplova i bez ikakve ugroze ili štete za druge sudionike, objekte i zrakoplov. Ponavlja da zbog ovakvog postupanja tuženika trpi neimovinsku štetu zbog duševnih bolova, ali i onu imovinsku zbog svega što je uložio u zrakoplov. Zaključno ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi ključnu činjenicu da se navedenog dana zrakoplov nalazio u opasnosti, zbog čega posljedično nije niti primijenio članak 42. Pravilnika. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. Tuženik je u odgovoru na žalbu iscrpno otklonio sve prigovore koje tužitelj iznosi u žalbi. Smatra netočnim navod tužitelja da se pobijana presuda i osporeno rješenje temelje na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je tijekom upravnog postupka utvrdio sve činjenice bitne za zakonito i pravilno donošenje odluke, o kojima je tužitelju omogućeno izjašnjavanje i predlaganje potrebnih dokaza, te je na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavno materijalno pravo, postupivši u skladu s člankom 8. i člankom 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Smatra i da pobijana presuda sadrži sve elemente propisane člankom 60. ZUS-a. Ističe da je prvostupanjski sud proveo postupak u skladu s odredbama ZUS-a i Zakona o parničnom postupku, a tužitelj je na ročištu iznosio neistine i vrijeđao zrakoplovnog inspektora N. K., što smatra nedopustivim. Navodi da upravo ovakvo postupanje tužitelja ukazuje na nedostatak pravih argumenata kojima bi osporio utvrđenja iz upravnog postupka. Citirajući članak 42. Pravilnika, ističe da tužitelj samo djelomično citira navedeni članak, izostavljajući dio koji nalaže da, kada se zrakoplov nalazi u opasnosti koja zahtjeva trenutnu odluku pilota zrakoplova, pilot može odstupiti od zadnjeg dobivenog i potvrđenog odobrenja kontrole zračnog prometa, ali o tome mora neodložno obavijestiti nadležnu kontrolu zračnog prometa i pribaviti novo odobrenje. Ističe da je iz navedenog razvidno da se navedeni članak primjenjuje u situacijama u kojima pilot ima uspostavljenu radiokomunikaciju s nadležnom kontrolom zračnog prometa kako bi je mogao obavijestiti o svojoj namjeri i pribaviti novo odobrenje, a što u konkretnom događaju nije bio slučaj. Navodi da tužitelj samo djelomično citira i članak 48. Pravilnika, izostavljajući njegov stavak 4. prema kojem tužitelj nije smio ući u kontrolirani zračni prostor, te je u tom smislu irelevantan i odabir aerodroma za slijetanje koji tužitelj navodi jer u konkretnim okolnostima tužitelj nije smio sletjeti niti na jedan aerodrom u kontroliranom zračnom prostoru. Nadalje navodi da je tužitelj imao mogućnost sletjeti na dva aerodroma u nekontroliranom zračnom prostoru i to aerodrom N. M. i aerodrom A., a koje informacije su sadržane u zrakoplovnoj navigacijskoj karti predmetnog dijela zračnog prostora Republike Slovenije, s čim se tužitelj, kao zapovjednik zrakoplova, bio dužan upoznati prije leta. S obzirom na činjenicu da se oba aerodroma nalaze u nekontroliranom zračnom prostoru, tužitelj bi slijetanjem na bilo koji od njih u cijelosti postupio u skladu s propisom i na najsigurniji način završio svoj let, ne dovodeći u opasnost korisnike kontroliranog zračnog prometa, a što je i intencija članka 48. Pravilnika. Smatra kontradiktornim navod tužitelja da navedeni aerodromi nisu bili navedeni u planu leta kao alternativni aerodromi jer niti aerodrom u S. nije bio naveden, tim više što je tužitelj imao saznanje, kako je naveo i u tužbi, da se u S. navedenog dana održavalo natjecanje u jedriličarstvu. Navodi da je netočan tužiteljev navod da je imao odobrenje plana leta jer se plan leta ne odobrava, nego prihvaća od strane kontrole zračnog prometa i predstavlja samo informaciju kontroli zračnog prometa o namjeravanom letu. Ističe da se odobrenja kontrole zračnog prometa dobivaju isključivo od nadležne jedinice kontrole zračnog prometa putem radiokomunikacijske veze i to za pojedine segmente leta i namjeravane aktivnosti zrakoplova, te šifra SQUAWK predstavlja brojčani kod koji nadležna jedinica kontrole zračnog prometa dodjeljuje zrakoplovu, a ne kao odobrenje za let. U odnosu na navod tužitelja da mu je nastala šteta zbog njegova postupanja, ponovno ističe da je eventualni nastanak iste isključiva odgovornost tužitelja i posljedica je njegova postupanja. Smatra da nepriznavanje utvrđenih propusta, kao i pokušaj umanjenja njihova utjecaja na sigurnost zračnog prometa, ukazuju da tužitelj nije bio u stanju na odgovarajući način reagirati na propuste, čime je preuzeo rizik nastanka štete, te je time isključivo odgovoran za posljedice koje trpi. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu i rješenje upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
9. Osporeno rješenje tuženika doneseno je nakon što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da je zbog ulaska zrakoplova kojim je upravljao tužitelj u kontrolirani zračni prostor bez govorne komunikacije s nadležnom jedinicom kontrole zračnog prometa i bez njezinog odobrenja, onemogućeno nadležnoj jedinici kontrole zračnog prometa razdvajanje tog zrakoplova od ostalih zrakoplova u zračnom prostoru, što je suprotno odredbi SERA.6001 Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 923/2012 od 26. rujna 2012. o utvrđivanju zajedničkih pravila zračnog prometa i operativnih odredaba u vezi s uslugama i postupcima u zračnoj plovidbi, što je rezultiralo direktnim ugrožavanjem sigurnosti zračnog prometa (nužnost mijenjanja pravca i visine leta ostalih zrakoplova u području leta tužiteljevog zrakoplova, pokrenuta aktivnost presretanja zrakoplova s dva borbena zrakoplova MIG-21 sa svrhom identifikacije i hitnog uklanjanja iz zračnog prostora). Nadalje je utvrđeno da je tužitelj, upravljajući zrakoplovom oko grada K., spustio zrakoplov na visinu od 100 metara iznad tla i sletio na aerodrom u S. , čime je, letjevši ispod najmanje dozvoljene visine leta (150 metara), postupio protivno odredbi SERA.5005(f) Uredbe (EU) br. 923/2012 od 26. rujna 2012. o utvrđivanju zajedničkih pravila zračnog prometa i operativnih odredaba u vezi s uslugama i postupcima u zračnoj plovidbi, te na taj način doveo do direktnog ugrožavanja sigurnosti osoba i imovine na zemlji. Na osnovi navedenog, tuženik je zaključio da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je jedan od razloga kršenja propisa nepoznavanje primjenjivih propisa koje je svaki pilot dužan poznavati, odnosno neodgovarajuća razina stručnosti tužitelja kao pilota. U cilju sprječavanja ponavljanja navedenih postupanja tužitelju je izrečena mjera privremenog oduzimanja pilotskih dozvola sukladno članku 88. stavku 1. točki 4. Zakona o zračnom prometu („Narodne novine”, 69/09., 84/11., 54/13., 127/13. i 92/14. – dalje: Zakon), te je određena mjera izvanredne provjere stručnosti uz nadzor zrakoplovnog inspektora sukladno članku 135. stavku 3. Zakona.
10. U upravnom sporu prvostupanjski upravni sud je utvrdio sve odlučne činjenice, pravilno zaključujući da je tužitelj, u svojstvu pilota zrakoplova, u situaciji gubitka radiokomunikacijske veze s nadležnom jedinicom kontrole zračnog prometa, postupao protivno propisanim primjenjivim zahtjevima i protokolima, a što jasno proizlazi iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru dana 14. rujna 2022. godine, kojeg su proveli nadležni inspektori tuženika, Izvještaja o analizi događaja OR-ATS-173-22 Hrvatske kontrole zračne plovidbe od 22. kolovoza 2022., dokumentacije Kontrole zračnoga prometa Slovenije, kao i ostale dokumentacije u spisu predmeta, iz kojih je razvidno da je tužitelj prekršio propise o sigurnosti zračnog prometa.
11. Navedene okolnosti, i po ocjeni ovog Suda, ukazuju da su time ispunjene pretpostavke za primjenu članka 5. stavka 10. Zakona, kojim je propisano da ako Agencija utvrdi da se ovlaštenje i posebne ovlasti iz dozvole, svjedodžbe, odobrenja ili drugog upravnog akta provode protivno primjenjivim propisima, uvjetima i ograničenjima, ili izvan opsega operativnih specifikacija, Agencija može ukinuti rješenje i/ili oduzeti dozvolu, svjedodžbu, odobrenje ili drugi upravni akt i odrediti korektivnu akciju ili daljnju provjeru.
12. Tužitelj svojim žalbenim navodima, a koji su identični navodima iz tužbe kojima je osporavao rješenje tuženika, nije doveo u sumnju zakonitost prvostupanjske presude.
13. Posebno na to upućuju članak 42. i članak 48. stavak 4. Pravilnika, a na koje ukazuje i tuženik tijekom upravnog postupka i upravnog spora. Tužitelj neosnovano ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o teškom kršenju sigurnosti zračnog prometa jer je izbjegnuta šteta na zrakoplovu i za ljude. Navedeno iz razloga jer iz cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta nesporno proizlazi da su prilikom obavljanja nadzora sigurnosti i upravnog nadzora od strane zrakoplovnih inspektora utvrđene nepravilnosti, primarno povreda članka 48. stavka 2. Pravilnika kojim je zabranjen ulazak u kontrolirani zračni prostor bez uspostavljene radiokomunikacije, te potom i daljnje nepravilnosti, koje, prema ocjeni ovog Suda, ugrožavaju sigurnost zračnog prometa pri izvođenju letačkih operacija od strane tužitelja.
14. Kako je, dakle, u postupku obavljanja inspekcijskog nadzora utvrđeno da je tužitelj u konkretnoj situaciji prekršio mjerodavne materijalne norme, pri čemu je, između ostalog, postupao suprotno primjenjivim propisima, te time ugrozio sigurnost zračnog prometa, to nisu osnovani žalbeni navodi da bi predmetne odluke tuženika i prvostupanjskog suda bile neutemeljene, neprihvatljive u tumačenju i primjeni mjerodavnog postupovnog i materijalnog prava. Imajući na umu činjenicu da tužitelj u žalbi u cijelosti ponavlja navode koje je iznosio tijekom upravnog postupka i upravnog spora, u odnosu na navedene žalbene prigovore se, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na obrazloženje osporenog rješenja i pobijane presude.
15. Prema stavu ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 48. stavka 4. Pravilnika jer je utvrđeno da je tužitelj u situaciji gubitka radiokomunikacijske veze na slovenskoj granici bio u mogućnosti najkraćim putem sletjeti na manje aerodrome u blizini (N. M. i A.), a ne nastaviti let ulaskom u hrvatski kontrolirani zračni prostor, iako nema radiokomuniakcijsku vezu s kontrolom leta, iz čega proizlazi da je osporeno rješenje tuženika pravilno doneseno na temelju članka 5. stavka 7. točke 14., članka 88. stavka 1. točke 4., članka 134. stavka 2. i članka 135. stavka 3. Zakona.
16. Ovaj Sud otklanja žalbene navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju zbog neprovođenja predloženih dokaza (saslušanja tužitelja). Naime, prvostupanjski sud, u skladu s člankom 33. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. U pobijanoj presudi dostatno je obrazloženo zašto u konkretnom slučaju, imajući na umu mjerodavne odredbe Zakona i Pravilnika, nije bilo potrebno provoditi predložene dokaze, te je sud ujedno naveo sve razloge zbog kojih smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za rješavanje predmetne upravne stvari. Pri tome se napominje da je tužitelju omogućeno očitovati se na sve činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka i upravnog spora, koja očitovanja je osobno dao, te su ista razmotrena prilikom donošenja osporenog rješenja i prvostupanjske presude.
17. Ovaj Sud otklanja žalbene navode o postojanju bitne povrede pravila postupka iz razloga nedostatnog obrazloženja presude o odlučnim činjenicama jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a te dostatno obrazloženje svih odlučnih činjenica za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava, a posebno imajući na umu paušalne navode da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.
18. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
19. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno u točki II. izreke pobijane presude odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, dok mu je iz navedenog razloga u točki III. izreke presude pravilno naloženo da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora.
20. U odnosu na osporeno rješenje prvostupanjskog suda, treba istaknuti da tužitelj u žalbi ne navodi niti obrazlaže niti jedan razlog zbog kojih podnosi žalbu i u odnosu na točku I. izreke kojim je odbijen prijedlog za odgodni učinak tužbe (članak 26. ZUS-a) niti u odnosu na točku II. izreke kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere (članak 47. ZUS-a).
21. Međutim, kako tužitelj žalbom pobija presudu i rješenje u cijelosti, valja reći da u odnosu na točku I. žalba nije dopuštena, dok u odnosu na točku II. izreke osporenog rješenja žalba nije osnovana. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od važnosti osiguravanja sigurnosti zračnog prometa radi zaštite ljudi i imovine, pravilno zaključio da za izdavanje privremene mjere nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 47. ZUS-a.
22. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.