Poslovni broj: P-5421/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mario Patača, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti, 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz točke 3. Ugovora o kreditu broj: 029-50-2336860 od 09.06.2004. godine koji su zaključili tužitelj i tuženik, koja glasi: “3,00% (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, tužiteljici IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti na ime parničnih troškova iznos od 303,10 eura (tristotri eura i deset centi), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 09. lipnja 2004. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu broj: 029-50-2336860 za kupnju novih vozila Peugeot. Ugovorom o kreditu tuženik je stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 20,000.00 EUR.
Točkom 3. Ugovora o kreditu /naknada/ ugovoreno je kako je tužitelj dužan tuženiku platiti naknadu od 3,00 % od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita 11. lipnja 2004. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 600,00 eura. O ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Navedena ugovorna odredba protivna je načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ 96/03), kao i kasniji Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ broj: 79/07), s istim sadržajem u članku 81., odnosno kasnije u članku 96., reguliraju nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (ovdje tuženik), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi ništetnost sporne odredbe.
2. Tuženiku je 26. kolovoza 2025. uredno dostavljena tužba s prilozima (dostavnica iza l. 13. spisa) s pozivom da dostavi sudu u roku 30 dana odgovor na tužbu, sukladno čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje; ZPP-a). Ujedno je tuženik upozoren da ukoliko u određenom roku ne dostavi pisani odgovor na tužbu da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev i to presuda zbog ogluhe, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1. -3. ZPP-a.
3. Sukladno čl. 331. b. st. 1. ZPP-a, određeno je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ukoliko ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i to preslik Ugovora o kreditu (l. 5.-11. spisa) te utvrdio da iz istih proizlazi osnovanost činjeničnih navoda tužbe.
5. Kako je tuženik uredno zaprimio tužbu, te nije u određenom roku dostavio pisani odgovor na tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev su u suglasju s dokazima koje je priložio uz tužbu, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke.
6. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a te su isti odmjereni u skladu s naznačenom vrijednosti predmeta spora od 1.327,22 eura, zahtjevom za naknadu troška i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarife), uzimajući u obzir da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.
Stoga je tužiteljici valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebne za vođenje postupka, koji se sastoje od odvjetničkog troška nagrade za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), što iznosi 200,00 eura, uz pripadajući odv od 25%, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i trošak sudske pristojbe presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eura (Tbr. 2. toč. 2. u vezi Tbr. 1. toč. 2. Tarife sudskih pristojbi, Narodne novine broj 37/23), što ukupno iznosi 303,10 eura.
7. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate i to u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
U Zagrebu, 7. listopada 2025.
Sutkinja:
Natalija Horvatić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku, uz Rj. o pristojbi na presudu zbog ogluhe
2. Tuženiku
