REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-328/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika FS, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-355/2023 od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika FS odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu optuženi FS je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 optuženi FS je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. stavaka 1. i 4. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) oštećeni US je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi FS je dužan u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude u korist državnog proračuna Republike Hrvatske platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1., 6. i 8. KP/08 i to: trošak sudskomedicinskog vještačenja u iznosu 265,45 eura, paušalni iznos 200,00 eura te oštećenom US nužne izdatke te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika, kao i trošak usmenog nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka, koji će biti određen posebnim rješenjem.

4. Pravodobnu žalbu je uložio optuženik putem branitelja Nenada Dianića, odvjetnika u Ivanić-Gradu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka i o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da se prihvati žalba, pobijana presuda ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba nije osnovana.

8. Neosnovano žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 jer time što je prvostupanjski sud intervenirao u činjenični opis na način da se kao predmet s kojim je udaren oštećenik umjesto „drveni štap“ navodi „drveni predmet“ nije povrijeđen identitet optužbe.

9. Žalitelj smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer da je neosnovano odbijen prijedlog za provođenjem toksikološkog vještačenja kako bi se s obzirom na nesporno utvrđeni stupanj alkoholiziranosti oštećenika saslušao vještak na okolnost je li utvrđena koncentracija od 1,34 g/kg alkohola mogla utjecati na koordinaciju pokreta ili ravnotežu oštećenika, imajući u vidu da je sudskomedicinski vještak naznačio da je ozljeda nastala nezgodnim padom.

9.1. Protivno prigovoru žalitelja, nije bilo potrebno provoditi toksikološko vještačenje jer je prvostupanjski sud cijenio da je stupanj alkoholiziranosti nesporan, da je sudskomedicinski vještak utvrdio da je teška tjelesna ozljeda nastala padom, prihvatio je iskaz oštećenika da ga je optuženik prvo odgurnuo i da nije pao, već je pao nakon što ga je optuženik udario u glavu drvenim štapom. Dakle, na temelju vrijednosne ocjene dokaza je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se provođenjem tog dokaza ne bi utvrdile drugačije odlučne činjenice tj. sud smatra nespornim da nije bilo tzv. slobodnog pada oštećenika.

10. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prije svega osporava vrijednosnu ocjenu dokaza po prvostupanjskom sudu, navodeći da se nekritički prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenika iako je kontradiktoran s ostalim dokazima. Tako se ukazuje da je upravo sudskomedicinski vještak otklonio da bi oštećenik zadobio udarac drvenim predmetom dužine 4 metra jer bi to bilo fizički zahtjevno s obzirom da bi takav predmet trebalo podići iznad glave i potom njime zamahnuti i pogoditi dio koji se udara. Po mišljenju žalitelja, iskaz oštećenika je neuvjerljiv po pitanju sredstva nanošenja povreda niti je uvjerljiv po pitanju trenutka nastanka iste s obzirom da je po vještaku ozljeda nastala padom, a oštećenik je iskazao da kada se pokušao podići i bio je u klečećem položaju je osjetio snažnu bol, a cijelo ga je vrijeme optuženik udarao. Imajući u vidu navedeno i da je optuženik u svojoj obrani porekao da bi napao oštećenika, već naprotiv navodi da je oštećenik njemu prijetio i da je oštećenik započeo napad otrgnuvši mu službenu torbicu s dokumentima, tada nema dokaza da bi optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo. Posebno se ukazuje da i prvostupanjski sud nije smatrao uvjerljivim da bi prvi udarac bio s predmetom od 4 metra dužine, da je neistinito oštećenik iskazao da nije pecao iako je PS iskazao da je oštećenik zabacio jedan štap, slijedom čega se nije mogao prihvatiti iskaz oštećenika kao vjerodostojan.

11. Protivno prigovorima optuženika, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, tvrdio je sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

11.1. Tijekom postupka je nesporno, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, da se kritične zgode optuženik kao ribočuvar obratio oštećeniku tražeći ga dozvolu za ribolov i da plati dnevnu kartu, da je između njih došlo do verbalnog sukoba jer je oštećenik odbijao platiti dnevnu kartu. Nadalje, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da to što oštećenik navodi da ga je optuženi prvi puta udario štapom od 4 metra treba pripisati njegovom stanju jer je nesporno da drveni štap te dužine nije prihvatljivo sredstvo zbog svojih dimenzija, ali da ta činjenica, kao i u kojem je trenutku oštećenik osjetio bol u nozi pa misli da je tada došlo do prijeloma gležnja, ne utječu na vjerodostojnost njegovog iskaza. Naime, oštećenik je detaljno iskazivao o tome da je njegov tast lovio ribu i koristio se i njegovim štapom, dakle protivno prigovoru u žalbi, nije negirao da je i njegov štap bio u vodi, da je optuženik bio vidljivo bijesan i da je on pošao za njim po stepenicama bojeći se da nešto ne napravi na njegovom vozilu, da je došao do platoa gdje je ponovno došlo do verbalnog duela i da nakon što je upitao optuženika što hoće od njega ga je optuženik odgurnuo, od toga nije pao već nakon što ga je drvenim štapom udario optuženik po glavi, da se krenuo podizati u klečeći položaj pri čemu ga je i dalje optuženik udarao i tada je osjetio bol, a po leđima ga je udarao nekim drugim predmetom i to cjepanicom (vještak smatra prihvatljivim drvenu cjepanicu kao sredstvo ozljeđivanja) i da je od boli pao na leđa, a optuženik ga je „zajahao“ i nastavio ga udarati, ali ga je uspio zbaciti sa sebe, optuženik se udaljio, a on je nastavio puzati do mjesta gdje je bio tast.

11.2. U odnosu na dinamiku događaja, tast oštećenika PS, kojem je s pravom povjerovao prvostupanjski sud jer je svjedok iskazivao samo o onome što je vidio i sukladan je iskazu oštećenika, osim u dijelu početka fizičkog napada jer to svjedok nije vidio. Tako je pravilno iskaz oštećenika povezan s iskazom ovog svjedoka koji je istovjetno oštećeniku opisao ponašanje optuženika, uz navod da je bio bahat i potvrdio je da je oštećeni kuhao gulaš, a nije lovio ribu, da je bilo nekog razgovora oko dozvole, da je vidio da je oštećeni krenuo prema platou, nije vidio što se događa. Također je iskazao da je u jednom trenutku čuo da oštećenik „jadikuje“, pa se vratio od mjesta gdje je bio i uočio je oštećenika kako leži na leđima, a optuženik je na njemu sjedio i udarao ga nekim drvetom. Nadalje je svjedok iskazao da je pitao optuženika što radi, oštećenik ga je uspio zbaciti sa sebe i potom je optuženik otišao, a da prije toga je optuženik odgovorio da mu je oštećenik uzeo službenu značku, što je oštećeni osporio i rekao da će je dati policiji.

12. Nadalje, neosnovan je prigovor žalitelja da nije dokazano na koji je način došlo do povrjeđivanja oštećenika jer se o tome detaljno očitovao sudskomedicinski vještak, kako u osnovnom nalazu i mišljenu, tako i u usmenom očitovanju na raspravi, pri čemu pravilno prvostupanjski sud utvrđuje, s obzirom na mišljenje vještaka, da se radilo o drvenom predmetu kao sredstvu ozljeđivanja. Naime, vještak je utvrdio da je oštećenik zadobio kontuzijski biljeg na glavi tjemeno desno, promjera 5 cm, kontuzijski biljeg na glavi, sljepoočno desno, područje crvenila na vršku nosa, oguljotine na prsnom košu obostrano sprijeda i bočno, oguljotine na nadlakticama, lijevom laktu i desnoj podlaktici, kontuzijski biljeg daljeg članka trećeg prsta desne šake, prijelom nokatnog nastavka daljeg članka trećeg. prsta desne šake, uganuće lijevog gležnja praćeno značajnim otokom i spiralni prijelom donjeg dijela (distalne dijafize) lijeve lisne kosti. Ozljeda gležnja praćena prijelomom lisne kosti je teška tjelesna ozljeda, dok ozljeda trećeg prsta šake je tjelesna ozljeda. Sve ostale površinske ozljede su svaka za sebe tjelesna ozljeda.

12.1. U odnosu na tešku tjelesnu ozljedu je navedeno da je nastala nefiziološkim pokretom izvrtanja stajne lijeve noge u zglobu gležnja i to prilikom „nezgodnog pada“, a isključuje da bi nastala kasnije u klečećem i/ili ležećem položaju. Ozljede na glavi tjemeno i sljepoočno, nastale udarcem tupotvrdog predmeta, najčešće nastaju udarcem šakom, ali su mogle nastati i čvrstim predmetom koji se drži u ruci, pri čemu se moralo raditi o dva zasebna udarca slabijeg intenziteta. Ozljeda prsta je mogla nastati kao obrambena ozljeda (oštećenik tvrdi da je podmetnuo ruku kako bi zaštitio glavu), ali se ne može isključiti da je mogla nastati i padom. Površinske ozljede prsnog koša su mogle nastati u padu.

12.2. Imajući u vidu sve navedeno i da je nesporno da je kritične zgode oštećenik zadobio sve navedene ozljede, što je vidljivo i iz medicinske dokumentacije, neuvjerljiva je obrana optuženika da nije bilo nikakvog fizičkog kontakta s oštećenikom.

13. Slijedom svega navedenog, neosnovani su prigovori vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Kako je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama, a te razloge prihvaća i drugostupanjski sud, to se u svemu ostalome žalitelj upućuje na iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

14. Žalitelj ne obrazlaže zbog čega presudu pobija u odluci o kazni, pa je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

15. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

15.1. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim cijenjeno da je optuženik obiteljski čovjek, zrele životne dobi, kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, što ukazuje da je do ovog događaja živio sukladno općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja i da se ovaj događaj može smatrati izoliranim ekscesom i da se radi o neizravnoj namjeri kao blažem obliku krivnje. Otegotnim je cijenjena upornost optuženika jer je i nakon pada oštećenika nastavio ga udarati. Slijedom svega navedenog, pravilno je po mjeri određena kazna zatvora i izrečena je uvjetna osuda s primjerenim rokom provjeravanja te će se takvom kaznenom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

16. Presuda nije ispitana u dijelu odluke o troškovima postupka jer se taj dio presude ne ispituje po službenoj dužnosti, a žalitelj nije konkretizirao zbog čega pobija presudu u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka.

17. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja duga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno članku 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević