1

Poslovni broj: Gž-476/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-476/2023-2

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća , u pravnoj stvari tužitelja: 1. Z. A., 2. M. B., 3. L. Č., 4. G. S., 5. S. G., 6. D. K., 7. I. K., 8. D. K., 9. B. L., 10. D. M., 11. P. S., 12. Z. T., 13. J. U., 14. D. Z., 15. A. Z., 16. V. Z., svi iz S., … , koje zastupa upravitelj S.-uprava d.o.o. S., … , OIB: … , koju zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik iz S., protiv tuženika: G. d.d., … , S., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva M., B. i V., S., … , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-826/2022-9 od 4. svibnja 2023, u sjednici održanoj 20. rujna 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Povrv-826/2022-9 od 4. svibnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu posl.br. Povrv-826/2022-9 od 4. svibnja 2023. suđeno je:

 

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz S. pod poslovnim brojem … od … koji glasi:

 

"Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 dana od dana ovrhovoditeljima isplatiti iznos od 2.653,22 eura/19.990,65 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. siječnja 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. veljače 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. ožujka 2013.

- na iznos od 99,97 eura/753,21 kuna od 21. ožujka 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. travnja 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. svibnja 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. lipnja 2013

. - na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. srpnja 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. kolovoza 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. rujna 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. listopada 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. studenog 2013.

- na iznos od 212,77 eura/1.603,12 kuna od 16. prosinca 2013.

 

do 31. srpnja 2015. prema članku 29. ZOO-a, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena te da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena", odnosno odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 2.411,40 eura/18.168,70 kuna, dok se za više traženo u iznosu od 124,43 eura/937,50 kuna zahtjev odbija kao neosnovan."

 

2. Protiv prvostupanjske odluke pravodobnu su žalbu izjavili tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz S. pod poslovnim brojem … od 22. siječnja 2015., podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu je tuženik odgovorio. U bitnome navodi da ne postoji međuvlasnički ugovor na razini cijele zgrade i ugovor o upravljanju koje je sklopila natpolovična većina svih ulaza u zgradu koji bi obvezivao tuženika. Predlaže odbiti žalbu kao nesnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao suvlasnika zgrade za isplatu iznosa od 19.990,65 kn, na ime dugovanja za zajedničku pričuvu za razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2013. od tuženika kao suvlasnika koji istu nije podmirio.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je tuženik suvlasnik na nekretnini označenoj kao čest. zem. … , koja nosi anagrafsku S. …, …, … i … , Z.U. … , K.O. S., površine 727 m2, a ujedno i vlasnik posebnog dijela i to E-13-poslovni prostor u ukupnoj površini od 1.554,35 m2 koji se sastoji od podruma u površini od 534,70 m2, prizemlja u površini od 506,33 m2 i I. (prvog) kata u površini od 513,32 m2 koji nosi anagrafsku oznaku S. …, a koja adresa je i sjedište tuženika,

- da zgrada ima više ulaza, te da uz ulaz koji nosi oznaku S. … i u kojem su tužitelji suvlasnici, postoje i ulazi oznake S. …, … i …, a da se u poslovni prostor tuženika ulazi preko posebnog ulaza koji nosi kućni broj S. … koji je dodijeljen 1981.,

- da upravljanje zgradom nije podijeljeno zajedničkim međuvlasničkim ugovorom, niti postoji zajednički ugovor o upravljanju već su suvlasnici zgrade po ulazima sklopili pojedinačne međuvlasničke ugovore i ugovore o upravljanju,

- da su suvlasnici posebnih dijelova iz ulaza zgrade S. … sklopili Međuvlasnički ugovor 26. veljače 2007. i Međuvlasnički ugovor od 11. prosinca 2014.  te da tuženik te ugovore nije potpisao,

- da je tuženik sklopio Međuvlasnički ugovor od 1. siječnja 2012. za S. …, te ugovor o upravljanju s upraviteljem Direkcija za stanovanje d.o.o. kojoj redovito mjesečno plaća pričuvu.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev navodeći da tužitelji nisu dokazali da se međuvlasnički ugovor odnosi na cijelu zgradu S. …- … pa tako i na tuženika, niti da imaju više od 50% potpisa suvlasnika zgrade S. …, …, … i … da bi temeljem članka 375. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. 81/15, 94/17 – dalje ZV) međuvlasnički ugovor mogao obvezivati tuženika.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti iz članka 354 stavka 2. ZPP-a, pa ni povreda iz čl. 354. stava 2. točka 11 ZPP-a na koju ukazuje tužitelj.

 

9. Člankom 90. ZV-a propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a koja se sastoji od novčanih doprinosa suvlasnika utvrđenih odlukom donesenom većinom suvlasničkih dijelova.

 

9.1. Čankom 375. stavak 1. ZV-a propisano je da uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine se utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor); a prema stavku 3. istog članka odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova.

 

10. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da međuvlasnički ugovor kojeg su sklopili tužitelji ne obvezuje tuženika jer isti nije sklopljen sa suvlasnicima koji imaju više od 50 % udjela u cijeloj zgradi. Da bi odluka iz međuvlasničkog ugovora obvezivala sve suvlasnike potrebno je da međuvlasnički ugovor iz kojeg potječe odluka bude sklopljen između većine suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno. Štoviše, tužitelji tijekom cijelog postupka ne navode niti dokazuju da bi taj ugovor sklopila odgovarajuća većina suvlasnika cijele nekretnine (svih pet ulaza zgrade), već samo iznose navode da je međuvlasnički ugovor sklopila većina suvlasnika ulaza S. …

 

11. Tužitelj u žalbi navodi kako tuženik kao jedan od suvlasnika ima zakonsku obvezu plaćati troškove zajedničke pričuve jer je takva obveza utvrđena zakonom pa i za slučaj da međuvlasnički ugovor nije sklopljen, najmanje u visini koja odgovara 0.54 % vrijednosti nekretnine, međutim iako se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti novi dokazi (članak 352. ZPP-a) treba reći da u spisu ne postoji podatak o vrijednosti tuženikova posebnog dijela, pa posljedično tome niti podatak o visini minimalnog iznosa zajedničke pričuve za taj poslovni prostor kojeg bi tuženik po članku 380. stavku 2. ZV trebao uplatiti.

 

12. Pravilno je naloženo tužitelju platiti troškove parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a tužitelj u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka.

 

13. Zbog svega navedenog a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

 

14. Tužitelji nisu uspjeli sa žalbom pa je valjalo odbiti njihov zahtjev za naknadu žalbenog troška kao neosnovan, te je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

 

15. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o žalbi, te je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe 155. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. ove presude.

 

 

Dubrovnik, 20. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović,v.r.