REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2750/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB 43664740219, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 3522/2023-2 od 4. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-47/2020-19 od 20. travnja 2023., na sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da im se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3522/2023-2 od 4. veljače 2025., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Može li sud u presudi primijeniti zakon koji je prestao važiti, odnosno može li se primijeniti ZKP/97 nakon što je isti prestao važiti, odnosno na snagu je stupio ZKP/08?
2. Čini li sud povredu materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a kada u postupku primjenjuje zakon koji je prestao važiti?
3. Ima li osoba pravo na naknadu štete uslijed neosnovanog uhićenja kada je kazneni sud donio presudu kojom se optužba odbija uslijed povlačenja oštećenika prijedloga za progon?“.
1.2. Smatra da je riječ o pitanjima u pogledu kojeg odluka drugostupanjskog suda odstupa od zauzetih stajališta revizijskog suda, a da su ujedno važna radi donošenja pravilne odluke u sporu, jedinstvene primjene prava i razvoj sudske prakse. Poziva se na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-99/2019-17 od 6. travnja 2021.
1.3. Tužitelj ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zbog neosnovanog lišenja slobode.
2. U odgovoru na prijedlog tuženica predlaže tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbiti, uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, pitanja postavljena pod 1. i 2. usmjerena su na temporalnu primjenu materijalnog zakona, pri čemu tužitelj gubi iz vida prijelazne i završne odredbe Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22 - dalje: ZKP/08) u odnosu na primjenu Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - dalje: ZKP/97), kojima je ovo pitanje izrijekom uređeno. U odnosu na 3. pitanje, tužitelj nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedeno pitanje bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Naime, pravomoćna prvostupanjska presuda na koju se tužitelj poziva nije razlog koji bi upućivao na odstupanje od postojeće ustaljene prakse viših sudova ili ovog suda, posebno imajući u vidu da protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-99/2019-17 od 6. travnja 2021. nisu bili podneseni pravni lijekovi.
5. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na slobodu i njezino neosnovano lišenje iz čl. 22. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98-službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01-službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10-službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH), odnosno čl. 5. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP) ovaj sud ocjenjuje da u ovom parničnom postupku radi naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode nema mjesta o tome raspravljati, jer se radi o građanskopravnom postupku, a o povredi prava na neosnovano lišenje može se raspravljati u sklopu kaznenopravnog postupka. Nastavno, tužitelj je u smislu čl. 5. st. 5. EKLJP iskoristio svoje pravo na odštetu u predmetnom postupku koji je proveden u potpunosti sukladno čl. 6. st. 1.
EKLJP i čl. 29. Ustava RH.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.
8. Prema ocjeni ovoga suda, odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom II. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
