REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2110/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d. o. o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Lucija Novak, odvjetnica u Zagrebu, nakon zaključene glavne rasprave 11. rujna 2025., radi isplate, s danom objave 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I."Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, 10 000 Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju, Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 isplati iznos preplaćenih iznosa s osnove promjene valutnog tečaja-valute, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno iznos pretplate koju je tužitelj izvršio po Ugovoru o kreditu br. 9011023885 radi promjene tečaja CHF u odnosu na kune pri čemu će vještak na umu imati početni tečaj CHF, sukladno Ugovoru o kreditu br. 9011023885 i to za razdoblje od 16-02-2006.g. pa do otplate istog, odnosno razdoblje od zaključenja istih do otplate, a čiju će visinu i tijek zateznih kamata na iste tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavi u sudski spis, po posebnom rješenju suda, Tablicu pregleda uplata po kreditu korisnika kredita, prednika tužitelja, za razdoblje od 16-02- 2006.g. pa do dostave iste, odnosno za razdoblje od zaključenja ugovora i dodataka do dostave, Obavijest o promjenama kamatnih stopa te Početni otplatni plan uz Ugovor o kreditu broj: 9011023885 (kreditima te dodacima koje je prednik tužitelja imao zaključene s tuženikom), Anekse- dodatke Ugovoru, izračun konverzije, odnosno kompletnu dokumentaciju vezano za predmetni/e kredit/e, te nakon što se provede vještačenje radi provjere i dopune dostavljenih podataka i radi utvrđenja visine gore označenih iznosa preplate,

II.Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, 10 000 Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 nadoknadi prouzročeni mu parnični trošak, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 812,50 EUR-a, sa zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 14. lipnja 2023. ističe da je KR sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 9011023885 od 16. veljače 2006. godine. Predmetnim ugovor je prednik tuženika stavio na raspolaganje iznos od 157.000,00 CHF. Prednik tuženika je također s korisnikom kredita zaključio Dodatak ugovora od 11. studenog 2015 .Tužitelj ističe sudu da je vraćanje kredita ugovoreno s valutnom klauzulom za CHF. Tužitelj ističe sudu da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta švicarski franak a uz koju je vezana glavnica kredita nezakonita i ništetna. Tužitelj nadalje ističe da je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine (u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o promjenjivim kamatnim stopama odlukom banke) i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima), utvrđeno je da je tuženik, Privredna banka Zagreb d.d., u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveza u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09) i člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj nadalje ističe sudu da ukoliko su ugovorne stranke izvršile konverziju kredita sukladno Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15, dalje u tekstu: ZID ZPK-a) tada bi tužitelj u svakom slučaju imao najmanje pravo na isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na više plaćene iznose a koji iznose korisniku kredita tuženik eventualno uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK-a obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO-a i to od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Tužitelj također ističe sudu da je s korisnikom kredita zaključio ugovor o ustup tražbine kojim je na tužitelja prenesena sve tražbine korisnika kredita prema tuženiku a koje bi proizlazile iz predmetnog ugovora o kreditu. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom naložiti tuženiku da isplati tužitelju preplaćene iznose o navedenoj ništetnoj odredbi. Tužitelj također potražuje i troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 6. prosinca 2023. osporava osnov pa i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja s obzirom da isti nije bio korisnik kredita odnosno stranka ugovora o kreditu pa ne može niti biti legitimiran za podnošenje ove tužbe. Tuženi osporava i valjanost samog ustupa tražbine te osporava da tužitelj ima status potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik prvenstveno ističe da je korisnik kredita sklopio dodatak ugovora o kreditu kojim je kreditni odnos između stranaka izmijenjen. Tuženik naglašava kako je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije. Sklapanjem i izvršavanjem navedenog Dodatka, korisnik kredita je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u navedenom Dodatku. Tuženik ističe da je korisnik kredita prihvatom konverzije i potpisom dodatka ugovora na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje po ugovoru u valuti CHF. Nadalje tuženik ističe svoje stavove o dopustivosti valutne klauzule. Tuženik također ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti

3. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje u tekstu ZPP-a) ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev neosnovan.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to: kreditni kalkulator (list 57.-58. spisa), ugovor o cesiji (list 78.-81. spisa), ugovor o kreditu (list 82.-91. spisa), ugovor o nagodbi (list 93. -101. spisa), obavijest o ustupu tražbine (list128.-131. spisa), sporazum (list 137.-142. spisa), izračun konverzije tražbine kredita (list 151.-166. spisa), prijedlog dodatak ugovora o kreditu (list167.-172. spisa).

5. Budući da po stavu ovog suda rješenje spora među strankama predstavlja pravno pitanje sud nije proveo dokaze saslušanjem korisnika kredita te nije proveo financijsko i knjigovodstveno vještačenje na okolnost pretplate po ništetnoj ugovornoj odredbi.

6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se predmetni ugovor utvrdi ništetnim u odnosu na ugovorne odredbe kojima je valutna klauzula vezana za valutu CHF te da sud ukoliko bi utvrdio da su predmetne odredbe ništetne da naloži tuženiku da isplati tužitelju preplaćene iznose po ništetnim odredbama. Također predmet spora jest i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove predmetne parnice.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je NR s tuženikom zaključio ugovor o kreditu ugovor o kreditu broj 9011023885 od 16. veljače 2006. godine (dalje u tekstu:Ugovor) te da je predmetnim ugovorom ugovorena valuta švicarski franak i da je uz nju vezana isplata glavnice kredita;

- da su tužitelj i KR zaključili ugovor o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. kojim KR prenosi na tužitelja svoju tražbinu koja bi postojala prema tuženiku a koje bi proizlazile iz predmetnog ugovora o kreditu.

8. Nadalje između stranaka nije također sporno da su zaključili sporazum od 2. svibnja 2016. (list 137-139 spisa) a kojem su stranke pristupile radi utvrđivanja nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka Ugovora u tražbinu denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Člankom 1. predmetnog Sporazuma je ugovoreno da se tim sporazumom utvrđuje nova visina obveze nakon postupka konverzije te su ugovorne strane suglasno konstatirale da se ovaj Sporazum sklapa na temelju članka 19.c stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju a nakon izjavljenog prihvata konverzije od strane korisnika kredita radi reguliranja načina i rokova namirenja novo utvrđene visine iznosa obveza korisnika kredita prema tuženiku denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR nakon prestanka Ugovora. Člankom 2. Sporazuma je utvrđeno da su korisnik kredita i tuženik zaključili Ugovor na iznos od 157.000,00 CHF, da je zbog nepridržavanja ugovornih obveza Ugovor otkazan dana 26. veljače 2013. te je tražbina iz kredita dospjela u cijelosti na naplatu u iznosu od 138.105,15 CHF. Nadalje člankom 3. navedenog Sporazuma je utvrđeno da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije tražbine. Člankom 4. Sporazuma je određeno da tražbina korisnika kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 112.320,23 EUR-a plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za EUR-a važećeg na dan plaćanja.

9. Također između stranaka nije sporno da su 23. lipnja 2017. zaključili Ugovor o nagodbi (list 93.-97. spisa) kojim su tuženik i korisnik kredita utvrdili da su sklopili predmetni Ugovor i da je korisnik kredita protiv korisnika kredita pokrenuo pred Općinskim sudom u Zadru i Općinskim građanskim sudom u Zagrebu ovršne postupke radi naplate dospjele novčane tražbine (članak 1. Nagodbe). Člankom 3. nagodbe je utvrđeno da ukupni dug korisnika kredita (dužnika), solidarnih i založnih dužnika po Ugovoru iznosi 118.069,81 EUR-a. Člankom 4. člankom 1. nagodbe su se korisnik kredita, solidarni dužnik i založni dužnik se tuženiku obvezuju izvršiti uplatu od 33.540,00 EUR-a najkasnije do 30. lipnja 2017. Člankom 4. stavkom 2. nagodbe je određeno da će tuženik ostatak duga od 84.529,81 EUR-a otpustiti po potpisu nagodbe te će po izvršenoj uplati obustaviti sve sudske postupke koji se vode protiv korisnika kredita, solidarnih i založnih vjerovnika. Također korisnik kredita, solidarni i založni dužnik su se obvezali po izvršenoj uplati povući sve tužbe u postupcima koji su isti pokrenuli protiv tuženika (članak 4. stavak 5. Nagodbe).

10. Stanke tijekom postupka ničim nisu osporile da je iznos od 33.540,00 EUR-a uplaćen tuženiku. Također stranke tijekom postupka nisu sporile da je korisnik kredita povukao tužbe u sudskim postupcima koje je vodio protiv tuženika.

11. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja valja istaknuti kako je odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

12. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

13. Potrošačka prava vezana uz status potrošača te da potrošaču daju posebna prava predviđena Zakonom o zaštiti potrošača i drugim propisima. Međutim, novčana tražbina koja proizlazi iz ništetnosti (dijela) potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati. Pri tome prijenos tražbine nema utjecaja na identitet tražbine i primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, pa tako i u odnosu na tužitelja kao primatelja tražbine djeluje pravomoćnost presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača ( Pž-5375/2020, Pž-4749/2020).

11. U odnosu na tvrdnje tuženika kako tražbina u Ugovoru o ustupu nije dovoljno određena i nepostojeća valja istaknuti da predmet ugovora o ustupu tražbine može biti svaka tražbina, dospjela i nedospjela, uvjetna i buduća tražbina, ako su takve tražbine dovoljno određene i postoji izvjesnost u pogledu dužnika. Sadržaj tražbine prenesene Ugovorom o cesiji u kojem je točno utvrđena osnova tražbine i konkretiziran ugovor o kreditu iz kojeg (eventualna) tražbina je dovoljno određen da individualizira predmetnu tražbinu, iako ne sadrži točno određen iznos.

12. Međutim između stranaka je prvenstveno sporno da li tužitelj koji je izvršio konverziju tražbine kredita sukladno odredbama ZKP-a pravo na povrat pretplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koji je sud utvrdio ništetnim.

13. Relevantne odredbe ZID ZPK/15, kojima je uređeno načelo konverzije tražbine kredita zbog prestanka ugovora o kreditu glase:

Članak 19.a

(1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

- u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

- u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

- u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Članak 19.c

Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača.

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

17. Prvenstveno treba istaknuti da je predmetni Sporazum sklopljen između parničnih stranaka na temelju odredaba. ZID ZPK/15. Predmetni zakon je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

18. Sud također napominje strankama da je navedeni propis bio predmetom odlučivanja Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti istih s Ustavom Republike Hrvatske koje je podnijelo više fizičkih osoba i kreditnih institucija između ostalog i ovdje tuženika. Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-3685/15 i dr. od 04. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenog zakona jer je utvrdio da je osporeni zakon, kao jednokratna interventna mjera zakonodavca bila nužna za ostvarivanje legitimnih ciljeva koji su se s njima željeli postići.

19. U navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio:

- da ZID ZPK ima legitiman cilj: povećanje socijalne zaštite, sprečavanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanja produbljivanja dužničke krize,

- prikladnost ZID ZPK kao mjere za ostvarenje postavljenih legitimnih ciljeva koji su se htjeli postići,

- da su Vlada Republike Hrvatske odnosno Ministarstvo financija iznijeli relevantne i dostatne razloge zbog čega je model konverzije koji je predviđen ZID ZPK i bio nužan odnosno da u konkretnom slučaju nije postojala manje ograničavajuća mjera u slučaju CHF kredita,

- da se osporenom mjerom prije svega željelo zaštititi potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane i da je ostvarenje tog cilja imalo veći značaj od pravne sigurnosti druge strane,

te

-da se ne bi moglo zaključiti da odredbe ZID ZPK opterećuju kreditne institucije preko mjere koja bi se smatrala nepodnošljivom.

20. Nadalje pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon ( lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

21. Nadalje u odnosu na pitanje pravnih učinaka konverzije valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev-637/2019 od 15. studenog 2022. na postavljeno revizijsko pitanje:

22. Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015), unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat preplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koju je sud utvrdio ništetnom?

23. Dao odgovor na postavljeno pravno pitanje:

24. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

25. Slijedom navedeno budući da je sklapanjem predmetnog Sporazuma utvrđena konverzija tražbine korisnika kredita na način propisanog odredbom članka 19 stavak 1. i 2. ZID ZPK/15, da su stranke nakon sklapanja Sporazuma zaključile nagodbu kojom su potanko uredile svoje odnose glede vraćanja kredita, da između stranaka nije sporno da je i korisnik kredita u cijelosti postupio po navedenoj Nagodbi i podmirio tuženiku iznos od 33.540,00 EUR-a i da je tuženik otpustio korisniku kredita dug od 84.529,81 EUR-a tada tužitelj nema pravo na na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe.

26. Stoga je valjalo odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

27. Budući da je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti ne nalazi potrebnim obrazlagati ostale prigovore koje je tuženik istaknuo tijekom postupka.

28. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu temeljem članak 154. i 155. ZPP- a te pripada zahtijevani trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr 54. Tarife), trošak pristupa na ročišta od 9. srpnja 2025. i 11. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr 9/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 9. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8/4 u vezi s Tbr. 54. Tarife) odnosno ukupno 650,00 EUR-a što uvećano za pripadajući PDV-a od 25% sveukupno iznosi 812,50 EUR-a.

29. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku II izreke.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Sudac:

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe

- tuženiku po punomoćniku