1

Poslovni broj: Gž-83/2022-3

Poslovni broj: Gž-83/2022-3

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. F. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici L. M., odvjetnici u P., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-373/2015-33 od 26. studenog 2021., u sjednici vijeća 20. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e

              I  Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-373/2015-33 od 26. studenog 2021.

              II   Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 6. ugovora o kreditu broj 366-80/2004 zaključenog 7. prosinca 2004. između pravnog prednika tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a koja glasi "sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d." te da stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te Odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 11.982,69 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.662,50 kn s zateznom kamatom.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu žalbenog troška.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u sadržaju navedeno u točki I izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 11.982,69 kn.

8. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je između prednika stranaka zaključen predmetni ugovor o kreditu, da je predniku tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 61.000,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate do 31. prosinca 2014., da je istim ugovorom u čl. 6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,25% godišnje, da je tuženik tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu u nekoliko navrata (pet puta).

9. Sporna je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, visina tužiteljeve tražbine (preplaćenog iznosa) kao i zastara utužene tražbine.

10. Prvostupanjski sud je utvrđujući da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te pozivajući se na temelju odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 - dalje ZZP) na pravna utvrđenje iz navedene presude u odnosu na pravnog prednika tuženika (H. A.-A.-B. d.d.) odnosno pravomoćno utvrđenu ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ocijenio da tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja nije osnovan. U vezi toga a imajući u vidu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., a u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovački sud u Zagrebu donio presudu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., zaključio da je pravomoćnošću te presude došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO), odnosno da je zastara od pet godina u konkretnom slučaju nastupila 14. lipnja 2019., računajući od 13. lipnja 2014. (kao dana pravomoćnosti citirane presude). Cijeneći da je tužba podnesena 12. ožujka 2015. sud je otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare.

11. S obzirom na utvrđenu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sud zauzima stajalište da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčani iznos koji je primio s osnove promjenjive kamatne stope. Pritom je utvrđujući na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke da razlika naplaćene i početno ugovorene kamate iznosi 11.982,69 kn, a u kojoj visini je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev, sud je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao u točkama I i II izreke dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

13. Tuženik neosnovano u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda suprotno žalbenim navodima sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. st. 1. ZPP-a bitne povrede i odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koje tuženik obrazlaže navodima da je sud propustio nakon što je pisanim podneskom prigovorio nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstvene struke bio dužan pozvati vještaka da usmeno izloži svoj i nalaz i mišljenje, a takvim postupanjem da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom.

15. Iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik nakon što mu je dostavljen pisani nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 27. rujna 2021. se očitovao na nalaz i mišljenje. Iz sadržaja tog podneska tuženika proizlazi da tuženik problematizira pravilnost nalaza i mišljenja isključivo s obzirom na sporna pravna pitanja, koja je iznio u odgovoru na tužbu te tijekom postupka u vezi čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da zbog toga nije potrebno usmeno saslušavati vještaka, jer o spornim pravnim pitanjima odlučuje sud a ne vještak. U odnosu na žalbene navode da je nalaz i mišljenje nepotpun jer da vještak nije uzeo u obzir i negativnu razliku tečaja CHF prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita, treba reći da tuženik u tom podnesku kao ni sada u žalbi ne navodi za koji je to iznos trebalo umanjiti potraživanje tužitelja, jer tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije istaknuo prigovor radi prebijanja, pa u takvim okolnostima sud nije bio dužan usmeno saslušati vještaka, a tuženik prijedlog za dopunsko vještačenje u odnosu na ove okolnosti nije podnio.

16. Nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi kojima osporava visinu dosuđene razlike ističući da je tužitelj stavljen u povoljniji položaj i da nisu uzete u obzir negativne razlike.

17. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje se početno ugovorena kamatna stopa. U tom pravcu i Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio stajalište u svojoj odluci broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanja ugovora kao da nije bilo ništetne odredbe jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju ništetne odredbe, a visinu tužiteljevog potraživanja prvostupanjski sud je, kao što je to već istaknuto pravilno utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja te uvidom u dokumentaciju u spisu.

18. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pogrešne primjene materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu.

19. U ovom žalbenom postupku sporna je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa (restitucijski zahtjev) tijek zatezne kamate kao i pitanje zastare tužiteljeve tražbine.

20. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza zaključio da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane pravnog prednika tuženika i da prednik tužitelja nije imao utjecaj na njegov sadržaj te da je pravni prednik tuženika više puta mijenjao ugovornu kamatnu stopu (pet puta), a takva ugovorna odredba i primjena od strane prednika tuženika kao kreditora prema stajalištu suda je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja kao potrošača. Stoga pozivom na čl. 81. st. 2., 3. i 4., čl. 87. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje ZZP) sud zauzima stajalište da je takva ugovorna odredba nepoštena. Također stav je prvostupanjskog suda da je pozivom na čl. 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora okončanog pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i to za utvrđenje da je pravni prednik tuženika koristio nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je stoga otklonio kao neosnovan prigovor tuženika kojim osporava ništetnost sporne ugovorne odredbe.

21. Žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani jer je sud prema stanju u spisu ocjenom izvedenih dokaza pravilno zaključio da prilikom zaključenja spornog ugovora prednik tužitelja i prednik tuženika nisu pojedinačno pregovarali. Navodi tuženika da prednik tužitelja prilikom sklapanja ugovora nije primijenio dužnu pažnju nisu osnovani, jer je sud izvedenim dokazima pravilno utvrdio da je sporni ugovor unaprijed formuliran od strane prednika tuženika, da prednik tužitelja nije imao utjecaja na njegov sadržaj, da je prednik tuženika više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu (pet puta) te je povećao za 29% više, od prvobitno ugovorene od 5,25% na 6,75% s time da nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, a što proizlazi i iz iskaza saslušane svjedokinje N. S., zaposlenice tuženika na poslovima financijskog savjetnika za kreditiranje građanstva, a koji iskaz je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak prednika tužitelja na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

22. Također se ukazuje da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP), propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

23. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj točke 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja se odnosi na pravnog prednika tuženika i koja glasi: “ Utvrđuje se da je petotužena H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 01.06.2004.godine do 31.12.2008.godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena H. A.-A. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotužena H. A.-A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004.godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008.godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene H. A.-A.-B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A.-B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene H. A.-A.-B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate , a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena H. A.-A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima”, pravilan je stav prvostupanjskog suda da su ništetne odredbe čl. 1., 4. i 6. predmetnog ugovora o kreditu, koje sadrže valutnu klauzulu odnosno odredbu o promjenjivom kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, s time da, suprotno postupanju prvostupanjskog suda i žalbenim navodima tuženika, a s obzirom na direktan učinak presude donesene u kolektivnom sporu, nije bilo potrebe u tom pravcu provoditi dokazni postupak. Pri tome, žalbeni navodi kojima tuženik osporava ništetnost valutne klauzule navodeći da ista ne podliježe testu poštenja nisu od odlučnog značaja, s obzirom na vezanost prvostupanjskog suda pravomoćno utvrđenom ništetnošću te klauzule sadržanom u prethodno citiranoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu.

24. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pozivom na čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora. Pri tome, žalbeni navodi tuženika kako nije mjerodavna početno ugovorena kamatna stopa već da je u postupku valjalo utvrditi referentnu kamatnu stopu za svaki mjesec s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika pa da bi tužitelj imao pravo na razliku između tako utvrđene kamatne stope i promjenjive kamatne stope prema odlukama tuženika, nisu osnovani s obzirom na utvrđenje o ništetnosti konkretne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pa se na ugovorni odnos primjenjuje odredba o kamati po stopi ugovorenoj u trenutku sklapanja ugovora.

25. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91). U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju tražbina tužitelja nije u zastari pa je pravilan stav prvostupanjskog sud o neosnovanosti prigovora zastare.

26. Kako prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka razlika između plaćenih anuiteta obračunatih na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema početnoj kamatnoj stopi iznosi ukupno 11.982,60 kn, to tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a pripada pravo na isplatu tog iznosa, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

27. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je pošteni stjecatelj pa da tužitelju pozivom na čl. 1115. ZOO-a na dosuđeni iznos pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

28. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a i Odvjetničkom Tarifom.

29. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi čl. 368.s t. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 20. rujna 2023.

                 Predsjednica vijeća

                      Dubravka Butković Brljačić, v.r.