Poslovni broj: 12. Km-7/2025-29
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Trg kralja Tomislava 36, Velika Gorica
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od suca za mladež tog suda Tee Mirošević, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Marija Ivića i Ivanke Vitez, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Lovrić, u kaznenom predmetu prema maloljetnom MĆ zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11), te protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi – opisano po članku 314. stavak 1. KZ/11 i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda– prisila prema službenoj osobi – opisano po članku 314. stavak 1. i 2. sve u vezi članka 51. KZ/11 i članka 24. stavka 1. i 2. KZ/11 povodom prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 10. siječnja 2025. broj KOm-DO-24/2024., izmijenjenog na raspravi 25. ožujka 2025., na nejavnoj raspravi dana 10. srpnja 2025. i 7. listopada 2025. održanoj u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Ines Mance Štimac, oca i zakonskog zastupnika maloljetnika AĆ, branitelja maloljetnika, odvjetnika ŠĆ, predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Zaprešić, Marine Ređepović i stručne suradnice Danijele Knežević te u nenazočnost maloljetnika koji je raspravno nesposoban, dana 10. listopada 2025. objavio je, a 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19. , 80/22., 36/24. i 72/25. dalje, ZKP/08) u vezi članka 3. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj: 84/11, 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.; nadalje: ZSM/11)
u t v r đ u j e s e
da je:
maloljetni FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin AĆ i IĆ rođene M, rođen **.**.2009. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, učenik, neoženjen, bez djece, nalazi se u Centru za odgoj i obrazovanje Lug,
1.) dana 22. travnja 2024. oko 7,30 sati u [adresa], u obiteljskoj kući, u stanju težeg psihičkog poremećaja, što se diferencijalno dijagnostički može tumačiti kao LMR, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svoga djelovanja niti upravljati svojim postupcima, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), u cilju da obezvrijedi svoju majku EĆ, istu počeo psovati i vrijeđati raznim pogrdnim riječima govoreći joj „jebat ću te, A mater“, udarati i daviti, a nakon čega je IĆ u strahu za vlastitu sigurnost pobjegla u kupaonicu gdje se zaključala i zatražila intervenciju policijskih službenika, da bi potom izašao iz obiteljske kuće, dok je IĆ izašla iz kupaonice i zaključala ulazna vrata kuće, i u tom trenutku je rekao kako ide po sjekiru i kako će razvaliti vrata, pri čemu je rukama udarao po staklu, da bi kasnije istoga dana, u trenutku kad su na navedenu adresu pristupili djelatnici Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, Ispostava Zaprešić, u jednom trenutku svojom nogom udario EĆ u nogu, čime je opisanim ponašanjem svoju majku EĆ doveo u ponižavajući položaj i prouzročio kod nje osjećaj straha za njezinu sigurnost i osobne ugroženosti,
- dakle, u neubrojivom stanju teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost te ga doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,
2.) dana 22. travnja 2024. oko 8,00 sati u [adresa], nakon što su policijski službenici ZĆ i JĆ došli u dvorište obiteljske kuće na navedenoj adresi zbog intervencije po pozivu VĆ i zatekli ga u šatoru, isti im je, u stanju težeg psihičkog poremećaja, što se diferencijalno dijagnostički može tumačiti kao LMR, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svoga djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u cilju da spriječi policijsko postupanje, rekao kako će ih zaklati te uzeo metalnu vrtnu motiku dužine cca 30 cm koju je podigao u zrak i krenuo prema njima, zbog čega su oni izvukli vatreno oružje iz futrola, a policijski službenik ZĆ mu je izdao naredbu da baci motiku i legne na tlo, što je on i učinio, te su mu policijski službenici zbog pružanja aktivnog otpora stavili sredstva za vezivanje na ruke, a kada je istoga dana pregledan od strane djelatnika Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, Ispostave Zaprešić, isti je u jednom trenutku svojom nogom udario policijskog službenika ZĆ u njegovu nogu, na što ga je policijski službenik ZĆ zbog ponovnog pružanja aktivnog otpora savladao uporabom tjelesne snage, a uslijed čega je policijski službenik ZĆ zadobio tjelesne povrede u vidu istegnuća zglobova i ligamenata lijevog ramenog pojasa,
- dakle, u neubrojivom stanju silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti te u neubrojivom stanju silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda,
II. čime je maloljetni FĆ počinio pod točkom 1.) protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji - opisano u članku 179.a KZ/11 na štetu VĆ, te pod točkom 2.) protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda - prisila prema službenoj osobi – opisano po članku 314. stavak 1. KZ/11 na štetu JĆ i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi – opisano po članku 314. stavak 1. i 2., a kažnjivo po članku 314. stavak 2. KZ/11 na štetu ZĆ, sve u vezi članka 51. KZ/11 i članka 24. stavka 1. i 2. KZ/11.
III. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci maloljetnika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
r i j e š i o j e
IV. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 i članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN broj 76/14) određuje se prisilni smještaj maloljetnog MĆ u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici je dana 10. siječnja 2025. Općinskom sudu u Velikoj Gorici podnijelo prijedlog broj KOm-DO-24/2024 izmijenjena na raspravi 25. ožujka 2025. na način da se prema maloljetnom MĆ zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano po članku 179.a KZ/11 te protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi – opisano po članku 314. stavak 1. KZ/11 i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi – opisano po članku 314. stavak 1. i 2. sve u vezi članka 51. KZ/11 i članka 24. stavka 1. i 2. KZ/11 izrekne prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.
2. Dana 10. srpnja 2025. i 7. listopada 2025. održana je rasprava u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Ines Mance Štimac, oca i zakonskog zastupnika maloljetnika AĆ, branitelja maloljetnika, odvjetnika ŠĆ, predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Zaprešić, Marine Ređepović, soc. ped. i soc. radnice Sonje Andrijašević i stručne suradnice suda Danijele Knežević te u nenazočnost maloljetnika koji je raspravno nesposoban, radi odlučivanja o prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici.
3. Maloljetni FĆ prema nalazu vještaka raspravno je nesposoban pa se smatralo da je očitovanje da nije počinio protupravna djela koja imaju obilježja kaznenih djela opisana u prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je maloljetni FĆ počinio predmetna protupravna djela koja imaju obilježja kaznenih djela.
4.1. Naime, u odnosu na protupravno djelo koja ima obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano po članku 179.a KZ/11 pod točkom 1.) prijedloga navedeno je utvrđeno u prvom redu na temelju iskaza žrtve VĆ koja je u bitnom iskazala kako je kritične zgode FĆ iz čistog mira počeo „divljati“ te ju je počeo udarati i daviti nakon čega se ona sklonila i zaključala u kupaonicu te je, a obzirom da je bila sama kod kuće s FĆ, nazvala supruga koji joj je rekao neka zove policiju. Nakon što se zaključala u kupaonicu, FĆ je izašao iz kuće i otišao je u garažu gdje je bio do dolaska policije. Njihova garaža je prekrivena ceradom, a FĆ je u njoj nešto radio i imao u ruci malu motiku. Policija je po dolasku, naglo dignula ceradu, što je FĆ uplašilo, te je on s tom motikom u rukama krenuo prema njima. Međutim, policija je na njega digla pištolje te su ga uspjeli svladati, staviti mu lisice i polegli ga na pod, a ona je sve to promatrala s prozora kuhinje koji gleda na garažu. FĆ je bio polegnut na pod i vezan sve do dolaska hitne. Nakon toga, FĆ su podigli s poda te je on nogom u list udario nju, u pomoć joj je pritekao policajac kako bi odmaknuo FĆ od nje, uslijed čega je i policajac zadobio udarac. FĆ ju je udarao rukama otvorenim dlanom te ju je uhvatio za vrat, a ona ga je, obzirom da se s njim ne može hrvati niti ga odgurnuti obzirom na Bruninu tjelesnu konstituciju, uštipnula za trbuh kako bi se on odmaknuo od nje. Nakon toga, FĆ se odmaknuo i ona je pobjegla u kupaonu. Tijekom tog događaja FĆ ju je psovao i vrijeđao, no FĆ na taj način uobičajeno reagira i često upotrebljava vulgarne riječi i psovke. Tom prilikom joj je rekao: „jebat ću te, A mater“, spominjao je kurve te koristio druge vulgarne izraze. U jednom trenutku, kada je u kući nastupila tišina, te je ona pretpostavila da je FĆ izišao iz kuće, izašla iz kupaonice i otišla zaključati ulazna vrata od kuće. Tada je shvatila da se FĆ nije udaljio od kuće već da je ispred kuće te je on nakon što je žrtva zaključala vrata, rekao da ide po sjekiru da će razvaliti vrata, pri čemu je rukama lupao po staklu. FĆ inače ima više „respekta“ prema ocu, dok je nju percipirao kao slabiju, međutim, u zadnje vrijeme i prema ocu gubi „respekt“ te je uvijek imao ispade u ponašanju koji su se manifestirali psovanjem, vrijeđanjem ili razbijanjem. U zadnjih nekoliko mjeseci, s ulaskom u pubertet, ti ispadi su se intenzivirali u smislu da su prisutni, uz vrijeđanje, razbijanje i fizički napadi na nju i oca, no ona se ne boji FĆ. Obzirom da FĆ nije cijelo vrijeme kod kuće, kad dođe kući, ona i Brunin otac pokušavaju FĆ udovoljiti, tako da i nema nekog podražaja za burnu reakciju, jer FĆ inače burno reagira, ako nešto nije po njegovom ili ako mu se nešto ne dozvoli. Sve joj je teže kontrolirati Brunine ispade, budući da su oni sve učestaliji ulaskom u pubertet, FĆ je i fizički stasao te je dosta jak, pri čemu ona u samom trenutku napada osjeti strah, međutim, to je trenutačno dok se FĆ ne smiri, nakon čega i on sam nije svjestan svojeg ponašanja.
4.2. Navedeni iskaz žrtve VĆ potkrijepljen je s pročitanim izvješćem o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, medicinskom dokumentacijom Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, ispostave Zaprešić na ime VĆ, otpusnicom bolničkog odjela Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, otpusnim pismom bolničkog odjela Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, mišljenje ravnatelja Osnovne škole Ivane Brlić Mažuranić o učeniku MĆ, izvješće o postupanju u obitelji HZSR, Područni ured Zaprešić, otpusnicom bolničkog odjela Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež i otpusnim pismom bolničkog odjela Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež.
4.3. Ocjenjujući navedene dokaze sud je iste ocijenio vjerodostojnim i nedvojbeno utvrdio da je upravo maloljetni FĆ dana 22. travnja 2022. svojim postupanjem kada je vrijeđao, prijetio i fizički nasrtao na svoju majku, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji te je kod žrtve VĆ izazvao strah za njezinu sigurnost, osobnu ugroženost te je doveo u ponižavajući položaj. Postupajući na opisani način maloljetnik je u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a. KZ/11 sve u vezi članka 24. stavka 1. i 2. KZ/11
5. Nadalje, u odnosu na protupravno djelo koje ima obilježje kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11 i protupravno djelo koje ima obilježje kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. i 2. KZ/11 pod točkom 2.) prijedloga, navedeno je utvrđeno u prvom redu na temelju na temelju suglasnih iskaza žrtava JĆ i ZĆ. Svjedok žrtva ZĆ je u bitnome naveo da je kritične zgode u jutarnjim satima šef smjene obavijestio njega i njegovu kolegicu JĆ kako je potrebno izaći na teren po dojavi VĆ koja je kontaktirala njihovu policijsku postaju i zatražila intervenciju, a obzirom da se njezin sin FĆ prema njoj nasilnički ponaša, nasrnuo je fizički na nju, davio ju je rukama i udarao ju je, a u jednom trenutku ona se uspjela osloboditi i pobjegla je u kupaonicu, gdje se zaključala. Maloljetni FĆ prema navodima njegove majke je u tim trenucima pokušavao razvaliti vrata od kupaonice međutim kako u tome nije uspijevao rekao je majci kako ide potražiti sjekiru sa kojom će razvaliti vrata i nju zaklati. EĆ je nakon toga zatražila intervenciju policijskih službenika i s obzirom da je FĆ izašao iz kuće zaključala je kuću te je ostala u kući. Kad su on i kolegica JĆ došli na mjesto događaja zatekli su gospođu EĆ koja im je ukratko ispričala što se dogodilo, bila je u strahu, napomenula im je kako ovo nije prvi puta da se FĆ nasilnički ponaša prema njoj i njezinom suprugu. On i policijska službenica JĆ primijetili su kako netko viri iz šatora, a koji se nalazi kraj obiteljske kuće obitelji MĆ te su prišli šatoru i čim ih je maloljetni FĆ uočio isti je uzeo u ruke metalnu vrtnu motiku (kramp) veličine otprilike 30 cm koju je podigao u zrak i krenuo je prema njemu i policijskoj službenici JĆ. Pri tome je psovao, prijetio je, ali se ne sjeća točno kojim riječima. On je u tom trenutku zatvorio ulazna vrata, tj. zastor od šatora i s policijskom službenicom JĆ se odmaknuo od šatora, dok je FĆ ostao u šatoru i nastavio je neartikulirano vikati i udarati po unutrašnjosti šatora s krampom. Nakon toga je on izvukao pištolj, a točno u tom trenutku maloljetni FĆ je izašao iz šatora te zaprijetio njemu i policijskoj službenici JĆ da će ih zaklati. Nakon toga je naredio maloljetnom FĆ da baci kramp u stranu i legne na trbuh. FĆ se i dalje opirao, kretao se i dalje po dvorištu, razgovarao je u tom trenutku s ocem preko telefona te mu je rekao kako oni imaju pištolj, nakon toga je on postupio po njegovoj naredbi, legao je na pod te su mu stavili lisice. U tom trenutku su došla kola hitne pomoći i djelatnici hitne pomoći, Ispostave Zaprešić su pregledali maloljetnog FĆ te njegovu majku EĆ. Iako je upoznao djelatnike hitne medicinske pomoći kako obzirom na situaciju je nužno da maloljetni FĆ ostane na podu, isti su postupili suprotno njegovoj uputi i podigli su maloljetnika te se on u tom trenutku približio svojoj majci VĆ i nogom je udario u njezinu nogu. Zatim je on prišao maloljetnom FĆ i naredio mu da sjedne, međutim u tom trenutku je maloljetni FĆ i njega udario nogom u njegovu nogu. U tom trenutku on ga je svladao i ponovno ga polegao na pod, nakon čega je maloljetnik odveden u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Kukuljevićevoj, uz asistenciju policije. Dodao je da prilikom intervencije bilo je nekih naznaka da se radi o psihički bolesnoj osobi ali u tom trenutku je primarno gledao kako da zaštiti sebe obzirom da ga je maloljetnik napadao te prijetio da će zaklati svoju majku. Neovisno o činjenici radi li se o psihički bolesnoj osobni ili ne, policijski službenici obvezni su upotrijebiti sredstva prisile kako bi savlada osobu koja predstavlja opasnost za ljude oko sebe ili za samog sebe. On nije prošao nikakvu posebno obuku za rad s maloljetnicima. Djelatnik je temeljne policije te kao takav prvi izlazi na intervencije u slučaju prijave obiteljskog nasilja i slično. U slučaju potrebe za intervenciju ne gleda se koji od djelatnika ima završeni tečaj odnosno koji je najpodobniji za postupanje u određenom predmetu već se na terene izlazi sukladno raspoloživosti i hitnosti postupanja.
5.1. Svjedokinja žrtva JĆ je u bitnome navela da su tog dana u jutarnjim satima, između 7 i 8 sati ujutro, ona i policijski službenik ZĆ upućeni na intervenciju u [adresa] zbog činjenice da je intervenciju policijskih službenika zatražila IĆ budući da se njezin sin maloljetni FĆ nasilnički ponaša prema njoj. Kad su ona i policijski službenik ZĆ došli na mjesto događaja, u dvorištu na adresi prebivališta gospođe VĆ vrata im je otvorila gospođa MĆ i obavijestila ih je kako ju je sin FĆ napao, da ga se jako boji i kako je FĆ otišao u garažu, a koja se nalazi u dvorištu. Gospođa MĆ im je rekla kako ju je sin gušio i davio rukama, a ona mu se uspjela u jednom trenutku othrvati i pobjegla je u kupaonicu te se zaključala. Maloljetni FĆ prema njezinim riječima je u tom trenutku na silu pokušavao ući u kupaonu i vikao je svojoj majci kako će ju ubiti. Obzirom da nije mogao ući u kupaonu zaprijetio je majci da će otići po sjekiru, a kad pronađe sjekiru da će ući u kupaonu i ubiti ju, te je nakon toga izašao iz kuće. U tom trenutku IĆ je izašla iz kupaone, zaključala kuću i zatražila intervenciju policijskih službenika i čekala je njihov dolazak. Nakon što im je IĆ, po njihovom dolasku, sve prethodno navedeno ispričala oni su uočili kod improvizirane garaže (šator) mušku osobu i čuli su zvukove alata te su se uputili prema šatoru. Policijski službenik ZĆ je otvorio improvizirana vrata, međutim nije ulazio u šator, i odmah je primijetio da se u šatoru nalazi maloljetni FĆ te je rekao maloljetniku da izađe iz šatora, a ona je bila cijelo vrijeme izvan šatora na udaljenosti otprilike tri metra iza kolege ZĆ. Kada je maloljetni FĆ primijetio nju i kolegu ZĆ isti je u ruke uzeo motiku veličine otprilike 30 cm, istu podigao u zrak i zamahnuo prema njoj i policijskom službeniku ZĆ te je pri tome zaprijetio kako ako se ne maknu da će ih sve pobiti. U drugoj ruci maloljetni FĆ je držao mobitel jer je paralelno dok se sve to događalo razgovarao sa svojim ocem. Na to su ona i policijski službenik ZĆ izvukli pištolje i uperili ih prema maloljetnom FĆ, ali pištolje nisu repetirali. Kolega ZĆ je dao naredbu maloljetnom FĆ da baci motiku i da potrbuške legne na pod. Maloljetni FĆ nije odmah postupio po naredbi policijskog službenika ZĆ, počeo je plakati i histerizirati. S obzirom na navedeno ona i kolega ZĆ bili su primorani primijeniti tjelesnu snagu, odnosno sredstva prisile, kako bi ga svladali i polegli su ga na pod i stavili su mu lisice. Oni su tada javili svojoj policijskoj postaji što se dogodilo te im je njihova policijska postaja poslala pojačanje te su pozvali hitnu medicinsku pomoć, Ispostava Zaprešić. Nakon što su došli djelatnici hitne medicinske pomoći isti su pregledali maloljetnog FĆ i podigli istog s poda, iako je policijski službenik ZĆ naredio djelatnicima hitne medicinske pomoći da ne dižu maloljetnika s poda budući da je isti i dalje bio agresivan. U tom trenutku maloljetnik je ponovno nasrnuo na kolegu ZĆ i nogom ga udario u njegovu potkoljenicu. Uz to maloljetni FĆ je u tom trenutku bio i verbalno nasilan prema njegovoj majci VĆ i zauzeo je položaj tijela kao da želi nasrnuti na nju, te je vikao majci zašto si mi to učinila, kurvo. Policijski službenik ZĆ je iz tih razloga ponovno bio primoran primijeniti sredstva prisile kako bi svladao maloljetnog MĆ. Nakon toga je pristigao i policijski službenik TĆ, koji je zajedno sa kolegom ZĆ podigao maloljetnog MĆ i zajedno su ga smjestili u kola hitne medicinske pomoći, a djelatnici hitne medicinske pomoći su ga zatim odveli u bolnicu, uz asistenciju PP Zaprešić. Dodala je da je navedena intervencija izlazila iz okvira njihove uobičajene intervencije obzirom na agresivnost iskazanu od strane maloljetnika te prijetnje koje im je upućivao su se njoj činile kao da ih je spreman realizirati. Ona i njezin kolega s kojim je bila na intervenciji nisu prije intervencije kontaktirali oca maloljetnika ili HZSR obzirom da su samo bili upućeni na hitnu intervenciju te da zapravo nisu bili upućeni na detalje situacije. Smatra da i danas kao i toga dana da su bili i ona i njezin kolega bili toliko ugroženi da su bili prisiljeni izvaditi pištolje obzirom da je maloljetnik koji se u tom trenutku nalazio 2-3 metra udaljen od njih mahao motikom i prijetio im da će ih "začekičati". Njezin kolega ga je cijelo vrijeme smirivao i pokušavao doprijeti do njega i dobiti ga da odloži motiku. Ona osobno nije nikad prošla posebnu obuku za rad s maloljetnicima a prilikom izlaska na intervenciju nije bila uopće upoznata s tim da se radi o maloljetnom počinitelju.
5.2. Sud je navedene iskaze ocijenio vjerodostojnima jer osim što su isti međusobno suglasni te životni i logični, isti su u bitnome potkrijepljeni iskazom žrtve VĆ te izvješćem o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasiljem u obitelji i bolničkom prijavom KB Dubrava od 23., travnja 2024., iz kojeg proizlazi da je žrtva ZĆ prilikom obavljanja službene dužnosti zadobio tjelesnu ozljedu istegnuća zglobova ligamenta remenog pojasa lijevo, a sami svjedoci žrtve su policijski službenici, koji od ranije ne poznaju maloljetnika, pa sud ne nalazi nikakvog objektivnog razloga zašto bi policijski službenici koji su kritične prigode pružali intervenciju u okviru svojih ovlasti neistinito iskazivali da se događaj nije odvio na način kako su to naveli u svojim iskazima. Isto tako sud je prihvatio i pročitanu dokumentaciju kao vjerodostojnu.
5.3. Postupajući na opisani način maloljetnik je u neubrojivom stanju silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječio službenu osobu službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi - opisano po članku 314. stavku 1. KZ/11, u vezi članka 24. stavka 1. i 2. KZ/11 na štetu žrtve JĆ te također u neubrojivom stanju silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječio službenu osobu službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi - opisano po članku 314. stavku 1. i 2. KZ/11, u vezi članka 24. stavka 1. i 2. KZ/11 na štetu žrtve ZĆ.
6. Prema nalazu vještaka za psihologiju Višnje Škevin i vještaka za psihijatriju dr. ĆĆ, maloljetnik je u vrijeme događaja koji su predmet postupka bio neubrojiv, a obzirom da maloljetnik pokazuje znakove težeg psihičkog poremećaja što se diferencijalno dijagnostički može tumačiti kao LMR, sa povremeno jako oslabljenim testiranjima realiteta i netestiranjima realiteta koja odgovaraju psihotičnim dekompenzacijama na organskoj osnovi kod mlade osobe na čije formiranje ličnosti su organske smetnje i neprikladna ponašanja značajno utjecale. Sve informacije iz anamneze upućuju na znatnu mogućnost počinjenja nekog kaznenog djela i u budućnosti s ugrozom, kako svog života i zdravlja, tako i drugih osoba, a uz sve navedeno je i raspravno nesposoban. Prilikom davanja usmenog nalaza i mišljenja na raspravi dodala je da je maloljetnik u vidljivo pogoršanom stanju radi čega je čim prije uputno realizirati mjeru smještaja maloljetnika u ustanovu. Ocjenjujući navedeni nalaz kako pisani tako i nalaz dan na raspravi, kao objektivne i stručne, sud je iste prihvatio kao vjerodostojne dokaze.
7. Prema članku 550. stavku 1. ZKP/08 i članku 554. stavku 1. ZKP/08 obzirom na navedeni psihijatrijski-psihologijski nalaz vještaka, sud je donio presudu kojom se utvrđuje da je maloljetnik počinio navedena protupravna djela, da ih je počinio u stanju neubrojivosti te mu je odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
7.1. Pri takvom odlučivanju sud obzirom na nepostojanje smještaja za maloljetnika gdje bi kontinuirano mogao se liječiti te obzirom na njegovo izrazito opasno i agresivno ponašanje u Centru za odgoj i obrazovanje Lug koja jedina ustanova za maloljetnike sa takvim teškoćama, nije smatrao prikladnim odrediti psihijatrijsko liječenje na slobodi. Navedeno je sud utvrdio na temelju dokumentacije Područnog ureda, Centra za odgoj i obrazovanje Lug, iskaza oštećenika iz ovog predmeta, iskaza stručne suradnice suda Danijele Knežević, iskaza predstavnice Područnog ureda Zaprešić, Marine Ređepović i islazapsihologa iz Centra za odgoj i obrazovanje Lug GĆ, te nalaza psihijatrijsko-psihologijskog vještaka, koje sve dokaze sud je ocijenio vjerodostojnim.
8. Prema odredbi članka 554. stavka 1. ZKP/08 u presudi će se izreći da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1 do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava te je obzirom na isto odlučeno kao u izreci.
U Velikoj Gorici, 7. listopada 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja za mladež:
Ana Lovrić
Tea Mirošević
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici KOm-DO-24/2024
2. Branitelj maloljetnika ŠĆ
3. Zakonski zastupnik maloljetnika CĆ
4. Maloljetni FĆ putem zakonskog zastupnika
5. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Zaprešić
6. U spis.
