Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-526/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Nenad Horvat, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, koji zastupa Zlatko Knezović, odvjetnik iz odvjetničkog društva KNEZOVIĆ & PARTNERI j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4743/2021-18 od 21. prosinca 2023., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4743/2021-18 od 21. prosinca 2023. u pobijanim dijelovima pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.205,91 eura skupa s dosuđenim kamatama.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, pa se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4743/2021-18 od 21. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka i u iznosu od 382,09 eura, tako da se zahtjev tužitelja za ovaj iznos skupa s dosuđenim kamatama odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 186-09/2007, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika 4. lipnja 2007. sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: “Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelihdvadesetpet posto)."(točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da isplatiti tužitelju iznos od 714,07 eura (5.380,13 kn), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2007. do isplate (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.588,00 eura (11.964,79 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 21. prosinca 2023. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskog suda na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 186-09/2007, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika 4. lipnja 2007. sadržana u članku 5. tog ugovora, a odnosi se na jednokratnu naknadu od 1,25 % od iznosa kredita, kao i zahtjev za isplatu iznosa s osnove te ništetne ugovorne odredbe.

6. Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku nakon što je utvrdio sljedeće:

- da je 4. lipnja 2007. sklopljen ugovor o kreditu između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit od 97.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- da iz odredbe članka 5. ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno zaračunavanje naknade od 1,25 % od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je predmetni ugovor s tuženikom sklopila 2007. i da se radilo o stambenom kreditu te da su sredstva kredita iskorištena za tu svrhu, i da joj prije zaključenja ugovora o kreditu kao ni prilikom potpisivanja ugovora ni nakon toga nitko nije pojasnio obvezu vezano uz plaćanje naknade, a naknada da je oduzeta od iznosa ostvarenog kredita točnije naplaćena od strane tuženika. Isto tako, iz iskaza proizlazi da na sadržaj ugovora ni na koji način nije mogla utjecati, već da je naprosto dovedena pred gotov čin točnije potpisivanje ugovora, jer je ugovor sadržajno pripremio tuženik,

- da iz iskaza svjedoka MĆ proizlazi da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora radila kod tuženika i to koliko se sjeća na poslovima kreditnog referenta, a ugovori o kreditu neovisno o namjene, je li se radilo o ugovorima za kupnju automobila, stambenim kreditima ili nenamjenskim ugovorima, da su bili tipski koje bi sadržajno priredila banka te da stranka nije imala mogućnost odbiti plaćanje naknade ili točnije ako bi odbila platiti naknadu nije postojala mogućnost zaključenja ugovora, s time što nije odgovorila u što je ulazilo taj trošak odnosno od čega se isti sastojao, a ona konkretno da je radila za fiksnu plaću.

6.1. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, zbog čega ga je prihvatio.

7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju.

8. U ovom slučaju primjenjuje se Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03. - u daljnjem tekstu: ZZP-a), a imajući u vidu da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 4. lipnja 2007.

8.1. Odredom članka 81. stavkom 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštena ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

8.2. Prema odredbi članka 85. i članka 86. ZZP-a, ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljive, te moraju biti lako uočljive, a dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

9. Uzimajući u obzir da je cijeli ugovor o kreditu sastavljen od strane tuženika, pa tako i odredba iz članka 5. ugovora i da stranke o istoj nisu pregovarale niti je tužitelj imao utjecaja na njezin sadržaj, a niti tuženik tijekom postupka tvrdi suprotno, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je njome tužitelj stavljen u poziciju platiti naknadu, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je imao troškove od 1,25 % od iznosa kredita niti na što se naknada odnosi.

9.1. Dakle, tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o jednokratnoj naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednokratna naknada u visini od 1,25 % od iznosa kredita, a o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što sve uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Stoga je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, i što rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, tu odredbu nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja (što proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka), nepošteni stjecatelj od trenutka kada je stekao spornu naknadu

9.2. Budući da se o odredbama ugovora kreditora, ovdje tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, ne može pojedinačno pregovarati, znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati ni o spornoj odredbi ugovora, čime nije ostvaren žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora, jer se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik i o odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da odredba članka 5. ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 81. stavka 1. ZZP-a, a koja je prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetna.

9.3. S obzirom na to da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, bila unaprijed formulirana od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njen sadržaj, a tuženik nije dokazao, da bi se o odredbi 5. ugovora o kreditu pojedinačno uopće pregovaralo, što je dužan dokazati u smislu odredbe članka 81. stavka 4. ZZP-a, to nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na ovu odredbu.

10. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud postupio i kada je otklonio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan, navodeći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da u ovom slučaju zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći iz razloga što se pobijanom presudom traži utvrđenje ništetnosti odredbe članka 5. ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi, zbog čega neosnovano tuženik ponavlja u žalbi prigovor zastare.

10.1. Na temelju navedenog, ovaj je sud zaključio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice bitne za donošenje pobijane odluke, kao i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega neosnovano tuženik u žalbi prigovora i dosuđenom počeku tijeka zakonskih zateznih kamata jer je tuženik dužan tužitelju vratiti iznos kojeg je naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to sa zakonskom zateznom kamatom od kada je primio novac iz razloga što se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošten stjecatelj sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO), što se ponovno navodi.

10.2. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni ostali žalbeni navodi, kao ni pozivanje na odluke suda EU, a imajući na umu sve prethodno izneseno.

11. Međutim, u pogledu odluke o troškovima postupka osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je vrednovao svaku odvjetničku radnju koju je tužitelj zastupan po punomoćniku poduzeo sa 100 bodova, umjesto 75 bodova, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 714,07 eura, a u svezi s Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), jer u situaciji kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu te Tarife (stupila je na snagu 25. studenog 2023.), kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife, treba primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka prema Tbr. 52. točki 3. Tarife. Kako je odluka o trošku u ovom predmetu donesena 21. prosinca 2023., to je tužitelju kao parničnoj stranci trebalo dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura, u odnosu na 75 bodova za svaku radnju koja je bila potrebna u parnici, a koje je radnje pravilno utvrdio prvostupanjski sud, tako da tužitelju pripada trošak u iznosu od 1.205,91 eura, za koliko je odluku o trošku trebalo potvrditi, dok mu više dosuđeni iznos od 382,09 eura ne pripada, zbog čega je pobijanu odluku u ovom dijelu trebalo preinačiti i zahtjev za ovaj iznos odbiti kao neosnovan.

11.1. Tuženiku nije priznat trošak za sastavljanje žalbe jer nije uspio u glavnoj stvari, dok mu u odnosu na djelomični uspjeh u pogledu troškova postupka nisu nastali posebni troškovi.

12. S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, a u svezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča