REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

Povrv-1084/23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu tog suda Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja MONOCEROS d.o.o., OIB:01135326481, Zagreb, Dominika Mandića 14, zastupan po odvjetnicima iz ZOU Rudeš, Rođak, Kalauz, Zagreb, Vlaška 79, protiv tuženika ALING d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 6, OIB:67349852816, zastupan po odvjetniku Igor Grubišić iz Zagreba, Zelinska 3, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 24. rujna 2025. g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i prisutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude dana 07. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u toč. 1. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba, posl.br. Ovrv-305/17 od 01.06.2017., u dijelu kojim je naloženo tuženiku, platiti tužitelju iznos od 16.257,12 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 10.04.2017. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena do 31.12.2022. a od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 268,69 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 10.04.2017. do 31.12.2022. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01.01.2023. do do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba, posl.br. Ovrv-305/17 od 01.06.2017.u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju iznos od 4.064,28 eur sa zateznom kamatom od 10.04.2017. do isplate kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 505,86 sa zateznom kamatom od donošenja rješenja do namirenja, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.033,02 EUR, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 6.704,83 EUR, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.818,18 eur sa zateznom kamatom od 10.04.2017. do isplate te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba, posl.br. Ovrv-305/17 od 01.06.2017.

O b r a z l o ž e n j e

Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Lucija Popov iz Zagreba izdao je rješenje o ovrsi broj Ovrv-305/17 od 01.06.2017.g. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 24.139,58 EUR/181.879,72 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 779,54 EUR/5.873,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate.

Tuženik u prigovoru i tijekom postupka osporava predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti kako po osnovi tako i po visini, navodeći, u bitnom, da je između stranka sklopljen Ugovor br. Monoceros-12/KOO/14 o izvođenju radova na izvedbi podzemnog PEHD cjevovoda u sklopu sprinkler instalacije, u objektu DC Kaufland Jastrebarsko, od dana 19.05.2014. te da je nakon primopredaje radova tužitelj u razdoblju od 23.05.2015. do 17.10.2015. po pozivu tuženika u sedam navrata vršio otklanjanje skrivenih materijalnih nedostatak na vanjskom cjevovodu sprinkler instalacije. Navodi da je time tužitelj ispunjavao svoju ugovornu obvezu, da je konkludentnim radnjama priznao svoju odgovornost za nastale nedostatke, da tuženik nije ispostavio tužitelju posebnu narudžbenicu za otklanjanje uočenih nedostataka i da između stranaka nije postojao nikakav drugi odnos osim na osnovi Ugovora te da stoga tužitelj bez osnove potražuje utuženi iznos.

U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da se odnosi na troškove sanacije cjevovoda koje je vršio u periodu od 22.05.2015. do 17.10.2015 jer je došlo do propuštanja vanjskog vodovodnog cjevovoda sprinkler instalacije. Ističe da se nije radilo o propustima tužitelja, već o propustima u zemljanim građevinskim radovima drugih izvođača, a da je tužitelj pristupio sanaciji zbog dosadašnje korektne poslovne suradnje i jer su radovi bili hitni. Kako tuženik nije platio troškove sanacije tužitelj je ispostavio utuženi račun koji tuženik nije platio.

Tijekom postupka izvršen je uvid u Račun br.004-PP1-01 (list 3 spisa), Dopis tuženika od 13.03.2017. (list 8 spisa), Korespondencija (list 9 spisa), Ugovor br. MONOCEROS- 12/KOO/14 o izvođenju radova na izvedbi PEHD cjevovoda u sklopu sprinkler instalacije, u objektu DC Kaufland Jastrebarsko od 19.05.2014. s prilogom (list 10-12, 26-42 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ilije Beljana (list 43-87 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Omerhodžića u predmetu br. Povrv-3760/16 (list 88-112, 132- 162 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Čedomira Čovića u predmetu Povrv-3760/16 (list 118-131 spisa), Fotografije i dokumentacija, korespondencija (list 170-240 spisa), Podnesak vještaka od 12.09.2022. uz prilog (list 267-278 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2341/20 od 23. rujna 2022. (list 289-296 spisa), Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-3760/16 od 27. 02.2020. (list 298-315 spisa) te je proveden dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku ZBJ od 09.04.2025. (list 456-484), Očitovanja vještak od 12.05.2025. (list 497-500), Očitovanje vještaka od 17.06.2025. (list 509-513 spisa).

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu ZPP), tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim u cijelosti.

Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje tužiteljevog računa za troškove sanacije puknuća cjevovoda na lokaciji Distributivni centar Kaufland Jastrebarsko od 23. svibnja 2015., 26. svibnja 2015., 28. svibnja 2015., 17. lipnja 2015., 9. rujna 2015. i 23. svibnja 2015., u iznosu od 24.139,58 EUR / 181.879,72 kn.

Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora br. Monoceros-12/KOO/14 o izvođenju radova na izvedbi podzemnog PEHD cjevovoda u sklopu sprinkler instalacije, u objektu DC Kaufland Jastrebarsko, od dana 19.05.2014. (dalje Ugovor) po kojem ugovoru je tužitelj bio izvođač radova, a tuženik naručitelj. Nije sporno da je tužitelj djelo obavio. Nije sporno da je tužitelj nakon dovršetka ugovorenih radova, u sedam navrata u razdoblju od 22.05.2015. do 17.10.2015. pristupao otklanjanju nedostataka te da su radovi sanacije izvršeni.

Između stranaka je sporna visini naknade za troškove sanacije.

Naime, sadržaj tuženikovog nalaza i mišljenja vještaka Ilije Beljana kojeg je tuženik naručio radi utvrđenja uzroka puknuća vanjskog vodovodnog cjevovoda sprinkler instalacije na lokaciji Distributivni centar Kaufland Jastrebarsko, (list 43. -87. spisa), u vezi sa sadržajem drugih izvedenih dokaza, pojedinačno i zajedno, jasno upućuje na nepostojanje tužiteljeve odgovornosti za puknuće vanjskog vodovodnog cjevovoda sprinkler instalacije na lokaciji Distributivni centar Kaufland Jastrebarsko.

S obzirom na to da je vještak Ilija Beljan svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju tuženikove narudžbe, tuženikovo protivljenje korištenju tog nalaza i mišljenja u ovoj parnici, po ocjeni ovog suda predstavlja zloupotrebu pravnog znanja i prava, uz pomoć kojeg je tuženik bezuspješno pokušavao popraviti svoj pravni položaj. Tim više što su i rezultati nalaza i mišljenja kojeg je izradio sudski vještak Zlatko Omerhodžić u parnici koja se vodila pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Povrv-3760/16, između istih stranaka, u istom svojstvu, identične činjenične osnove i identičnih tuženikovih prigovornih tvrdnji kao u ovom postupku, također potvrdili nepostojanje tužiteljeve odgovornosti za skrivene nedostatke koje je sanirao. Unatoč svemu, tuženik je ustrajao u svom protivljenju i to ne samo korištenja nalaza i mišljenja čiju je izradu on osobno naručio, već nalaza i mišljenja kojeg je izradio sudski vještak Zlatko Omerhodžić za potrebe parnice poslovni broj Povrv-3760/16. To je dovelo do bespotrebnog angažiranja novog sudskog vještaka u ovom predmetu kako bi on nanovo utvrđivao uzrok puknuća vanjskog vodovodnog cjevovoda sprinkler instalacije na lokaciji Distributivni centar Kaufland Jastrebarsko.

Činjenica je da je tužitelj pri pojavi propuštanja/ puknuća vanjskog vodovodnog cjevovoda sprinkler instalacije na lokaciji Distributivni centar Kaufland Jastrebarsko, u razdoblju od svibnja do listopada 2015., u dobroj vjeri, na tuženikov poziv, otklanjao te nedostatke. No takvo tužiteljevo postupanje, čak ako je početno smatrao da su nedostaci posljedica propusta u njegovim radovima, ne znači niti u kojem slučaju priznanje njegove odgovornosti za te nedostatke ili „ustaljivanje“ njegove odgovornosti.

Takvo tužiteljevo postupanje ne isključuje ni njegovo pravo da, nakon utvrđenja da je netko treći odgovoran za pojavu nedostatka, traži naknadu za izvedene radove sanacije, a valja reći i da je tužitelj izvodio radove sanacije u dogovoru s naručiteljem, te radove je tužitelj i izvršio na tuženikov zahtjev, tuženik je te radove odobrio i tužitelj takve radove ima pravo dodatno i naplatiti.

Sud upućuje i na odredbu čl.294. ZOO kojim je propisano da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Kako je u ovom konkretnom slučaju nedvojbeno da su radovi sanacije izvedeni, svakako se ne bi moglo uvjetovati postojanje pisanog ugovora ili aneksa ugovora ili postupka javne nabave za svrhu utvrđenja nastanka ugovora o građenju, u smislu čl. 294. ZOO- a.

U tom smislu sud je prigovor tuženika da su parnične strane bile su u ugovornom odnosu povodom izvođenja radova na sprinkler instalaciji na objektu Kaufland u Jastrebarskom odbio kao neosnovan jer su stranke bile u poslovnom odnosu i za radove sanacije, a stranke nisu imale osnovnim ugovorom određene elemente za naknadne i nepredviđene vantroškovničke radove, kao što je bila i predmetna sanacija, niti je tužitelj imao obvezu otklanjanja za nedostatke koji su se pojavili koja bi proizlazila iz odredbe čl.633. ZOO ili koja je uređena Posebnim uzancama o građenju jer za njih nije bio odgovoran.

Iz svih navedenih isprava i okolnosti konkretnog slučaja sud zaključuje da je nedvojbeno da ne postoji tužiteljeva odgovornost za skrivene nedostatke, tužitelj je otklanjao nedostatke za koje nije odgovoran, radi se o radovima koji su cijelosti sukladni potrebama tuženika, nedvojbeno je da su radovi sanacije izvedeni te za te radove može osnovano potraživati naknadu.

Slijedom svega navedenog tužitelj je radove sanacije izveo i ima pravo na njihovu naknadu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

Stoga je predmet u ovom postupku isključivo količina izvedenih radova sanacije i visini naknade za troškove sanacije.

Radi utvrđenja visine odnosno vrijednosti radova koje je tužitelj izveo, provedeno je građevinsko vještačenje.

Na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ZBJ od 09.04.2025. (list 456-484), Očitovanja vještak od 12.05.2025. (list 497-500), Očitovanje vještaka od 17.06.2025. (list 509-513 spisa) te usmeno na ročištu 24.09.2025. sud je utvrdio da visina troškova svih sanacija u vrijeme njihova izvođenja u periodu 23.05. do 17.10.2015. godine iznosi 20.321,40 eur sa uključenim PDV-om odnosno 16.257,12 eur bez PDV-a. Proizlazi da su za izradu troškovnika u graditeljstvu uobičajena dva pristupa: pri izradi ponude za izvođenje radova najčešće se rade analize cijena, na temelju satnica direktnih radnika i normativa za izvedbu pojedinog rada, cijena materijala te strojeva i vozila, odnosno opreme. Tako dobivene cijene se korigiraju faktorom tvrtke, koji obuhvaća sve indirektne troškove koje tvrtka ima u dijelu koliko opterećuju predmetno gradilište. Dvije su vrste faktora: tzv. menadžer faktor kod kojeg indirektni troškovi obuhvaćaju plaće svih zaposlenika osim direktnih radnika, režijske troškove tvrtke, kamate, najam i dr. te factor na rad, koji se kod radova niskogradnje češće koristi jer bi cijena stroja opteretila cijenu do te mjere da tvrtka ne bi bila konkurentna. U svakom slučaju, tako teoretski dobivena cijena korigira se primarno ovisno o količini pojedinog rada, ali obavezno i u odnosu na tržište, pa i takva cijena varira. Drugi način izrade troškovnika je prikupljanje ponuda potencijalnih podizvođača. U oba slučaja rezultat su tržišne cijene, a da su izradu ovog elaborata zatraženi navedeni temeljni podaci za izradu analize cijene, no nisu dobiveni, pa je korišten drugi pristup i to direktno tržišne cijene.

Stoga u konkretnom slučaju su korištene prosječne prihvatljive tržišne cijene što je vidljivo u elaboratu nalaza i mišljenja te su iz svih opisa u eleboratu vidljivi svi elementi cijene izvedenih radova. Nadalje vještak je pojasnio i obrazložio da je prosječne tržišne cijene potrebno uvećati zbog nemogućnosti planiranja i višestrukog pristupanja radovima i zašto je to potrebno. U odnosu na prigovor tuženika da nije moguće provjeriti niti znati koliko iznosi jedinična cijena a koliko postotak uvećanja cijena zbog nemogućnosti planiranja radova vještak pojašnjava da je uobičajeno da se jedinične cijene računaju za izradu, primjerice 200 m cijevi i sve potrebne elemente prema projektu i pripadajućem troškovniku sa jednokratnim odvozom opreme i materijala, koji najčešće ulazi u faktor. Za svaki neočekivani naknadni i nepredviđeni rad, doprema materijala i opreme te radnika računa se unutar stavke direktnog rada, a niti cijena materijala ne mora sadržavati rabat. Stoga se za takve slučajeve ugovaraju osnovne satnice i cijene materijala, čak i klizna skala za slučaj znatnog povećanja razlike u cijeni, no to je ovdje izostalo. Proizlazi da je uobičajeno da se prosječne jedinične cijene uvećavaju za 10-15 %, no u ovom elaboratu to je određeno iskustveno na temelju 40-godišnjeg rada u građevinarstvu. Tržišne cijene svakog proizvoda i rada su provjerljive i dostupne, dakle poznate i vještaku i javnosti, ali varijabilne, pa su namjerno izostavljene radi izbjegavanja nepotrebnih dokazivanja zbog čega je odabrana koja od njih, dok je uvećanje od 10-15% doista iskustveno. U odnosu na prigovor na tablicu troškovnika da vještak u tablici nije iskazao jedinične tržišne cijene za svaku pojedinu stavku izvedenih radova niti postotak njihovog uvećanja, nego samo jedinicu mjere, količinu izvedenih radova te ukupnu vrijednost radova, tako da nije moguće izvršiti provjeru točnosti izračuna niti vrijednost radova iskazane u svakoj pojedinoj stavci, vještak je pojasnio da je pretpostavljena točnost elektroničkog izračuna (excel) te je smatrano da umnoške i zbrojeve nije potrebno dodatno kontrolirati, nego samo količine, pri čemu su bili korištene prodajne jedinične cijene, primjerice Pipelife za PE sustave, a da cijene svakako variraju stoga pri izradi elaborata vještak nije u ulozi projektanta koji prikazuje klasičan troškovnik, da je zadatak vještačenja bio utvrditi količine i trošak sanacije u vrijeme izvedbe radova na što je vještak odgovorio. Dalje je utvrđeno da bi vrijednost tih radova zbog znatnog porasta cijena bila znatno veća, odnosno iznosila bi 30.907,09 EUR bez PDV-a, ali to za ovaj predmet nije odlučujuće s obzirom da su radovi izvedeni 2015.g., a tužitelj je radove fakturirao tuženiku računom br. 004-PP1-01 od 23.2.2017., temeljem kojeg potražuje od tuženika utuženi iznos. Radovi sanacije nisu mogli biti unaprijed ugovoreni, sastavljanje analize cijena te ovjeravanje i nadzornog inženjera i prihvaćanje od naručitelja prije izvođenja radova nije bilo moguće uslijed potrebe za hitnom intervencijom i zbog same prirode štete te je stoga vrijednost izvedenih radova vještak sačinio na temelju prosječnih tržišnih cijena u to vrijeme. U odnosu na dokumentaciju priloženu uz podneska tužitelja od 16.03.2018. koja je vještaku predočena na ročištu dana 24.09.2025. vještak navodi da ista ne bi dovela do bitnih razlika jer je način utvrđivanja tržišnih cijena upravo izračun koji je sačinjen te bi na kraju bile dobivene slične ako ne i jednake cijene.

Vještak je iznio sve relevantne podatke o radovima sanacije, metodološki okvir vrednovanja te je na detaljan i stručan način pojasnio i obrazložio dijelove metodologije pri utvrđivanju procjene, način na koji su dobivene cijene radova te je imajući u vidu stručno znanje i iskustvo vještaka sud uzeo u obzir utvrđenje vještaka kojim je procijenjena vrijednost radova na sanaciji te je procijenjena temeljem iskustva i analize cijena sa mjerodavnim aktima i normativima. Količine radova utvrđene su temeljem pregleda lokacije u svrhu prikupljanja informacija o postupcima sanacije u tehničkom smislu, predočenih fotografija te u skladu sa pravilima struke, a u odnosu na analizu cijene izradi troškovnika pristupljeno je na temelju prosječnih tržišnih cijena uvećanih zbog nemogućnosti planiranja i višestrukog pristupanja radovima, vještak je koristio svu dostupnu dokumentaciju i fotografije, razgledao predmet vještačenja te se koristio svim potrebnim propisima i tehničkom literaturom.

Slijedom svega navedenog vrijednost izvedenih radova tužitelja iznosi 20.321,40 eur sa uključenim PDV-om odnosno 16.257,12 eur bez PDV-a.

Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravilima struke odgovorio na zadani mu zadatak, argumentirao je svoje zaključke, utvrđenja i izračun te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeli u obzir prilikom procjene i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tuženika. Vještak se prilikom izrade nalaza i mišljenja i izračuna pozvao na, i koristio sudski spis, Zakon o gradnji (NN 153/13, 39/19, 125/19), Zakon o obveznim odnosima, Posebne uzance o građenju (NN 137/21), Posebne uzance o građenju (Službeni list bivše SFRJ 18/77 preuzet Zakonom o preuzimanju zakona o obveznim odnosima NN 53/91 i Zakonom o normizaciji NN 163/03), Pravilnik o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završnog izvješća nadzornog inženjera (“Narodne novine”, broj 131 /21), Pravilnik o stalnim sudskim vještacima (“Narodne novine”, broj 38/14, 123/15, 29/16 i Ispravak i 61/19), Katastar i zemljišna knjiga (https://oss.uredjenazemlja.hr/map), 18.1.2025., Normativi i standardi rada u građevinarstvu - niskogradnja 6, Građevinska knjiga, Beograd, 2008., Standardne kalkulacije u niskogradnji, IGH, Zagreb, 2023., Građevinska regulativa, pravila struke i osobno saznanje vještaka to sud prihvaća takav način izrade i obračuna s obzirom da se radi o mjerodavnim aktima za konkretni slučaj.

Sud je odbio prigovore tuženika o jediničnim cijenama jer su neosnovane i jer je nesvrsishodna rasprava o tome je li cijena može biti viša ili niža, sve je provjerljivo i na web stranicama, jasno je da netko može dokazati da ima drugačiju ponudu, ali vještak je dao svoju procjenu i prema svojim saznanjima. Naravno da cijene na tržištu ponekad i znatno variraju, a uostalom i pogreške tržište može konzumirati, obzirom na već spomenute razlike u ponudama ovisno o ponuditelju. Jednako tako, osim cijene, drugi element u troškovniku je količina s kojom je jedinična cijena množena da bi se dobio ukupni trošak za neki rad. Količine su također pretpostavljene - procijenjene (procjenjive), jer nema nikakvih dokumenata o izvedenim radovima - projekata niti riješenih detalja, pa kako nije moguće izmjeriti što se događalo pod zemljom, vještakove su pretpostavke temeljene na stručnom znanju i saznanju na kojoj bi dubini nešto trebalo biti i kolika je optimalna širina rova/jame da se rad može izvesti. Konačno, detaljni troškovnici rade se na temelju izvedbenog projekta, stav suda je vještak ovdje nije i ne bi trebao biti u ulozi projektanta, ukratko, radi se o procijenjenim vrijednostima, a ne o projektantskim rješenjima. Bez obzira što vještak ne može zbog nedostatka dokumentacije i svih elemenata doći do stopostotno točnog rezultat ovaj sud smatra da vještak kao stručna osoba može procijeniti trošak sanacije odnosno da je mjerodavan procijeniti da je metoda prosječne tržišne cijene u takvoj situaciji pravilna i najfunkcionalnija. Stoga sud je odbio sve prigovore tuženika kao neosnovane.

U svakom slučaju, strankama je dana prilika da se provede dokaz koji je predložen, a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

Ovdje valja posebno istaknuti da sud treba izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a vještak se koristi samo radi pomaganja u utvrđivanju činjenica ali sud utvrđuje činjenice. Isto tako sud ne koristi vještaka za primjenu pravnih pravila, već pravna pitanja rješava sud. Stoga sud nije niti uzimao u obzir prigovore tuženika koji se ne odnose na predmet ovog vještačenja jer je gore obrazloženo što je predmet ovog postupka.

Slijedom navedenog vrijednost izvedenih radova tužitelja iznosi 20.321,40 eur sa uključenim PDV-om odnosno 16.257,12 eur bez PDV-a.

Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 08.05.2025. postavio konačan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.321,40 eur (sa uključenim PDV) sa zateznom kamatom.

S obzirom da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, sud je odlučio kao u izreci rješenja temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu ZPP).

Protivno navodima tuženika da je tužitelj izvršio preinaku tužbenog zahtjeva kada je u podnesku od 08.05.2025. zatražio i PDV, u konkretnom slučaju tužitelj nije izvršio preinaku tužbe, budući da nije promijenio istovjetnost zahtjeva, niti je istaknuo drugi zahtjev uz postojeći, a nije niti povećao tužbeni zahtjev, već se radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a pitanje da li se unutar tužbenog zahtjeva nalazi PDV je pravno pitanje.

Dakle, sporno je pravno pitanje da li iznos sanacije obuhvaća i iznos poreza na dodanu vrijednost.

Naime, osnovano tuženik osporava da tužitelju na ime troškova sanacije pripada PDV-a.

Prema mišljenju ovoga suda s obzirom na činjenicu da tužitelj nije iskazao PDV u inicijalnoj vjerodostojnoj ispravi, a isto tako s obzirom da tijekom postupka nije isticao niti dokazao da je u sustavu PDV-a pa da ga ima pravo i naplatiti valjalo je ocijeniti neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.064,28 eur kojeg tužitelj potražuje po toj osnovi.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom II izreke presude.

S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, a stranke nakon provedenog vještačenje i na ročištu za glavnu raspravu nisu više predlagale daljnje dokaze osim novog vještačenja, što je sud odbio.

Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

Uvažavajući uspjeh u parnici, tužitelj ima pravo i na naknadu ovršnih i parničnih troškova sukladno popisu zahtijevanih troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 , 126/22 i 138/23; dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21). Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 156. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u sporu.

Uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj je uspio u omjeru od 67,34 %, a tuženik u omjeru od 32,65 % oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u ovom dijelu spora (tužitelj) od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik), dobiva se iznos od 34,69%.

U odnosu na ovršni trošak odmjeren rješenjem o ovrsi javnog bilježnika, predmetni platni nalog održan je na snazi odnosno ukinut razmjerno uspjehu stranaka u postupku.

Tužitelju je kao potreban trošak sud priznao trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 331,80 EUR prema Tbr.11 t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14 dalje Tarifa) te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 287,85 EUR prema odredbi čl.6 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 8/11), uvećano za PDV od 25%, sveukupno 774,56 EUR.

Tužitelju sukladno uspjehu pripada 34,69 % od navedenog iznosa, tj. 268,69 EUR slijedom čega je platni nalog iz rješenja o ovrsi za navedeni dio ovršnog troška održan na snazi te je o tom dijelu zahtjeva odlučeno kao u toč. I izreke presude. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl.30.st.2.OZ-a.

Tužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak ovršnog postupka u iznosu od 505,86 EUR.

Slijedom navedenog, platni nalog iz rješenja o ovrsi, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinut je te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za navedeni dio troška ovršnog postupka, slijedom čega je o tom dijelu zahtjeva odlučeno kao u toč. II izreke presude.

Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT) i to: za sastav podnesaka od 19.03.2018., 16.10.2018., 17.05.2025. i 11.07.2025. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastav podnesaka od 01.12.2022., 15.03.2024. i 05.06.2025. u iznosu od po 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima 30.05.2018., 28.01.2019., 09.01.2023., 26.04.2024. i 24.09.2025. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), te za zastupanje na ročištima 19.03.2018. i 16.10.2018. (Tbr. 9/2 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.287,50 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 6.437,50 EUR uvećanih za trošak sudske pristojbe u iznosu od 287,85 EUR, sveukupno 6.725,35 EUR.

Tužitelju sukladno uspjehu pripada 34,69 % od navedenog iznosa ili 2.333,02 EUR dok mu je trošak predujma za vještačenje u iznosu od 700,00 EUR priznat u cijelosti jer je bio potreban radi vođenja parnice neovisno o uspjehu u parnici. Stoga su tužitelju ukupno priznati parnični troškovi u iznosu od 3.033,02 EUR.

Slijedom navedenog, tužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 4.392,33 EUR.

Tužitelj je odbijen za razliku od zatraženog po priznatog iznosa za sastave podnesaka od 01.12.2022., 15.03.2024. i 05.06.2025. po Tbr.8/1 u iznosu od 450,00 EUR s PDV- om od 25% jer se radilo o podnescima kojima pripada 25% nagrade iz Tbr.7 ali ne više od 25 bodova.

Odbijen je i za zastupanja na ročištima 19.03.2018. i 16.10.2018. ( preko dosuđenog u iznosu od po 250,00 EUR uvećano za iznos PDV-a od 25% ) po Tbr.9/1 OT jer se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenim ročištima izostalo.

Stoga je odlučeno kao u toč. III i IV izreke presude.

U Zagrebu, 07. listopada 2025. godine

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

1. tužitelju, po pun. ne zvati na pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku

3. kal. 30 dana