Poslovni broj: Us I-586/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Frana Vrbanića 20, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavno Tajništvo, Sektor za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg Petra Krešimira IV 1, zastupanog po opunomoćeniku IŽ, dipl. iur. i zaposleniku, prema generalnoj punomoći pod brojem 14 Su-189/2012, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 09. rujna 2025. godine u prisutnosti stranaka, 07. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavno Tajništvo, Sektor za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA:UP/II 560-01/24-01/227, URBROJ:512M-02-03-25-4 od 12. veljače 2025. godine i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA:UP/I 560-01/24-01/1, URBROJ: 512M2-6510-24-20 od 16. prosinca 2024. godine, te da se naloži tuženiku da donese novo rješenje kojim se tužitelju priznaje čin brigadira-pukovnika, sklopni čin pukovnik oružanih snaga Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude ili će u protivnom ova presuda zamijeniti navedeno rješenje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II 560-01/24-01/227, URBROJ:512M-02-03-25-4 od 12. veljače 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je tužitelj u postupku ranije dostavio javne isprave iz kojih je razvidno da je tužitelj obnašao dužnost brigadira-pukovnika; da je tužitelj u spis dostavio isprave: - Zapovijed MORH-a, Glavni stožer HV-a, Zapovjedništvo Split, KLASA:119-01/94-01/04, URBROJ:1080-01-94-185 od 17. kolovoza 1994. godine u kojoj se navodi da je ĆŽ raspoređen na mjesto zapovjednika 134. domobranske pukovnije temeljem zapovijedi generala EŽ, i da se navodi da je po formaciji pukovnik brigadir, sklopni čin pukovnik, koju ispravu je potpisao general EŽ, - Zapovijed MORH-a, Glavnog stožera HV, Zapovjedništvo ZP Split od 18. svibnja 1994. godine u kojem se navodi da ĆŽ pod zapovjedništvo dobiva 4. sektor, - Ratni put Glavnog inspektorata obrane, KLASA:805- 01/99-152/02, URBROJ:512-03-99-15 od 30. kolovoza 1999. godine u kojem se navodi da je tužitelj na dužnosti pomoćnika zapovjednika u zapovjedništvu 2. pješačke satnije 3 bojne, - Ratni put MORH-a, Glavni stožer OSRH, III.ZP OSRH Knin, VP 2134 Zadar, KLASA:562-01/99-01/117, URBROJ:2134-01S1-2-99-02 od 12. srpnja 1999. godine u kojem se navodi da je zapovijedao 4. borbenim sektorom, poslije 134. domobranskom pukovnijom, 1994. i 1995. zapovjedio 4. borbenim sektorom, - Ratni put MORH-a, Glavni inspektorat obrane, KLASA:805-01/99-1052/02, URBROJ:512- 03-99-15 od 30. kolovoza 1999. godine u kojem se navodi da je tužitelj zapovijedao izviđačko-diverzantskim vodom, da je bio zapovjednik satnije te da je 15. kolovoza 1994. godine postavljen na mjesto zapovjednika bojne; da navedeno potvrđuju i svjedoci svojim iskazima; da tuženik samo selektivno promatra dostavljenu dokumentaciju i da se paušalno poziva na službenu dokumentaciju bez da u potpunosti i točno utvrdi činjenično stanje; da se u obrazloženju rješenja u cijelosti ignoriraju svi materijalni dokazi i javne isprave koje je tužitelj dostavio u spis; da se tuženik sve dostavljene dokaze ne obazire i da ne tvrdi da isti nisu vjerodostojni; da tuženik upravni postupak nije proveo sukladno člancima 8.,58. i 60. Zakona o općem upravnom postupku; da je u obrazloženju rješenja izostavljeno obrazloženje koje je činjenice utvrđivao, kako je utvrdio i na temelju kojih dokaza ih je utvrdio, a da je u potpunosti izostala analiza i ocjena priloženih dokaza, radi čega je tuženik počinio bitnu povredu temeljnih načela upravnog postupka; da je opisano postupanje tuženika protivno praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i praksi Europskog suda za ljudska prava. U tužbi se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-B1373/2009 od 07. srpnja 2009. godine i praksu Europskog suda za ljudska prava (zahtjev broj: 32457/05) Gashi protiv Hrvatske. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje od 16. prosinca 2024. godine i da se naloži tuženiku da donese novo rješenje kojim se tužitelju priznaje čin brigadira-pukovnika, sklopni čin pukovnik oružanih snaga Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude ili će u protivnom ova presuda zamijeniti navedeno rješenje.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da u izjavi od 03. rujna 2024. godine tužitelj navodi da se zahtjevom od 03. listopada 2022. godine obratio Uredu za obranu Zadar da mu se izda potvrda o obnašanju zadnje zapovjedne dužnosti u 134. domobranskoj pukovniji Biograd i to u skladu s zapovijedi Zapovjedništva ZP Split od 17. kolovoza 1994. godine; da je osporenim rješenjem tužitelju utvrđena dužnost Zapovjednika Izviđačko-diverzantskog voda, čin natporučnik, u razdoblju od 21. srpnja 1991. do 03. lipnja 1992. godine, temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2156 (134.brigada HV); da se navodi da je razdoblje tužiteljevog obnašanja dužnosti zapovjednika 134. domobranske pukovnije bio od 17. kolovoza 1994. do primopredaje sa novim zapovjednikom BŽ; da je svjedok BŽ u izjavi od 04. rujna 2024. godine naveo da je temeljem zapovijedi zapovjednika ZP Split od 26. rujna 1994. godine operativno raspoređen na dužnost v.d. zapovjednika 134. domobranske pukovnije Biograd, a da je primopredaju trebao izvršiti s dotadašnjim v.d. zapovjednika 134. domobranske pukovnije ĆŽ; da je svjedok TŽ u izjavi od 11. studenoga 2024. godine naveo da je u kolovozu 1994. godine zapovjednik Zbornog područja Split EŽ imenovao ĆŽ za zapovjednika 134. domobranske pukovnije Biograd; da je tužitelj operativno bio na biogradskom ratištu gdje je bio postavljen najprije u svibnju 1994. godine za zapovjednika 4. borbenog sektora, a kasnije u kolovozu i za zapovjednika 134. domobranske pukovnije; da uvidom u potvrdu Vojne pošte 2156 Zadar-Biograd, KLASA:080-09/92-01, URBROJ:2156-02/92-913 od 5. veljače 1998. godine proizlazi da je tužitelj od 21. srpnja 1991. do 03. lipnja 1992. godine u 134. brigadi Hrvatske vojske u [adresa] obnašao dužnost zapovjednika Izviđačko- diverzantskog voda sa činom natporučnika. Također da iz zapovijedi KLASA:080- 06/44-01/01, URBROJ:1080-06-94-36 od 18. svibnja 1994. godine proizlazi da je izvršena primopredaja dužnosti između bojnika BŽ i natporučnika ĆŽ; da u potvrdi Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za djelatno vojno osoblje, KLASA:034-05/24-01/139, URBROJ:512M2-010102-24-6 od 02. prosinca 2024. godine je navedeno da je ĆŽ bio djelatnik Ministarstva obrane od 01. kolovoza 1993. do 30. studenog 2003. godine, u statusu djelatne vojne osobe, te da je u osobnom činu natporučnika bio raspoređen na ustrojbeno mjesto natporučnika; da je za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu u pričuvi razvidno da je tužitelj obnašao dužnost Zapovjednika Izviđačko-diverzantskog voda, čin natporučnik, u razdoblju od 21. srpnja 1991. do 03. lipnja 1992. godine, temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2156 (134. brigada HV); da je shodno navedenom osnovan stav prvostupanjskog tijela iz obrazloženja pobijanog rješenja da je za izdavanje potvrde o obnašanju zapovjedne dužnosti za vrijeme obnašanja djelatne vojne službe nadležna Služba za djelatno vojno osoblje koja je izdala potvrdu u skladu s podacima iz službene evidencije; da je Potvrdom Službe za djelatno vojno osoblje, KLASA:034-05/24-01/139, URBROJ:512M2- 010102-24-6 od 02. prosinca 2024. godine potvrđen status tužitelja kao djelatne vojne osobe u razdoblju od 01. kolovoza 1993. do 30. studenog 2003. godine, kao i da je tužitelj u osobnom činu natporučnika bio raspoređen na ustrojbenom mjestu natporučnika; da tužitelj nije pružio dokaze koji bi doveli do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari; da ne postoje podaci da je tužitelju ikada dodijeljen osobni čin pukovnika-brigadira, jer se osobni čin dodjeljuje ukazom Vrhovnog zapovjednika, što nije upravna stvar; da čin pukovnika odnosno brigadira nije tužitelju nikada dodijeljen od strane Predsjednika Republike Hrvatske i Vrhovnog zapovjednika; da Ministarstvo obrane je bilo dužno provjeriti točnost evidencija što je i učinilo, zato da nije osnovan navod tužitelja da bi evidencije bile netočne ili nepotpune, i da bi to išlo na štetu tužitelja; da ne navedeni tužbeni navod konstrukcija koja nema utemeljenja u utvrđenom činjeničnom stanju i da nema dokaza koji bi doveli u sumnju točnost podataka u službenim evidencijama za tužitelja; da za vrijeme obnašanja djelatne vojne službe tužitelj nije službeno postavljen na ustrojbenu dužnost pukovnika- brigadira od strane ovlaštene osobe. Vezano za iskaze svjedoka te utvrđivanje materijalne istine u upravnom postupku tuženik je istakao da se prema stajalištu izraženom u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24.svibnja 2023. i Usž-3334/2023-2 od 10.travnja 2024. godine pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije. Obzirom da u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran u činu pukovnika-brigadira; da operativno obnašanje dužnosti nije formalno i pravno postavljanje na zapovjednu dužnost od ovlaštene osobe koje može imati pravne učinke na radno-pravni status djelatne vojne osobe; da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali da je bio u svojstvu djelatne vojne osobe na dužnosti pukovnika-brigadira. Predložio je da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II 560-01/24-01/227, URBROJ: 512M-02-03-25-4 od 12. veljače 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA:UP/I 560-01/24-01/1, URBROJ: 512M2-6510-24-20 od 16. prosinca 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđeno obnašanje zapovjedne dužnosti-Zapovjednik Izviđačko-diverzantskog voda, čin natporučnik, u razdoblju od 21. srpnja 1991. do 03. lipnja 1992. godine, temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2156 (134. brigade HV). Konstatirano je da je Potvrdom Službe za djelatno vojno osoblje, KLASA:034-05/24-01/139, URBROJ:512M2-010102-24-6 od 02. prosinca 2024. godine potvrđen status tužitelju kao djelatne vojne osobe u razdoblju od 01. kolovoza 1993. do 30. studenog 2003. godine, kao i da je tužitelj u osobnom činu natporučnika bio raspoređen na ustrojbenom mjestu natporučnika.

4. Opunomoćenik tužitelja je dana 01. kolovoza 2025. godine sudu dostavio podnesak u kojem se je očitovao na odgovor na tužbu. U navedenom podnesku je u bitnom ostao kod tužbenih navoda te je predložio da se u upravnom sporu kao svjedok sasluša general EŽ.

5. Na raspravi od dana 09. rujna 2025. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te je naveo da precizira tužbeni zahtjev na način da se u točki 4. tužbenog zahtjeva iza riječi čin pukovnik dodaju riječi oružanih snaga Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude ili će u protivnom ova presuda zamijeniti navedeno rješenje; da u ostalom dijelu tužbenog zahtjeva sadržaj ostaje nepromijenjen. Također da ostaje kod sadržaja podneska dostavljenog sudu 01. kolovoza 2025. godine, osim u dijelu tužbenog zahtjeva kako je prethodno izmijenjen (preciziran). Predložio je da se sasluša tužitelja te da se saslušaju svi svjedoci koji su saslušani u upravnom postupku. Popisao je trošak za sastav tužbe, sastav podneska od 01. kolovoza 2025. godine te zastupanje na ročištu, za svaku radnju u visino od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV.

Opunomoćenik tuženika je iskazao da u cijelosti ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja, te je predložio da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Naveo je da se protivi prijedlogu za saslušanje, kao nepotrebnim obzirom da je u ranije provedenom postupku činjenično stanje utvrđeno.

6. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se u upravnom sporu sasluša kao svjedoka generala EŽ, te da se sasluša tužitelja te sve svjedoke koji su saslušani u upravnom postupku, jer je ocijenjeno da je predloženo saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženih saslušanja.

7. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 12. veljače 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja dostavljen 01. kolovoza 2025. godine, te pregledan cjelokupni spis i spis upravnog tijela priložen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale nikakvih drugih dokaznih prijedloga.

8. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem od 12.veljače 2025. godine tužitelju je utvrđeno obnašanje zapovjedne dužnosti-Zapovjednik Izviđačko-diverzantskog voda, čin natporučnik, u razdoblju od 21. srpnja 1991. do 03. lipnja 1992. godine, temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2156 (134. brigade HV).

10. Među strankama je sporno da li se s obzirom na stanje spisa (upravne stvari), bilo osnove da se tužitelju priznaje čin brigadira-pukovnika, sklopni čin pukovnik OSRH-e.

11. Prema stanju spisa odnosno da iz sadržaja potvrde Vojne pošte 2156 Zadar- Biograd, KLASA:080-09/92-01, URBROJ:2156-02/92-913 od 5. veljače 1998. godine proizlazi da je tužitelj od 21. srpnja 1991. do 03. lipnja 1992. godine u 134. brigadi Hrvatske vojske u [adresa] obnašao dužnost zapovjednika Izviđačko- diverzantskog voda sa činom natporučnika.

12. Iz zapovijedi KLASA:080-06/44-01/01, URBROJ:1080-06-94-36 od 18. svibnja 1994. godine proizlazi da je izvršena primopredaja dužnosti između bojnika BŽ i natporučnika ĆŽ.

13. Prema sadržaju potvrde Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za djelatno vojno osoblje, KLASA:034- 05/24-01/139, URBROJ:512M2-010102-24-6 od 02. prosinca 2024. godine je navedeno da je ĆŽ bio djelatnik Ministarstva obrane od 01. kolovoza 1993. do 30. studenog 2003. godine, u statusu djelatne vojne osobe, te da je u osobnom činu natporučnika bio raspoređen na ustrojbeno mjesto natporučnika.

14. Shodno navedenom za izdavanje potvrde o obnašanju zapovjedne dužnosti za vrijeme obnašanja djelatne vojne službe nadležna Služba za djelatno vojno osoblje koja je izdala potvrdu u skladu s podacima iz službene evidencije.

15. Prema sadržaju Potvrde Službe za djelatno vojno osoblje, KLASA:034- 05/24-01/139, URBROJ:512M2-010102-24-6 od 02. prosinca 2024. godine tužitelj je imao status djelatne vojne osobe u razdoblju od 01. kolovoza 1993. do 30. studenog 2003. godine, te je tužitelj bio u osobnom činu natporučnika bio raspoređen na ustrojbenom mjestu natporučnika.

16. Prema stanju spisa ne postoje podaci da je tužitelju ikada dodijeljen osobni čin pukovnika-brigadira, jer se osobni čin dodjeljuje ukazom Vrhovnog zapovjednika, te da čin pukovnika odnosno brigadira nije tužitelju nikada dodijeljen od strane Predsjednika Republike Hrvatske i Vrhovnog zapovjednika.

17. Iz spisa proizlazi da nema dokaza koji bi doveli u sumnju točnost podataka u službenim evidencijama za tužitelja. Tužitelj nije pružio dokaze koji bi doveli do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari.

18. Tužitelj se uz dostavljene isprave kao dokaze poziva i na izjave svjedoka. Međutim, u vezi sa time je istaći da se prema stajalištu izraženom u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24.svibnja 2023. i Usž-3334/2023-2 od 10.travnja 2024. godine pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije.

19. Kako iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran u činu pukovnika-brigadira, nije bilo osnove da se udovolji tužiteljevom zahtjevu tj. da se tužitelju priznaje čin brigadira-pukovnika, sklopni čin pukovnik OSRH-e.

20. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa. Kako Sud ocjenjuje da tužitelj u postupku nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narod osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 07. listopada 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Mati Knezoviću, Zagreb, Frana Ć 20,

- tuženiku, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavno Tajništvo, Sektor za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg Petra Krešimira IV 1,

- spis,