Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1073/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka, predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja NR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužiteljice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (oboje kao slijednici pok. tužiteljice UR, OIB: [osobni identifikacijski broj]) koje zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik u Krku, protiv tuženika PR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženika KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženika FR iz [adresa], tuženice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ŠR iz [adresa], tuženice ČR iz [adresa], tuženice JR iz [adresa], tuženice ŽR iz [adresa] i tuženika DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (sada na adresi [adresa], 26 Hemphill Ave [adresa], 2170) kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Margan, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika DR izjavljene protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku od 3. siječnja 2025. poslovni broj P-1198/2022-57, u sjednici vijeća 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika DR te se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku od 3. siječnja 2025. poslovni broj P-1198/2022-57:

- potvrđuje pod toč. I. izreke

- potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim su tužitelji ovlašteni po pravomoćnosti presude zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva glede nekretnine i suvlasničkog omjera navedenog pod toč. I. izreke na svoje ime

- preinačuje u preostalom dijelu toč. II. izreke i odbija zahtjev tužitelja koji glasi: "sa imena zemljišnoknjižnog vlasnika HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a što je tuženik DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao slijednik iste, dužan trpjeti".

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično uvažava žalba tuženika DR te se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku od 3. siječnja 2025. poslovni broj P-1198/2022-57 potvrđuje pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku DR naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 3.343,71 EUR EUR, a preinačuje u preostalom dijelu za iznos od 3.331,21 EUR i zahtjev u tom dijelu odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika DR za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana toč. III. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I.) Utvrđuje se da su tužitelji: NR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i TR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svaki u ½ dijela, stekli pravo vlasništva nekretnine oznake: k. č. [katastarska čestica] maslinik, a koje je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II.) Ovlašćuju se tužitelji, da po pravomoćnosti ove presude, zatraže i ishode upis stečenog prava vlasništva, glede nekretnine i u suvlasničkom omjeru, navedenom u točki I.) izreke ove presude na svoje ime, sa imena zemljišnoknjižnog vlasnika HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a što je tuženik DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao slijednik iste, dužan trpjeti.

III.) U odnosu na tuženike PR, KR, FR, GR AR, ŠR, ČR, JR i ŽR, tužbeni zahtjev, naveden u točki I. i II. ove presude, se odbija.

IV.) Nalaže se tuženiku DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (sada na adresi u: [adresa], 2170), naknaditi tužiteljima NR OIB: [osobni identifikacijski broj] i TR OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od: 6.674,92 EUR, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik DR iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) uz izuzetke propisane st. 2. do 4. citirane zakonske odredbe i temeljem čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.) uz izuzetke propisane st. 2. do 4. iste zakonske odredbe, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno održati sjednicu pred vijećem drugostupanjskog suda.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika DR je djelomično osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužitelja, kao slijednika prvotne tužiteljice pok. UR, protiv tuženika kao upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika i pravnih slijednika upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika, za utvrđenje prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju dosjelosti, ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je na uviđaju uz sudjelovanje geodetskog vještaka Roberta Svobode 29. listopada 2012. utvrđeno da tužitelji polažu pravo na realni dio kčbr. [katastarska čestica], a da je tijekom postupka provedena parcelacija nekretnine (promjenom oblika i površine) i homogenizacija katastarskih planova pa je u ponovljenom postupku na novom uviđaju 17. listopada 2023. utvrđeno da tužitelji polažu pravo na cijelu kčbr. [katastarska čestica], s obzirom da izvršavaju posjed na cijeloj nekretnini u površini koja je bila sporna od početka kada je činila realni dio ranije čestice, a kčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja dio uz prometnicu (nerazvrstanu cestu) označen na skici vještaka točkama 3-9-26-H koji vodi do drvenih vrata i predstavlja pristupni put do natkrivenog gospodarskog objekta, te gospodarski objekt u koji se pristupa kroz drvena vrata i koji je u vrijeme prvog uviđaja bio u posjedu tužitelja (pravne prednice) na način da je korišten za spremanje drva, a u vrijeme drugog uviđaja tužitelji ga koriste kao spremište poljoprivredne mehanizacije (opisano pod toč. 4.1. do 4.3. obrazloženja)

- da je na temelju iskaza LR, OR, RR, NR, ĐR, SR, BR, HR i ZR (opisanih pod toč. 4.4. obrazloženja) utvrđeno da je predmetna nekretnina bila u dugogodišnjem mirnom posjedu prednika tužitelja i tužitelja, da svjedoci LR i OR o posjedu imaju neposrednih saznanja od prije 80-ih godina prošlog stoljeća, dok RR ima saznanja o posjedu do kraja 90-ih godina opisujući da je otac tužitelja NR na predmetnoj nekretnini držao materijal za stolariju u improviziranom natkrivenom prostoru a kasnije da je izgrađeno spremište sa drvenim vratima, dok iz iskaza SR i BR proizlazi da je gradnja postojećeg gospodarskog objekta zatvorenog drvenim vratima poduzeta 90-tih godina, što je potvrdila i svjedokinja ĐR, da posjed ni gradnja nije bila sporna jer su suposjedovni odnosi između suposjednika (ranije čestice) ER (prednika tuženika DR) koji je posjedovao tzv. štalicu i prednika tužitelja koji su posjedovali dio nekretnine na kojoj je gospodarski objekt - bili nesporni, a da je otac tuženika DR kupio samo tzv. štalicu u iskazu je potvrdila i HR (sestra pok. DR) navodeći da je pok. DR izvodio građevinske radove samo na dijelu nekretnine koju je kupio

-da je otac tuženika DR, pok. DR, kupio od ER tzv. štalicu, koja je na skici vještaka Roberta Svobode od 5. studenog 2013. označena sivom bojom „dio kuće kbr. 179“, te je od tada pa nadalje na terenu bio evidentan posjed prednika tužitelja na dijelu površine tadašnje čestice i isti nikada nije bio sporan između prednika tužitelja i prednika tuženika DR (njegovog oca), kao i da niti građevinski radovi niti ikakve posjedovne radnje prednika tuženika nisu poduzimane na preostalom dijelu površine ranije čestice koja sada čini samostalnu kčbr. [katastarska čestica],

na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje, pozivom na čl. 114., čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17.,152/14., 81/15, u daljnjem tekstu: ZV), da su tužitelji temeljem dosjelosti uključujući i posjednik pravnih prednika protekom 20 godina za izvanrednu dosjelost u smislu čl. 159. st. 3. ZV samostalnim i poštenim posjedom od 1980. do 2000. stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, pa je stoga usvojen zahtjev u odnosu na DR kao nasljednika upisane vlasnice HR, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na ostale tuženike navedene pod toč. III. izreke nepobijane presude odbijen iz razloga što isti nisu zemljišnoknjižni vlasnici niti slijednici upisanih vlasnika.

6. U žalbi tuženik DR navodi da sud nije uzeo u obzir da je on utvrđen vlasnikom nekretnine na temelju presude od 11. siječnja 2019. broj P-1361/2019 pa je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP i povrijedio konvencijsko pravo na pošteno suđenje na njegovu štetu. Navodi da je sud propustio utvrditi kada je dosjedanje počelo teći i kada je protekao rok za dosjelost te utvrditi u kakvoj je to korelaciji s presudom kojom je on utvrđen vlasnikom nekretnine. Nadalje, smatra da je sud pogrešno utvrdio da je na ročištu 17. listopada 2023. (uviđaju) postalo evidentno da se tužitelji nalaze u posjedu kčbr. [katastarska čestica], s obzirom da tuženik DR nikada nije tvrdio da se tužitelji ne nalaze u njezinom posjedu, ali je tvrdio da njihov posjed nije pošten, a vezano uz poštenje posjeda (koje sud opisuje pod toč. 4.5. obrazloženja) nisu uzete u obzir sve isprave i zapisnici pa sud nije mogao zaključiti da je na osnovu svih dokaza utvrdio samostalan i pošten posjed tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 11. listopada 2013. je evidentno da je "dio kuće kbr. 179" bio na kčbr. [katastarska čestica] i da je naknadno spojen na kčbr. [katastarska čestica] u njegovom vlasništvu, a taj dio je predstavljao tzv. štalicu za koju je neživotno i nepraktično da kao gospodarska zgrada ne bi imala oko sebe prostor koji služi za njezinu uporabu. Osim toga na dijelu predmetne nekretnine nalazi se septička jama koju koristi tuženik i koju njegova kuća mora imati pa na tom dijelu tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva.

7. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda tuženika DR ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik s obzirom da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza i presuda nema nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu zakonitost.

8. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu kao i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava kao pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, koji je izveden analizom i ocjenom svih provedenih dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP, da je predmetna nekretnina u posjedu prednika tužitelja (roditelja FR i UR) najmanje u razdoblju od 1980. do 2000. za koje su saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja o načinu posjedovanja, pri čemu valja ukazati da je prednica tužitelja UR (izvorna tužiteljica) u tužbi činjenično tvrdila da se nekretnina nalazi u posjedu prednika njegovog supruga (njegovih roditelja) od prije Drugog svjetskog rata, da je njezin suprug istu naslijedio iza roditelja te izvršio diobu s ostalim sunasljednicima na način da je u cijelosti njemu pripala, pa s obzirom da su svjedoci imali neposrednih saznanja o posjedu tužitelja i njihovih prednika od 70-tih godina prošlog stoljeća to je prvostupanjski sud osnovano uzeo kao relevantno razdoblje za ispunjenje roka koji je potreban za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti - razdoblje od 1980. do 2000. i pravilno zaključio da su istekom tog roka ostvarene pretpostavke za stjecanje prava u smislu čl. 159. st. 3. ZV.

10. Pritom valja istači da osim što samostalni i pošteni posjed tužitelja i njihovih prednika potvrđuju svjedoci u svojim iskazima (koje je sud opisao pod toč. 4.4. obrazloženja), isto potvrđuje i materijalni dokaz - Suglasnost prednika tužitelja NR i vlasnice susjedne nekretnine NRS od 2. svibnja 1998. kojom se ista usuglasila da prednik tužitelja izgradi nadstrešnicu kao spremište drvne građe na betonskim stupovima (na dijelu današnjeg gospodarskog objekta – opaska), dok je prednik tužitelja dopustio NRS da na pročelju svog objekta otvori dva prozora prema nekretnini prednika tužitelja (predmetnoj) i da izgradi septičku jamu, pa je evidentno da se prednik tužitelja deklarirao kao vlasnik predmetne nekretnine i da se susjedna vlasnica nekretnine obraćala predniku tužitelja kao ovlašteniku prava vlasništva te nekretnine.

11. To što je tijekom trajanja ovog postupka tuženik ishodio pravo vlasništva u ½ dijela na predmetnoj nekretnini na temelju presude na temelju priznanja i presude zbog ogluhe od 11. siječnja 2019. broj P-1361/2019-3, o kojoj se prvostupanjski sud nije izjasnio, nije od utjecaja na ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja.

11.1. Naime, odredba čl. 130. ZV propisuje da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (st. 1.), kao i da vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (st. 2.).

11.2. Pravnu zaštitu uživa stjecatelj koji je postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu ako isti nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, pri čemu se nedostatak dobre vjere ne može prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjžno stanje. To znači da zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može uživati isključivo onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, a dobra je vjera neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog. Stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri, pa njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu, ako je isti u vrijeme stjecanja prava i/ili upisa tog prava znao da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog ili ako je isti s obzirom na okolnosti morao posumnjati da postoji ta razlika.

11.3. U konkretnom slučaju tuženik se ne može pozivati na postupanje s povjerenjem u zemljišne knjige niti na postupanje u dobroj vjeri prilikom pokretanja parničnog postupka u predmetu broj P-1361/2019, niti prilikom upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju sudske presude iz tog postupka, s obzirom da je na predmetnoj nekretnini povodom tužbe iz ovog postupka tada već bila upisana zabilježba spora pod brojem Z-2475/2016 od 6. travnja 2016. i tuženik je već sudjelovao na strani tuženika u ovom postupku nakon smrti svoj oca DR koji je umro **.**.2015. (list 52 spisa).

11.4. Dakle, tuženik je unatoč upisane zabilježbe ovog spora i tijekom trajanja ovog postupka podnio tužbu u predmetu broj P-1361/2019 radi utvrđenja svog prava suvlasništva na preostalih ½ dijela nekretnine, znajući da prednica tužitelja polaže prava (tada) na dio nekretnine za koju je on podnio tužbu pa se njegovo postupanje ne može okarakterizirati kao postupanje u dobroj vjeri niti u vrijeme kada je taj pokrenuo postupak niti kada se temeljem sudske odluke upisao u zemljišnoj knjizi, a s obzirom na iste okolnosti ne može ga štititi niti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

12. Daljnje žalbene tvrdnje kojima tuženik DR navodi da posjed tužitelja i njihovih prednika nije bio pošten nemaju uporišta u stanju u spisu jer niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je tužiteljima ili njihovim prednicima itko ikada osporavao pravo na samostalan posjed tada realnog dijela nekretnine koji sada čini samostalnu česticu.

12.1. Prema čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok st. 5. iste odredbe propisuje da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

12.2. S obzirom na pravilno analizirane i ocijenjene dokaze i na okolnost vrste i kvalitete posjeda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je posjed tužitelja, kao i njihovih pravnih prednika (roditelja) bio samostalan i pošten, odnosno da tuženici nisu dokazali suprotno.

13. Vezano uz daljnje tvrdnje da se na nekretnini nalazi septička jama za potrebe nekretnine tuženika, valja istači da isto nije od utjecaja na (ne)mogućnost stjecanja prava vlasništva tužitelja na nekretnini. Vezano uz tvrdnje da tzv. štalica kao gospodarski objekt mora imati zemljište za uporabu valja ukazati da ima li ili nema objekt zemljište za uporabu ovisi o poziciji u kojoj je smješten u prostoru, pa kada se u konkretnom slučaju na njega nadovezuje nekretnina u vlasništvu tužitelja radi čega tog prostora nema (i nije ga nikada bilo), a tuženik ima prilaz i zemljište za uporabu tzv. štalice, koja je sada izgrađena zgrada, s preostalog dijela svoje nekretnine isto nije od pravnog značenja na stečeno pravo vlasništva.

14. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika DR i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke kojom su tužitelji utvrđeni suvlasnicima svaki u ½ dijela predmetne nekretnine i pod pod toč. II. izreke u dijelu kojim su tužitelji ovlašteni po pravomoćnosti presude zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime.

15. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovlastio tužitelje zahtijevati brisanje prava vlasništva s imena HR jer navedena osoba nije sudjelovala u ovom postupku, niti pak je tuženik DR njezin slijednik kako je to zaključio prvostupanjski sud. Naime, HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] je upisana kao vlasnica nekretnine na temelju ugovora o darovanju koji je sklopila s tuženikom DR tijekom ovog postupka (proveden pod brojem Z-3761/2020).

15.1. Ovaj sud je u ranije donesenoj odluci od 5. studenog 2020. broj Gž-1397/2020 ukazao da su tužitelji bili ovlašteni upravo protiv tuženika u odnosu na koje je podnesena tužba postupak dovršiti, sve uzimajući u obzir učinke zabilježbe spora koji omogućuju da pravomoćna presuda djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu, kao i da dosuđeno pravo u sporu za koji je zabilježba određena dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora, pa je u svjetlu navedenog osnovan zahtjev u odnosu na tuženika DR, kao što bi bio osnovan zahtjev i u odnosu na ostale tuženike u odnosu na koje je odbijen zahtjev nepobijanom toč. III. izreke, a na što ovaj sud u nedostatku žalbe tužitelja nije u mogućnosti utjecati.

16. Stoga je ovaj sud djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačio presudu u preostalom dijelu toč. II. izreke i odbio zahtjev tužitelja u tom dijelu primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP.

17. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, a kako je ovaj sud djelomično preinačio presudu to je o troškovima postupka dužan odlučiti primjenom čl. 166. st. 2. ZPP.

18. U žalbi tuženik navodi da je samo jedan od tuženika i da bi na njega otpadao samo dio troška, kao i da su tužitelji povukli dio zahtjeva čemu se on nije protivio, ali je zatražio naknadu troškova u vezi povučenog dijela tužbe o kojem prvostupanjski sud nije odlučio.

19. Točno je da je tuženik jedan od suparničara, a prema čl. 161. st. 1. ZPP suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Međutim, ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara prema st. 2. citirane zakonske odredbe.

20. S obzirom da je prednik tuženika DR (njegov otac DR) u trenutku podnošenja tužbe bio suvlasnik nekretnine u ½ dijela, te da je jedino prednik tuženika i nastavno tuženik DR aktivno osporavao tužiteljima pravo vlasništva tijekom cijelog postupka, a to čini i sada u žalbi, to je po ocjeni ovoga suda u obvezi naknaditi tužiteljima ½ dijela cjelokupnih troškova u smislu čl. 161. st. 2. ZPP.

21. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio troškove odvjetničkih radnji koje su bile potrebne za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, navedene pod toč. 5.1. i 5.2. obrazloženja, koji pravilnim zbrajanjem i odmjeravanjem visine u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.) daju iznos od 5.687,50 EUR, kao i troškove uviđaja i vještačenja u iznosu od 999,92 EUR navedenih pod toč. 5.5. obrazloženja pa ½ dijela tih troškova daje iznos od 3.343,71 EUR na koji tužitelji imaju pravo od tuženika DR.

22. Tuženik nema pravo na trošak povlačenja dijela tužbe, kako navodi u žalbi, jer tužitelji nisu povukli tužbu nego su odredili tužbeni zahtjev na način da isti bude podoban za postupanje suda sukladno uputi iz ranije odluke ovoga suda.

23. Stoga je ovaj sud djelomično uvažio žalbu tuženika i o troškovima postupka pod toč. IV. izreke pobijane presude odlučio primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP kako je navedeno pod toč. I. izreke ovog rješenja.

24. Uspjeh tuženika u žalbenom postupku je neznatan i ne opravdava dosudu troškova žalbenog postupka primjenom čl. 154. st. 5. ZPP radi čega je isti odbijen pod toč. II. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek