Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-276/2025-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HJ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i optuženika EJ podnesenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-342/2025-11 od 10. lipnja 2025., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i optuženika EJ kao neosnovane te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženik ĆJ proglašen je krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz nehaja, iz članka 227. stavak 6. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku RJ izrečena je uvjetna osuda na način da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka i to na ime paušala isplatiti iznos od 100,00 (sto) eura, a o ostalim troškovima kaznenog postupka donijeti će se posebno rješenje.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači te optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

3.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženik ĆJ po branitelju Borisu Marohniću, odvjetniku u Rijeci, "iz svih žalbenih osnova predviđenih u članku 467. stavak 1., 2., 3. i 4. ZKP/08", s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženika oslobodi od optužbe.

4. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnio je optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetništva odbije u cijelosti kao neosnovana.

5. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i optuženika EJ su neosnovane.

7. U žalbi optuženika EJ se ističe da pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih osnova, članka 467. stavak 1., 2., 3. i 4. ZKP/08, ne navodeći o kojim je zapravo žalbenim osnovama riječ. Optuženik u žalbi ponovno ističe da izražava žaljenje zbog događaja, prilikom kojeg je smrtno stradala oštećena UJ, koju je dobro poznavao, jer su stanovali u istom mjestu i često se vozila autobusom, pa ga je njezina smrt pogodila. Optuženik još jednom u žalbi naglašava da mu zaista nije jasno što se navedene prigode točno dogodilo i na koji način je oštećena zadobila teške tjelesne ozljede, od kojih je ozljeda naknadno preminula.

7.1. Iz navoda žalbe optuženika zapravo proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kada navodi da iz iskaza svjedokinje GJ proizlazi da oštećena UJ nije posljednja putnica koja je izašla iz autobusa, te da snimka autobusa nije dovoljno jasna, a vještak prometno tehničke struke je naveo da predmetnom autobusu nije ni trebalo biti dopušteno biti u prometu jer ne sadrži dovoljnu opremu koja bi osigurala sigurnost putnika, a na autobusu nisu zabilježeni elementi dodira tijela, odjeće i obuće oštećene s vratima autobusa, te postoji mogućnost da je oštećena prilikom silaska s autobusa bila "u mrtvom kutu" optuženika vozača autobusa, što bi ukazivalo na okolnost da ju nije mogao uočiti.

7.2. S obzirom da iz žalbe optuženika proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog stanja, ovaj sud je kao drugostupanjski sud postupajući u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08 pobijanu presudu ispitao u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim, nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

8. Suprotno navodima žalbe glede žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom analizom svakog dokaza pojedinačno, u suglasju s drugim dokazima u potpunosti pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i zaključio kako je optuženik ĆJ postupao upravo na način opisan u izreci prvostupanjske presude, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj sud. Naime, analizom i ocjenom provedenih dokaza, nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet dipl. ing. Srećka Hlišća, u vezi dinamike nastanka prometne nezgode proizlazi da je optuženik upravljao gradskim autobusom i stao na stajalištu zbog izlaska putnika na stanicu, s time da je krenuo prije nego što su se stražnja, a posebno srednja od triju dvokrilnih vrata potpuno zatvorila, a na koja je upravo niz stepenice silazila oštećena UJ koja je starije životne dobi, što je imalo za posljedicu narušavanje njene stabilnosti i uzrokovanje pada silaskom na nogostup s obje noge. Tahografski zapis pokazuje da je autobus na mjesto nesreće prilazio brzinom od oko 43 km/h i zaustavio se na oko 22 sekunde kada je krenuo i odmah ponovno stao, s time da se ne može utvrditi prijeđeni put od pokretanja autobusa do ponovnog zaustavljanja, jer je bio prekratak. I sam optuženi ĆJ je istaknuo u svojoj obrani da ne može znati da li je kriv ili ne, jer da je prije kretanja sa autobusne stanice provjerio ogledala i nije vidio oštećenicu te zaustavio autobus tek kada je čuo galamu putnika, što potvrđuje nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. ing. Srećka Hlišća o vrlo kratkom vremenu zaustavljanja autobusa na autobusnoj stanici.

8.2. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno je da video zapis nadzorne kamere Erste banke u Rijeci koja je oduzeta u postupku policijskog očevida, potvrđuje da je autobus nakon pristizanja na autobusno stajalište i ponovno pokretanje bio zaustavljen oko 22 sekunde zbog izlaska putnika. Pažljivim postupanjem optuženika moguća je provjera izlaska putnika u unutarnjem i vanjskom desnom retrovizoru, pa je tako u unutarnjem retrovizoru bilo moguće uočiti izlazak oštećene putnice kroz srednja vrata krila koja su ostakljena, a na vanjskom desnom retrovizoru da putnica izlazi u prostor pored desnog boka autobusa kod srednjih vrata, pogotovo kada se prije toga zatvore srednja vrata. Da optuženik kao vozač autobusa nije krenuo prije nego što su se sva vrata zatvorila pa tako i ona srednja na koje je izlazila oštećena, izostao bi destabilizirajući trzajni efekt na oštećenu putnicu pokretanjem autobusa iz mjesta, ali i efekt bočnog potiskivanja zatvaranjem krila vrata, dok se oštećena još nalazila pored njih, a koja se zatvaraju tako da pomiču i uklješćuju putnike prema središnjem rukohvatu.

8.3. Ovakva analiza nalaza i mišljenja dinamike nastanka prometne nezgode, a kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj sud potkrijepljena je sudsko medicinskim vještačenjem prof. dr. sc. AJ, koji je istakao da su teške tjelesne ozljede koje je zadobila oštećena u ovoj prometnoj nezgodi nastale djelovanjem jake mehaničke sile tupotvrde površine i kompatibilne su nastanku mehanizmom pada. Pad oštećene da je nastao uslijed destabilizirajućeg efekta pokretanja autobusa tijekom silaženja oštećene po stepenicama autobusnih vrata uz dodatni destabilizirajući efekt bočnog potiskivanja zatvaranjem krila vrata dok se oštećenica još nalazila pored njih. Uslijed destabilizacije da je nastao gubitak ravnoteže pa je oštećena pala na nogostup pri čemu je takvim padom zadobila opisane teške tjelesne ozljede, a uzročna veza između zadobivenih ozljeda i smrtne posljedice utvrđena je obdukcijom.

9. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedokinje GJ kao vjerodostojan iz razloga što je ova svjedokinja mijenjala iskaz u odnosu na utvrđenje kada je i u kojem trenutku vidjela da oštećena UJ silazi iz autobusa, kada ističe da je oštećena pala ispred srednjih ulaznih vrata, pa su ljudi lupali po staklu i onda se autobus odmah zaustavio, iako tvrdi da je oštećena pala za vrijeme dok je autobus stajao na stanici, što ne proizlazi ni iz prometnog, a ni iz medicinskog vještačenja.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je dana 23. siječnja 2018. optuženik ĆJ upravljao autobusom marke "MAN" prometnom trakom namijenjenom za promet autobusa gradskog prijevoza, te postupio suprotno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i nakon što je zaustavio autobus na obilježenom stajalištu radi izlaska i ulaska putnika započeo s radnjom uključivanja u promet bez da se prethodno uvjerio da su svi putnici koji su izlazili iz autobusa sigurno stupili na pločnik, te bez da je zatvorio sva vrata u trenutku kada je oštećena UJ silazila niz stepenice autobusa na srednja vrata došlo do destabilizacije i pada na pločnik, odnosno kolnik kojom prilikom je zadobila teške tjelesne ozljede opisane u izreci prvostupanjske presude, uslijed kojih ozljeda je i preminula.

10.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je optuženik ĆJ ostvario na opisan način bitna obilježja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz nehata.

11. Optuženik ĆJ u odnosu na odluku o kazni navodi da ukoliko drugostupanjski sud zaključi da je optuženik kriv za počinjeno kazneno djelo za koje se optužnicom tereti, da prihvati prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o kazni, jer su u odnosu na optuženika izražajne olakotne okolnosti, optuženikova neosuđivanost, te okolnost da nije više profesionalni vozač te mu je nedavno preminuo otac od teške bolesti, otac je jednog malodobnog djeteta od tri godine i samohrani otac, a majka djeteta je bila hospitalizirana, odselila se iz zajedničkog stana i ne može se brinuti za dijete, te bi se i izricanjem uvjetne osude u potpunosti u odnosu na optuženika postigla svrha specijalne prevencije, jer nije riječ o osobi sklonoj kriminalnim djelima, već običnom čovjeku koji je u životu već i sam teško stradao.

11.1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11, pa se izrečenom uvjetnom osudom neće postići svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije. Naime, u žalbi se navodi da je prvostupanjski sud propustio kod optuženika utvrditi otegotne okolnosti, jer da je optuženik kao profesionalni vozač autobusa javnog gradskog prijevoza prilikom upravljanja autobusom trebao postupati sa znatno većom pažnjom i opreznosti, pa je optuženik u konkretnom slučaju bez dužnih provjera prilikom zaustavljanja, odnosno kretanja autobusa sa autobusne stanice, pokrenuo autobus prije nego je oštećena UJ dovršila siguran izlazak iz autobusa, uslijed čega je pala te zadobila teške tjelesne ozljede od kojih je i preminula. Stoga žalitelj smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strane optuženika, a podcijenio otegotne okolnosti prilikom odmjeravanja kazne, jer je u konkretnom slučaju optuženika trebao osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

12. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika, a prihvaćajući odluku prvostupanjskog suda i prilikom odabira vrste i mjere kazne je pravilno je prvostupanjski sud prosudio u smislu odredbe članka 47. KZ/11, te optuženiku na odgovarajući način utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti, dok otegotne nije pronašao. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne kao olakotnu okolnost cijenio raniju neosuđivanost optuženika, te okolnost da je optuženik nastojao pomoći oštećenoj nakon nezgode da se nakon prometne nezgode interesirao za njezino zdravstveno stanje, a kada je ista preminula od posljedica prometne nezgode obitelji oštećene iskazao žaljenje zbog smrti oštećene, izrazito pogođen posljedicama nezgode, okolnost da je otac maloljetnog djeteta o kojem se sam brine kao samohrani roditelj, jer ih je supruga i majka djeteta napustila, a otegotne okolnosti nije pronašao. Navodi na koje se u žalbi poziva državno odvjetništvo, a koje bi se odnosile na činjenicu da prvostupanjski sud nije cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika ne može prihvatiti, jer se odnose na obilježje počinjenog kaznenog djela izazivanja prometne nezgode iz nehata, za koje kazneno djelo je optuženik i proglašen krivim. Stoga ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen optuženik, te izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine primjerena stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenog djela zaštićenog dobra, osobi optuženika i okolnostima počinjenog kaznenog djela.

12.1. Ovaj sud ocjenjuje da će se uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.

13. Nije u pravu optuženik ni kada pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o troškovima postupka koju posebno ne obrazlaže, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 148. stavka 1 u svezi članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08 te je naložio optuženiku da naknadi troškove postupka i to na ime paušala naknadi iznos od 100,00 (sto) eura, a o ostalim troškovima kaznenog postupka donijeti će se posebno rješenje.

14. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj