REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-69/2024-34

[adresa] M 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja MP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu, Ljudevita Gaja 22, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/21- 01/1367, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-8 od 10. studenoga 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za opću upravu, Odsjeka za hrvatske branitelje, Izdvojeno mjesto rada Otočac, KLASA: UP/I- 562-02/17-01/04, URBROJ: 2125/1-07-01/10-21-27 od 1. travnja 2021., odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI) temeljem ozljeda lijevog koljena i lijevog uha, zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/21-01/1367, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-8 od 10. studenoga 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Tužitelj je u tužbi i u tijeku spora naveo, u bitnome, da je tijekom Domovinskog rata pretrpio dvije ozljede, i to lijevog koljena i lijevog uha, na temelju kojih je zatražio priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. U odnosu na ozljedu lijevog koljena navodi da je pogrešna ocjena tuženika i prvostupanjskog tijela da se ta ozljeda cijeni s manje od 20% oštećenja organizma. Naime, tužitelj navodi da je tijekom Domovinskog rata, uslijed napada, zadobio tešku ozljedu koljena-puknuće meniskusa i križnog ligamenta, zbog čega da ga je vojni sanitet prevezao u Brinje gdje je zbrinut te je nakon dva i pol mjeseca vraćen na položaj. Na te okolnosti predlaže saslušanje svjedoka poimence navedenih u tužbi te provođenje medicinskog vještačenja po vještaku odgovarajuće specijalizacije. U odnosu na ozljedu lijevog uha smatra spornim utvrđenje u osporavanom rješenju te u nalazima i mišljenjima vještaka iz upravnog postupka da se ozljeda lijevog uha ne može dovesti u kauzalnu vezu sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, jer je tijekom postupka opisao događaj od 17. veljače 1992. te izrijekom naveo da je prilikom borbenih djelovanja zadobio i oštećenje lijevog uha. Na tu okolnost predlaže provesti dokaz njegovim saslušanjem te saslušanjem svjedoka. Tužitelj dodatno pojašnjava da je tijekom svog sudjelovanja u Domovinskom ratu bio na prvim položajima obrane, izložen neprijateljskoj vatri i pješačkim i topničkim napadima, a detonacije kojima je bio izložen su neposredni i izravni uzrok njegova oštećenja sluha lijevog uha, a za što nisu postojali drugi mehanički ili bilo kakvi drugi uzroci. Također, tužitelj navodi i da je medicinska dokumentacija vezana za tu ozljedu uništena u požaru, a bez njegova saslušanja i svjedoka uzročno-posljedičnu vezu njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu i oštećenja sluha nije moguće utvrditi, no stava je da već njegovo aktivno sudjelovanje u borbi i izloženost granatiranju i topničkoj paljbi, dokazuje navedene činjenice. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i sam riješi ovu upravnu stvar, podredno da predmet vrati na ponovni postupak. Tužitelj je ujedno zatražio i naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te dodatno ističe u odnosu na ozljedu tužiteljeva lijevog uha da se ona ne spominje u potvrdi o okolnostima stradavanja, stoga da se ne može cijeniti kao posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, zbog čega navod ili iskaz tužitelja o ozljedi lijevog uha ne može zamijeniti potvrdu o njegovom stradavanju. Tuženik se protivi predloženim dokazima od strane tužitelja te ističe da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja, pri čemu nije dovoljno samo predložiti provođenje vještačenja po neovisnom vještaku, već je potrebno obrazložiti zašto je to važno i nužno za utvrđivanje činjeničnog stanja u postupku koji se vodi te iznijeti tvrdnje koje dovode u sumnju nalaze pribavljene u upravnom postupku. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Presudom ovog Suda poslovni broj 1 Us I-1389/2022-6 od 21. ožujka 2023. odbijena je predmeta tužba tužitelja te je potvrđeno osporavano rješenje tuženika. U navedenoj presudi prvostupanjski Sud je naveo razloge radi kojih je ocijenio da provođenje dokaza sudsko-medicinskim vještačenjem kojeg je predložio tužitelj nije bilo nužno za rješenje ovog spora. Međutim, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2636/2023-2 od 8. studenoga 2023. poništena je navedena presuda ovog Suda i predmet je vraćen ovom Sudu na ponovni postupak s obrazloženjem u bitnome da je u prvostupanjskom upravnom sporu povrijeđeno načelo jednakosti oružja time što je presuda donesena bez provođenja dokaza sudsko- medicinskim vještačenjem kojeg je predložio tužitelj.

6. Stoga je rješenjem ovog Suda poslovni broj 1 Us I-69/2024-12 od 19. siječnja 2024. nastavljen ovaj spor pod novim poslovnim brojem Us I-69/2024.

7. U ponovnom sporu održana je rasprava na ročištima dana 10. rujna 2024. i 23. rujna 2025. Na navedena ročišta pristupili su tužitelj osobno uz svoju opunomoćenicu i opunomoćenica tuženika. Time je sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024, dalje: ZUS) omogućeno strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu te da se očituje o izvedenim dokazima.

8. Sud je u ponovnom sporu postupio sukladno uputi iz navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i u sporu proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, dr. med., specijalistici medicine rada.

9. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u ponovnom upravnom sporu te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ponovo utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Čl. 12. st. 1. t. a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17 i 98/19, dalje: ZHB) propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11. Čl. 179. t. e) ZHB propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju ranjavanja ili ozljede utvrđuje u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz čl. 181. st. 1. tog Zakona.

12. Čl. 180. ZHB propisano je da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz čl. 3. st. 2. ovoga Zakona dokazuje se, između ostalog, sljedećim:

d) potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen;

f) opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske; g) medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva.

13. Čl. 181. st. 1. ZHB propisano je da se (pored ostalih činjenica nabrojanih u tom članku) činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz čl. 182. tog Zakona.

14. Postotak oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog utvrđuje se sukladno Listi postotaka oštećenja organizma – Lista I iz Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 118/21, dalje: Pravilnik), koji je u tijeku trajanja žalbenog postupka stupio na snagu, a prije njegovog stupanja na snagu postotak oštećenja organizma se je utvrđivao sukladno Listi postotaka oštećenja organizma - Lista II koja je bila sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 67/17 i 56/18).

15. Iz spisa upravnog postupka razvidno je da je prvostupanjsko tijelo pribavilo rješenje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Rijeka, od 18. prosinca 2019., kojim je utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen kao hrvatski branitelj-pripadnik VP 2155 Otočac dana 17. veljače 1992. na položajima u Drenovom Klancu na način da je uslijed neprijateljske vatre iskočivši iz kamiona ozlijedio lijevo koljeno. Također, pribavljena je i potvrda o okolnostima stradavanja Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjela G-1, Karlovac, od 29. siječnja 2020., iz koje slijedi da je tužitelj 17. veljače 1992. u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, na položajima u Drenovom Klancu, uslijed neprijateljske vatre iskočio iz kamiona te zadobio ozljedu lijevog koljena.

16. Nadalje, iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je u prvostupanjskom postupku provedeno vještačenje, a iz nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 27. siječnja 2021. slijedi da je to Vijeće utvrdilo da se tužiteljeve ozljede ne mogu povezati s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu jer zadobivena ozljeda lijevog koljena od 17. veljače 1992. nije ostavila značajnije oštećenje ni ograničenu pokretljivost, dok se oštećenje sluha ne može dovesti u svezu s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu s obzirom da nema utvrđene/potvrđene traume tijekom Domovinskog rata, a blaže provodne smetnje sluha lijevog uha su utvrđene 2017.

17. Nadalje, iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, od 24. ožujka 2021., u postupku revizije, proizlazi da to Vijeće vezano za ozljedu lijevog koljena smatra da se radi o ozljedi zadobivenoj u Domovinskom ratu jer je potvrdom o okolnostima stradavanja priznato da se ona dogodila u okolnostima sudioništva, ali da nije zaostao značajniji funkcijski deficit, osim povremene nestabilnosti, zbog čega oštećenje organizma cijene s manje od 20%, dok u odnosu na ozljedu lijevog uha smatra da se ista ne može dovesti u kauzalnu vezu sa sudioništvom, s obzirom da nije priložena potvrda o okolnostima stradavanja.

18. Nadalje, u žalbenom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja Žalbenog liječničkog vijeća od 4. studenog 2022., iz kojeg je razvidno da to Vijeće smatra da se kod tužitelja radi o ozljedi lijevog koljena u ratnim okolnostima, koja nije ostavila značajniji funkcionalni deficit te da je glavno oštećenje nastalo nakon rata i ozljede istog koljena 1997. Stoga oštećenje nakon ozljede lijevog koljena cijene s manje od 20% stalno, dok u odnosu na ozljedu lijevog uha navode da se ne spominje u potvrdi o okolnostima stradavanja zbog čega se ta ozljeda ne može cijeniti kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

19. Dakle, u ovoj upravnoj stvari provedena su tri vještačenja po nadležnim vijećima vještaka, koja su u odnosu na ozljedu lijevog uha utvrdila da tužitelj ne posjeduje potvrdu o okolnostima stradavanja, dok su u odnosu na ozljedu lijevog koljena utvrdila da je tužitelj istu zadobio u Domovinskom ratu, ali da ta ozljeda nije takve težine da bi dovela do oštećenja organizma tužitelja u postotku većem od 20% već da je ozljeda lijevog koljena koja je ostavila značajnija oštećenja nastala nakon tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

20. Iz medicinskog vještačenja provedenog u ovom sporu i to pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje prim. dr. sc. Marije Zavalić, dr. med., specijalistice medicine rada, od 28. ožujka 2025. kojeg je i usmeno pojasnila na raspravi održanoj u ovom sporu, slijedi da je pravilan zaključak vještaka iz upravnog postupka.

21. Naime i sudska vještakinja je utvrdila nakon uvida u cjelokupnu medicinsku i ratnu dokumentaciju tužitelja da postoji uzročno-posljedična veza između ozljede lijevog koljena i tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu, ali da je ortoped 2017. prilikom ispitivanja funkcije koljena naveo da su kretnje koljena (fleksija) od 0-120, a normalno je od 0-130 stupnjeva, što znači da je kod tužitelja fleksija koljena smanjena za 10 stupnjeva, a ne za najmanje 30 stupnjeva (što donosi postotak oštećenja organizma od 20 % što je minimum za priznavanje statusa HRVI), pa da stoga kod tužitelja ne postoji oštećenje organizma po osnovi ozljede lijevog koljena koje prelazi 20 % što je uvjet za priznavanje HRVI. U odnosu na ozljedu lijevog uha sudska vještakinja je potvrdila da se ta ozljeda prema dokumentaciji u spisu ne može povezati s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu jer nema niti jednog medicinskog dokumenta koji bi povezao tu ozljedu s Domovinskim ratom.

22. Tužitelj je predložio da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem na okolnost vremena nastanka ozljede lijevog uha i perioda liječenja s obzirom da je vještakinja u svom nalazu i mišljenju navela da se je tužitelj zbog ozljede uha prvi puta javio 2017., a u biti se je javio 1992., međutim rečeno mu je da je medicinska dokumentacija izgorjela. Također je predložio i da se u sporu provede dokaz novim medicinskim vještačenjem po vještaku otorinolaringologu jer da je oštećenje sluha trebao vještačiti vještak te specijalnosti. Prigovorio je nalazu i mišljenju vještakinje i iz razloga što smatra da ga je vještakinja trebala osobno pregledati te je još predložio da se u sporu provede dokaz saslušanjem imenovanih svjedoka.

23. Međutim, Sud je odbio u sporu provesti navedene dokaze iz razloga što je imenovana vještakinja prilikom usmenog saslušanja detaljno obrazložila radi čega joj nije bio potreban pregled tužitelja u svrhu davanja nalaza i mišljenja, a to je iz razloga što nema nikakve medicinske dokumentacije koja bi potvrdila koja je bila točno posljedica nastale ozljede koljena u Domovinskom ratu 1992., zatim je obrazložila kako o ozljedi lijevog uha nema medicinske dokumentacije sve do 27. travnja 2017. kada se je tužitelj javio u OB Ogulin zbog audiološke obrade navodeći slabiji sluh iz Domovinskog rata, a k tome i da se eventualno dokaže da je ozljeda lijevog uha vezana uz tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu ne radi se o oštećenju organizma koje prelazi 20%. Potonje utvrđenje vještakinja je temeljila na specijalističkom nalazu otorinolaringologa OB Ogulin od 27. travnja 2017. u kojem je navedeno da su audiološkom obradom utvrđene blaže provodne smetnje sluha lijevo do 30 db, a prema kriterijima iz Liste I spomenutog Pravilnika za oštećenje organizma kada je uzročno vezano uz sudjelovanje u Domovinskom ratu, za 20 % i više ukupan gubitak sluha mora biti od 60 do 70 % po Z i to obostrano, što tužitelj ne zadovoljava jer se prema navedenom nalazu kod tužitelja radi o jednostranom oštećenju sluha koje po Z iznosi 15,1 %, odnosno tužitelj ima ukupni gubitak sluha niži od 15 %. Dakle, sudska vještakinja je temeljila svoj zaključak na činjenicama koje su utvrđene u specijalističkom nalazu otorinolaringologa te je te činjenica obrazložila Sudu i podvela pod odredbe Liste I spomenutog Pravilnika.

24. Stoga Sud cijeni da nije bilo potrebno provoditi novo vještačenje po vještaku otorinolaringologu, kao i druge dokaze koje je predlagao tužitelj (njegovo saslušanje i saslušanje predloženih svjedoka), već je Sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje iz razloga što je isti detaljno, dosljedno i logično obrazložen te je utemeljen na specijalističkim nalazima otorinolaringologa i ortopeda, te Sud cijeni da je imenovana vještakinja s obzirom na svoju specijalizaciju i područje svog rada te činjenicu da se već duže vrijeme bavi ovim područjem vještačenja, mogla objediniti različite specijalističke nalaze i dati cjelovitu ocjenu oštećenja tužiteljevog organizma u skladu s kriterijima iz Liste I navedenog Pravilnika.

25. Dakle, pismenim nalazom i mišljenjem sudske vještakinje, detaljno je analiziran sadržaj medicinske dokumentacije, a usmenim iskazom je dopunjen i pojašnjen pisani nalaz i mišljenje te su otklonjene primjedbe tužitelja. Stoga je Sud na temelju stručnog mišljenja i ocjene sudske vještakinje zaključio da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pravilno utvrđene te da ne postoje uvjeti za priznavanje predmetnog prava tužitelju.

26. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

27. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

28. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 135. ZHB.

U Rijeci 7. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, Ljudevita Gaja 22

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka,

Erazma Barčića 5