Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: Povrv-2/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, na temelju prijedloga sudske savjetnice Martine Vukić Maslarde u pravnoj stvari tužitelja Čistoća Povljana d.o.o., Povljana, Trg bana Josipa Jelačića 13 A, OIB: 94050549525, zastupana po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, Ivana bana Mažuranića 7, protiv ovršenika RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 9. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorane Brčić, posl. br. Ovrv-6622/2023 od 5. srpnja 2023., te nalaže tuženiku RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju iznos od 192,75 ( stodevedesetdvaeura i sedamdesetpetcenti) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 19,49 eur od 08.10.2021.

- na iznos od 19,49 eur od 15.12.2021.

- na iznos od 19,49 eur od 09.02.2022.

- na iznos od 19,49 eur od 06.04.2022.

- na iznos od 19,49 eur od 27.05.2022.

- na iznos od 25,57 eur od 11.10.2022.

- na iznos od 21,13 eur od 28.11.2022.

- na iznos od 19,44 eur od 08.02.2023.

- na iznos od 9,72 eur od 24.02.2023.

- na iznos od 9,72 eur od 23.03.2023.

- na iznos od 9,72 eur od 25.04.2023.

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 303,58 EUR-a (tristotrieura i pedesetosamcenti) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude odnosno od 7. listopada 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Čistoća Povljana d.o.o., prije ovrhovoditelj, podnio je Javnom bilježniku Zorani Brčić u Benkovcu, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 192,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a na temelju izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 24. svibnja 2023., kao vjerodostojne isprave.

2. Javni bilježnik Zorana Brčić u Benkovcu, donijela je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-6622/2023, UPP/OS-Ovrv- 594/2023 od 5. srpnja 2023.

3. Tuženik RR, ranije ovršenik, protiv navedenog Rješenja o ovrsi pravodobno je podnio prigovor u kojem je u bitnom naveo da nije dužan ovrhovoditelju bilo što pa ni iznos naveden u rješenju o ovrsi zbog toga što ne koristi apartmane na na adresi navedenoj na računima kao niti usluge ovrhovoditelja.

4. Povodom prigovora, ovaj sud je 5. veljače 2024. donio Rješenje kojim je stavio izvan snage navedeno Rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje, te odredio da će se daljnji postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelje se svojim podneskom od 22. veljače 2024. očitovao na navode ovršenika, sada tuženika, iz prigovora te isti ističe da je nesporno da je tuženik vlasnik objekta u [adresa] za koje mjerno mjesto se odnosi predmetna tražbina. Također, tužitelj ističe da se potraživanje odnosi na neplaćene račune za zbrinjavanje komunalnog otpada za period od rujna 2021. pa do ožujka 2023. te da je tuženik korisnik zajedničkog spremnika i samim time isti da je dužan plaćati minimalnu cijenu javne usluge tj. fiksni dio cijene obzirom tuženik nije ovlašten sam zbrinjavati otpad već to može isključivo tužitelj. Tužitelj također ističe da je člankom 14. st. 8. toč. 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine” broj 50/17), propisano da kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, a među korisnicima usluge nije postignut dogovor o udjelima korištenja zajedničkog spremnika na način da zbroj svih udjela čini jedan, primjenjuje se udio korisnika usluge u korištenju zajedničkog spremnika koji je odredio davatelj javne usluge pa je u skladu s tim tuženiku određen volumen od 90 litara kao parametar za određivanje minimalne javne usluge, a sve s obzirom na činjenicu da tuženi u kućanstvu ima samo jednog člana a da je to najmanji paušal koji se može plaćati. Tužitelj također ističe da suvlasnici nikada nisu dostavili društvu Međuvlasnički ugovor kojim bi eventualno definirali svoja prava i obveze kao suvlasnici oko podmirenja režijskih troškova, a koji je zaključen i kod javnog bilježnika ovjeren, a kako bi se daljnje fakture mogle ispostavljati na onog suvlasnika koji je sukladno Međuvlasničkom ugovoru obveznik istih, a u skladu s odredbom članka 137. stavka 3. podstavka 2. Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj nadalje navodi da tuženi samo paušalno navodi i ne dostavlja niti jedan dokaz da se nekretnina ne koristi i izbjegava plaćanje, a što je razvidno iz financijske kartice priložene uz prijedlog za ovrhu iz koje je razvidno da tuženi odbija plaćati utužene račune tužitelja te da zakon ima generalnu ponudu prema svima i svi su dužni koristiti takvu uslugu. Iskazuje da postoji minimalna cijena javne usluge koja u sebi sadrži obračun koji se mora plaćati neovisno o tome ima li korisnik usluge u ovom trenutku otpada ili nema pozivajući se pri tom na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske te odredbe Zakona o gospodarenju otpadom.

6. Podneskom od 4. srpnja 2024. tuženik se očitova na navode tužitelja navodeći da on jest suvlasnik nekretnine 4/6 dijela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, da istu ne koristi. Nadalje, tuženik ističe da on nije korisnik zajedničkog spremnika za navedenu nekretninu i to spremnika br. 3479 sa zapremninom od 240 litara, a sve s obzirom na činjenicu da on ne koristi navedenu nekretninu, ne živi niti dolazi u nju pa da nije životno moguće ni da koristi prednje spomenuti spremnik. Tuženik ističe da ostali suvlasnici koji koriste nekretninu zasebno snose trošak odvoza otpada.

7. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u izvod iz otvorenih stavki dospjelih do 24. svibnja 2023.(list spisa 14), evidencija odvoza otpada (list spisa 87), Izjava o načinu korištenja javne usluge (list spisa 93-95), cjenik javne usluge (list spisa 98-104), evidencija odvoza otpada od 1.siječnja 2021. do 6. veljače 2024. (list spisa 87-98), računi (list spisa 113-135), preslik katastarskog plana (list spisa 136), Dopis HEP Elekta Zadar od 10. listopada 2024. (list spisa 152-158), dopis Vodovoda Hrvatsko primorje d.o.o. Podružnica Povljana ( list spisa 174-178). Proveden je dokaz saslušanjem zz tužitelja kao i dokaz saslušanjem tuženika (list spisa 143-145). Sud je izvršio i uvid u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7.1. Sud je izvršio uvid i u odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na Općine Povljana, (list spisa 67-83) Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada list spisa 84-86).

7.2. Sud nije proveo dokaz uviđajem na licu mjesta, dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem te dokaz saslušanjem svjedoka GR i BR.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 192,75 EUR zajedno sa zateznim kamatama na ime dospjelih a neplaćenih računa za uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada na području grada [adresa] za razdoblje od rujna 2021. pa do ožujka 2023.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj pružatelj javne usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada na području [adresa] te da je ovlašten naplaćivati predmetnu uslugu kao niti činjenica da je tuženik suvlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Među strankama je sporno koristi li tuženik predmetnu nekretninu te je li dužan platiti utuženi iznos.

12. Iz evidencije odvoza otpada (list spisa 87) razvidno je da je izvršena usluga odvoza otpada od lipnja 2022. do listopada 2023. te datumi svakog pojedinog odvoza.

13. Uvidom u Izjavu o načinu korištenja javne usluge (list spisa 93-95) utvrđeno je da je RR vlasnik nekretnine površine 190 m2 na adresi u [adresa], da se nekretnina koristi povremeno odnosno tri mjeseca godišnje, da istu koriste dvije osobe.

14. Sud je pročitao i cjenik javne usluge (list spisa 98-104) iz kojega je razvidno na koji način se obračunava cijena.

15. Uvidom u račune (list spisa 113-135) utvrđeno je da se račun 12702/K/1, 14553/K/1, 16417/K/1, 18306/K/1, 20149/K/1, 22016/K/1, 9026/K/1, 10851/K/1 ne odnose na utuženo razdoblje dok se računi 11820/K/1, 9818/K/1, 12122/K/1, 10044/K/1, 3883/K/1, 5448/K/1, 5931/K/1, 7930/K/1, 7232/K/1, 1624/K/1, 1645/K/1, 1930/K/1, 3655/K/1 razvidno da se isti odnose na utuženo razdoblje s tim da je na računima 10044/K/1 i na 7930/K/1 obračunata i naknada za odvoz miješanog komunalnog otpada a ne samo cijena minimalne javne usluge, dok je na ostalim računima obračunata samo cijena minimalne javne usluge.

16. Iz Dopisa HEP Elekta Zadar od 10. listopada 2024. (list spisa 152-158) razvidno je da se podaci iz elektre odnose na tri različita mjerna mjesta koja se vode na tuženika RR te da na mjernom mjestu 1403062198 (list spisa 153-154) i mjernom mjestu 1403062180 nije bilo potrošnje u utuženom razdoblju dok je na mjernom mjestu 1403062155 periodično vidljiva potrošnja ( list spisa 157-158), a prema evidenciji iz vodovoda na mjernim mjestima koja se vode na tuženika RR nije bilo potrošnje.

17. U svom iskazu zakonska zastupnica tužitelja ER iskazala je da je ona direktorica u Čistoća Povljana d.o.o. od 8. listopada 2023., da je RR korisnik usluge pružanja i sakupljanja komunalnog otpada u [adresa] i to po osnovi vlasništva apartmana u [adresa]. Iskazala je da navedeni objekt ima više suvlasnika koji koriste zajednički spremnik te s obzirom da je riječ o zajedničkom spremniku svaki korisnik usluge plaća svoj udio. U odnosu na račune iskazala je da se račun sastoji od fiksnog dijela i varijabilnog dijela. Fiksni dio da se plaća tijekom cijele godine a varijabilni dio ovisi o broju pražnjenja spremnika. Iskazala je i da koliko je njoj poznato da su tuženiku uredno dostavljani računi, a on nikada nije podnio prigovor na te izdane račune te je iskazala da je 1. kolovoza 2022. plaćen račun za svibnja i lipanj 2022. i da koliko je njoj poznato u odnosu na taj objekt svi suvlasnici podmiruju uredno račune. Zakonska zastupnica tužitelja iskazala je također da se ne može točno očitovati koliko iznosi fiksni a koliko varijabilni dio cijene izražene na računu, ali da se fiksni dio određuje sukladno Uredi o gospodarenju komunalnim otpadom. Iskazala je također i da računi mogu biti različiti te da varijabilni dio ovisi o tome koliko ima pražnjenja spremnika u tom mjesecu. Na upit punomoćnika tuženika tko odlučuje o broju pražnjenja spremnika iskazala je da oni imaju raspored odvoza otpada te one spremnike koji su iznijeti na javnu površinu prazne. Na upit punomoćnika tuženika može li pojasniti kako se u konkretnom slučaju odredio udio koji otpada na ovdje tuženika ako postoji 8 korisnika tog spremnika iskazala je da je to je propisano zakonom, ako je osam korisnika njihovi se udjeli dijele na način da zbroj svih udjela čini jedan. Iskazala je i da ne zna točno koliki je volumen spremnika za navedeni objekt. Na prijedlog punomoćnika tuženika zz tužitelja predočeni su računi Čistoća Povljana d.o.o. na ime RR (list spisa 116-135) te na pitanje punomoćnika tuženika može li se izjasniti nakon predočenih računa što isti predstavljaju navodi iskazala je da račun sa lista spisa 116 uključuje fiksni i varijabilni dio, fiksni dio da predstavlja obaveznu minimalnu javnu uslugu- kućanstva i on iznosi 9,72 EURa a da miješani komunalni otpad-kućanstva predstavlja varijabilni dio koji predstavlja iznos koji otpada na RR. Iskazala je da je iz predočenog računa vidljivo je da je riječ o spremniku od 240 litara što je pomnoženo sa udjelom od 13 posto koji otpada na suvlasnika RR te pomnoženo sa tri pražnjenja koliko je bilo u tom mjesecu. Iskazala je i da ne zna na koji način se određuje volumen spremnika koji se daje nekom stambenom objektu, međutim da joj je poznato da korisnici mogu promijeniti volumen spremnika ovisno o njihovim potrebama. Nadalje, na upit punomoćnika tuženika na koji način dolazi do zaključenja ugovora ako se uopće isti zaključuje odnosno kako dolazi do zasnivanja obveznog odnosa iskazala je da se smatra da je ugovor zaključen čim se spremnik isprazni. Smatra se da je korisnik zaključio ugovor odnosno prihvatio uslugu. Iskazala je da tužitelj sam ne možemo znati koristi li se neka nekretnina ili ne te da im obično korisnici radi dokazivanja da se ta nekretnina ne koristi dostavljaju dokaz od Elektre i slično da se za određeno vrijeme nekretnina ne koristi te da se ista ne smije koristiti minimalno 12 mjeseci.

17.1. Tuženik je u svom iskazu naveo da je točno je da je on vlasnik četiri objekta koji se nalaze u [adresa]. U odnosu na predmetne račune da je po primitku istih telefonskim putem kontaktirao Čistoću Povljana te ih obavijestio da te četiri stambene jedinice ne koristi i da nema potrebe za pružanjem usluge odvoza otpada. Nadalje, iskazao je da su mu tada putem telefona usmeno rekli da dostavi dokaz od elektre ili vodovoda o potrošnji struje ili vode te ako je iz toga vidljivo da nema potrošnje da mu se usluga neće naplaćivati, tj. da nije korisnik usluge, međutim unatoč dostavljenim dokazima i dalje da je zaprimao račune. Iskazao je da je Čistoći Povljana te dokaze dostavio putem elektroničke pošte.

18. Sud nije izveo dokaze uviđajem na licu mjesta, dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem te dokaz saslušanjem svjedoka GR i BR jer je smatrao da je činjenično stanje o kojem ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti utvrđeno te jer bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

19. Na temelju tako provedenog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

20. Prije svega valja navesti da je zbrinjavanje otpada propisano Zakonom o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21, dalje u tekstu ZOGO.) a također i Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine 50/2017 – dalje Uredba).

20.1. Također, Sud je izvršio i uvid u Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na Općine Povljana ( dalje u tekstu: Odluka) koja je objavljena u Službenom glasniku Općine Povljana te kao takva predstavlja materijalno pravo koje je sud dužan primijeniti kao i Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada.

20.2. Tako je člankom 66. stavkom 1. ZOGOa određeno da Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada donosi odluku kojom se ista usluga uređuje. Člankom 70. istoga zakona i to stavkom 1. te člankom 3. Odluke određeno je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje, člankom 71. stavkom 1. ZOGOa propisano je da je nekretnina koja se trajno ne koristi nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva, a stavkom 2. određeno je da se trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije, dok je Odlukom i to člankom 61. propisano da se smatra da se nekretnina trajno ne koristi ako je za istu utvrđeno da se trajno ne koristi temeljem pisanog očitovanja vlasnika nekretnine i dostavljene potvrde o isključenju uređaja za potrošnju električne energije i vode od strane ovlaštenih pružatelja navedenih usluga. Također, člankom 76.stavkom 1. određeno je i da je obvezna minimalna javna usluga iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu.

20.3. Nadalje, člankom 44. Odluke, određeno je da je korisnik javne usluge dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjerno mjesto i obračunsko razdoblje, osim ako je riječ o obračunskom mjestu na kojem se nekretnina trajno ne koristi. Cijenu javne usluge korisnici javne usluge plaćaju na temelju mjesečnih računa koje im davatelj javne usluge ispostavlja svaka dva mjeseca kada i nastaje obveza plaćanja. Člankom 45. Odluke određeno je da korisnik javne usluge može podnijeti davatelju usluge zahtjev za oslobađanje od plaćanja obveze u slučaju nekorištenja nekretnine ako se ista ne koristi minimalno godinu dana, te će tada davatelj usluge izdati korisniku javne usluge pisano odobrenje o oslobađanju obveze plaćanja. Korisnik javne usluge svake godine podnosi novi zahtjev za oslobađanje plaćanja obveze. Člankom 52. Odluke propisano je da je obvezna minimalna javna usluga dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pri tom obvezu o osiguranju primjene načela „onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge. Člankom 53. Odluke propisano je što sve obuhvaća minimalna javna usluga.

21. Dakle, uzevši u obzir sve navedene zakonske odredbe kao i Odluku izvodi se zaključak da se korisnikom usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada smatra svaka osoba na području pružanja usluge koja je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine kao i korisnik nekretnine. Nadalje, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se korisnik usluge može osloboditi od plaćanja cijene minimalne javne usluge ukoliko dokaže da se nekretnina trajno ne koristi te ako uputi davatelju usluge pisani zahtjev kojim će tražiti oslobođenje od plaćanja zajedno sa dokazima da trajno i to najmanje godinu dana ne koristi nekretninu, u suprotnom je dužan plaćati barem fiksni dio cijene odnosno minimalnu cijenu javne usluge, a u slučaju odvoza otpada i varijabilni dio cijene koji ovisi o broju odvoza otpada. U konkretnom slučaju tuženik niti jednim dokazom priloženim u spisu nije dokazao da se nekretnina trajno ne koristi kao niti da je na bilo koji način obavijestio tužitelja o eventualnom trajnom nekorištenju iste. Naprotiv, iz izvoda iz otvorenih stavki proizlazi da je račun za 5. i 6. mjesec 2022.godine plaćen, a što je potvrdila i zakonska zastupnica tužitelja u svojem iskazu danom na glavnoj raspravi, a što tuženik sigurno nebi platio da je smatrao da isto nije dužan, a već iz toga može se zaključiti da je nekretnina barem privremeno korištena u utuženom razdoblju, odnosno da nije prošao period od najmanje godinu dana kako se ista ne koristi. Također, iz dostavljenih podataka HEP Elektra razvidno je da niti jedno mjerno mjesto koje glasi na tuženika nije trajno isključeno, a na mjernom mjestu 1403062155 vidljiva je i periodična potrošnja električne energije iz čega se opet može zaključiti da se nekretnina privremeno ipak koristi. Tuženik je u svom iskazu danom na raspravi održanoj dana 4. rujna 2024. iskazao da je telefonskim putem te putem e- maila obavijestio tužitelja da trajno ne koristi predmetnu nekretninu, međutim za isto nije dostavio nikakav dokaz primjerice prijepis mailova i slično iz čega bi bilo razvidno da je kontaktirao tužitelja te mu podnio zahtjev za oslobađanje od plaćanja sukladno članku 45. Odluke. Podredno, na izdane račune tuženik nije izjavio niti prigovor već je iste samoinicijativno prestao plaćati. Iz svega navedenog proizlazi da se nekretnine povremeno koristi te da je tuženik u skladu s tim dužan plaćati minimalnu cijenu javne usluge, a u slučaju odvoza otpada i sam odvoz. Identičan stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske pa tako primjerice u odluci Rev 101/2023-2 od 14. veljače 2023. u kojoj je iskazano da vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge tzv. „fiksni dio cijene“ za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec“. Sve i da se nekretnina doista ne koristi trajno, a što tuženik nije dokazao u ovom slučaju, ovaj sud je mišljenja da tuženik o tome nije obavijestio tužitelja na način kako je to određeno u članku 45. Odluke, a kako bi mu onda davatelj usluge, odnosno tužitelj, mogao izdati pisano odobrenje o oslobađanju obveze plaćanja.

22. Tužitelju su sukladno odredbi članka 154. stavka 5. ZPPa i članka 155.stavka 1. ZPPa priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, a odmjereni su u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje u tekstu: OT). Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR budući da su navedeni troškovi odmjereni rješenjem o ovrsi. Tužitelju su ujedno priznati troškovi parničnog postupka za sastav podneska od 22. veljače 2024. u iznosu od 25 bodova ( Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska od 11. listopada 2024. u iznosu od 6,25 bodova i to prema ( Tbr. 8. toč. 1. OT), troškovi za pristup ročištima i to za ročište od 7. srpnja 2024. 25 bodova ( Tbr. 9. toč. 1 OT), za ročište od 9. rujna 2025. iznos od 25 bodova i to u skladu sa ( Tbr. 9. toč. 1. OT ). Sve navedeno uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50. OT) iznosi 162,50 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV od 25% (Tbr. 42. OT) u iznosu od 40,62 EUR te pristojba na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 2.t.1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, Narodne novine broj 37/23), što sveukupno iznosi 303,58 EUR.

22.1. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište zakonskog zastupnika tužitelja s obzirom da je isti saslušan u ime stranke u postupku a ne kao svjedok koji bi imao pravo na trošak sukladno odredbi članka 249. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a. Nadalje, na samom ročištu, pristupjela zakonska zastupnica tužitelja i nije navela da traži trošak pristupa na ročište. Nadalje, tužitelju nije priznat niti trošak pribave vlasničkog lista obzirom isto predstavlja javno dostupnu evidenciju u koju se može izvršiti uvid putem interneta, a za naglasiti je da tužitelj nije ni dostavio vlasnički list br. 2474 k. o. [katastarska općina], već je sud u isti izvršio uvid upravo putem Internet stranice uređenazemlja.hr. Tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom isti nije niti pristupio ročištu za objavu pa takav trošak nije ni nastao.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 7. listopada 2025.

Sudska savjetnica

S u d a c

Martina Vukić Maslarda

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave iste prema odredbama članka 335. ZPP-a. Žalba se podnosi preko ovoga Suda na nadležni županijski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za Sud i stranke ovoga postupka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku