Poslovni broj: 8 Kž-507/2023-3

Poslovni broj: 8 Kž-507/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene H. B., zbog kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja S. T., protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-175/2018-23 od 5. listopada 2022., u sjednici održanoj 20. rujna 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja S. T. kao neosnovana.

                                                     Obrazloženje

1.              Općinski sud u Čakovcu rješenjem poslovni broj: Kov-175/2018-23 od 5. listopada 2022. je, na temelju čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), odbacio optužnicu oštećenog kao tužitelja S. T., sastavljenu po punomoćniku D. Z., protiv okrivljene H. B., zbog kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11.

1.2.              Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj dužan je platiti trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna u roku od 15 dana.

2.              Protiv tog rješenja žalbu podnosi oštećeni kao tužitelj S. T. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim uopćene tvrdnje da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi sadržaj iskaza i dokaza koji je suprotan onome što je u tim dokazima zaista navedeno, u žalbi ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

5.               Povodom žalbe oštećenika kao tužitelja, ovaj žalbeni sud je, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08,  ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u toj odredbi, pa tako niti da bi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6.               Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Argumentirajući ostvarenje te žalbene osnove, oštećenik kao tužitelj u bitnome upire na sadržaj službene zabilješke Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Štrigova od 22. veljače 2016. iz koje proizlazi da je ovdje okrivljenica H. B., prilikom usmenog obraćanja djelatnicima navedene policijske postaje, između ostalog navela i da je oštećeni kao tužitelj izjavio: "treba ih streliti", a iz čega, po mišljenju žalitelja, jasno proizlazi da se radilo o prijavljivanju kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje se progon vrši po službenoj dužnosti.

Budući da su djelatnici policije postupali po takvoj prijavi, te nakon provedenih izvida utvrdili da se radilo o lažnoj prijavi, oštećenik kao tužitelj smatra potpuno pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju kaznene prijave nije ni bilo.

7.              Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud na temelju dokaza i podataka u spisu izvodi pravilan zaključak da iz prikupljenih dokaza i podataka u spisu ne proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti da je u ovom slučaju okrivljenica protiv oštećenika kao tužitelja podnijela usmenu kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijetnje, koje se progoni po službenoj dužnosti.

Prije svega valja podsjetiti da kazneno djelo iz čl. 304. st. 1. KZ/11 (lažno prijavljivanje kaznenog djela) čini onaj tko prijavi neku osobu ili podmetne tragove koji upućuju na to da je počinila kazneno djelo, iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi.

Polazeći od prethodno izloženog zakonskog bića citiranog kaznenog djela, njegovo ostvarenje podrazumijeva da je počinitelj protiv druge osobe podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti.

Stoga odgovor na sporno pitanje je li optuženica kazneno prijavila oštećenika kao tužitelja, zbog počinjenja kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, po stavu ovog žalbenog suda, valja potražiti u odredbama iz čl. 204. i 205. ZKP/08 u kojima je je propisano u kojim slučajevima i pod kojim pretpostavkama se smatra da je netko (tijelo državne vlasti, pravna ili fizička osoba) kazneno prijavio drugu osobu zbog počinjena kaznenog djela za koje se postupak vodi po službenoj dužnosti.

Tako je u odredbi iz čl. 204. st. 1. ZKP/08 prije svega propisano da je svatko dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao.

Nadalje, u odredbi iz čl. 205. st. 1. ZKP/08 je propisano da se prijava podnosi nadležnom državnom odvjetništvu pisano, usmeno ili drugim sredstvom. Vezano za konkretni slučaj, važno je primijetiti da je u st. 2. citirane odredbe propisano da će se prijavitelj, ako se prijava podnosi usmeno, upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja, s time da je o usmenoj prijavi potrebno sastaviti zapisnik.

U stavku trećem citirane odredbe je propisano da ako je kaznenu prijavu podnijela žrtva, potvrdit će joj se u pisanom obliku da je podnijela kaznenu prijavu uz naznaku osnovnih podatka o prijavljenom kaznenom djelu. U odredbi iz čl. 205. st. 4. ZKP/08 je pak propisano da ako je prijava podnesena sudu, policiji ili nenadležnom državnom odvjetniku, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnom državnom odvjetniku.

Naposljetku prema stavku petom citirane odredbe državni odvjetnik je dužan kaznenu prijavu upisati u upisnik kaznenih prijava čime je podnesena.

Prema tome, u citiranim odredbama su jasno propisane pretpostavke o tome kada se smatra da je netko (tijelo državne vlasti, pravna ili fizička osoba) podnio kaznenu prijavu, odnosno kazneno prijavio drugu osobu za kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti.

7.1.               Polazeći od dokaza i podataka u spisu, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da iz službene zabilješke Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Štrigova od 22. veljače 2016., proizlazi da djelatnici policije usmene navode okrivljenice nisu tretirali kao kaznenu prijavu protiv oštećenika kao tužitelja, već kao dojavu odnosno obavijesti kojima ista prvenstveno ukazuje na probleme s bratom (oštećenikom kao tužiteljem) koji ih prati, fotografira i prijavljuje da ne borave na adresi u R. Austriji, već u Republici Hrvatskoj, pri čemu je, između ostalog, navela i da je isti u studenom 2015., izjavio: "Treba ih streliti".

O tome da su djelatnici policije takve navode okrivljenice tretirali kao dojavu,  a ne kao kaznenu prijavu, govori i činjenica da istu nisu upozorili na posljedice lažnog prijavljivanja, nisu  o tome sastavili zapisnik, niti su joj u pisanom obliku potvrdili da je podnijela kaznenu prijavu uz naznaku osnovnih podatka o prijavljenom kaznenom djelu, s time da takvu dojavu okrivljenice nisu dostavili nadležnom državnom odvjetniku kao kaznenu prijavu, a što sve bi sukladno ranije citiranoj odredbi iz čl. 205. st. 1. – 5. ZKP/08 bili dužni učiniti da su njezinu izjavu tretirali kao usmeno podnesenu kaznenu prijavu protiv oštećenika kao tužitelja zbog počinjenja kaznenog djela za koje se postupak vodi po službenoj dužnosti.

Slijedom svega navedenog, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom smatra da se predmetna usmena dojava okrivljenice djelatnicima policije u konkretnom slučaju ne može smatrati kaznenom prijavom za kazneno djelo za koje se postupak vodi po službenoj dužnosti.

Pritom, a vezano za žalbene navode kojima oštećenik upire da iz dokaza i podataka u spisu proizlazi da su djelatnici policije povodom predmetne dojave okrivljenice proveli izvide na temelju kojih nisu utvrdili elemente prekršaja ili kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, valja primijetiti da policijski službenici ne provode izvide i istraživanje samo povodom podnesenih kaznenih prijava, već i kada do njih samo dopre glas da je počinjeno kazneno djelo ili prime dojavu žrtve, pri čemu valja uputiti i na odredbu iz čl. 205. st. 6. ZKP/08 iz koje proizlazi da se u takvom slučaju sastavlja službena zabilješka, koju državni odvjetnik ne upisuje u upisnik kaznenih prijava, već u upisnik raznih kaznenih predmeta.

Budući da kao što je to već prethodno rečeno, ostvarenje kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11 podrazumijeva da je počinitelj protiv druge osobe podnio prijavu koja je sukladno ranije citiranim odredbama formalno – pravno tretirana kao kaznena prijava protiv druge osobe zbog kaznenog djela za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, a što u slučaju usmenog podnošenja prijave podrazumijeva i da je njezin podnositelj bio upozoren na posljedice lažnog prijavljivanja, to je prvostupanjski sud slijedom svega prethodno navedenog, a suprotno žalitelju, s pravom zaključio da u konkretnom slučaju ne proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti da je okrivljenica počinila kazneno djelo za koje se tereti.

8.              Budući da žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

Predsjednica vijeća

                                                                                                 Ljiljana Kolenko, v.r.