REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-966/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Miroslava Turnšek, odvjetnica u Rijeci, protiv 1. tuženice OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženice TZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Samir Ilijaz, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-125/2023-3 od 13. lipnja 2023., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-461/2020-44 od 30. studenoga 2022., na sjednici održanoj 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija i ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-125/2023-3 od 13. lipnja 2023. pod točkom I. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 461/2020-44 od 30. studenoga 2022. pod točkama I. i III. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-461/2020-44 od 30. studenoga 2022. pod točkama I. i III. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-461/2020-44 od 30. studenoga 2022. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženicama 1. OZ i 2. TZ da tužiteljima FZ i NZ isplate iznos od 173.416,15 kn / 23.016,28 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 30. studenog 2022. pa do isplate koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se tužitelji s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 23.583,85 kn / 3.130,11 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 HRK) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos , te sa zahtjevom da se na dosuđeni iznos od 173.416,15 kn zakonska zatezna kamata dosudi s tijekom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 29. studenoga 2022. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicama 1. OZ i 2. TZ da tužiteljima 1. FZ i 2. NZ naknade prouzročeni parnični trošak u visini od 31.340,00 kn/ 4.159,53 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. studenoga 2022. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana, dok se tužitelji odbijaju s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška."

2. Presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 125/2023-3 od 13. lipnja 2023. suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženica kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-461/2020-44 od 30. studenoga 2022. u pobijanim dosuđujućim dijelovima pod točkama I. i III. prvostupanjske presude te se potvrđuje i rješenje kojim je odbačen prigovor tuženice OZ radi prijeboja.

II. Odbacuje se kao nepravovremena dopuna žalbe tuženica podnesena 27. listopada 2023.

III. U preostalom a odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda nije bila predmet drugostupanjskog postupka."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1500/2024-5 od 20. svibnja 2025., tuženicama je dopušteno podnošenje revizije protiv točke I. izreke presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž- 125/2023-3 od 13. lipnja 2023., u odnosu na pravno pitanje:

„Ima li vjerovnik (bivši bračni suprug dužnika) i ovlaštenik prava zadržanja (retencije) nekretnine koju posjeduje pravo nenaplatno posjedovati dužnikovu nekretninu u koju je za vrijeme trajanja bračne zajednice uložio sredstva i koja tražbina mu je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom?“.

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženice su u zakonskom roku podnijele reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te su predložile ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu u skladu s revizijskim navodima, sve uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizija je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje tuđe stvari bez valjane pravne osnove, i to stana na drugoj etaži – stanu u potkrovlju kuće na adresi [adresa], na temelju čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

9.1. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 23.016,28 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a sve počevši od utvrđenja:

- tužitelji su suvlasnici svaki u 1⁄2 dijela nekretnine na adresi [adresa], kuća sa dvije etaže, a na svakoj etaži je po jedan stan (stan u prizemlju i stan u potkrovlju) te se u okviru te nekretnine na kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalaze i garaža, drvarnica i dvorište

- tuženice žive na drugoj etaži – stanu u potkrovlju kuće

- pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-2620/2013 od 14. srpnja 2017., a koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob- 1062/2017-4 od 4. lipnja 2019., odbijen je tužbeni zahtjev OZ da stan na katu predstavlja bračnu stečevinu nje i FZ - tuženika u tom sporu, ali joj je po osnovi ulaganja u taj stan dosuđen iznos od 37.413,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama

- tuženice nisu dokazale da bi postojao dogovor između njih i tužitelja oko korištenja spornog stana

- tuženice su primitkom tužbe u predmetu P-272/2013 (sada P-421/2021) koji je vođen radi predaje spornog stana u posjed tužiteljima, postale nepoštene

- ukupna najamnina za predmetni stan u razdoblju od ožujka 2013. do ožujka 2020. iznosi 23.016,28 eura.

10. Tijekom postupka među strankama je, između ostalog, postojao spor oko činjenice žive li tuženice u navedenom stanu na temelju usmenog dogovora između tužitelja FZ i tuženice OZ (dogovor je navodno postignut 2003. nakon razvoda njihovog braka) te je li osnovan prigovor zadržanja/retencije.

11. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 23.016,28 eura smatrajući da tuženice nemaju valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana na katu kuće na adresi [adresa], jer su primitkom tužbe u predmetu P-272/2013 (sada P-421/2021), a koji predmet je vođen radi predaje spornog stana u posjed tužiteljima, postale nepoštene. U odnosu na istaknuti prigovor retencije smatraju da na taj prigovor ima pravo samo pošteni posjednik radi osiguranja svoje tražbine prema tužitelju na ime nužnih i korisnih troškova koje je imao za tužiteljevu stvar (čl. 164. st. 2. ZVDSP), a da se ova konkretna parnica ne vodi se radi predaje u posjed nekretnine (o tome teče posebna parnica sada pod brojem P- 461/2021) već se ova parnica vodi radi isplate zbog korištenja nekretnine tužitelja bez valjane pravne osnove pa tuženice u ovom postupku niti ne mogu isticati prigovor retencije niti će se sud posebno osvrtati na navode 2. tuženice o njezinom ulaganju u predmetnu nekretninu.

12. Uvažavajući sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, spornim se u ovoj fazi postupka ukazuje pitanje ima li 2. tuženica kojoj je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno pravo na isplatu ulaganja u predmetni stan koji posjeduje, pravo nenaplatno posjedovati taj stan pozivom na prigovor retencije dokle god joj naknada za izvršena ulaganja ne bude isplaćena.

13.1. Shvaćanje nižestupanjskih sudova da su tuženice nepoštene posjednice otkad su primile tužbu u predmetu P-272/2013 (sada P-421/2021), a koji predmet je vođen radi predaje spornog stana tužiteljima u posjed, čime su izgubile valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana te da činjenica da 2. tuženica ima utvrđeno pravo na isplatu ulaganja u predmetni stan (a koje ulaganje joj nije isplaćeno) nije odlučna za njezino pravo na posjed po osnovi prava zadržanja, nepodudarno je sa shvaćanjem ovog suda izraženog, primjerice, u odlukama Rev-722/2021-2 od 3. svibnja 2022. i Rev-1029/2023-2 od 10. rujna 2024., a koje glasi:

„Tuženici pripada pravo zadržanja nekretnine sve dok joj ne budu naknađeni troškovi na ime ulaganja u tu nekretninu, a koje je ona učinila za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljem kada je bila pošteni suposjednik sporne nekretnine.“

13.2. U ovoj pravnoj stvari mjerodavna je odredba čl. 164. st. 2. ZVDSP kojom je propisano da ako vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

13.3. Isto tako, prema odredbi čl. 72. st. 1. ZOO vjerovnik dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Radi se o pravu zadržanja ili retencije, a kada se radi o tome da vlasnik potražuje stvar (kao što su to tužitelji tražili u posebnom postupku), a s druge strane posjednik potražuje naknadu troškova ulaganja (kao što je to 2. tuženica tražila) onda se primjenjuju odredbe ZVDSP-a kao lex specialis u odnosu na odredbe čl. 72. ZOO.

13.4. S obzirom da nema spora oko činjenice da je 2. tuženici po osnovi ulaganja u stan pravomoćno dosuđen iznos od 37.413,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama, njezin posjed je pošten sve dok joj se taj iznos ne isplati. Stoga, u skladu s odredbom čl. 72. ZOO ima pravo nenaplatno posjedovati predmeti stan.

14. Napominje se i kako je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1868/2022-2 od 19. rujna 2023. preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 461/2021-10 od 14. travnja 2022. (na koji postupak se nižestupanjski sudovi pozivaju u svojim odlukama) i odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima da stan na katu kuće u D., koja kuća je u zemljišnim knjigama opisana kao kč. br. [katastarska čestica]-kuća br. …, garaža, drvarnica i dvorište, površine 634 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. D. predaju tužiteljima u posjed svakom po jednu polovinu dijela slobodan od osoba i stvari u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicama da isplate tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 6.472,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja teče po stopi sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a od 14. travnja 2022. pa do isplate.

15. Dakle, pogrešan pravni stav suda prvog stupnja da se tuženice u okolnostima konkretnog slučaja imaju smatrati nepoštenim posjednicama od trenutka dostave tužbe u toj pravnoj stvari na odgovor (na što se pozivaju nižestupanjski sudovi u pobijanim odlukama u ovo predmetu) jer među strankama nije bilo sporno, a što je utvrđeno i pravomoćnom sudskom odlukom, da je tamo 1. tuženica vršila ulaganja u predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedno sa tamo 1. tužiteljem, u koje vrijeme je ona bila pošteni posjednik jer je nekretninu koristila za vrijeme trajanja bračne zajednice po dopuštenju tamo 1. tužitelja. Ista je, s obzirom na navedeno, suprotno stavu prvostupanjskog suda, bila pošteni posjednik sve do trenutka kada je saznala za pravomoćnu odluku kojom je odbijen njezin zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini koji je zahtijevala po osnovi bračne stečevine. Navedena presuda postala je pravomoćna 4. lipnja 2019. Kako dakle 1. tuženica svoje pravo retencije temelji na izvršenim ulaganjima u nekretninu u vlasništvu tužitelja dok je bila pošteni posjednik, pripada joj pravo zadržanja predmetne nekretnine u odnosu na koju tužitelji traže predaju u posjed sve dok joj ne budu naknađeni troškovi ulaganja u tu nekretninu koje je ona činila za vrijeme trajanja braka.

16. Zbog sveg navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Vjerovnik (bivši bračni drug dužnika) i ovlaštenik prava zadržanja (retencije) nekretnine koju posjeduje ima pravo nenaplatno posjedovati dužnikovu nekretninu u koju je za vrijeme trajanja bračne zajednice uložio sredstva i koja tražbina mu je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, sve dok mu tražbina ne bude ispunjena.“ 17. Nižestupanjski sudovi su neosnovano otklonili prigovor prava zadržava (retencije) smatrajući da se on može istaknuti samo u parnici radi predaje stvari u posjed jer je taj prigovor bilo potrebno cijeniti u ovom postupku, uzimajući u obzir činjenicu da je 2. tuženica dokazala kako ima dospjelo potraživanje po osnovi ulaganja u predmetnu nekretninu, a koje potraživanje joj daje pravo zadržanja stvari što njezin posjed čini poštenim i što direktno utječe na pravo tužitelja tražiti naknadu za korištenje stvari na temelju čl. 165. ZVDSP.

18. Obzirom da nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrdili sve relevantne činjenice za odluku u ovom sporu, nema uvjeta za preinaku pobijane presuda pa je valjalo presude sudova nižeg stupnja ukinuti, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP. U nastavku postupka potrebno je razmotriti osnovanost i pravni učinak prigovora prava zadržanja (retencije) na poštenje tuženica te na njihovo pravo da nenaplatno posjeduju nekretninu tužitelja i ponovno raspraviti i ocijeniti sve odlučne činjenice za rješenje spora među strankama na koje je ukazano ovim rješenjem, te nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić