Poslovni broj: Us I-258/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja IS- DEUTSCHE d.o.o., Split, Put Duilova 17 b, OIB: 40314648906, zastupanog po opunomoćenici Ani Jelavić, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 20, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora - utvrđivanja poreza na dodanu vrijednost za 2020. godinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 09. rujna 2025. godine u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti tuženika, 07. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-471- 02/24-01/159, URBROJ:513-04-24-2 od 29. studenog 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II- 471-02/24-01/159, URBROJ:513-04-24-2 od 29. studenog 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsI-1393/23 od 18. rujna 2023. godine poništeno rješenje tuženika, KLASA:UP/II-471-02/22-01/202, URBROJ:513-04-23-2 od 31. ožujka 2023. godine i predmet vraćen na ponovni postupak; da je tuženik donošenjem osporenog rješenja u ponovljenom postupku postupio protivno obrazloženju iz navedene presude; da je nad tužiteljem dana 10. prosinca 2021. godine otvoren stečajni postupak, a da su istog dana u smislu članka 158. st. 1. Stečajnog zakona nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka; da je u navedenom stečajnom postupku Republika Hrvatska, Ministarstvo financija prijavilo tražbinu koja je predmet ovog postupka, odnosno osporenog rješenja obzirom da se predmetno potraživanje odnosi na tražbinu nastalu prije pokretanja stečaja; da je dana 16. ožujka 2022. godine nakon provedenog ispitnog postupka doneseno rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama, kojim rješenjem je osporena tražbina stečajnog vjerovnika drugog isplatnog reda - Republike Hrvatske, Ministarstva financija, za iznos od 659.432,19 kuna; da je navedenim rješenjem stečajni vjerovnik- Republika Hrvatska, Ministarstvo financija upućen da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, odnosno primitka drugostupanjske odluke može protiv stečajnog dužnika IS DEUTSCHE d.o.o. u stečaju pokrenuti parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine, u kojoj parnici u ime i za račun stečajnog dužnika nastupaju osporavatelji LF, ŠF, KF, UF, ČF, ŽF, SF, NF i IF, odnosno predložiti nastavak parnice ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak u odnosu na osporenu tražbinu jer će se inače smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice; da stečajni vjerovnik-Republika Hrvatska, Ministarstvo financija nije izjavio žalbu, koja mu je bila dopuštena sukladno članku 265. st. 3. Stečajnog zakona. Kako navedeni stečajni vjerovnik nije pokrenuo parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u smislu članka 267. Stečajnog zakona na istog se primjenjuje predmnijeva da je odustajanjem od prava na vođenje parnice u odnosu na tražbinu koju je prijavio u stečajnom postupku, pa da je izgubio mogućnost namirenja takve tražbine; da tuženik u rješenju ne osporava činjenicu da je nad tužiteljem pokrenut stečaj a da u obavijesti o poreznom nadzoru nije navedeno da se tužitelj nalazi u stečaju, pa da je slijedom navedenog trebalo prekinuti postupak, a potom u smislu članka 39. Zakona o općem upravnom postupku obustaviti postupak, obzirom da je prijavom tražbine u stečajnom postupku konzumirao svoje pravo na naplatu eventualnog potraživanja prema tužitelju s osnove poreznog nadzora; da bi u protivnom Republika Hrvatska mogla raspolagati dvjema ovršnim ispravama, što nije smisao zakona; da Zakonom nije predviđena mogućnost izbora načina eventualne naplate od stečajnog dužnika, slijedom čega je Republika Hrvatska izgubila mogućnost vođenja ovog postupka u odnosu na predmetnu tražbinu koja je prijavljena u stečajnom postupku; da se u prvostupanjskom rješenju navodi da je LF odgovorna osoba tužitelja u 2020. godini prodao dva osobna i šest dostavnih vozila svom sinu VF te jedan osobni automobil svojoj majci HF; da su za navedena vozila na stranici 23. rješenja dani podaci za svako vozilo i to: godina proizvodnje, datum nabave, nabavna vrijednost prema podacima MUP-a, kupac vozila, broj i datum računa, porezna osnovica, PDV-a i ukupni iznos računa; da na stranici 24. i 25. prvostupanjskog rješenja se navodi procijenjena vrijednost rabljenih osobnih vozila prema katalogu Eurotax, dok za dostavna vozila se navode cijene koje su objavljene u oglasima na internetu, te se vrši usporedba prodajnih cijena iz računa prodavatelja s navedenim cijenama iz Kataloga odnosno oglasa sa interneta; da je navedeno postupanje poreznog tijela protivno članku 77. OPZ-a; da je porezno tijelo sukladno članku 80. a u vezi sa člankom 88. OPZ-a imalo mogućnost imenovati ovlaštenog sudskog vještaka za motorna vozila koji bi utvrdio cijenu vozila, ali da porezno tijelo nije postupilo na navedeni način. Poziva se na Procjenu vrijednosti motornih vozila izrađenu od stalnog sudskog vještaka za motorna vozila Stanka Smodlake, koji je izrađen po narudžbi tužitelja. Isto tako se poziva na mišljenje – osvrt na porezno rješenje koje je izradio vještak Srđan Kovačević. U odnosu na račune izdane od dobavljača Python Head d.o.o. navodi da računi istog dobavljača sadrže sve elemente koje računi trebaju imati, stoga da je neosnovan navod poreznog tijela da navedeni računi nisu vjerodostojne isprave; da porezno tijelo temeljem navoda Dialux d.o.o. Podstrana zaključuje da stroj Bavelloni nije kupljen od Python Head d.o.o., odnosno da je riječ o fiktivnoj isporuci dobara. Naime, da je odgovorna osoba društva Dialux d.o.o. dala izjavu da je tužitelj stroj Bavelloni nabavio krajem 2015. godine ili početkom 2016. godine od društva Mab Export d.o.o. Slovenija, koju izjavu je prihvatilo porezno tijelo. Kada bi navedeni stroj bio zaista nabavljen 2015. ili 2016. godine isti bi morao biti u temeljnici odnosno bilanci predmetne godine, a nije. Posljedično navedenom zaključku da je porezno tijelo isto zaključilo i u odnosu na druge stavke dobavljača Python Head d.o.o. U odnosu na račune društava Split Eye d.o.o., Latica Trade j.d.o.o. Elsyium d.o.o navodi da porezno tijelo pogrešno zaključuje da bi se radilo i fiktivnoj isporuci, temeljem navoda knjigovodstvenog servisa Čisti Konti d.o.o. jer taj servis nije raspolagao ni jednim ulaznim računom tog društva. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Područni ured Split, KLASA: UP/I-471-02/22-01/116, URBROJ: 513-07-17-24-31 od 25. ožujka 2024. godine.

Navedenim poreznim rješenjem od 25. ožujka 2024. godine tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblja od 01. siječnja do 31. prosinca 2020. godine uz koji je obračunata zatezna kamata do 12. siječnja 2024. godine, te je naložena uplata navedenog iznosa, obračunati daljnje kamate koje teku do dana uplate, provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice, te izvršiti rješenje u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti pri čemu je tužitelj upozoren da će se u suprotnom naplata izvršiti ovrhom.

4. Na raspravi od dana 09. rujna 2025. godine nije pristupio tužitelj iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložila je da se provede vještačenje po stalnom sudskom vještaku za motorna vozila na okolnost utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetnih motornih vozila tj. na okolnosti navedene u točki 8. tužbe. Popisala je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 1.000,eura, sve uvećano za PDV.

Sud je na raspravi rješenjem odbio prijedlog da se provede vještačenje po stalnom sudskom vještaku za motorna vozila na okolnost utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetnih motornih vozila tj. na okolnosti navedene u točki 8. tužbe, jer je ocijenjeno da je provođenje vještačenja nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez provođenja vještačenja.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 29. studenog 2025. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem tužitelju zakonito utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za 2020. godinu.

9. Prema stanju spisa proizlazi da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, donijelo porezno rješenje od 14. ožujka 2022. godine kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za 2020. godinu u iznosu od 625.804,75 kuna, te kamate. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-471-02/22-01/202, URBROJ:513-04-23-2 od 31. ožujka 2023. godine, koje rješenje je poništeno presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1393/23-6 od 18. rujna 2023. godine te predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, sve iz razloga navedenih u obrazloženju iste presude.

10. U postupku nakon presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-1393/23-6 od 18. rujna 2023. godine tuženik je donio rješenje od 03. listopada 2023. godine kojim je poništio porezno rješenje od 14. ožujka 2023. godine i predmet vratilo poreznom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku porezno tijelo je ponovo obavilo porezni nadzor o čemu je sastavilo Zapisnik od dana 12. siječnja 2024. godine, na koji je tužitelj izjavio prigovor, koji nije prihvaćen već je donijeto porezno rješenje od 25. ožujka 2024. godine.

11. Tužbene navode kojima se ističe da je tuženik odnosno Ministarstvo Financija, kao stečajni vjerovnik, izgubio mogućnost namirenja predmetne tražbine budući da je propustio prekluzivni rok propisan člankom 267. Stečajnog zakona, slijedom čega je izgubio pravo na vođenje parnice, je otklonio tuženik u osporenom rješenju, koje navode prihvata Sud.

Iz navedenog je vidljivo da je Ministarstvo Financija, kao stečajni vjerovnik, u stečajnom postupku koji je bio otvoren nad tužiteljem dana 10. prosinca 2021. godine prijavilo predmetnu tražbinu i da je istu inicijalno priznao stečajni upravitelj ali je naknadno ista tražbina osporena od drugih vjerovnika koji su isticali da je tražbina prijavljena temeljem zapisnika koji ne predstavlja valjani pravni dokument za prijavu tražbine odnosno da tražbina nije utvrđena i ne postoji.

Stoga, iako je u ranijem provedenom postupku poreznim rješenjem od 14. ožujka 2022. godine tužitelj obvezan za plaćanje PDV-a za 2020. godinu isto rješenje u vrijeme prijavljivanja tražbine u stečajnom postupku nije bilo konačno niti pravomoćno ni izvršno. S obzirom na navedeno u ponovljenom postupku tuženik nije mogao izgubiti mogućnost naplate predmetne tražbine koja je utvrđena predmetnim rješenjem.

12. Poreznim rješenjem od 25. ožujka 2024. godine, donesenim u ponovljenom postupku, porezno tijelo je osnovano tužitelju utvrdilo obvezu PDV-a temeljem iskorištenog pretporeza po računima dobavljača Python Head d.o.o., Split Eye d.o.o., Latica Trade j.d.o.o. Elsyium d.o.o., jer je utvrđeno da u privitku ulaznih računa nije priložena dokumentacija o otpremi i primitku robe (izdatnice, primke, zapisnici o preuzimanju robe, teretni listovi i druge isprave te dokaz o tome koje su osobe, kada, gdje i kako obavile isporuke dobara, tko je organizirao i platio prijevoz te kojim prijevoznim sredstvima je roba prevožena. Isto tako je utvrđeno da nisu dostavljeni dokazi da je roba uopće postojala te dokazi o vlasništvu roba kao i istinitost iskazanih transakcija.

Istaći je da je nadzorom utvrđeno da je tužitelj je u knjizi ulaznih računa za 2020. godinu evidentirao račun dobavljača Elysium d.o.o. te je po istome koristio pretporez, mada isti račun nema u svojoj knjigovodstvenoj dokumentaciji, radi čega je porezno tijelo tužitelju zakonito utvrdilo obvezu PDV-a u visini iskorištenog pretporeza.

13. Provedenim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u kolovozu i rujnu 2020. godine prodao osobna i dostavna vozila povezanim fizičkim osobama (sinu odgovorne osobe tužitelja te majci odgovorne osobe tužitelja), po cijenama znatno nižim od tržišnih, što je porezno tijelo utvrdilo korištenjem orijentacijske vrijednosti rabljenih osobnih automobila prema katalogu Carinske uprave te najmanje prodajne vrijednosti prema oglasima na internetu za dostavna vozila, te je procjenom utvrdilo da je tužitelj iskazao manju poreznu osnovicu, za što je obračunat PDV.

14. Vezano za utvrđivanje vrijednosti rabljenih vozila prema katalogu Carinske uprave istaći je da prema relevantnoj sudskoj praksi vrijednost rabljenih motornih vozila može se utvrđivati prema cijenama navedenim u Katalogu procjenom (usporedbom sa cijenom u Katalogu), osim u slučajevima kada bi se radilo o znatnom (očitom) odstupanju u vrijednosti konkretnog vozila za koje treba utvrditi vrijednost, iz razloga što bi pojedino konkretno vozilo imalo manju vrijednost zbog očitog kvara motora i drugih sustava ili bi se radilo o vozilu koje ima znatna oštećenja na karoseriji (limariji) tj. da se radi o karamboliranom vozilu, tako da zbog navedenih oštećenja na vozilu to vozilo ne bi bilo u voznom stanju.

U konkretnom utvrđivanjem prodajne vrijednosti predmetnih vozila koje je tužitelj prodao članovima obitelji odgovorne osobe tužitelja, pomoću kataloga Carinske uprave te korištenjem najmanje prodajne vrijednosti vozila prema oglasima na internetu za dostavna vozila, tužitelj nije oštećen. S obzirom na navedeno procjena vrijednosti motornih vozila izrađenu od stalnog sudskog vještaka za motorna vozila Stanka Smodlake, koji je izrađen po narudžbi tužitelja, na koju se tužitelj poziva nije se mogla prihvatiti kao valjan dokazi i koristiti u postupku utvrđivanja vrijednosti predmetnih vozila.

15. Temeljem više računa dobavljača C.I.A.K. AUTO d.o.o. tužitelj je koristio pretporez, iako je utvrđeno da isti računi su nevjerodostojne knjigovodstvene isprave budući da nije vidljivo da li je nabava auto dijelova, auto guma, akumulatora tužitelju obavljena u poduzetničke ili privatne svrhe. Navedeno iz razloga što je u postupku utvrđeno je da na računima nije naznačeno na koje se osobno ili dostavno vozilo nabava odnosi. Pregledom u neke od računa utvrđeno je da je dobavljač stavio napomenu da se fakturirane robe i usluge odnose na vozilo u vlasništvu fizičkih osoba (JF, HF i VF), dok je porezno tijelo utvrdilo da je tužitelj prodao tri osobna i šest dostavnih vozila u vrijeme kada je nabavio velike količine dijelova. Radi navedenog računi navedenog dobavljača ocijenjeni su kao neuredne knjigovodstvene isprave iz kojih nije vidljivo da li je nabava fakturirane robe i usluga obavljena tužitelju u poduzetničke ili privatne svrhe. Također je utvrđeno je da je tužitelj odbio pretporez za gorivo euro super i auto plin po više računa dobavljača Norma d.o.o. iako0 je mogao odbiti samo 50% pretporeza.

16. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj ispostavio izlazni račun s prijenosom porezne obveze broj 04-ISI-01/2020 od 16. siječnja 2020. godine kupcu Elysium d.o.o. za uslugu ugradnje i montaže sobnih i kliznih vrata ali nije dostavio dokumentaciju o obavljenim uslugama ugradnje. U vezi sa navedenim utvrđeno je da kupac Elysium d.o.o. u 2020. godini nije iskazao primljenu isporuku, obvezu PDV-a ni oporezive isporuke te da je brisan iz sudskog registra iste godine. Stoga kako nije razvidno gdje su ugrađena vrata (jer ne postoji dodatna dokumentacija o specifikaciji radova i utrošenog materijala), razdoblju kada su radovi ugradnje obavljeni, osobe koje su ugradile i montirale vrata, gdje su ugrađena i u kojem građevinskom objektu, o kojim vratima se radi, dimenzijama, i sl. tužitelj u konkretnom slučaju nije mogao primijeniti prijenos porezne obveze.

17. Tužitelj obavlja djelatnost proizvodnje namještaja (kuhinja, interijera poslovnih prostora ugradbenih ormara i sl.), ali nije vodio materijalno knjigovodstvo odnosno evidenciju o nabavi i utrošku materijala i uređaja, te poreznom tijelu nije dostavio popis imovine i popis zaliha na dan 31. prosinca 2020. godine, niti je dostavio narudžbe kupaca, ponude, radne naloge o utrošku materijala za izradu kuhinja, interijera poslovnih prostora itd. Također je da na izlaznim računima nema imena kupaca koji su upisani na računima tužiteljevog dobavljača Schachermayer d.o.o. Zagreb, kod kojeg su tužiteljevi kupci birali vrata te se ulazni računi tog dobavljača nisi mogli povezati s izlaznim računima tužitelja. Slijedom navedenog se nisu mogli povezati poslovni događaji iskazani na ulaznim i izlaznim računima za 2020. godinu . Također je utvrđeno da na ulaznim računima više dobavljača koji se odnose na veću količinu perilica, hladnjaka, ugradbenih ploča, sušilica, miješalica za umivaonik, sudopera i sl. nema naznake za kojeg kupca su nabavljeni i gdje su ugrađeni, niti se nabava uređaja može povezati s izlaznim računima. Stoga je porezno tijelo utvrdilo obvezu PDV-a u visini iskorištenog pretporeza. Na jednak način je porezno tijelo postupilo i u odnosu na nabavu sjedeće garniture, vrata i pločica tako što je obračunalo PDV-a u visini iskorištenog pretporeza.

18. Prema članku 57. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13,99/13,148/13,153/13,143/14,115/16,106/18,121/19, u daljnjem tekstu: ZPDV-st), pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58,59,60,61. i 62. ovog Zakona. Prema članku 58. stavak 1. ZPDV-st porezni obveznik ima pravo od PDV-a koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluga koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

19. Prema članku 83. stavak 1. ZPDV-st porezni obveznik mora osigurati podatke o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati.

20. Prema odredbi članka 65. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16,106/18,121/19,32/20. i 42/20, u daljnjem tekstu: OPZ-a) knjigovodstvo se mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

Prema članku 66. stavak 1., 2. i 4. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

21. Tužitelj ukazuje da je porezno tijelo netočno utvrdilo bitne činjenice vezano osporavanje pretporeza po računu F-9/FIN/1 od 23. rujna 2020. godine za isporuku stroja Bayelloni i podatke koje je porezno tijelo prikupilo od društva Dialux d.o.o. odnosno da navedeni stroj tužitelj nije imao u imovini 2015. godine što dokazuje temeljnicom iz 2016. godine, računom broj: 98/1/1 te bruto bilancom za 2016. godinu, te očevid i otpremnicu 007-1/2020 od 28. rujna 2020. godine.

Međutim, ukazati je da osim dokumentacije koju su sastavili dobavljač i tužitelj (račun i otpremnica) nema dokumentacije, niti dokaza o isporuci navedenog stroja odnosno nema podataka o prijevozu. S time u vezi je istaći da je dana 04. veljače 2022. godine obavljen je očevid te nije zatečen predmetni stroj Bavelloni, dok je te prigode tužitelj dao izjavu da se predmetni stroj nalazi na posudbi kod društva Dialux d.o.o., međutim, utvrđeno je da stroj koji je zatečen u poslovnim prostorima društva Dialux d.o.o. je navedeno društvo kupilo od društva I.S. Design d.o.o. po računu broj:

25-ISI-01/2021 od 27. prosinca 2021. godine, koje je povezano društvo sa tužiteljem, što sve dokazuje nevjerodostojnost navoda o nabavi navedenog stroja. U vezi sa nabavom predmetnog stroja Bavelloni, tužitelj naknadno dostavlja temeljnicu iz 2016. godine i račun br. 98/1/1, iako je dokaze trebao dostaviti kod izjavljivanja prigovora na zapisnik o poreznom nadzoru.

22. Tužitelj se u tužbi pozvao na dokument naziva – Osvrt na (pobijano) porezno rješenje od 03. svibnja 2024. godine koje je izrađeno od stalnog sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove Srđan Kovačić, u daljnjem tekstu mišljenje vještaka. U navedenom mišljenju vještaka se navodi dokumentacija koja mu je dostavljena i koju je vještak koristio za izradu navedenog mišljenja.

23. U vezi sa navedenim istaći je da dokumentacija koja se nalazi u mišljenju vještaka nije dokaz ka koju se tužitelj može pozivati budući da navedena dokumentacija nije pravovremeno dostavljena poreznom tijelu tijekom nadzora radi uvida i ocijene dokazne nage te dokumentacije, odnosno vjerodostojnosti iste dokumentacije iako se prema stavovima zauzetim u sudskoj praksi dokazi (dokumentacija) dostavlja najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru.

Dakle, predmetno mišljenje vještaka kojim se osporavaju utvrđene obveze tužitelju temelji se na dokumentaciji koja nije dostavljena poreznom nadzoru. Vještak je donio svoj zaključak o nesporno istinitim transakcijama temeljem dokumentacije (računa i otpremnica) koje mu je dostavio tužitelj iako ni tada nije raspolagao podacima o tijeku roba (tko obavio prijevoz, naziv prijevoznika, registarska oznaka vozila, tko je preuzeo i potpisao primitak dobara, teretni list sa potpisima pošiljatelja, prijevoznika i primatelja). Uz navedeno istaknuti je da je tužitelj poreznom tijelu dostavio presliku otpremnice broj 007-1/2020 od 28. rujna 2020. godine u vezi ulaznog računa za prodaju stroja Bavelloni te je porezno tijelo usporedilo tu presliku s preslikom koja se nalazi u privitku mišljenja vještaka te je utvrdilo da se ne radi o istim preslikama jer se potpuno razlikuju u dijelu gdje su potpisane i pečatirane.

24. u vez prava na odbitak pretporeza ukazati je da odbitak pretporeza nije pogodnost koja se poreznom obveznicima priznaje automatizmom već se radi o danoj mogućnosti uz uvjet da su ispunjene sve propisane pretpostavke. Obzirom da se radi o poreznoj povlastici teret dokazivanja činjenica o kojima ovisi priznavanje ovog prava, sukladno članku 88. točka 2. OPZ-a leži na poreznom obvezniku. Stoga, porezni obveznici u svojoj poslovnoj dokumentaciji trebaju imati isprave kojima mogu dokazati ispunjenje uvjeta za korištenje pretporeza, kako materijalnih (članak 58. st. 1. ZPDV- st) tako i formalnih (članak 60. ZPDV-st).

25. Sve činjenice za oporezivanje dokazuju se poslovnom dokumentacijom odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba dostaviti poreznom tijelu ili predložiti da se izvrši uvid u iste već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru. Račun kao i sva druga popratna dokumentacija moraju biti sastavljeni tako da omogućuju pregled svih relevantnih podataka o nekom poslovnom događaju.

26. Sukladno članku 58. ZPDV-st isporuke dobara koje su tužitelju obavili drugi porezni obveznici za potrebe njegovih oporezivih transakcija i u svrhu njegove gospodarske djelatnosti potrebno je dokazati, što se ne dokazuje samo računom nego i dokazima čiju je dostavu porezno tijelo i zahtijevalo kako bi imalo pregled svih relevantnih podataka o nekom poslovnom događaju. Samo tako sastavljene isprave mogu se ocijeniti vjerodostojnima kod dokazivanja da je usluga/isporuka koja je na ispostavljenim računima zaračunata, doista i obavljena.

27. U postupku je utvrđeno da većina izlaznih računa tužitelja za 2020. godinu sadrži uopćeni opis usluge iz kojeg nije vidljivo gdje su usluge obavljene niti je računima priložena dodatna dokumentacija sa specifikacijama obavljenih radova i utrošku materijala, razdoblju kad su radovi obavljeni, te koja oprema i uređaji su ugrađeni.

28. Slijedom navedenog po ocijeni suda u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, te je porezno tijelo je zakonito tužitelju osporilo iskazani pretporez po ulaznim računima ispostavljenih od dobavljača odnosno poreznim rješenjem utvrdilo obvezu PDV-a na 2020. godinu na način i u iznosima kako je navedeno u istom rješenju, pa je osporeno rješenje tuženika zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 07. listopada 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl.126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, Ana Jelavić Split, Gundulićeva 20,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.