R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Poslovni broj: P-494/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Šibenik, odvjetnici u Županji, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 9. rujna 2025. provedene u prisutnosti tužitelja GU, osobno i punomoćnice tužitelja Gordane Šibenik, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon javne objave presude, 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 918-50- 3048673 od 16.09.2005.godine ovjeren od javnog bilježnika Ruže Medunić u Slavonskom Brodu, dana17.09. 2005.god. pod brojem OU-438/2005, u dijelu u kojem se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora CHF, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru, a koji je zaključen između tužitelja GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te stoga navedena odredba ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati novčani iznos od 1.050,62 eura (slovima: jedna tisuća pedeset eura i šezdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom:

na iznos od 0,24 eura počev od 31.listopada 2008.godine do isplate, na iznos od 2,24 eura počev od 31.prosinca 2008.godine do isplate, na iznos od 3,67 eura počev od 31.siječnja 2009.godine do isplate, na iznos od 4,35 eura počev od 28.veljače 2009.godine do isplate, na iznos od 1,78 eura počev od 31. ožujak 2009.godine do isplate, na iznos od 2,21 eura počev od 30. travanja 2009.godine do isplate, na iznos od 0,73 eura počev od 30. studenog 2009.godine do isplate, na iznos od 2,38 eura počev od 31.prosinca 2009.godine do isplate, na iznos od 4,70 eura počev od 31.siječnja 2010.godine do isplate, na iznos od 4,30 eura počev od 28.veljače 2010.godine do isplate, na iznos od 7,40 eura počev od 31. ožujak 2010.godine do isplate, na iznos od 6,95 eura počev od 30. travanja 2010.godine do isplate, na iznos od 8,17 eura počev od 31.svibnja 2010.godine do isplate, na iznos od 17,86 eura počev od 30.lipnja 2010.godine do isplate na iznos od 16,00 eura počev od 31.srpnja 2010.godine do isplate, na iznos od 22,14 eura počev od 31.kolovoza 2010.godine do isplate, na iznos od 20,18 eura počev od 30.rujna 2010.godine do isplate, na iznos od 16,97 eura počev od 31.listopada 2010.godine do isplate, na iznos od 24,14 eura počev od 30. studenog 2010.godine do isplate, na iznos od 33,24 eura počev od 31.prosinca 2010.godine do isplate, na iznos od 27,02 eura počev od 31.siječnja 2011.godine do isplate, na iznos od 29,37 eura počev od 28.veljače 2011.godine do isplate, na iznos od 26,66 eura počev od 31. ožujak 2011.godine do isplate, na iznos od 27,31 eura počev od 30. travanja 2011.godine do isplate, na iznos od 39,46 eura počev od 31.svibnja 2011.godine do isplate, na iznos od 40,78 eura počev od 30.lipnja 2011.godine do isplate na iznos od 51,07 eura počev od 31.srpnja 2011.godine do isplate, na iznos od 46,03 eura počev od 31.kolovoza 2011.godine do isplate, na iznos od 40,50 eura počev od 30.rujna 2011.godine do isplate, na iznos od 40,31 eura počev od 31.listopada 2011.godine do isplate, na iznos od 39,91 eura počev od 30. studenog 2011.godine do isplate, na iznos od 42,63 eura počev od 31.prosinca 2011.godine do isplate, na iznos od 45,01 eura počev od 31. siječnja 2012.godine do isplate, na iznos od 45,36 eura počev od 29. veljače 2012.godine do isplate, na iznos od 43,79 eura počev od 31.ožujka 2012.godine do isplate, na iznos od 44,92 eura počev od 30.travnja 2012.godine do isplate, na iznos od 45,71 eura počev od 31.svibnja 2012.godine do isplate, na iznos od 44,49 eura počev od 30.lipnja 2012.godine do isplate, na iznos od 44,86 eura počev od 31.srpnja 2012.godine do isplate na iznos od 43,97 eura počev od 31.kolovoza 2012.godine do isplate na iznos od 41,84 eura počev od 30.rujna 2012.godine do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena od 31. prosinca 2022.g a, od 01.siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.150,00 eura (slovima: jedna tisuća sto pedeset eura) sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5-postotna poena od31. prosinca 2022.g, a od 01.siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5-postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 16.09.2005.godine zaključio sa tuženom Bankom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj: 918-50-3048673ovjeren od javnog bilježnika Ruže Medunić u [adresa], dana 17. 09. 2005. pod brojem OU- 438/2005(dalje u tekstu: Ugovor) kojim tuženik daje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.270,00CHF, prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita, uz uvjete i na način kako je to Ugovorom određeno. Stvarno i mjesno nadležan sud u ovoj pravnoj stvari je Općinski sud u Slavonskom Brodu temeljem čl. 19.l. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015). Odredbom čl. 12 za eventualne sporove iz ugovora nadležan je sud prema sjedištu kreditora tuženika. Odredba o nadležnosti suda koja je uglavljena u osporavani ugovor se ima promatrati kao ništetna , ovo stoga što se o istom nije pregovaralo , niti je netko od djelatnika Banke prilikom sklapanja ugovora objasnio što to znači u slučaju da dođe do spora, zbog toga tužitelj smatra da je i odredba ugovora kojom je regulirana nadležnost suda ništetna i ne proizvodi nikakve pravne učinke. Slijedom navedenog proizlazi da nije sklopljen valjani sporazum o mjesnoj nadležnosti drugog suda sukladno članku 70. ZPP-a. Isto tako, kad bi se uzelo da je sporazum o mjesnoj nadležnosti između parničnih stranaka sklopljen , radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi, sukladno člancima 49. Stavak 2. i članku 50.stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (uvid u rješidbe Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž.-1481/17 , Županijskog suda u Osijeku Gž. -2316/17 i Županijskog suda u Splitu Gž.-1941/17..) Predmetnim Ugovorom o kreditu (čl. 7) otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima, prema otplatnom planu, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća. Člankom 2. predmetnog Ugovora ugovorena je redovna kamata-promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom kamatama i naknadama kreditora. Kamata po dospijeću ugovorena je u visini zz kamate, koja se obračunava i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do naplate. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao je u odnosu na HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu , odnosno način primjene iste nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Tužitelj ističe da je "valutna klauzula" sadržana u članku 7. Ugovora, kojima je ugovoreno da se obveze ispunjavanju u protuvrijednosti valute CHF, u konkretnom slučaju protivna članku 22. ZOO, a člankom 322. u vezi sa člankom 324. ZOO "Valutna klauzula" je protivna članku 22. ZOO zbog toga što je ugovoreno da se obveze iz Ugovora ispunjavaju u protuvrijednosti valute CHF prema tečaju čiju visinu određuje sam tuženik. Stoga, tužitelj ističe da "valutna klauzula" -kako je u ugovoru određena na način da tuženik sam određuje visinu tečaja -zapravo ugovaranje određivanja cijene samo na volju jednoj ugovornoj strani, a što je protivno članku 388. ZOO-a koji se primjenjuje temeljem članka 14. ZOO-a, pa se stoga smatra kao da nije ni ugovorena, ali je istovremeno i zlouporaba prava protivna članku 6. ZOO-a. Obzirom da su odredbe o "valutnoj klauzuli" ništetne, odnosno ne proizvode pravne učinke, tada tužitelj duguje tuženiku primljeni iznos kredita u kunama, a tuženik je dužan vratiti tužitelju svaki više plaćeni iznos. Presudom suda EU C-186/16 prema kojoj je pravomoćno presuđeno da ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik –kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obaveza na štetu potrošača. Isto tako presudom VTS RH br. 43 Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.godine kojom je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke (među kojima je i Raiffeisen banka d.d.) u razdoblju od 01.10.2004. –31.12.2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istim NIŠTETNE I NEPOŠTENE ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica (CHF-švicarski franak ), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti , a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su tuženici ( i tužena Raiffeisen bank d.d.) postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 81., 82., i 90 a od 07.kolovoza 2007.god. do prosinca 2008.g. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N. br.79/07, 125/07,75/09, 79709, 89/09, 139/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima: U točki 8. Izreke; U dijelu točke 9. Izreke koja glasi: „Nalaže se svim tuženicima da prekinu s gore opisanim postupanjem“ i Točki 10. Izreke. Istom presudom VTS RH br. 43 Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. pravomoćno je utvrđena i presuđena ništetnost promjenjive kamatne stope iz razloga što tužene poslovne banke (među kojima i tužena Raiffeisen banka d.d.) prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditima kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa su time tužene poslovne banke ( i Raiffeisen banka d.d.) u razdoblju od 10.09.2003. postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to člancima 81., 82.,90. a od 07.08.2007.godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (točka 1. -8. Izreke ) Istom pravomoćnom presudom naloženo je da poslovne banke (Raiffeisen banka d.d.) prekinu s nepoštenim postupanjem. Tužitelj potražuje od tuženika povrat svih pretplaćenih iznosa koje je pretplatio temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Ujedno tužitelj predlaže da se tuženika obveže na dostavu podataka o kretanju visine kamatne stope za vrijeme otplate kredita. Slijedom iznesenog tužitelj moli sud da donese presudu.

2. Tuženik nije odgovorio na tužbu.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu br. 918-50- 3048673 od 16. rujna 2005., zatim je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Andriji Ilakovac te je saslušan tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Tužitelj je podneskom od 4. prosinca 2024. konačno precizirao tužbeni zahtjev kako je to pobliže opisano u izreci.

4.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je precizirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Nesporno je među parničnim strankama da su stranke zaključile Ugovor o kreditu br. 918-50-3048673 od 16. rujna 2005. na iznos od CHF 14.270,00 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize važeće na dan isplate. Također, nesporno je da je način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika vezano za CHF.

6. Sporno je među parničnim strankama da li su odredbe Ugovora o kreditu zaključenog 16.9.2005., a pobliže opisane u izreci ništetne.

6.1. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Iz Nalaza i mišljenja financijskog vještaka Andrije Ilakovca utvrđeno je da je tužitelj više platio iznos od 1.050,62 eur glede promjene tečaja CHF.

7.1. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan, sukladan pravilima znanosti i vještine, te sud cijeni da je vještak odgovorio na sva bitna postavljena pitanja.

8. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se zbog proteka vremena ne može sjetiti da li je uz Ugovor o kreditu dobio i otplatni plan. Tijekom vremena rate kredita su se mijenjale na više. Kredit je zaključen tako da su otplate vezane za tečaj švicarskog franka. Tužitelju je trebalo osobno vozilo i mogao ga je kupiti uz kredit i u banci su mu ponudili ovakav kredit kakav je i zaključio. Prilikom razgovora prije zaključenja ugovora i nakon što je ugovor napisan tužitelj nije mogao mijenjati niti jednu odredbu Ugovora, bilo je po principu "uzmi ili ostavi": Pretpostavlja da je u ugovoru bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa. U banci mu nitko nije rekao prilikom razgovora o uvjetima kredita da je za njega rizično što zaključuje ugovor s promjenjivom kamatnom stopom, a otplate rata kredita se vežu za tečaj CHF-a. U banci mu nisu rekli da HNB nema utjecaja na tečaj švicarskog franka.

8.1. Iskaz tužitelja sud je prihvatio kao vjerodostojan jer potvrđuje bitne činjenice iz Ugovora o kreditu. Sud je utvrdio da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu u osobne nekomercijalne svrhe. Nadalje, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora s tužiteljem, tužena nije u cijelosti informirala tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke glede zaključenja ugovora o kreditu, pa je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), udruge, tijela, ustanove i dr. organizacije koje su osnovane sukladno zakonu, koje se u sklopu svoje registrirane i propisno određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je tako ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih prava i interesa) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavlja određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9.1. U smislu članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe po članku 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeno ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa- "potrošač" u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ističe se da "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva ista promjenjiva elementa, čine tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražen u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze o ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke dakle vjerovniku".

9.3. Nadalje, niti odredba Ugovora o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva pa je tuženik morao informirati potrošača o njoj. Stoga Visoki trgovački sud RH u svom obrazloženju gore navedenom izričito navodi da su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za CHF nerazumljiva, o tome obavijestili potrošača na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže uz valutu CHF ili neće.

9.4. I Trgovački sud kao i Visoki trgovački sud RH ocjenjuju da u opisanim okolnostima nijedna od navedenih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno i pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu uz CHF došla do značajne neravnoteže u pravnima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.5. Također, prema članku 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako su u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročili znatniju neravnotežu u pravima i obvezama strankama proizašlih iz ugovora. Po članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču nude sve ili određene odredbe u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

9.6. Sukladno članu 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema pravne osove u nekom pravnom poslu, po odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja odnosno naknada vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U smislu članka 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecaja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9.7. Obzirom da je ovaj sud utvrdio da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu pobliže opisane u izreci, zaključenog između stranaka ništetne, to sud nalazi da tužitelju pripada pravo da mu tuženi vrati što je temeljem takvih ništetnih odredbi naplatio i primio od tužitelja, cijeneći da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove, sukladno članku 1111. ZOO-a.

10. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Andriji Ilakovcu.

10.1. Kao bitno iz Nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da su tužitelj i tužena zaključili dana 16.rujna 2005. godine Ugovor o kreditu broj 918-50-3048673 u kunskoj protuvrijednosti 14.270,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,50 % godišnje. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Rok otplate kredita je 84 mjeseci. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća a prema otplatnom planu. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta 31.10.2005. Kredit je isplaćen 20.09.2005. g. te je otplaćen u cijelosti. Uvidom u dokumentaciju koja priliježe spisu vještak je utvrdio da je tužena primjenjivala slijedeće kamatne stope u razdoblju 20.09.2005. do 30.09.2012.: od 20.09.2005. kamatna stopa iznosila je 6,50%, od 01.11.2007. kamatna stopa iznosila je 6,95%, od 01.05.2008. kamatna stopa iznosila je 7,25%, od 01.03.2009. kamatna stopa iznosila je 7,75%, od 01.07.2011. kamatna stopa iznosila je 7,50%, i od 01.10.2011. kamatna stopa iznosila je 6,75%.

10.2. Nadalje, kao bitno iz Nalaza vještaka je utvrđeno da je na temelju dokumentacije koja mu je bila dostupna utvrdio tečajne razlike za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama u razdoblju od 31. listopada 2005. do 30. rujna 2012. u ukupnom iznosu 1.050,62 eur.

11. Stoga je sud glede glavne stvari odlučio kao u izreci, sukladno članku 1111. i 1115. ZOO-a.

12. Sukladno članku 29. ZOO-a tuženik je dužan platiti tužitelju zakonske zatezne kamate pobliže opisane u izreci, a koje teku od dana preplate pojedinih anuiteta.

13. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 1.150,00 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava tužbe 150,00 eur prema Tbr.7.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 19. ožujka 2024. i 9. rujna 2025. 2x150,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, sastav podneska 4. prosinca 2024. 150,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, ročište za objavu presude 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT. Također, tužitelju je dosuđen i trošak vještačenja 450,00 eur.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 7. listopada 2025.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.