REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-882/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika FANTAZIJA ZABAVNI PARK d.o.o. Samobor, Perkovčeva 9, OIB: 40210972098, kojeg zastupa punomoćnik Mate Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku FANTAZIJA ZABAVNI PARK d.o.o., OIB: 40210972098, Samobor, Ulica Ivana Perkovca 9 platiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 iznos od 27.328,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče:

- na iznos od 5.617,32 EUR od 1. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 5.639,55 EUR od 1. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 5.600,66 EUR od 1. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 5.561,76 EUR od 1. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 4.908,73 EUR od 3. siječnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana. II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva plaćanje zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 4.908,73 EUR teku od 3. siječnja 2021. do 2. siječnja 2022.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.300,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 7. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako su Hrvatski fond za privatizaciju (dalje u tekstu: HFP) i Fantazija projekt d.o.o. iz Samobora sklopili 24. kolovoza 2007. Ugovor o osnivanju prava građenja (dalje: Ugovor) te da je prema odredbi čl. 3. tog Ugovora Fantazija projekt d.o.o., kao nositelj prava građenja, dužan plaćati naknadu za pravo građenja u iznosu od 1,00 kn/m2 godišnje, uz godišnje povećanje za visinu inflacije u prethodnoj godini, u obrocima koji dospijevaju do kraja kolovoza za tekuću godinu. Odredbom čl. 5. Ugovora propisano je ovlaštenje za prijenos prava građenja na treće osobe. Nadalje, navodi da je Fantazija projekt d.o.o. Ugovorom o prijenosu prava građenja 109423/202404 prenijela pravo građenja na tuženika, a da je Sporazumom o podjeli i prijenosu imovine od 23. prosinca 2015. Državni ured za upravljanje državnom imovinom, kao prednik Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, preuzeo od Centra za restrukturiranje i prodaju (dalje u tekstu: CERP) sva potraživanja temeljem osnovanih prava građenja, dok Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, sukladno odredbi čl. 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom i čl. 18. st. 6. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave, vrši vlasničke ovlasti u odnosu na nekretnine čiji je vlasnik, a što obuhvaća i ovlast zahtijevati i primiti ispunjenje obveze iz Ugovora. Potraživanje tužiteljice prema Ugovoru i Ugovoru o prijenosu prava građenja prema tuženiku na dan 10. studenog 2021. iznosi 206.237,90 kn (27.372,47 EUR) i to za 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu. S obzirom da tuženik nije postupio po tužiteljičinom zahtjevu za mirno rješenje spora, potražuje od tuženika isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prvenstveno prigovor nedostatka aktivne legitimacije s obzirom da je Ugovor o pravu građenja sklopljen s HFP-om, čiji je pravni sljednik bila Agencija za upravljanje državnom imovinom (dalje u tekstu: AUDIO), a čiji je pravni sljednik, u odnosu na sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je ista stranka, CERP, a za obveze CERP-a da jamči ovdje tužiteljica. Dakle, da je isključivo CERP ovlašten zahtijevati naplatu naknade za pravo građenja temeljem Ugovora o pravu građenja. Ističe kako su i DUUDI i danas CERP i Ministarstvo državne imovine odbijali postupati po navedenom Ugovoru o pravu građenja te riješiti određena formalno pravna pitanja neophodna za realizaciju projekta Fantasyland Šmidhen, u svrhu kojeg je i sklopljen predmetni Ugovor o pravu građenja. Osim toga, da je HFP podnio protiv društva Fantazija projekt d.o.o. i ostalih društava iz te grupacije te u njima odgovornih osoba potpuno neutemeljenu kaznenu prijavu koja da je odbačena državnoodvjetničkom odlukom od 30. svibnja 2018., nakon više od osam godina provođenja kriminalističkih istraživanja. Također, da su HFP i njegovi pravni sljednici konstantnim zabilježbama sporova u odnosu na nekretninu na kojoj je osnovano pravo građenja u svrhu izgradnje vodenog i zabavnog parka onemogućili ishođenje pravomoćne projektne dokumentacije, a time i realizaciju kreditnog financiranja izgradnje parka. Navodi da je naknada za pravo građenja plaćena za razdoblje do 31. kolovoza 2018., a da su CERP, Ministarstvo državne imovine i Vlada Republike Hrvatska obaviješteni kako daljnje naknade za pravo građenja neće biti plaćene prije nego li se otklone prepreke realizaciji projekta Fantasyland Šmidhen te sklope odgovarajući aneksi Ugovora o pravu građenja s novim nositeljima prava građenja. Ističe da je u predmetu P-122/20 koji se vodio radi naplate zateznih kamata po Ugovoru o pravu građenja tajnik Ministarstva državne imovine ŠG istaknuo da je CERP pravni slijednik u odnosu na Ugovor o pravu građenja, naplatu prava građenja i rješavanje formalno pravnih pitanja te da DUUDI i Ministarstvo državne imovine nisu postupali po Ugovoru o pravu građenja jer nisu nadležni. S obzirom da su se CERP, DUUDI i Ministarstvo državne imovine oglasili nenadležnim za postupanje sukladno Ugovoru o pravu građenja, ne pripada im pravo naplaćivati naknadu po Ugovoru o pravu građenja. Prema tome Ministarstvo nije ugovorna strana iz Ugovora o pravu građenja koje se može prenijeti samo uz suglasnost tuženika kao druge ugovorne strane. Ističe da je tuženik prestao plaćati naknadu za pravo građenja jer su se prethodno sva navedena tijela proglasila nenadležnima za postupanje po Ugovoru o pravu građenja. Kada je Ministarstvo državne imovine 2018. dostavilo poziv za plaćanje naknade za pravo građenja, u svom je pozivu naznačilo da će se u slučaju neplaćanja naknade raskinuti Ugovor o pravu građenja i iz tog razloga je tuženik uplatio sve naknade za pravo građenja, ali je istovremeno obavijestio da više naknade neće plaćati.

3. U odnosu na navode tuženika tužiteljica ističe da je predmet ovog spora naplata naknade za pravo građenja osnovano na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su bile u suvlasništvu HFP u trenutku osnivanja prava građenja, a danas su u suvlasništvu tužiteljice Republike Hrvatske i da je člankom 3. Ugovora o osnivanju prava građenja ugovorena visina naknade za korištenje prava građenja i obveza nositelja prava građenja na plaćanje naknade vlasnicima zemljišta upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stupanjem na snagu Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine, broj 145/2010) 31. ožujka 2011. AUDIO je preuzeo poslove, imovinu, prava i obveze HFP-a, osim dionica, poslovnih udjela i nekretnina koje su na dan 31. ožujka 2011. postale vlasništvo Republike Hrvatske (odredba čl. 58.). AUDIO nije pravni sljednik HFP- a po pitanju ispunjavanja prava i obveza iz Ugovora o osnivanju prava građenja. AUDIO jest sljednik prava i obveza HFP-a osim onih prava i obveza koja proizlaze iz vlasništva nekretnina i vlasništva dionica te poslovnih udjela. Prava i obveze koje proističu iz vlasništva nekretnina koje je Republika Hrvatska stekla na osnovi Zakona o upravljanju državnom imovinom pripadaju Republici Hrvatskoj od 31. ožujka 2011. pa CERP nije ovlašten ispunjavati prava i obveze prava građenja osnovanog na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik kao nositelj prava građenja koji uživa to pravo na zemljištu u suvlasništvu Republike Hrvatske dužan je vlasniku zemljišta odnosno Republici Hrvatskoj kao suvlasniku plaćati mjesečnu naknadu u iznosu prosječne zakupnine odnosno u visini određenoj Ugovorom o osnivanju prava građenja. Pravo građenja ne može se odvojiti od zemljišta koje opterećuje, pa Republika Hrvatska kao vlasnik zemljišta opterećenog pravom građenja ima obvezu trpjeti tuženikovo pravo građenja (i trpi ga, dakle izvršava obvezu), ali ima i pravo na naplatu naknade od korisnika prava građenja. Tužitelj nije Sporazumom o podjeli od 23. prosinca 2015. stekao potraživanje s osnova prava građenja prema tuženiku samo za tražbine nastale prije nego i nakon 23. prosinca 2015. Tužitelju pravo na naknadu pripada temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a Sporazum o podjeli od 23. prosinca 2015. je sporazum koji ne konstituira pravo na naknadu već samo deklarira prava i obveze koje su konstituirane zakonom i propisuje tehničku provedbu daljnjeg praćenja i naplatu potraživanja s osnova prava građenja.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ostao kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, osporava njezino pravo da tuženiku upućuje pozive za plaćanje naknade i da naplaćuje naknade za pravo građenja s obzirom da su se Ministarstvo državne imovine i njegov državni tajnik ŠG proglasili nenadležnim za postupanje po Ugovoru o osnivanju prava građenja. Tuženik također osporava visinu obračunate naknade za utuženo razdoblje.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu i knjigovodstveno financijskim vještačenjem te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate koje teku na iznos od 4.908,73 EUR od 3. siječnja 2021. do 2. siječnja 2022.

6. Predmet spora jest naplata naknade za pravo građenja za 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu koje je osnovano temeljem Ugovora o osnivanju prava građenja na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su tada bile u suvlasništvu HFP-a i IG, a danas su u suvlasništvu tužiteljice i društva Fantazija-projekt d.o.o. kao i naplata zateznih kamata na zakašnjelo plaćene godišnje naknade za razdoblje od 2014. do 2017. godine.

7. Između stranaka nije sporno da su HFP i IG (kao osnivatelji prava građenja) i Fantazija-projekt d.o.o. (kao nositelj prava građenja), zaključili 24. kolovoza 2007. Ugovor o osnivanju prava građenja i da su Fantazija-projekt d.o.o. (kao nositelj prava građenja) i Fantazija zabavni park d.o.o., zaključili 1. travnja 2008. Ugovor o prijenosu prava građenja.

8. Između stranaka je sporno je li tužiteljica aktivno legitimirana zahtijevati naplatu naknade za pravo građenja i visina naknade.

9. Odredbom čl. 2. Ugovora o osnivanju prava građenja određeno je da se pravo građenja osniva na građevinskom zemljištu navedenom u čl. 1. Ugovora na rok od 50 godina kojim osnivatelji prava građenja opterećuju pravom građenja nekretnine navedene u čl. 1. Ugovora u korist nositelja prava građenja radi izgradnje i uređenja sportsko-rekreativnog centra, zabavnog i edukativnog parka i hotela Šmidhen – Samobor.

10. Sukladno odredbi čl. 3. Ugovora o pravu građenja nositelj prava građenja, Fantazija – projekt d.o.o., obvezao se je suvlasnicima nekretnina (HFP-u i IG) plaćati naknadu u iznosu od 1,00 kn/m2 godišnje, uz povećanje svake godine za visinu inflacije u prethodnoj godini, na žiro račun HFP-a otvoren kod PBZ d.d. za 74/100 suvlasničkog dijela nekretnina, a IG na njegov račun otvoren kod Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za 26/100 suvlasničkog dijela nekretnina, s time da je prvi obrok plativ u roku od 30 dana od dana potpisivanja tog ugovora, a svaki sljedeći do kraja kolovoza tekuće godine. Za svako kašnjenje u plaćanju naknade osnivatelji prava građenja imaju pravo nositelju prava građenja obračunati zakonske zatezne kamate.

11. Odredbom čl. 5. Ugovora o pravu građenja osnivatelji prava građenja dali su bezuvjetan i neopoziv pristanak da nositelj prava građenja može bez njihove daljnje suglasnosti ili odobrenja, u svrhu navedenu u čl. 2. tog ugovora, predmetno pravo građenja, zajedno sa svojim pravima i obvezama iz tog ugovora, prenijeti na treće osobe i/ili ga opteretiti nekim od stvarnih prava, s time da takvi tereti ne mogu biti zasnovani na period dulji od perioda na koji je sklopljen taj ugovor.

12. Time su suvlasnici predmetnih nekretnina i osnivatelji prava građenja dali unaprijed svoj pristanak nositelju prava građenja za prijenos Ugovora o pravu građenja.

13. Uvidom u Ugovor o prijenosu prava građenja od 1. travnja 2008., sud je utvrdio da su Fantazija-projekt d.o.o. (kao nositelj prava građenja) i Fantazija zabavni park d.o.o. ugovorili da stjecatelj prava građenja stupa u pravni položaj dotadašnjeg nositelja prava građenja, da je upoznat sa svim odredbama Ugovora o osnivanju prava građenja te da preuzima sve obveze nositelja prava građenja po tom Ugovoru, u dijelu u kojem je na njega preneseno pravo građenja, da je pravo građenja osnovano na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Samoboru, na svim zk. česticama ukupne površine 202.404,00 m2, da nositelj prava građenja prenosi na stjecatelja prava građenja pravo građenja u idealnom dijelu od 56.573/202.404 dijela, a na kojem dijelu će se graditi zabavni park.

14. Dakle, tuženik je stupio u ugovornu poziciju nekadašnjeg nositelja prava građenja, društva Fantazija-projekt d.o.o., jer je došlo do prijenosa Ugovora o pravu građenja s nekadašnjeg nositelja prava građenja na novog nositelja, uz unaprijed dani pristanak drugih ugovornih strana.

15. HFP, nekadašnji suvlasnik predmetnih nekretnina i ugovorna strana Ugovora o osnivanju prava građenja, prestao je postojati temeljem Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine, broj: 145/2010., dalje u tekstu: ZUDI) s danom 31. ožujka 2011., a kada je sve njegove poslove, imovinu, prava, obveze, uredsku i drugu opremu te radnike preuzela Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO), izuzev dionica, poslovnih udjela u trgovačkim društvima i nekretnine u njegovom vlasništvu koje na dan 31. ožujka 2011. postaju vlasništvo Republike Hrvatske (čl. 58. st. 2., 3. i 4. ZUDI-a).

16. Nadalje, Agencija za upravljanje državnom imovinom prestala je s radom 30. rujna 2013., a njezine ovlasti preuzimaju Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) i Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) i to DUUDI vrši vlasničke ovlasti u ime Republike Hrvatske u odnosu na državnu imovinu koja je predmet uređenja Zakona o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom (Narodne novine, broj: 94/2013., dalje u tekstu: ZURDI), ako se ne radi o imovini na kojoj vlasnička prava vrši CERP ili neko drugo tijelo sukladno posebnom propisu, dok je CERP pravni slijednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije, sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od stranaka (čl. 14., 15. i 25. st. 1. ZURDI-a).

17. Međutim, Agencija za upravljanje državnom imovinom odnosno CERP nisu pravni slijednici HFP-a po pitanju ispunjavanja prava i obveza iz Ugovora o osnivanju prava građenja.

18. Prema odredbi čl. 58. st. 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine 145/2010) Agencija za upravljanje državnom imovinom na dan 31. ožujka 2011. preuzima poslove, imovinu, prava, obveze, uredsku i drugu opremu, arhiv Hrvatskog fonda za privatizaciju i Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, te radnike Hrvatskog fonda za privatizaciju i državne službenike i namještenike Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Iznimno od odredbe st. 3. istog članka dionice, poslovni udjeli u trgovačkim društvima i nekretnine u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju na dan 31. ožujka 2011. postaju vlasništvo Republike Hrvatske (čl. 58. st. 4.).

19. Odredbom čl. 280. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) propisano je da je pravo građenja ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti. Pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom (čl. 280. st. 2. ZV-a).

20. Odredbom čl. 281. st. 2. ZV-a propisano je da je nositelj prava građenja dužan vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako nije što drugo određeno.

21. Odredbom čl. 283. ZV-a propisano je da se pravo građenja ne može odvojiti od zemljišta koje opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne vlasništvo opterećenog zemljišta, stekao je zemljište opterećeno pravom građenja, ako zakonom nije drugačije određeno.

22. Dakle, odredba čl. 281. ZV-a jasno propisuje obvezu nositelja prava građenja plaćati vlasniku zemljišta mjesečnu naknadu pa je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovaj sud ocijenio neosnovanim. Naime, iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da Agencija za upravljanje državnom imovinom nije pravni slijednik HFP-a u pitanju ispunjavanja prava i obveza iz Ugovora o osnivanju prava građenja od 31. ožujka 2011. kada je Republika Hrvatska postala suvlasnicom zemljišta. Pravo građenja ne može se odvojiti od zemljišta koje opterećuje, a Republika Hrvatska suvlasnik je nekretnine zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno zemljišta opterećenog pravom građenja. Stoga je Republika Hrvatska kao suvlasnica zemljišta opterećenog pravom građenja dužna trpjeti tuženikovo pravo građenja, ali isto tako ima pravo na naplatu naknade od nositelja prava građenja. Tužiteljici pravo na naplatu naknade pripada na temelju citiranih odredbi ZV-a, a posebno na temelju odredbe čl. 281. st. 2. ZV-a u svezi čl. 3. Ugovora o osnivanju prava građenja, a ne na temelju Sporazuma o podjeli i prijenosu imovine od 23. prosinca 2015. prema kojem se potraživanja po osnovi ugovora o osnivanju prava građenja i ugovora o osnivanju prava služnosti na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske sa stanjem na dan 23. prosinca 2015. preknjižavaju iz poslovnih knjiga CERP-a u poslovne knjige DUUDI-a (čl. 4. Sporazuma).

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića od 10. travnja 2024. (list 8524-8529 spisa), a kojeg je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao jasan, logičan i argumentiran, sud je utvrdio da visina naknade za pravo građenja prenesenog na tuženika za utuženo razdoblje od 2018. do 2021. godine iznosi ukupno 22.419,29 EUR, i to za 2018. godinu u iznosu od 5.617,32 EUR, za 2019. godinu u iznosu od 5.639,55 EUR, za 2020. godinu u iznosu od 5.600,66 EUR i za 2021. godinu u iznosu od 5.561,76 EUR dok zatezne kamate na naknade plaćene sa zakašnjenjem za razdoblje od 2014. do 2017. godine iznose ukupno 4.908,73 EUR. Prilikom izračuna visine naknade za pojedine godine utuženog razdoblja od 2018. do 2021. godine vještak je uzeo u obzir da površina zemljišta na kojem je osnovano pravo građenja iznosi 202.404,00 m2, da udio suvlasništva tužiteljice u predmetnim nekretninama od 74/100 daje površinu od 149.778,96 m2 (zaokruženo 149.779,00 m2), da primjenom cijene od 1,00 kn/m2 proizlazi godišnji iznos naknade (bez usklađenja) od 149.779,00 kn. S obzirom na dio prava građenja prenesenog na tuženika (pravo građenja u idealnom dijelu od 56.573/202.404 dijela), proizlazi da se naknade za tu površinu dobivaju primjenom postotka od 27,95% (56.573/202.404 x 100). Vještak je također prilikom izračuna visine naknade uzeo u obzir ugovornu odredbu da će se ugovorena naknada povećavati svake godine za visinu inflacije u prethodnoj godini. Prema podacima koje je objavila Hrvatska narodna banka prosječne godišnje stope inflacije su: 1,1% tijekom 2017. (primjenjuje se za povećanje osnovice za 2018.), 1,5% tijekom 2018. (primjenjuje se za povećanje osnovice za 2019.), 0,8% tijekom 2019. (primjenjuje se za povećanje osnovice za 2020.) i 0,1% tijekom 2020. (primjenjuje se za povećanje osnovice za 2021.). Prilikom izračuna zateznih kamata na zakašnjelo plaćene iznose naknada za razdoblje od 2014. do 2017. vještak je pravilno uzeo u obzir da pojedini godišnji iznosi naknada prema Ugovoru o osnivanju prava građenja dospijevaju 31. kolovoza tekuće godine, da prema izvatku iz knjigovodstvenih evidencija Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine – kartica partnera Fantazija zabavni park d.o.o., proizlazi da su za razdoblje od 2014. do 2017. obračunate godišnje naknade u iznosu od 41.988,82 kn za 2014., 41.653,91 kn za 2015., 41.612,05 kn za 2016. te 41.402,74 kn za 2017., da su svi navedeni iznosi plaćeni 2. svibnja 2018. te primjenjujući propisane kamatne stope važeće za trgovačke ugovore i ugovore između trgovaca i osoba javnog prava.

24. Sud je odbio kao nevažan dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem OG, ZG i ŠG na okolnost tko je nadležan za postupanje po Ugovoru o pravu građenja i što su kao nadležna tijela DUUDI i Ministarstvo državne imovine poduzeli radi postupanja po tom Ugovoru jer je nevažan za rješenje odnosa između stranaka. Tuženik je na glavnoj raspravi održanoj 27. listopada 2023. predložio izvođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost plaćanja naknade za pravo građenja za razdoblje od 2011. do 2014. u kojem je AUDIO u ime tužiteljice naplaćivala naknadu za pravo građenja na račun AUDIO, odnosno u vrijeme kada je tužiteljica bila vlasnik predmetnih nekretnina jer je isti nevažan za rješenje odnosa između stranaka i jer je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je na ročištu 4. rujna 2025. odbio prijedlog tuženika od 4. rujna 2025. podnesen na temelju odredbe čl. 68. Zakona o parničnom postupku jer je o istom već odlučeno rješenjem ovog suda od 19. ožujka 2024., rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-126/2024 od 25. ožujka 2024. i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 3208/2024 od 9. listopada 2024.

25. Tužiteljica je podneskom od 10. srpnja 2025., ispravljenog na ročištu za glavnu raspravu 4. rujna 2025. u pogledu tijeka zateznih kamata, uskladila tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka, a kojem nalazu i mišljenju tuženik nije prigovorio. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, valja naglasiti da tužiteljica navedenim podneskom nije tužbu preinačila već je tužbeni zahtjev uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka i pritom ga smanjila u odnosu na prvotno istaknuti zahtjev u tužbi (u tužbi tužitelja potražuje isplatu glavnice od 27.372,47 EUR, a podneskom od 10. srpnja 2025. potražuje isplatu glavnice u iznosu od 27.328,02 EUR).

26. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114,/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. S obzirom da pojedini godišnji iznosi naknada prema Ugovoru o osnivanju prava građenja od 24. kolovoza 2007. dospijevaju 31. kolovoza tekuće godine, tužiteljica osnovano potražuje zatezne kamate na neplaćene naknade od 1. rujna tekuće godine. Zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos dospjelih, a neisplaćenih kamata na zakašnjelo plaćene iznose naknada za razdoblje od 2014. do 2017. u iznosu od 4.908,73 EUR osnovan je od podnošenja zahtjeva za njihovu isplatu sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO-a odnosno od podnošenja zahtjeva za mirnim rješenjem spora kojeg je tuženik zaprimio 3. siječnja 2022. (list 25-26 spisa), dok je zahtjev tužiteljice za isplatom dospjelih, a neisplaćenih kamata na iznos od 4.908,73 EUR za razdoblje od 3. siječnja 2021. do 2. siječnja 2022. neosnovan.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I i II izreke presude.

28. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici u pogledu glavne stvari, osim u neznatnom dijelu svog zahtjeva koji se odnosi na sporedna traženja, tuženik joj je dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

29. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a o troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

30. Tužiteljici je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 24. ožujka 2023. i 9. srpnja 2025., svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), a za sastavljanje ostalih podnesaka od 27. srpnja 2022., 9. kolovoza 2022., 9. studenog 2023. i 5. veljače 2024., svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima 13. rujna 2023., 27. listopada 2023. i 4. rujna 2025., svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), kao i trošak vještačenja u iznosu od 600,00 EUR odnosno sveukupno 4.300,00 EUR parničnih troškova. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

31. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu 6. lipnja 2023. s obzirom da joj navedeni trošak nije niti nastao jer ročište nije održano.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.