Poslovni broj Psp-27/2025-6
REPUBLIKA RVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stjepana Radića 81, Šibenik
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Jadranki Longin u pravnoj stvari tužitelja: EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Anti Devčiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika: AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz OD Mikulić i partneri d.o.o. u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon javno održane glavne rasprave dana 31. siječnja 2022.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene kao i tužene osobno, na ročištu za objavu presude, 07. listopada 2025.
r i j e š i o j e
1. Utvrđuje se da je tužena AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužiteljicu EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela dvorišta nalazećeg na k. č. br. [katastarska čestica] –kuća, dvorište površine 604m2 (dvorište 466m2 i kuća 138m2), upisanoj u ZK. UL. BR. [broj ZK uloška], K. O [katastarska općina]-Bilice, koje se nalazi neposredno iza dvorišnih vrata koja su smještena na međi k. č. br [katastarska čestica] kuća, dvorište površine 604m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Bilice, te ima površinu od cca 90m2, na način da od dana 6.4.2021. , pa nadalje parkira svoje vozilo na predmetnoj nekretnini.
2. Nalaže se tuženoj TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni svoje vozilo sa nekretnine opisane u prethodnoj točki i da prestane parkirati svoje vozilo na nekretnini opisanoj u prethodnoj točki.
3. Zabranjuje se tuženoj takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužiteljice u posjedovanju nekretnine, pod prijetnjom novčane kazne.
4. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 713,27 EUR, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO., a koje teku od dana donošenja ovog rješenja, pa do isplate, sve u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu parničnog troška za iznos od 46,73 EUR odbija zahtjev tužiteljice.
Obrazloženje
1. Tužiteljica EČ (dalje: tužiteljica) je dana 5. svibnja 2021. godine podnijela tužbu protiv tuženice TČ (dalje: tuženica) radi smetanja posjeda a tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev temelji na navodima kako je tuženica dana 6. travnja 2021. godine, protivno volji tužiteljice kao dotadašnjeg isključivo samostalnog posjednika, izvršila smetanje posjeda dvorišta tužiteljice koje se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]-Bilice na način da je na istome parkirala svoje vozilo Renault megane crne boje registarske oznake [registarska oznaka]. U suposjedu sporne nekretnine da je bila sa svojim pokojnim suprugom NČ još od 1974.g. nakon čije smrti da su ga, sukladno nasljedničkom sporazumu, stranke ovog postupka naslijedile na način da je tužiteljica naslijedila 4/6 dijela predmetne nekretnine što da predstavlja suteren i prizemlje kuće s cijelom okućnicom uključujući dvorište koje da je predmet smetanja posjeda. Sklapanjem navedenog sporazuma tuženica da se dobrovoljno odrekla prava na nasljednički posjed iza pokojnog oca na predmetnom dvorištu te izvršavanje posjeda istog povjerila tužiteljici koja da ima isključivi posjed istoga.
2. Tuženica u svom odgovoru na tužbu navodi da je suvlasnica 1/6 dijela sporne nekretnine te da je netočno da isključivo tužiteljica koristi predmetno dvorište jer da isto koriste i tuženica i njezina obitelj obzirom da tuženica tu živi od svoje pete godine, a zasnivanjem svoje obitelji da su to dvorište koristili i njezin suprug i djeca te da je tuženica vršila čišćenje tog dvorišta, mljevenje suhozida, zidala potporne zidiće, sadila biljke na njemu i slično. Od oca da je dobila pravo gradnje stana na katu kuće te da ne vidi razlog da se odrekne i dijela očeve ostavštine u dvorištu.
3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica ustraju u postavljenom tužbenom zahtjevu osporavajući navode odgovora na tužbu kao neosnovane i to opetovano ističući kako tuženica nije od oca dobila pravo gradnje stana na katu kuće ali, neovisno o navedenom, tuženica da je svjesna da je dobila samo stan na katu ali ne i predmetno dvorište, a korištenje istog da temelji samo na vlastitom mišljenju da ima pravo na to. Činjenica koju ističe tužena kako „ne vidi razlog“ da nije osnova da navedeno dvorište i koristi te da se tuženica sklopljenim Nasljedničkim sporazumom, a svojom voljom odrekla prava na nasljednički posjed iza pok. oca na predmetnom dvorištu, a izvršavanje istog da je povjerila tužiteljici radi čega da nema osnove za korištenje predmetnog dvorišta.
4. U ovom predmetu dana 03. ožujka 2022. doneseno je rješenje Psp-24/2021 kojim je odbijen tužbeni zahtjev, međutim povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Šibeniku pod posl. br. Gž-365/2025 dana 21. svibnja 2025. donio je oduku kojom je ukinuo prvostupanjsko rješenje i vratio predmet ovom sudu na ponovni postupak uz uputu da će ovaj sud otkloniti učinjenu postupovnu povredu, te će, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve odlučen činjenice i donijeti zakonitu odluku.
5. U dokaznom postupku sud je izveo uviđaj na licu mjesta dana 13. listopada 2021. uz prisustvo stalnog sudskog vještaka geodetske struke Pjera Sladoljeva te je izvršen uvid u dokumentaciju priloženu spisu i to kako slijedi: dopis Policijske uprave Šibensko- kninske od 9. ožujka 2021.g. (l.s. 6), rješenje ovog suda broj Z-9756/18 od 24. srpnja 2018.g (l.s. 7), preslike fotografija posjeda tužiteljice priložene uz tužbu (l.s. 8,9), rješenje o nasljeđivanju broj O-16/17 od 20. veljače 2017.g. (l.s.10), prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice (l.s. 13), preslika fotografija mjesta spora dostavljene po tuženici (l.s. 23), izvadak iz zemljišne knjige (l.s.24), saslušani su tužiteljica (l.s. 57-58), tuženica (l.s 58) i svjedoci HČ (l.s. 58-59), OČ (l.s. 59), DČ (l.s. 59-60) i ČČ (l.s. 60). Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.
8. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
9. Odredbom čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, dalje: ZV) propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.
10. Temeljem čl. 21. st. 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će i protiv nje nakon što mu posjed postane miran.
11. Odredbom čl. 22. ZV-a propisano je da je posjednik kome je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a st. 2. istog članka da sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
12. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari (čl. 10. ZV-a), a čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju. Čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti ili u nekom pogledu, ili obujmu), a nameće tuđu. Činom smetanja uspostavlja se novo izmijenjeno posjedovno stanje i to na način da faktična vlast dotadašnjeg posjednika prestaje ili se smanjuje, a ujedno se uspostavlja nova faktična vlast onoga koji je poduzeo čin smetanja.
13. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari se odnosi na smetanje posjeda na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] koje se nalazi neposredno iza dvorišnih vrata koja su smještena na međi k. č. br. [katastarska čestica] (kuća i dvorište), Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ima površinu od cca 90m2 i to parkiranjem automobila od strane tuženice na predmetu posjeda.
14. Tužiteljica je dužna u posjedovnoj parnici, u smislu netom citiranih zakonskih odredbi, dokazati da je bila u posljednjem mirnom posjedu predmeta spora i da ju je upravo tuženica smetala u posjedu izvršavanjem određenih čini i to parkiranjem automobila od strane tuženice na predmetu posjeda.
15. Ova parnica se vodi radi smetanja posjeda pa je raspravljanje ograničeno na utvrđivanje činjenice zadnjeg mirnog posjeda i čina smetanja (čl. 22. st.2. ZPP-a), a aktivno je legitimiran zadnji mirni posjednik jer on ima pravo na zaštitu posjeda.
16. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (članak 21. stavak 3. ZVDSP-a), a za pružanje posjedovne zaštite relevantan je trenutak kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, dakle trenutak kada je tužitelj saznao da je došlo do promjene u stvarnom stanju njegovog korištenja stvari zbog radnji tuženika.
