Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-421/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-965/2021-39 od 14. ožujka 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-965/2021-51 od 17. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-965/2021-39 od 14. ožujka 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-965/2021-51 od 17. srpnja 2025., pod stavcima I., III., IV. te pod stavkom V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.980,98 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2024. do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom II izreke, kojim je tuženik Privredna banka Zagreb d.d., obvezan na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate isplatiti tužitelju ABC iznos od 3.222,49 EUR / 24.279,92 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako slijedi:

- na iznos od 49,03 EUR/369,39 kn, od 31. kolovoza 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,46 EUR/365,13 kn, od 30. rujna 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,11 EUR/362,47 kn, od 31. listopada 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 49,00 EUR/369,17 kn, od 30. studenog 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,04 EUR/361,94 kn, od 31. prosinca 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 49,72 EUR/374,60 kn, od 31. siječnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 87,69 EUR/660,69 kn, od 29. veljače 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 89,87 EUR/677,14 kn, od 31. ožujka 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 87,11 EUR/656,32 kn, od 30. travnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 86,99 EUR/655,44 kn, od 31. svibnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 86,65 EUR/652,90 kn, od 30. lipnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 85,70 EUR/645,74 kn, od 31. srpnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 85,45 EUR/643,81 kn, od 31. kolovoza 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 86,38 EUR/650,80 kn, od 30. rujna 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 95,42 EUR/ 718,91 kn, od 31. listopada 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 89,14 EUR/671,64 kn, od 30. studenog 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 92,68 EUR/698,32 kn, od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 98,07 EUR/738,88 kn, od 31. siječnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 98,26 EUR/740,35 kn, od 28.. veljače 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 96,55 EUR/727,45 kn, od 31. ožujka 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 97,07 EUR/731,41 kn, od 30. travnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,68 EUR/713,36 kn, od 31. svibnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 93,42 EUR/703,91 kn, od 30. lipnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,32 EUR/ 710,64 kn, od 31. srpnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,45 EUR/711,65 kn, od 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,19 EUR/709,64 kn, od 30. rujna 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 93,59 EUR/705,17 kn, od 30. listopada 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,83 EUR/714,53 kn, od 30. studenog 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 95,77 EUR/721,56 kn, od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 99,08 EUR/746,49 kn, od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 99,29 EUR/748,10 kn, od 28. veljače 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 100,93 EUR/760,49 kn, od 31. ožujka 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 100,50 EUR/757,25 kn, od 30. travnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 101,96 EUR/768,24 kn, od 31. svibnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 107,86 EUR/812,68 kn, od 30. lipnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 106,39 EUR/801,61 kn, od 31. srpnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 95,84 EUR/ 722,10 kn, od 27. kolovoza 2010. godine pa do isplate; koje se određuju od 31. kolovoza 2007. godine za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 10. siječnja 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Preinačava se navedena presuda pod stavkom V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.145,24 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2024. do isplate i za navedeno sudi:

Odbija se tužitelj ABC sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.145,24 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2024. do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju ABC da tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 197,62 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P- 965/2021-51 od 17. srpnja 2025., suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu broj 9011754414 od dana 03.08.2006. g. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića, broj: OU-2101/2006 od 03.08.2006. godine, a koji je zaključen između tužitelja ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, ništetna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržane u točci 4.1. istog ugovora, u dijelu koji glasi: „...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“, kao i prva rečenica točke 4.2. istog ugovora, a koja glasi: „...Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvogsrpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvog prosinca) tekuće godine.“

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], s osnove preplaćene kamate zbog porasta promjenjive kamatne stope isplati iznos od 3.222,49 EUR/ 24.279,92 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 49,03 EUR/369,39 kn, od 31. kolovoza 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,46 EUR/365,13 kn, od 30. rujna 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,11 EUR/362,47 kn, od 31. listopada 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 49,00 EUR/369,17 kn, od 30. studenog 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,04 EUR/361,94 kn, od 31. prosinca 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 49,72 EUR/374,60 kn, od 31. siječnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 87,69 EUR/660,69 kn, od 29. veljače 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 89,87 EUR/677,14 kn, od 31. ožujka 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 87,11 EUR/656,32 kn, od 30. travnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 86,99EUR/655,44 kn, od 31. svibnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 86,65 EUR/652,90 kn, od 30. lipnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 85,70 EUR/645,74 kn, od 31. srpnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 85,45 EUR/643,81 kn, od 31. kolovoza 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 86,38 EUR/650,80 kn, od 30. rujna 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 95,42 EUR/ 718,91 kn, od 31. listopada 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 89,14 EUR/671,64 kn, od 30. studenog 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 92,68 EUR/698,32 kn, od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 98,07 EUR/738,88 kn, od 31. siječnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 98,26 EUR/740,35 kn, od 28.. veljače 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 96,55 EUR/727,45 kn, od 31. ožujka 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 97,07 EUR/731,41 kn, od 30. travnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,68 EUR/713,36 kn, od 31. svibnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 93,42 EUR/703,91 kn, od 30. lipnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,32 EUR/ 710,64 kn, od 31. srpnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,45 EUR/711,65 kn, od 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,19 EUR/709,64 kn, od 30. rujna 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 93,59 EUR/705,17 kn, od 30. listopada 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,83 EUR/714,53 kn, od 30. studenog 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 95,77 EUR/721,56 kn, od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 99,08 EUR/746,49 kn, od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 99,29 EUR/748,10 kn, od 28. veljače 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 100,93 EUR/760,49 kn, od 31. ožujka 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 100,50 EUR/757,25 kn, od 30. travnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 101,96 EUR/768,24 kn, od 31. svibnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 107,86 EUR/812,68 kn, od 30. lipnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 106,39 EUR/801,61 kn, od 31. srpnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 95,84 EUR/ 722,10 kn, od 27. kolovoza 2010. godine pa do isplate; koje se određuju od 31. kolovoza 2007. godine za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 10. siječnja 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu broj 9011754414 od dana 03.08.2006. g. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića, broj: OU-2101/2006 od 03.08.2006. godine, a koji je zaključen između tužitelja ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, ništetne odredbe u kojima je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak, sadržane u točkama 5. st. 2., 6. st. 2. i 7.2. istog ugovora, u dijelu u kojem glase:

„Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. “; „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; „7.2. … plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…”

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], s osnove preplaćenog tečaja isplati iznos od 12.949,53 EUR/97.568,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teko kako slijedi:

- na iznos od 6,73 EUR/50,72 kn, od 30. rujna 2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 2,15 EUR/16,23 kn, od 30. listopada 2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 1,31 EUR/9,89 kn, od 30. studenog 2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 1,59 EUR/12,01 kn, od 31. ožujka 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 35,63 EUR/268,46 kn, od 31. listopad 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 2,07 EUR/15,58 kn, od 30. studenog 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 21,97 EUR/165,51 kn, od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 37,10 EUR/279,56 kn, od 31. siječnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 38,82 EUR/292,46 kn, od 28. veljače 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 30,30 EUR/228,32 kn, od 31. ožujka 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 33,81 EUR/254,74 kn, od 30. travnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 21,64 EUR/163,01 kn, od 31. svibnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 15,56 EUR/117,25 kn, od 30. lipnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 21,04 EUR/ 158,49 kn, od 31. srpnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 22,48 EUR/169,37 kn, od 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 21,73 EUR/163,74 kn, od 30. rujna 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 19,26 EUR/145,11 kn, od 30. listopada 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 26,69 EUR/201,11 kn, od 30. studenog 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 32,47 EUR/244,64 kn, od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 36,87 EUR/277,76 kn, od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 38,76 EUR/292,03 kn, od 28. veljače 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,29 EUR/363,87 kn, od 31. ožujka 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 46,83 EUR/352,84 kn, od 30. travnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 55,42 EUR/417,53 kn, od 31. svibnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 87,74 EUR/661,06 kn, od 30. lipnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 80,78 EUR/608,64 kn, od 31. srpnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 12.162,49 EUR/ 91.638,27 kn, od 27. kolovoza 2010. godine pa do isplate;

koje se određuju od 30. rujna 2006. godine za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. 4 Poslovni broj: P-965/2021-39 godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 6.126,22 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i kamatnoj stopi te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu uslijed ništetnosti istih.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer su u obrazloženju presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama za presuđenje, zbog čega se ista može ispitati.

6. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom iz čl. 259. ZPP koju povredu tuženik iznosi opisno tvrdeći da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku. Naime, prema odredbi iz čl. 259. st. 1. ZPP upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem, koji određuje vještaku predmet koji će razgledati, koji mu postavlja pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. U konkretnoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno, u skladu sa citiranom odredbom, odredio zadatak vještaku.

8. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, dana 3. kolovoza 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9011754414 kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 107.600,00 CHF u protuvrijednosti u kunama koji iznos se tužitelj obvezao vratiti u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja zajedno sa kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi od 4,70 % koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci tuženika,

- da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope,

- da je uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kredit po tužitelju preplaćen za iznos od 3.222,49 EUR,

- da je za trajanja kreditnog odnosa između stranaka došlo i do promjene tečaja valute CHF,

- da je uslijed promjene tečaja tužitelj kredit preplatio za novčani iznos od 12.949,53 EUR,

- da je tužitelju kredit u valuti franak ponuđen kao najpovoljniji kredit, kojeg je prihvatio jer nije razumio posljedice koje nosi kredit u toj valuti, a s njime nitko nije pregovarao o uvjetima kredita, odnosno o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud se pravilno poziva na odredbu iz čl. 502.c ZPP. Navedenom odredbom normirano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP), da su određenim postupanjem, uključivši i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

11. Navedeno znači da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7123/13 od 13. lipnja 2014., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama uz ostalo utvrđeno da je tuženik u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., dakle u vremenu u kojem je zaključen i ugovor između parničnih stranaka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu, na način da ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03), a u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. člancima 81., 82. i 90. tog propisa, a počam od 7. kolovoza 2007. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09 i dr. – dalje: ZZP/07), kao i čl. 96. ZZP, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

14. Navedenim odlukama (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) utvrđeno je da je tuženik u vremenskom periodu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u vremenu od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a počam od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i člancima 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO.

15. Odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 41/14 i dr. – dalje: ZZP/14) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to i propisano odredbom iz članka 118. ZZP/14.

16. Prvostupanjski sud valjano je obrazložio, da je ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nerazumljiva, jer je navedenom odredbom općenito promjena kamatne stope vezana za Odluku o kamatama banke, odnosno akt banke, s time da se nedvojbeno radi o dokumentu koji je stručan i kao takav razumljiv isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, ili koje se bave bankarskim poslovanjem, slijedom čega sud osnovano zaključuje da te odluke koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu mogle biti razumljive. Ugovorena kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO.

17. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava, a unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako je to učinio tuženik u konkretnom ugovoru, može se ocijeniti suprotno navedenim načelima obveznog prava jer se time od samog početka tog ugovornog odnosa, tužitelj kao korisnik kredita i potrošač dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca. Naime, ugovornim odredbama određeno je samo koliko iznosi kamatna stopa na dan sklapanja tog ugovora, iz čega proizlazi da su samo navedeni podaci tužitelju u trenutku sklapanja ugovora bili poznati, dok ostali podaci, odnosno kriteriji temeljem kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati nisu bili niti određeni, niti odredivi, već je buduća kamatna stopa ugovorena kao isključivo "promjenjiva".

18. Iz iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti prihvatio, utvrđeno je da je kredit podigao za izgradnju kuće, da su mu djelatnici tuženika sugerirali zaključenje ove vrste ugovora kao najpovoljnijeg na tržištu, što je i prihvatio. Nije upozoren na mogućnost promjene tečaja, kao i na specifičnost valute CHF, niti je imao predodžbu o konkretnim obavezama koje bi zbog promjene tečaja valute i kamatne stope tijekom trajanja ugovornog odnosa mogle biti izmijenjene. Smatrao je da bi eventualna obveza na mjesečnoj bazi prema tuženiku mogla oscilirati tek neznatno, odnosno 10,00 do 20,00 kuna, kako su mu to naveli djelatnici tuženika.

19. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju na razumljiv način prosječnom čovjeku bez dovoljnog financijskog znanja bio objašnjen postupak formiranja kamatnih stopa, što sve utječe na takvo formiranje tijekom ugovornoga razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koje će u budućnosti nastati iz tako ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Isti po stavu ovoga suda nije mogao imati saznanja o osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju u trenutku zaključenja ugovora.

20. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika utvrđeno je da je odredba o valutnoj klauzuli bila vidno istaknuta, odnosno uočljiva. Također, razvidno je da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da se iznos glavnice i obveza na isplatu kredita vezuje uz tečaj CHF iz čega proizlazi da je bila jasna, ali pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje, da tijekom postupka nije utvrđeno da su ugovorne strane o tome pojedinačno pregovarale, te da bi tužitelj kao potrošač jasno i nedvojbeno bio upoznat o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu, odnosno da bi mu bili jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja. Prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF nije bila razumljiva.

21. Radi toga je osnovan zaključak, da su odredbe ugovora u kojima se ističe valutna klauzula u valuti CHF suprotne načelu savjesnosti i poštenja jer su banke kao savjesni gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, odnosno građana kao potrošača upoznati sa svim rizicima kod sklapanja ovakve vrste ugovora kako bi građanin mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i po saznanju o tome donijeti razumnu odluku. U konkretnom slučaju zbog takvog propuštanja tuženika došlo je do znatne neravnoteže u pravima o obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, koja je znatna s obzirom na neizvjesnost iznosa glavnice kredita kojeg je tužitelj kao potrošač imao kao obvezu vratiti banci, a što je imalo za posljedicu promjenjive i neizvjesne bitne elemente ugovora.

22. Slijedom navedenog, kako navedeni dijelovi odredaba ugovora uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca kao drugu ugovornu stranu.

23. Također, potrebno je istaknuti i da je Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

24. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, iz kojeg proizlazi da preplaćeni iznos kredita počevši od sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje, uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosi 3.222,49 eura, a preplata u anuitetima na ime promjene tečaja 12.949,53 eura.

25. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

26. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

27. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata, kako je to izraženo u brojnim odlukama do sada u pravno identičnim predmetima, neovisno o tome što je kredit već otplaćen.

28. Osnovan je međutim, prigovor zastare, i to u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa na temelju promjene kamatne stope. Naime, zastara prava potraživanja po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 13. lipnja 2019. dok za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 14. lipnja 2023.

29. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 1. lipnja 2021., ista je podnesena unutar zastarnog roka u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 12.949,53 eura na ime razlike tečaja valute, ali je zahtjev za isplatu iznosa od 3.222,49 eura na ime razlike kamatne stope zastario.

30. Sud je pravilno odredio tijek zakonskih zateznih kamata od plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa, jer je tuženik koristio nepoštenu, odnosno ništetnu odredbu prilikom sklapanja ugovora tako da se isti može smatrati nesavjesnim stjecateljem pa je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta.

31. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu iznosa od 12.949,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge, ali je u odnosu na isplatu iznosa od 3.222,49 eura, prigovor zastare osnovan te je u tom dijelu, pravilnom primjenom čl. 225. ZOO, zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

32. Kako se ovom presudom promijenio uspjeh stranaka u sporu, to je u pravilnoj primjeni materijalnog prava djelomično valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka pod stavkom V. izreke (koja je ispravljena rješenjem poslovni broj P-965/2021-51 od 17. srpnja 2025.) u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

33. U konkretnom slučaju tužitelj je s osnovom zahtjeva uspio 100 %, a s visinom 80 % to je uspjeh tužitelja u sporu 90 %, a uspjeh tuženika je 10%, pa slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP od uspjeha tužitelja u sporu valja oduzeti uspjeh tuženika te uspjeh tužitelja iznosi 80 %.

34. Tužitelju, kojem je prvostupanjski sud pravilno u skladu s čl. 155. ZPP priznao troškove, pa i trošak sastava podneska od 23. prosinca 2023., u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ 138/23 - dalje: Tarifa), kojeg i ovaj sud cijeni potrebnim za rješavanje spora, pripada trošak u skladu s uspjehom u sporu u iznosu od 4.580,98 eura.

35. Tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, kao nužan priznat u cijelosti priznat, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 4.980,98 eura.

36. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe u visini od 312,50 bodova (Tbr. 10/1) odnosno 625,00 eura, ali kako je tuženik sa žalbom uspio sa 20 % to mu pripada trošak u iznosu od 125,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a od 25 % ili 31,25 eura iznosi ukupno 156,25 eura te za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 41,37 eura iznosi sveukupno 197,62 eura.

37. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke drugostupanjske presude, a na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 2, ZPP.

U Velikoj Gorici 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Ankica Jakovina