Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2928/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1882/2022-24 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovi broj P-1882/2022-24 od 28. svibnja 2025. u pobijanoj točki I. izreke, i kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se ista presuda u pobijanoj točki II. izreke.

II. Povodom žalbe tuženika preinačava se ista presuda u pobijanim točkama III izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„Dužna je tužena isplatiti - vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 971,94 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

iznos od 2,89 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine

iznos od 2,94 EUR sa kamatom od 15.02.2009. godine

iznos od 1,39 EUR sa kamatom od 15.03.2009. godine

iznos od 1,75 EUR sa kamatom od 15.04.2009. godine

iznos od 1,82 EUR sa kamatom od 15.05.2009. godine

iznos od 1,21 EUR sa kamatom od 15.06.2009. godine

iznos od 1,31 EUR sa kamatom od 15.07.2009. godine

iznos od 0,84 EUR sa kamatom od 15.08.2009. godine

iznos od 1,53 EUR sa kamatom od 15.09.2009. godine

iznos od 0,77 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine

iznos od 1,26 EUR sa kamatom od 15.11.2009. godine

iznos od 1,18 EUR sa kamatom od 15.12.2009. godine

iznos od 2,50 EUR sa kamatom od 15.01.2010. godine

iznos od 3,35 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine

iznos od 3,17 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine

iznos od 4,01 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine

iznos od 5,56 EUR sa kamatom od 15.05.2010. godine

iznos od 5,75 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine

iznos od 7,52 EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine

iznos od 7,46 EUR sa kamatom od 15.08.2010. godine

iznos od 11,14 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine

iznos od 9,00 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine

iznos od 9,49 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine

iznos od 11,20 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine

iznos od 11,40 EUR sa kamatom od 15.01.2011. godine

iznos od 10,61 EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine

iznos od 11,09 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine

iznos od 11,11 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine

iznos od 12,56 EUR sa kamatom od 15.05.2011. godine

iznos od 15,64 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine

iznos od 19,15 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine

iznos od 22,42 EUR sa kamatom od 15.08.2011. godine

iznos od 16,53 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine

iznos od 14,54 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine

iznos od 14,68 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine

iznos od 14,95 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine

iznos od 16,66 EUR sa kamatom od 15.01.2012. godine

iznos od 17,17 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine

iznos od 16,61 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine

iznos od 16,53 EUR sa kamatom od 15.04.2012. godine

iznos od 16,81 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine

iznos od 17,31 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine

iznos od 16,69 EUR sa kamatom od 15.07.2012. godine

iznos od 16,52 EUR sa kamatom od 15.08.2012. godine

iznos od 15,01 EUR sa kamatom od 15.09.2012. godine

iznos od 16,31 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine

iznos od 16,92 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine

iznos od 16,52 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine

iznos od 16,03 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine

iznos od 15,87 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine

iznos od 15,69 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine

iznos od 16,90 EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine

iznos od 15,13 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine

iznos od 14,84 EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine

iznos od 15,01 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine

iznos od 14,83 EUR sa kamatom od 15.08.2013. godine

iznos od 15,48 EUR sa kamatom od 15.09.2013. godine

iznos od 15,90 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine

iznos od 16,10 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine

iznos od 16,83 EUR sa kamatom od 15.12.2013. godine

iznos od 16,09 EUR sa kamatom od 15.01.2014. godine

iznos od 14,04 EUR sa kamatom od 15.02.2014. godine

iznos od 14,42 EUR sa kamatom od 15.03.2014. godine

iznos od 14,09 EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine

iznos od 13,62 EUR sa kamatom od 15.05.2014. godine

iznos od 13,72 EUR sa kamatom od 15.06.2014. godine

iznos od 14,06 EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine

iznos od 14,33 EUR sa kamatom od 15.08.2014. godine

iznos od 14,40 EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine

iznos od 14,68 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine

iznos od 15,10 EUR sa kamatom od 15.11.2014. godine

iznos od 15,17 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine

iznos od 15,23 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine

iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.02.2015. godine

iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.03.2015. godine

iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine

iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.05.2015. godine

iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine

iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine

iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 20.07.2015. godine

iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 02.09.2015. godine

po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 20. siječnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o  j e

Preinačava se točka II. izreke rješenja i rješava:

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: [broj kredita] zaključen između tužiteljice i tuženika dana 20. siječnja 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 15.189,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u toč. I. izreke presude.

Točkom II. izreke usvojen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se utvrđuje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz citiranog o kreditu broj od 20. siječnja 2006. godine slijedom čega tužiteljica nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 20.lipnja 2006.godine pa na dalje.

Točkom III. izreke, naloženo je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 971,94 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos pobliže naveden u toč.III. izreke presude.

Rješenjem je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda dok se u točki II nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.191,36 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Citiranu presudu u točki I i rješenje u točki II u dijelu u kom joj nije dosuđen daljnji parnični trošak žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te joj dosuditi ukupno zatraženi parnični trošak uveća za trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. II., III. izreke i točke I. i II. izreke rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku naknaditi troškove postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu, te troškove žalbenog postupka.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

6. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz stavka III. izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

6.1. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) radi čega je pobijana presuda u tom dijelu preinačena temeljem čl. 373 toč.3 ZPP-a kao u izreci.

6.2. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu [broj kredita] zaključen između tužiteljice i tuženika dana 20. siječnja 2006 godine, te isplata iznosa od 15.189,48 eura, podredno utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj te zahtjev tužitelja za isplatiti-vraćanje iznos od 971,94 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

6.3. Nesporno je da je između stranaka sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija iz CHF u EUR-o sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) dana 11. ožujka 2016.

7. Prvostupanjski sud prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost odredbe valutnoj klauzuli, te sudi tužitelju iznosu od 971,94 eur, koliko prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi razlika anuiteta, nastala uslijed promjene tečaja CHF za kune tijekom otplate kredita.

8. Pobijanim dijelom prvostupanjske odluke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu u cijelosti te joj isplatiti 15.189,46,19 eur koja svota se prema nalazu i mišljenju vještaka odnosi na razliku uplate tužiteljice prema tuženiku na ime anuiteta od početka do kraja otplate kredita, jer ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli nije element bez kojeg Ugovor o kreditu ne može opstati.

9. Suprotno navodima žalbe tužitelja ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje su bitni sastojci tog Ugovora nema za posljedicu i ništetnost cijelog Ugovora jer je to suprotno odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

10. Prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 324. stavak 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2. članka 324. ZOO).

11. Ugovorom o kreditu se prema odredbi članka 1021. ZOO banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

12. Ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu se ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO (iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita).

13. Naime, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

14. Stoga Ugovor o kreditu, usprkos ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati zbog čega je pravilno prvostupanjska odluka donijeta sukladno materijalnom pravu iz odredbi članka 21. i 22. u svezi s člankom 322. stavkom 1. i člankom 324. stavkom 2. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplatu 15.189,48,19 eur ocijenjen neosnovanim.

15. Ovakvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (ČŽ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207) a i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama posl. broj: Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018. te Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.

16. U odnosu na pobijanu točku II u kojom je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe kojom je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franak žalba tuženika koji u ukazuje se neosnovanom.

17. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude presnimi točke 10. i 11. Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 9010963024 u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak, i u dijelu u kojem je ugovoren način promjene kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

18. Naime prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenu tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

19. Nadalje neosnovani su žalbeni navodi o tome da je u obrazloženju izostalo utvrđenje činjenica na temelju kojih je prvostupanjski sud utvrdio status potrošača nisu osnovani budući da isti utvrđen na temelju sadržaja ugovor o kreditu i iskaza same tužiteljice od 28. travnja 2025. koja je navela kako je njezina pokojna kćerka VI čija je ona pravna slijednica sklopila sporni ugovor o kreditu s tuženikom radi adaptacije stana u kom je živjela sve do svoje smrti kao i da su joj jedina primanja bila po osnovu rada kao profesorice radi čega je osnovano prvostupanjski sud utvrdio tužitelju status potrošača u ovom sporu.

19.1. U odnosu na odluku iz toč. III. izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 971,94 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) nakon što je tužiteljičinim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužiteljica ne može s uspjehom tražiti povrat stečenog temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli.

19.2. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačiti odluku iz toč. II izreke presude suda prvog stupnja i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu, kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude.

20. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 11. ožujka 2016. za tužiteljicu. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:

21. Tužiteljica koja je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

22. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 21. lipnja 2005. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 20 siječnja 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 16. studenoga 2004. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 2. prosinca 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

23. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneks od 6. travnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

24. Obzirom da učinak Aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan konverzije obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu 4. prosinca 2006. na dalje, tužitelju je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u Aneksu ugovoru o kreditu6. travnja 2016. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz čl. 6. i 7. Aneks ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

25. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Aneksa ugovora kreditu od 11. 3. 2016. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 4. 12. 2006 . zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

26. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

27. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

28. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

29. U Aneksu ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

30. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka u okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

31. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljevog zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

32. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu aneksa istog imao pravo na naknadu neke daljnje štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za daljnjim obeštećenjem čini neosnovanim.

33. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljičevih navoda ne proizlazi da se tužitelj poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu. nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

34. Stoga je u odnosu na odluku iz toč. III izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u točki II izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP.

35. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijanog rješenja preinačena je kao u rješenju ista je donijeta na temelju činjenice da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

36. Tužiteljica naime nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP uvažena žalba stranaka i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VII. izreke pobijane prvostupanjske presude tako, da svaka stranka snosi svoj trošak parnice s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević