Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-545/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasmine Štrucelj kao predsjednice vijeća, te Ivana Klapšića i Michala Danečeka kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sabine Erceg kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GŠH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj K-485/2025-53 od 22. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika GŠH kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 1. u svezi članka 127. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP/08) protiv okrivljenika GŠH produljen je istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-156/2025-3 od 18. ožujka 2025., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II-80/2025-2 od 31. ožujka 2025., produljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Kov-196/2025-7 od 9. travnja 2025., potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kž-255/2025-2 od 3. lipnja 2025.
1.1. Na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08, istražni zatvor po tom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova propisanih člankom 133. ZKP/08.
1.2. Okrivljenom GŠH se u trajanje istražnog zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode počevši od trenutka uhićenja i to od 17. ožujka 2025. u 6,20 sati, pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljenik GŠH po branitelju Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede materijalnih odredaba Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud ukine pobijano rješenje te da se okrivljeniku omogući da vremensko razdoblje do pravomoćnosti presude i do donošenja rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora provede na slobodi, podredno da preinači pobijano rješenje u dijelu da se jamstvo koje je do sada bilo određeno, odredi u znatno nižem iznosu.
3. Žalba okrivljenika GŠH nije osnovana.
4. Okrivljenik u žalbi navodi, u bitnom da obrazloženje rješenja vodi samo k tome da se opravda pobijana odluka, a sve na štetu okrivljenika, da je mjera istražnog zatvora krajnja mjera i da se nazočnost okrivljenika u ovom postupku može osigurati jamstvom koje je, međutim, određeno u previsokom iznosu uzimajući u obzir primanja okrivljenika. Osim toga, okrivljeni je državljanin članice Europske unije tako da se njegova nazočnost u postupku može osigurati Europskim uhidbenim nalogom. Također, istražni zatvor se u slučaju okrivljenika može zamijeniti mjerama opreza kao što je oduzimanje putnih isprava te javljanja nadležnoj policijskoj postaji. Ističe se da okrivljeni do sada nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela te se ukazuje na njegovu obiteljsku situaciju i loše materijalne prilike.
5. Iako se okrivljenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne obrazlaže te žalbene osnove pa ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., vijeće ne nalazi da bi prvostupanjski sud pobijanim rješenjem počinio povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., niti je povrijeđen Kazneni zakon na štetu okrivljenika.
6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u pogledu daljnje opstojnosti istražnog zatvora, kako u pogledu osnovnog preduvjeta, osnovane sumnje, tako i u pogledu posebne okolnosti, iteracijske opasnosti.
7. Pa tako pravilno prvostupanjski sud pod točkom 8. pobijanog rješenja, utvrđuje postojanje osnovane sumnje jer je okrivljenik nepravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a što predstavlja dostatno ispunjenje osnovane sumnje glede počinjenja terećenog kaznenog djela u smislu članka 123. stavak 1. ZKP/08. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud pod točkom 9. pobijanog rješenja utvrđuje da na strani okrivljenika i nadalje postoje one posebne okolnosti koje ukazuju na konkretnu opasnost od bijega okrivljenika boravkom na slobodi, a koje proizlaze iz činjenice da je okrivljeni je državljanin [adresa] koji ničim nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, u istoj nema prebivalište ili boravište, zaposlenje, obitelj ili imovinu, da je okrivljeni pri uhićenju djelatnicima policije pružio dugotrajan otpor, a što pak valja staviti u korelaciju sa donesenom nepravomoćnom presudom. Obzirom na navedeno, osnovano se zaključuje da bi puštanjem na slobodu postojala opasnost od bijega, na što bi upravo bio motiviran izrečenom kaznom, pa okolnost što je okrivljenik državljanin Rumunjske, članice EU, nije dovoljna garancija da okrivljenik neće pobjeći u svoju ili neku treću zemlju i time otežati vođenje ovog postupka.
8. Također, kako je to obrazloženo u pobijanom rješenju, što prihvaća i ovaj sud, svrha istražnog zatvora protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ne može se ostvariti mjerama opreza. Naime, oduzimanje putnih isprava i javljanje nadležnoj policijskoj postaji ne pruža dovoljnu garanciju za osiguranje prisutnosti okrivljenika u kaznenom postupku zbog njegove povezanosti s osobama koje organiziraju protuzakonito prevođenje osoba preko državnih granica, koja okolnost bi mu bila od koristi prilikom bijega ili skrivanja od tijela kaznenog progona Republike Hrvatske, pri čemu bi na odluku okrivljenika da bježi i skriva se poticajno djelovala i kazna zatvora na koju je nepravomoćno osuđen.
9. Okolnost da okrivljenik ima obitelj, da je priznao kazneno djelo te da prethodno nije osuđivan, nisu od utjecaja na utvrđenu opasnost od bijega, no cijenjene su kod odluke o kazni.
10. Isto tako, pravilno i dostatno prvostupanjski sud pod točkom 7. pobijanog rješenja daje razloge u pogledu jamstva u iznosu od 15.000,00 eura, a koje je već ranije pravomoćno određeno a nije izvršeno iako ovisi isključivo o okrivljeniku. Okolnosti od pravomoćno određenog jamstva se nisu promijenile i ono je u cijelosti primjereno imajući u vidu osobne prilike okrivljenika, težinu djela i kriminalnu količinu.
11. Osim toga, ovaj sud, po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 4. stavak 2. ZKP/08 utvrđuje da dosadašnje trajanje ove mjere izrečene protiv okrivljenika nije nerazmjerno kazni zatvora na koju je okrivljenik nepravomoćno osuđen.
12. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
U Karlovcu, 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasmina Štrucelj