17. U smislu propisa iz čl. 22. st.1. ZV-a zahtjev a time i rješenje o smetanju sadrže: 1. deklaratorni dio (utvrđivanje posjeda i čina smetanja), 2. kondenmatorni dio (naredba tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje - vraćanje tužitelju oduzetog odnosno da prestane stanje u kome je tužiteljev posjed uznemiravan, tj. smetan) i 3. zabrana takvog i sličnog smetanja ubuduće.
18. Uzgredno, unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu posjed nije pravo stoga njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. Posjedovnom se parnicom nastali spor ne rješava konačno što znači da se pitanje prava na posjed, odnosno prava vlasništva, nakon smetanja posjeda, može konačno riješiti u vlasničkoj parnici pri čemu je potrebno naglasiti da pravo na podnošenje vlasničke tužbe ne zastarjeva.
19. Člankom 20. st. 4. ZV-a propisano je da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.
20. Očevidom na mjestu spora je utvrđeno da predmet spora predstavljaju čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina]-Bilice, a na nalaz i mišljenje vještaka niti jedna parnična stranka nije imala prigovora.
21. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela da je predmetno smetanje posjeda (na koje se odnosi ova tužba) učinjeno za Uskrs, odnosno u travnju 2021. na način da je tuženica parkirala automobil na predmet spora i nakon toga da je ponovno nastavila s parkiranjem, a nakon 30. rujna 2021., kada joj je u prekršajnom postupku sudac naložio zabranu pristupa parkiranje, ista da više nije parkirala. Parkiranje da je bilo ispred dvorišta katastarske oznake 2246/27, K. O. [katastarska općina]-Bilice i to na ulaznim željeznim vratima u dvorište na način da joj je bio zapriječen ulaz automobilom u dvorište, a sporni dio dvorišta da je u njezinom vlasništvu kao i prizemlje kuće već 50 godina. Navedeno dvorište da prije nje nitko nije koristio dok se nije uredilo, a uređenje dvorišta da je počelo za vrijeme domovinskog rata. Dvorište da je uređivao njezin muž, a ona da je platila bager da se dvorište izravna i osposobi za korištenje. Nakon što je 8. ožujka 2021. tuženica vršila smetanje posjeda na navedeni način da joj se obratila rekavši da neće više isto činiti ali nakon toga je ponovno parkirala automobil na isto mjesto te da joj je rekla da će ona tu staviti za svoje goste šest parkirnih mjesta obzirom da iznajmljuje kuću u kojoj tužiteljica ima prizemlje, a ona kat samo s ulazom s suprotne strane.
22. Tuženica je iskazala da je parkirala svoj osobni automobil marke Renault na dio dvorišta oznake 2246/27, K. O. [katastarska općina]-Bilice i to dana 7. ožujka te od 15. do 17. ožujka te 6. travnja 2021., a ova tužba da se odnosi na parkiranje koje da je izvršila 6. travnja 2021. Tužiteljica da je sporni dio dvorišta koristila samo nekoliko godina prije podnošenja ove tužbe, a iz razloga što je prije toga za parkiranje koristila donji dio ispod kuće, ulaz kojega da je sa strane glavne ceste. Njezin suprug da je zajedno s njezinim ocem uređivao sporno dvorište na način da je platio mljevenje krupnog kamena koji se na istom nalazio te suhozida koji je ograđivao isti teren, da je zidao s njenim ocem zidić oko spornog dvorišta te je na istome sadio stabla. 2015 ili 2016. godine nakon što joj je otac preminuo da je njezin muž očistio cijeli sporni dio dvorišta uklonivši stare smreke i ostali otpad sa dvorišta jer da mu je bilo neugodno da kada ljudi budu dolazili radi sahrane oca vide takav nered i zapuštenost oko kuće. Nakon smrti oca tužiteljica da je također kao i ona koristila sporni dio dvorišta iako da po njenom mišljenju na isto nije imala pravo.
23. Svjedok HČ, suprug tuženičine sestre, naveo je da su dana 5. travnja on i supruga s djetetom došli u posjet tužiteljici, a dana sutradan da ih je tužiteljica izvijestila da je 6. travnja 2021. tuženica parkirala svoj automobil na mjestu spora. Do 1998. koliko je njemu poznato da nikada nitko nije na tom dijelu dvorišta niti mogao parkirati jer da je isto bilo obraslo i neprohodno, a njegov pokojni punac da je 1998. počeo malo po malo čistiti sporni dio dvorišta u čemu da mu je on znao pomagati, a da li mu je netko drugi pomagao od prijatelja to mu nije bilo poznato. Punac i punica (tužiteljica) da su se koristili tim spornim dijelom dvorišta na način da su na istome parkirali svoje vozilo, a on i njegova supruga bi se tu parkirali samo kad bi im dolazili u posjet u ljetnim mjesecima. Sjeća se da je i nakon 5. travnja 2021. često tuženica parkirala automobil na sporni dio dvorišta na način da bi parkiranjem zapriječila tužiteljici prolazak ili izlaz sa tog dijela dvorišta, a kad bi se normalno parkirali na taj dio dvorišta da može stati zasigurno više auta, pa i do pet, ali tuženica da je parkirala svoj auto na način da bi položajem u kojem bi ga ostavila onemogućila tužiteljici da na bilo koji način svojim autom izađe sa tog dijela dvorišta. Navedena saznanja da ima iz razloga što je o tome njegovoj supruzi (svojoj kćeri) pričala tužiteljica te da joj je na mobitel slala slike iz kojih je bio razvidan položaj parkiranih automobila, a koliko je njemu poznato suprug tužene da nikada nije pomagao svome puncu u čišćenju toga dvorišta nego da je punac isto čistio sam, a po punčevom osobnom kazivanju isti da se nakon završetka rata, nakon što je ostao bez posla, zapravo liječio radom na navedeni način.
24. Svjedok OČ, nesrodan s parničnim strankama, iskazao je da je susjed tužiteljice i tuženice te da mu je poznato da je tuženica na spornoj nekretnini parkirala svoj osobni automobil dok se točnog datuma kao ni mjeseca nije mogao sjetiti, ali misli da je to bilo prije otprilike 2-3 mjeseca. Na spornoj nekretnini svoje auto za vrijeme dok je bio živ da je parkirao jedino pokojni otac tuženice SČ, a da nije vidio da bi tuženica ikada, dok nije došlo do ovog postupka, parkirala na predmetnoj nekretnini, a ona je imala svoj teren pokraj kuće čiji kat koristi tuženica, a prizemlje tužiteljica. Tuženičin otac da je bio njegov radni kolega te da mu je poznato kako je on dugo godina malo po malo uređivao sporni teren kako bi bio prikladan za upotrebu. Da je umro prije otprilike 5-6 godina, a godinama prije toga da je uređivao taj teren, a koliko se sjećam da mu tome nitko ništa nije pomagao, a supruga od tuženice nikada da nije vidio da bi mu u tome pomagao nego da je pok. SČ to uvijek sam čistio, a supruga tuženice ŽČ da nije nikada vidio da na spornoj nekretnini bilo što radi.
25. Svjedokinja DČ, nećakinja tužiteljice te rodica tuženice, navela je da živi u jednom od apartmana koji se nalazi u kući u kojoj je u prizemlju tužiteljica, a tuženica na katu te da se sjeća da je u travnju 2021. vidjela da je auto tuženice parkirano na vratima spornoga dvorišta i to na način da se ne može izaći autom iz dvorišta, a toga da se sjeća iz razloga što je u dva navrata strinu (tužiteljicu) vozila u grad do liječnika i da kupi kućanske potrepštine. Ne sjeća se točno koji je datum tada bio. Otkad god su stric i strina živjeli u nekretnini pored spornog dvorišta isti da su koristili to dvorište, neko vrijeme na njemu da je bio vrt koji su obrađivali, a da su držali i kokoši, stric da je uređivao taj dio dvorišta, a obzirom da ona ne živi stalno u tom apartmanu da joj nije poznato da li je stricu u uređivanju spornog dvorišta pomagao bilo tko pa tako ni da li mu je pomagao suprug tuženice. Tuženica da ima u vlasništvu i posjedu svoj dio dvorišta koje se nalazi s druge strane kuće te da je ona koristila to svoje dvorište. Tuženica da je prije spornog događaja ponekad parkiravala svoj automobil na taj dio dvorišta ista na što da je tužiteljica negodovala jer je ona starija žena te se nije mogla okrenuti automobilom u tom dvorištu, a kad bi tuženica parkirala svoj automobil na vratima dvorišta tužiteljica da bi bila onemogućena izaći svojim automobilom iz dvorišta. Obzirom da je tek od prije 3 godine počela dolaziti u svoj apartman (tek nakon što ga je naslijedila), a prije toga samo periodično, jedan ili dva puta tjedno dolazila, njezina saznanja da datiraju od tada.
26. Svjedokinja ČČ, kćer tužiteljice te sestra tuženice, istakla je da je sa svojom obitelji na Uskrs 2021. bila kod mame te ju je majka sutra nazvala i ispričala joj kako je taj dan (nakon što su se oni vratili u Zagreb) tuženica parkirala svoj osobni automobil na sporni dio dvorišta i to na način da je položajem kojim je parkirala automobil onemogućila da majka može sa svojim automobilom izaći iz dvorišta iako je dvorište dovoljno veliko da se u njega može parkirati više automobila. Prije spornog događaja da su samo njezini roditelji koristili tu nekretninu za parkiranje odnosno nakon što je otac preminuo da ga je koristila samo majka. Tuženica da ima u svome vlasništvu nekoliko parkirnih mjesta koje se nalaze sa druge strane kuće te apsolutno nikada nije koristila taj dvorišni prostor za parkiranje svoga automobila. Svoja saznanja o predmetnom događaju ima jer joj je majka telefonski o istome javljala odnosno obavještavala je obzirom da osim nje nema nikog bliskog, a sa svojom drugom kćeri (tuženicom) da nije u dobrim obiteljskim odnosima te da bi joj slikala dvorište sa parkiranim automobilima i slala slike te pričala kako je razgovarala s tuženicom na način da bi joj govorila da ne parkira na sporni dio dvorišta, međutim da je tuženica, nakon što ju je majka prijavila policiji da se ista parkira na dvorište, pomaknula auto i nakon nekog vremena se opet na isto dvorište parkirala nakon čega bi majka ponovno zvala policiju, a tuženica da je obećala tužiteljici da se u buduće neće više parkirati na sporno dvorište te da ju je policija uputila da svoj imovinsko pravni spor može riješiti jedino putem suda. Njezin pokojni otac da je sam kultivirao spornu nekretninu, a radove da je vršio godinama, na nekretnini da se nalazila kućica za pse te velike kamene stijene. Tuženičin suprug da nije pomagao njezinom ocu da raščišćava tu nekretninu, a mama da je platila bageristu da izvrši određene radove na nekretnini, jedino da je tuženičin suprug pomogao njezinom ocu da zasadi lovor na toj nekretnini, dapače, njezin pokojni otac da je tuženici (sestri) i njezinom suprugu pomagao da sagrade sve zidove, čuvao djecu i financijski pomagao. Zidove oko sporne nekretnine da je gradio njezin otac, a da mu je pomogao mu njegov prijatelj koji je s njim radio OČ. Sva saznanja koja je iznijela da crpi iz komunikacije s majkom da joj je ona nakon svake situacije s tuženicom prenosila što se dogodilo.
27. U ovom postupku tužiteljica je zatražila posjedovnu zaštitu unutar zakonom dozvoljenog roka od trideset dana od dana saznanja za opisani čin i počinitelja jer je tužba u ovoj parnici podnesena dana 5. svibnja 2021., a čin za koji tužiteljica navodi da je smetanje posjeda se dogodio 6. travnja 2021. Navedeni datum nije osporavala niti tuženica ali ista smatra da kao vlasnica 1/6 dijela k. čbr. [katastarska čestica] (kuća i dvorište) k. o. [katastarska općina]-Vrulje na to ima zakonsko pravo, te je tvrdila da je zapravo ona u zadnjem mirnom posjedu spornog dijela dvorišta jer da je sporni parking koristila i ranije i to 16. veljače, 15., 16. i 17. ožujka 2021.
28. Sud je cijenio u cijelosti istinitim iskaze saslušane tužiteljice te svih svjedoka jer su svi iskazivali suglasno u odnosu na činjenicu tko je posljednji mirni posjednik predmeta spora, a sama tuženica priznala je radnju smetanja posjeda dana 6. travnja 2021., pa je stoga iz tako provedenog dokaznog postupka nesporno utvrđeno da je tužiteljica zadnji mirni posjednik dvorišta koje se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]-Bilice koje se nalazi neposredno iza dvorišnih vrata koja su smještena na međi k. č. br [katastarska čestica] kuća, i k. č. br. [katastarska čestica], te ima površinu od cca 90m2, da se smetanje posjeda dogodilo na dijelu tog dvorišta (na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 604m2 k. o. [katastarska općina]-Bilice) koje se nalazi neposredno iza dvorišnih vrata koja su smještena upravo na međi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Bilice, te da je tužena parkirala svoj automobil na tom dijelu dana 06. travnja 2021. koja radnja predstavlja čin smetanja. Naime, iskazi svjedoka su potvrdili navode tužiteljice, te iz istih jasno proizlazi da je upravo tužiteljica zadnji mirni posjednik spornog dijela dvorišta kao i da tužena ima u posjedu svoj dio dvorišta koje se nalazi s druge strane kuće koje ona koristi. Činjenica da je na određene datume tužena parkirala na spornom dijelu dvorišta, suprotno njenom mišljenju ne čini je mirnim posjednikom istog jer se tužiteljica tome evidentno protivila što slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka i same tužiteljice kao i iz Dopisa MUP-a PU Šibensko-kninske (l.s.6). Što se tiče određenosti tužbenog zahtjeva, obzirom se radi o smetanju posjeda nekretnine ovaj sud smatra da je isti dovoljno određen na način kako je i postavljen, a također sud smatra da nije potrebno navoditi ni registarsku pločicu automobila kojim je izvršeno smetanje obzirom je smetanje moglo biti učinjeno bilo kojim vozilom od strane tužene.
29. Odluka o trošku temelji se na člancima 154. i 155. ZPP-a. Obzirom da je tužiteljica uspjela u ovom postupku to je sud smatrao opravdanim da joj se temeljem Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT) dosudi zatraženi trošak za zastupanje po punomoćniku i to po Tbr.7. toč.2. OT u visini od 500,00 EUR za prvostupanjski postupak, zatim od po 100,00 EUR za zastupanje na ročištu od 17. lipnja 2025. i sastav žalbe protiv rješenja sve uvećano za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, pa sveukupni priznati trošak iznosi 713,27 EUR. Naime, iako se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom, tužiteljica nije popisala jednokratnu nagradu za isti već je zatražila samo trošak dviju radnji, pa joj je takav trošak i priznat. Tužiteljica je odbijena za dio troška koji se odnosi na sudske pristojbe u iznosu od 46,73 EUR. Naime, ista je popisala trošak sudskih pristojbi na tužbu, rješenje i žalbu u ukupnom iznosu od 60,00 EUR, međutim kako spisu prileži samo dokaz o plaćenoj pristojbi na tužbu u visini od 13,27 EUR to joj je isti priznat, međutim preostali trošak sudskih pristojbi do zatraženog iznosa od 60,00 EUR nije dokumentiran, pa ga je valjalo odbiti.
Šibenik, 07. listopada 2025.
Sudac
Jadranka Longin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave, a ulaže se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave (čl. 335. st. 9. i 11. ZPP).
D N A :
1.Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
