Poslovni broj: 8 Kž-328/2023-6

Poslovni broj: 8 Kž-328/2023-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. O., zbog kaznenog djela iz čl. 144.a st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21,  dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu (dalje: ODO-a) protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 14 Kov-32/2023-7 od 4. travnja 2023., u sjednici održanoj 20. rujna 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana.

                                                     Obrazloženje

1.              Općinski sud u Čakovcu rješenjem poslovni broj: 14 Kov-32/2023-7 od 4. travnja 2023. je, na temelju čl. 355. st. 2. u svezi sa st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje ZKP/08), odbacio optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KO-DO-16/2023-1 od 24. siječnja 2023., podignute protiv okrivljenog N. O., zbog kaznenog djela iz čl. 144.a st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11.

2.              Protiv tog rješenja žalbu podnosi ODO zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3.              Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-387/2023-3 od 17. svibnja 2023. isti vratilo.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da državni odvjetnik uvodno u žalbi naznačuje žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, iz njezinog daljnjeg teksta proizlazi da žalitelj ustvari ne dovodi u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon, kakve žalbene tvrdnje, međutim, ne ulaze u okvire te žalbene osnove, već žalbene osnove povrede kaznenog zakona.

Konkretno, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud preekstenzivno tumači suštinu i smisao kaznenog djela zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja iz čl. 144.a st. 1. KZ/11, koje čini onaj tko zlouporabi odnos povjerenja i bez pristanka snimane osobe učini dostupnim trećoj osobi snimku spolno eksplicitnog sadržaja koja je snimljena uz pristanak te osobe za osobnu uporabu i na taj način povrijedi privatnost te osobe.

Tako žalitelj upire da iz zakonskog teksta citirane odredbe proizlazi da je počinitelj tog kaznenog djela određen općenito, odnosno isto može počiniti svatko, te stoga nije nužno da je počinitelj ujedno i osoba koja je zajedno sa žrtvom sudjelovala u nastanku snimke spolno eksplicitnog sadržaja.

6.               Premda je državni odvjetnik u pravu kada smatra da počinitelj ovog kaznenog djela ne mora nužno biti i osoba koja je zajedno sa žrtvom sudjelovala u nastanku snimke spolno eksplicitnog sadržaja, međutim, pritom očito ispušta iz vida da iz zakonskog teksta predmetnog kaznenog djela, kao njegovo bitno obilježje, proizlazi da između žrtve i počinitelja mora postojati odnos povjerenja. Naime, da bi počinitelj mogao zlouporabiti svoj odnos povjerenja sa žrtvom, tada logikom stvari takav odnos mora postojati.

6.1.              Polazeći od sadržaja dokaza na kojima državni odvjetnik temelji optužnicu, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da prikupljeni dokazi i podaci niti na razini osnova sumnje ne upućuju na zaključak da je u konkretnom slučaju između žrtve i optuženika postojao takav odnos povjerenja.

Tako iz svjedočkih iskaza žrtve R. H. i svjedoka I. B. prije svega proizlazi da je predmetna snimka spolno eksplicitnog sadržaja snimljena uz pristanak žrtve u vrijeme kada je ista bila u izvanbračnoj zajednici sa I. B., a koji je tu video snimku pohranio u svom mobitelu.

Nadalje, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da je optuženik jedne zgode, kada je zajedno s I. B. u kafiću konzumirao alkohol, navedenu snimku bez znanja imenovanog kopirao iz njegovog mobitela, te ju potom objavio na društvenoj mreži Facebook.

Iz navedenog, doista, i po stavu ovog žalbenog suda, ne proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti da je između optuženika i žrtve u odnosu na inkriminiranu snimku spolno eksplicitnog sadržaja postojao odnos povjerenja, a budući da zlouporaba odnosa povjerenja između žrtve i počinitelja predstavlja bitno obilježje predmetnog kaznenog djela, to je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je na temelju čl. 355. st. 2. u svezi st. 1. toč. 4. ZKP/08 predmetnu optužnicu odbacio.

7.              Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

Predsjednica vijeća

                                                                                                 Ljiljana Kolenko, v.r.