Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-529/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Tihani Cišper sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, protiv tuženika ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-228/22-13 od 18. ožujka 2025., 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ĐĆ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-228/22-13 od 18. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika ĐĆ za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 385,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 350,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da mu nadoknadi troškove postupka, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 156,25 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s člankom 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Prema čanku 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega drugostupanjski sud ne razmatra žalbene razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je regresno potraživanje tužiteljice s osnove plaćene pričuve za stan u stambenoj zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana u prizemlju, broj stana S1A, površine 101,62 m2.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana i da je na temelju zakonske obveze iz članka 89. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP) platila pričuvu za taj stan za razdoblje od svibnja 2020. do studenog 2021. u iznosu 385,89 eura. Zatim, da su tužiteljica i tuženik 19. srpnja 2005. sklopili Ugovor o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva kojim su u članku 5. ugovorili da tuženik, kao kupac, danom stupanja u posjed stana preuzima sve redovite i izvanredne troškove održavanja stana i zgrade, troškove zajedničke pričuve i druge troškove koje bi inače snosio vlasnik.

9. Zaključivši da ne postoje zakonske zapreke da ugovorne strane pravnim poslom ugovore da kupac, koji je ujedno sklapanjem ugovora stupio u posjed kupljene nekretnine, preuzima i obvezu plaćanja zajedničke pričuve, a kako je to ugovoreno člankom 5. Ugovor o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva, niti je ovakvo raspolaganje ugovornih stranaka protivno prisilnim propisima ili moralu društva, prvostupanjski sud je naložio tuženiku da isplati tužiteljici zatraženi iznos sa zateznim kamatama, a koja visina i tijek zateznih kamata nije sporna.

10. Na žalbene navode tuženika da nije dužan tužiteljici regresirati iznose pričuve, jer da je plaćanje pričuve njezina zakonska obveza te da je članak 5. Ugovor o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva protivan prisilnim propisima i moralu društva, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud jasno obrazložio da je plaćanje pričuve doista zakonska obveze tužiteljica i da je tu obvezu tužiteljica ispunila, ali da su pravnim poslom stranke ugovorile da će troškove pričuve, kao i ostale redovne i izvanredne troškove održavanja stana, preuzeti tuženik. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetni članak 5. Ugovora nije protivan prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno da nije ništetan, jer tuženik nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg bi ova ugovorna odredba bila ništetna budući su istom stranke uredile svoj odnos i obveze koje proizlaze iz kupoprodaja predmetne nekretnine. Sudska odluka koju tuženik navodi u žalbi (presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2379/2020-2 od 4. travnja 2022.) upravo potvrđuje navode prvostupanjskog suda da je tužiteljica kao vlasnica u obvezi platiti pričuvu, koju obvezu je tužiteljica i ispunila, ali te odluka nije primjenjiva na pravni odnos koji je predmet ovog postupka. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženika.

11. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

12. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe budući njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 7. listopada 2025.

Sutkinja

Tihana Cišper