REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4810/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INVESTITOR d.o.o., OIB 68007288680, Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 3, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv 1. tuženika GLOBUS UGOSTITELJSTVO d.o.o., OIB 45348869710, Rijeka, Kapitanovo 35, kojeg zastupa punomoćnik Goran Marčan, odvjetnik u Rijeci, 2. tuženika GLOBUS IGRE d.o.o., OIB 62196058485, Opatija, Maršala Tita 79, kojeg zastupa punomoćnica Soča Fruk Morina, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan i dr. u Rijeci i 3. tuženika GLOBUS EXCLUSIVE d.o.o., OIB 98067501790, Zagreb, Branimirova 29, kojeg zastupa punomoćnik Julijan Nikola Ninčević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2352/2024-2 od 23. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 202/2021-28 od 21. ožujka 2022., na sjednici održanoj 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.

II. Odbija se zahtjev 2. i 3. tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2352/2024-2 od 23. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-202/2021-28 od 21. ožujka 2022. navodeći da prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja koja su važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Da li zakupodavac može dati predmet zakupa trećim osobama u zakup za vrijeme dok je na snazi ugovor o zakupu sklopljen sa zakupcem, a koji nije na bilo koji način raskinut?

2. Da li je moguće dati objekat u zakup trećim osobama u periodu od godinu dana od sklapanja ugovora o zakupu, kada je ugovorom ugovoreno da se taj ugovor ne može raskinuti prije isteka godinu dana?

3. Da li zakupodavcu nastaje šteta ukoliko za vrijeme od godinu dana od sklapanja ugovora ne može raskinuti ugovor, a zakupac za to vrijem ne plaća zakupninu?

4. Da li jamac platac odgovara vjerovniku u istom opsegu kao i glavni dužnik?

5. Da li jamac platac odgovara vjerovniku za štetu ukoliko zbog neispunjenja njegove obveze iz ugovora ne dođe do realizacije ugovora?

6. Da li jamac platac odgovara za štetu vjerovniku ukoliko ne ispuni svoju obvezu predaje zadužnice vjerovniku, kojom se osigurava ispunjenje obveza iz ugovora, pa zbog toga ne dođe do realizacije ugovora u kome je jamac platac označen kao ugovorna straka?“.

3. Prema ocjeni suda, pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 840.375,00 kn (115.536,93 EUR) po osnovi naknade štete zbog izmakle koristi u visini neostvarene zakupnine za razdoblje od 12 mjeseci, zajedno s porezom na dodanu vrijednost na navedeni iznos u visini od 168.075,00 kn (22.307,39 EUR), sve uvećano za zatezne kamate obračunate od dana podnošenja tužbe do isplate. U ovom predmetu nije sporno da je došlo do sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. prosinca 2011. između tužitelja kao zakupodavca i 1. tuženika kao zakupnika. U tom ugovoru 2. i 3. tuženici su bili naznačeni kao jamci platci. Sudovi su utvrdili (nakon ukidne odluke Rev- 511/2023 od 24. travnja 2024. kojoj je prethodila Revd-4909/2022 od 3. siječnja 2023. i Revt-217/18 od 8. lipnja 2021.) da je 2. i 3. tuženikova obveza prema Ugovoru o zakupu bila predati tužitelju bjanko zadužnicu, svaki na ograničeni iznos od 500.000,00 kn, te da neispunjenje njihove obveze nije u uzročnoj vezi s naknadom štete zbog izmakle koristi, u visini neostvarene zakupnine, jer između stanaka nije uspostavljen odnos jamstva, zbog izostanka izjave o jamstvu u smislu odredbe čl. 104. i 105. Zakona o obveznim odnosima. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2. i 3. tuženika.

5. U odnosu na prva tri pitanja kao i u odnosu na šesto postavljeno pitanje valja reći da se ne radi o pravnim već činjeničnim pitanjima te odgovor na njih ovisi o specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Odgovor na četvrto i peto pitanje sadržan je u zakonskoj odredbi (čl. 8. i čl. 104. Zakona o obveznim odnosima) ali i njegova primjena ovisi o činjeničnim okolnostima pojedinog slučaja. Tužiteljeva obrazloženja važnosti svih navedenih pitanja su utemeljena na činjeničnim pretpostavkama koja kao takva ne odgovaraju onima utvrđenim u postupku. Naime, u postupku je činjenično utvrđeno da je 2. i 3. tuženikova obveza prema predmetnom Ugovoru o zakupu bila predati tužitelju bjanko zadužnicu, svaki na iznos od 500.000,00 kn, te da neispunjenje njihove obveze nije u uzročnoj vezi s naknadom štete zbog izmakle koristi zbog neplaćanja zakupnine, jer je utvrđeno da između stanaka nije uspostavljen odnos jamstva zbog izostanka izjave, u smislu odredbe čl. 104. i 105. Zakona o obveznim odnosima.

6. Stoga je ovaj sud cijenio da u prijedlogu nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojih bi trebalo dopustiti reviziju pa je u odnosu na pobijanu presudu odlučeno kao u izreci na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a.

7. Odluka o trošku 2. i 3. tuženika temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a te im nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, pa je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić