Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. Pr-27/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja ISTRA-AUTO d.d. [adresa], OIB 81911347838, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika AFTR iz [adresa], A, nepoznate adrese, sa zadnjim boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa privremeni zastupnik Zoran Belušić, odvjetnik u Bujama, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 1. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Maje Dotlić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri u Rijeci te privremenog zastupnika tuženika, 7. listopada 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.715,67 eura (osamtisućasedamstopetnaest eura i šezdesetsedam centi) uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.760,15 eura (tisućusedamstošezdeset eura i petnaest centi) u roku od 15 dana.

III. Privremenom zastupniku tuženika Zoranu Belušiću, odvjetniku u Bujama odobrava se nagrada za zastupanje u iznosu 750,00 (sedamstopedeset) eura.

IV. Nalaže se tužitelju da privremenom zastupniku tuženika Zoranu Belušiću, odvjetniku u Bujama, isplati iznos iz t. III. izreke u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu ovome sudu radi isplate.

1. 1. U tužbi se navodi da su stranke 18. rujna 2023. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme, a 17. veljače 2024. da su sklopile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama obrazovanja radnika kojim se tuženik obvezao iznos od 10.000,00 eura platiti tužitelju u slučaju prestanka radnog odnosa prije isteka tri godine. Radni odnos tuženika je prestao te je tužitelj 1. srpnja 2024. izvršio odjavu kod HZMO-e. Tuženik je djelomično podmirio iznos od 1.284,33 eura pa je dužan platiti preostali iznos od 8.715,67 eura.

2. Kako je tuženik nepoznata boravišta to mu je temeljem odredbe čl. 84. st. 1. i 2. t. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 148/11.,25/13., 70/19., 80/22. i 155/23., u nastavku: ZPP) postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika Zorana Belušića. Objavljen je oglas u Narodnim novinama Republike Hrvatske i obaviješten je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Buje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i činjenične tvrdnje tužitelja koje izrijekom ne prizna tijekom postupka.

3. 1. Na pripremnom ročištu, privremeni zastupnik tuženika istaknuo je da s obzirom na to da je u spis priložen ugovor o radu na hrvatskom jeziku, da tuženik nije shvatio značenje preuzetih prava i obveza temeljem predmetnog ugovora o međusobnim pravima i obvezama imajući u vidu da je po nacionalnosti Ć. Nadalje, istaknuo je i da je predmetni ugovor o radu nevaljan zato što je zaključen na godinu dana, a u ugovoru o međusobnim pravima i obvezama se kao razdoblje obveze tuženika da radi kod tužitelja navodi tri godine.

4. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je istakao da je prilikom javnobilježničke potvrde ugovora o međusobnim pravima i obvezama obrazovanja radnika bio prisutan tumač za španjolski jezik što je razvidno iz teksta javnobilježničke potvrde navedenog ugovora, stoga je prigovor tuženika neosnovan. U odnosu na trajanje ugovora o radu to što je zaključen jedan ugovor o radu na određeno vrijeme nipošto ne znači da isti ne bi bio produžen do odgovarajućeg trajanja, pogotovo uzimajući u obzir da se kod zapošljavanja stranaca trajanje ugovora o radu mora prilagoditi trajanju dozvole za boravak i rad za koju se može i ponovno aplicirati nakon što istekne.

5. U dokaznom postupku pročitani su Ugovor o radu na određeno vrijeme od 18. rujna 2023. (str. 4-6), prijava o prestanku radnog odnosa tuženika od 1. srpnja 2024. (str. 7-8), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama obrazovanja radnika (str. 9-11). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje AF (str. 47-48).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tužitelj tužbu temelji na Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama obrazovanja radnika od 17. veljače 2024. kojim se tužitelj obvezao obrazovati radnika (tuženika) u svrhu praktičnog usavršavanja zaposlenika, kao poslodavac (tužitelj) tuženiku kao polazniku obrazovanja, osigurati sve navedeno u članku 2. tog Ugovora, te u konačnici formirati vozača teškog motornog vozila, na način kako je opisano u čl. 3. Ugovora. Tuženik kao zaposlenik se obvezao ostati u radnom odnosu najmanje tri kalendarske godine, a ako zaposlenik ne ostane raditi kod poslodavca do kraja perioda predviđenog sporazumom, zaposlenik je dužan poslodavcu izvršiti povrat sredstava uloženih u njegovo obrazovanje i to u iznosu od 10.000,00 eura.

9. Čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 18. rujna 2023 . utvrđeno je da su tužitelj, kao poslodavac i tuženik, kao radnik sklopili ugovor o radu za radno mjesto vozača teretnog vozila s prikolicom, te ostalih pratećih poslova i to na određeno vrijeme od izdavanja dozvole za boravak i rad 18. rujna 2023. do 14. kolovoza 2024.

10. Čitajući Ugovor o međusobnim pravima i obvezama obrazovanja radnika od 17. veljače 2024. utvrđeno je da se tuženik, kako tužitelj tvrdi u tužbi, obvezao vratiti iznos od 10.000,00 eura, koji iznos je utrošen za obrazovanje radnika u Republici Hrvatskoj na radnom mjestu vozača ako zaposlenik - tuženik ne ostane raditi kod poslodavca - tužitelja najmanje tri godine. Tužitelj se obvezao obrazovati radnika (tuženika) u svrhu praktičnog usavršavanja zaposlenika, kao poslodavac (tužitelj) tuženiku kao polazniku obrazovanja, osigurati sve navedeno u članku 2. tog Ugovora, te u konačnici formirati vozača teškog motornog vozila, na način kako je opisano u čl. 3. Ugovora. Tuženik kao zaposlenik se obvezao ostati u radnom odnosu najmanje tri kalendarske godine, a ako zaposlenik ne ostane raditi kod poslodavca do kraja perioda predviđenog sporazumom, zaposlenik je dužan poslodavcu izvršiti povrat sredstava uloženih u njegovo obrazovanje i to u iznosu od 10.000,00 eura.

11. Iz odjave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje od 1. srpnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj 1. srpnja 2024. podnio prijavu za odjavu tuženika.

12. Svjedokinja AF iskazala je da je zaposlena kod tužitelja ISTRA-AUTO d.d. [adresa] od 2002. Voditelj je transporta zadnjih pet godina i voditelj financija više od 20 godina. Tvrtka ISTRA-AUTO d.d. [adresa] se bavi međunarodnim prijevozom, uglavnom na području Europske unije te skladištenjem. Poznaje tuženika od trenutka kada je došao u tvrtku ISTRA-AUTO d.d., čini joj se 13. rujna 2023., kada mu je tužitelj kupio avionsku kartu i on je došao iz Bogote u Veneciju gdje od strane tužitelja odlaze svojim vozilom po inozemne radnike, pa je tako bilo i s tuženikom. Tvrtka ISTRA-AUTO d.d. zapošljava domaće, ali i inozemne radnike jer je za obavljanje poslova vozača teškog motornog vozila teško naći domaće radnike. Do inozemnih radnika dolaze preporukom od strane drugih inozemnih radnika. Prije nego inozemni radnici dođu u Hrvatsku, tužitelj ishoduje dozvolu boravka i rada u Hrvatskoj za koju naprave Apostille na sudu te im šalju u zemlju odakle oni dolaze. Radniku se dostavlja ugovor o radu na određeno vrijeme koji se sklapa na ono vrijeme na koje je izdana dozvola boravka i rada te se radnik poziva da u svojoj zemlji kod javnog bilježnika taj ugovor koji mu je dostavljen na španjolskom jeziku ovjeri te potvrdi da prihvaća sve uvjete rada koje mu tužitelj nudi, prije nego on dođe u Hrvatsku. Kada radnik dođe u Hrvatsku, ISTRA-AUTO d.d. ga prijavi na policiji i on dobije boravišnu iskaznicu. Nakon toga ovlaštena osoba tužitelja, radnik, te tumač za španjolski jezik odlaze javnom bilježniku pred kojim se radniku ponovno prezentira ugovor o radu, njegova prava te obveze prema tužitelju, kao i obveza tuženika da se educira po tzv. "Kod 95" koju financira tužitelj. "Kod 95" je edukacija o standardu koje vozači teških teretnih vozila moraju poštivati i imati upisano u svojim vozačkim dozvolama, a kojim ih se svakih pet godina educira o sigurnom upravljanju teškim motornim vozila, u širem smislu riječi, na području Europske unije. Tu edukaciju provode ovlaštene ustanove na području Hrvatske i Europske unije. Tu edukaciju je prošao i tuženik. Tuženik je odjavljen u svibnju ili lipnju iz HZMO-a jer je nestao u svibnju 2024. Radio je kod tužitelja osam - devet mjeseci. Tužitelj nije sklopio s tuženikom ugovor na o radu na razdoblje od tri godine jer je u skladu s propisima o prijavi boravka i izdavanju dozvola boravka i rada moguće sklopiti ugovor o radu najviše na ono vrijeme na koje je dozvola izdana. Od 2025. godine promjenom Zakona o strancima moguće je izdati dozvolu boravka i rada i na rok od tri godine, što ranije nije bilo moguće. U odnosu na tuženika tužitelj je imao trošak avionske karte iz Kolumbije do Venecije, trošak autoprijevoza iz Venecije do [adresa], trošak izdavanja boravišne iskaznice, AKD kartice (tahografska kartica koja ne postoj u Kolumbiji), trošak liječničkog pregleda, zamjene vozačke dozvole koju je tuženik imao u Kolumbiji za novu vozačku u Hrvatskoj, boravišne pristojbe te trošak učenja tuženika upravljanju teškim motornim vozilima kojima nije upravljao u Kolumbiji, odnosno učenje pod drugačijim uvjetima upravljanja. Tužitelj je tuženiku, kao i drugim inozemnim radnicima osiguravao topli obrok kada bi oni bili u tvrtki jer to nije bilo moguće kada bi oni bili na terenu, te im je osiguravao i smještaj u samoj tvrtki jer su tamo bili i prijavljeni. Do nedavno je svjedokinja uvijek pitala druge strane radnike o onom radniku koji bi nestao, ali je nedavno odustala od toga jer nije dobivala nikakve informacije. Kada je pitala i za tuženika nije dobila nikakav odgovor.

12. 1. Sud prihvaća istinitim iskaz svjedokinje AF jer je iskazivala uvjerljivo, logično te u skladu s materijalnim dokazima u spisu.

13. U skladu s odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u nastavku: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

14. U skladu s čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne strane. Stoga u smislu pravila o teretu dokazivanja, tuženik je trebao dokazati da je tužitelju vratio utuženi iznos, no tuženik ničime nije dokazao da je tužitelju vratio iznos od 10.000,00 eura u cijelosti koji se obvezao prema ugovoru.

15. Iz iskaza svjedokinje AF utvrđeno je da je tuženik nestao, odnosno da je napustio rad i da se nije javio poslodavcu.

16. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik podmirio iznos od 1.284,33 eura pa potražuje razliku od 8.715,67 eura. U dokaznom postupku je utvrđeno da tužitelj nije otkazao ugovor o radu tuženiku, već da je tuženik otišao izjavivši usmeni raskid ugovora. Način otkaza u svom iskazu jasno je opisala i svjedokinja AF. Prema redovitom tijeku stvari, iz iskaza svjedokinje i sadržaja samog ugovora, jasna je volja poslodavca - tužitelja da tuženik radi kod tužitelja barem tri godine. Svjedokinja je jasno iskazala zašto ugovor nije odmah zaključen na tri godine, zbog radne dozvole za strance koja se do 2025. izdavala na kraći rok s mogućnošću produljenja. Međutim. bitno je da je postojala namjera tužitelja da tuženiku produlji ugovor. Prema tome, tužitelj nije otkazao ugovor tuženiku, već je tuženik otišao izjavivši usmeni raskid ugovora. Svakako tužitelj ne bi zaključivao ugovor o radu s tuženikom i uložio velika sredstva u njegovo obrazovanje i troškove puta i smještaj da nije imao namjeru zaposlenja tuženika na duže vrijeme.

17. S obzirom na to da je tuženiku prema odjavi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, status osiguranika prestao 20. lipnja 2024. i da je radni odnos prestao 1. srpnja 2024. s danom podnošenja prijave za odjavu te da u spisu nisu sadržani dokazi da bi tuženik podmirio svoju obvezu (utuženi iznos), utvrđeno je da tužitelj osnovano, na temelju odredbe članka 9. ZOO-a zahtjeva da mu tuženik ispuni preuzetu ugovornu obvezu - isplati tužitelju u cijelosti preostalo dugovanje po osnovi troškova obrazovanja u iznosu od 8.715,67 eura iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama obrazovanja radnika od 17. veljače 2024., odnosno Ugovora o radu na određeno vrijeme od 18. rujna 2023. i to zajedno sa zateznom kamatom koja u skladu s člankom 29. st. 1. ZOO-a teče prvi idući dan nakon prestanka ugovora. Tuženik se obvezao vratiti iznos ako ne bude radio kod tužitelja tri godine, a utvrđeno je da je radni odnos prestao ranije. Tuženik je očito dobrovoljo preuzeo takvu obvezu, a stranke su slobodne u ugovaranju svojih poslovnih odnosa i preuzimanja prava i obveza, u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženiku je pruženo prema ugovoru osposobljavane za obavljanje poslova vozača, a on svoju obvezu rada kod tužitelja tri godine nije ispunio. Tuženik je napustio rad i na taj način izjavio usmeni raskid ugovora. Time je preuzeo i obvezu iz čl. 6. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama.

17.1. Stranke su slobodne u ugovaranju svojih odnosa, u preuzimanju prava i obveza i stranke su dužne svoje obveze ispunjavati. Tuženik je otišao i dužan je vratiti iznos na čije vraćanje se obvezao. Ne radi se o nemoralnoj obvezi, već je ta obveza posljedica zaključenog ugovora, koji je zaključen na dobrovoljnoj osnovi. Ovakav pravni stav izražen je primjerice u odluci Županijskog suda u Puli-Pola, posl. broj Gž- 802/2022-2.

18. Neosnovan je prigovor tuženika (koji je istaknuo njegov privremeni zastupnik) da tuženik kao Ć nije shvatio značenje preuzetih prava i obveza iz predmetnih ugovora jer su ugovori dostavljeni u spis sastavljeni na hrvatskom jeziku. Naime, iz iskaza svjedokinje AF utvrđeno je da je tužitelj svim inozemnim radnicima pa tako i tuženiku prije sklapanja ugovora o radu dostavljao taj ugovor na njihovom službenom jeziku, u konkretnom slučaju na španjolskom jeziku kako bi radnik prije dolaska u Republiku Hrvatsku bio upoznat o svim uvjetima rada koje nudi tužitelj. Osim toga, nakon dolaska radnika pa tako i tuženika u Republiku Hrvatsku, prije sklapanja ugovora o radu i ugovora o međusobnim pravima i obvezama, tuženiku je u prisutnosti tužitelja i uz pomoć tumača za španjolski jezik, javni bilježnik ponovno protumačio sve odredbe ugovora te prava i obveze tuženika. U odnosu na prigovor tuženika da je ugovor o radu nevaljan jer je zaključen na godinu dana, a da je obveza radnika bila da ostane kod tužitelja tri godine, već je prethodno obrazloženo da su se ugovori o radu na određeno vrijeme (do promjene Zakona o strancima 2025.) mogli sklapali najviše na ono razdoblje na koje je izdana dozvola boravka i rada te nakon što se dozvola boravka i rada produži da se mogao sklopiti novi ugovor o radu na određeno vrijeme. Stoga je i taj prigovor tuženika ocijenjen neosnovanim.

19. Zbog navedenoga, a na temelju čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a I čl. 8. Zakona o radu, tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan (t. I. izreke).

20. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovoga postupka.

20. 1. Budući da je tužitelj uspio u sporu, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženik mu je obvezan naknaditi opravdane troškove postupka.

21. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka za zastupanje kod sastava tužbe, na ročištima 4. lipnja 2025. i 1. rujna 2025., za svaku radnju po 200,00 eura, uvećano za PDV 25 %, trošak sudskih pristojbi po odluci suda, trošak plaćenog predujma za objavu oglasa u Narodnim novinama u iznosu 59,73 eura te trošak privremenog zastupnika po odluci suda.

21. 1. Sud je ocijenio opravdanim troškove zastupanja tužitelja kod sastava tužbe od 22. listopada 2024. u visini 100 bodova prema Tar. br. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT), kod zastupanja na ročištima 4. lipnja 2025. i 1. rujna 2025., za svaku radnju u visini 100 bodova prema Tar. br. 9. t. 1. OT ili ukupno 300 bodova što prema Tar. br. 54. OT (1 bod – 2.00 eura) uvećano za PDV od 25 % prema Tar. br. 46. OT ukupno iznosi 750,00 eura. Priznat mu je i zatraženi trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu 66,81 eura jer je tu pristojbu platio u polovici propisanog iznosa već prilikom podnošenja tužbe te sudskih pristojbi na presudu u iznosu 133,61 eura prema 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (nema pravo na umanjenje prema čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama jer će mu presuda ako ne pristupi na ročište za objavu i uručenje biti dostavljena putem e-Oglasne ploče sudova, a ne putem e-komunikacije). Priznat mu je i trošak plaćenog predujma za objavu oglasa u Narodnim novinama (o postavljanju privremenog zastupnika tuženiku) u iznosu 59,73 eura. Naposljetku priznat mu je i trošak privremenog zastupnika u iznosu 750,00 eura (koji je priznat privremenom zastupniku – u nastavku obrazloženja).

21. 2. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 1.760,15 eura (t. II. izreke).

22. Privremeni zastupnik tuženika, odvjetnik Zoran Belušić je pravodobno zatražio naknadu troškova zastupanja i to kod sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 4. lipnja 2025. i 1. rujna 2025., za svaku radnju po 200,00 eura uvećano za PDV u iznosu 150,00 eura.

22. 1. Prema čl. 85. st. 3. ZPP-a, sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz čl. 84. st. 2. toč. 4. i 5. ZPP-a na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti. Ta zakonska odredba je u ZPP-a unijeta čl. 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19.) koji je u čl. 117. st. 2. propisao da će se odredba čl. 9. toga Zakona primjenjivati i na sve postupke u tijeku. Stoga se navedena odredba primjenjuje u i ovom konkretnom postupku.

22. 2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 169/2021-2 od 11. siječnja 2023. iznio sljedeće pravno shvaćanje: "Troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj. O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud i koji ga je postavio. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi koje je tužitelj prethodno snosio, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja, a odluku o tome hoće li ih u konačnici snositi tuženik, kojeg je zastupao privremeni zastupnik, donosi sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku."

22. 3. U skladu s iznesenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a prema OT, privremenom zastupniku pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova prema Tar. br. 8.1. OT te zastupanje na ročištima od 4. lipnja 2025. i 1. rujna 2025., za svaku radnju u visini 100 bodova prema Tar. br. 9. 1. OT, ukupno 300 bodova što prema Tar. br. 54. OT (1 bod – 2,00 eura) uvećano za PDV od 25 % prema Tar. br. 46. OT ukupno iznosi 750,00 eura.

23. Slijedom navedenog, privremenom zastupniku tuženika je odobren trošak u iznosu 750,00 eura, a koji je naložen tužitelju da mu isplati (t. III. i IV. izreke).

U Bujama 7. listopada 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelju p.p.

2. tuženiku p.p.z.